Connect with us

Kronika

In memoriam – Gojko Bošnjak

Objavljeno

on

U četvrtak, 7. listopada 2021., nakon kraće bolesti, u 88. godini života napustio nas je Gojko Bošnjak, jedan od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj.

Gojko Bošnjak rođen je 4. veljače 1934. u Širokom Brijegu. Emigrirao je 1961. godine i odmah se uključio u rad hrvatske političke emigracije u Njemačkoj. Udba je otpočetka nastojala pratiti njegove aktivnosti, tako da je već sredinom šezdesetih godina registrirala njegove konatkte s vodećim hrvatskim emigrantima ne samo u Njemačkoj nego i diljem Europe.

Pored toga, Udbini agenti dojavili su svojim nalogodavcima u Mostaru i Beogradu da je Gojko Bošnjak postao član dviju emigrantskih organizacija, jedne javne – Hrvatskog narodnog otpora i druge tajne – Hrvatskog revolucionarnog bratstva.

Poseban interes Udbe za Gojka Bošnjaka nastao je nakon upada Skupine Feniks ’72 u lipnju 1972. u Jugoslaviju. Udba ga je osumnjičila da je feniksovcima pružao utočište i omogućio im pripreme u prostorijama kuglane koja se nalazila u podrumu njegove gostionice “Karlsburg” u Karlsruheu.

Dana 27. srpnja 1972. pred vratima Bošnjakove gostionice eksplodirala je bomba. Načinjena je velika materijalna šteta, ali ljudskih žrtava nije bilo. Atentator je ostao nepoznat.

Ali Udba nije odustajala. Kad se Gojko Bošnjak 28. prosinca 1973. dovezao u dvorište gostionice, kako je sam opisao, bio je napadnut:

“Ulazeći u dvorište, čuo sam kao da netko korača iza mene, ali se nisam obazirao. Mislio sam da se igraju djeca. Zatim mi se učinilo kao da je pištolj škljocnuo. Osjetio sam neki dodir pod plećkom. Netko me probada prstom, pomislio sam. Okrenuo sam se, kad vidim čovjeka kako reži i gura u mene pištolj s prigušivačem zvuka. Okinuo je, ali revolver nije opalio. Vidio sam kako mu iz noge teče krv. Prije nego što je pokušao pucati u mene, trznuvši pištolj iz džepa, sam je sebe ranio. Tada mu se pištolj zaglavio.

Onda smo se hrvali i valjali po dvorištu – pet, deset minuta, ni sam ne znam koliko. Ja sam ga napokon oborio i uspio razdvojiti prigušivač od pištolja.“
Uskoro je stigla njemačka policija i uhitila atentatora, stanovitog Vladu Mišića. Okružni sud u Karlsruheu osudio ga je 11. svibnja 1974. na deset godina zatvora.
Nakon izdržane kazne u Njemačkoj, Vlado Mišić je protjeran u Jugoslaviju. Početkom rata u Bosni i Hercegovini priključio se postrojbama HVO-a čije su ga sigurnosno-policijske službe 22. listopada 1993. ispitivale o atentatu na Gojka Bošnjaka. Mišić im je dao sljedeću izjavu:

“Nakon dugog obrađivanja i prijetnji pristao sam na suradnju s Udbom. Sa mnom je kontakte ostvarivao neki Petar Manojlović iz Sarajeva te Stipe Grizelj i Rade Vukojević iz Mostara. Međutim, taj Petar uvijek je bio glavni u radu oko mene. Tako su mi, među ostalim, dali u zadatak da izvršim atentat na Gojka Bošnjaka.
Ja sam uhićen, te za to djelo osuđen na 10 godina zatvora. Kaznu sam izdržavao 7,5 godina, a po isteku odmah sam stigao kući u Mostar.

Nakon toga dolazili su do mene iz Udbe radi informativnih razgovora. Rekli su mi da zadatak nisam obavio, te da sam za njih mrtav. Ipak, dobio sam nakon nekoliko mjeseci bianco-knjižicu na iznos u vrijednosti cca dvosobnog stana.“

Gojko Bošnjak je početkom 1990-ih godina intenzivno sudjelovao u nabavi humanitarne i druge pomoći za obranu domovine od velikosrpske agresije, a nakon umirovljenja u Njemačkoj sagradio je kuću na otoku Krku gdje je provodio veći dio godine. Tamo ga je zatekla i iznenadna smrt.

Dragi prijatelju i suborče Gojko, neka ti je laka hrvatska, hercegovačka i širokobrijška gruda.
Počivao u miru Gospodnjem!

Gojko Bošnjak pokopan je u petak, 15. listopada 2021., na groblju Bili Brig u Širokom Brijegu.

Bože Vukušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari