Pratite nas

Kronika

In memoriam Roger Scruton (1944-2020) obnovitelj konzervativizma

Objavljeno

na

Za razliku od britanskih i anglo-saksonskih konzervativaca koji podržavaju gospodarski liberalizam i free trade ideologiju, Scruton smatra da tradicija konzervativizma počiva na duhovnim i političkim postulatima koji nadilazu samu ekonomsku sferu, te da suverenitet pojedinca ( individualizam) ne može sam “činiti društvo”.

U nedjelju 12. siječnja 2020, je preminuo Roger Scruton engleski filozof i pisac i jedan od najutjecajniji konzervativnih mislilaca. Scrutom se bavio estetikom i političkom filozofijom, bio je urednik konzervativnih političkih novina The Salisbury Review. Autor je pedesetak knjiga među kojima Značenje seksualnosti, Estetika glazbe i Kako biti konzervativac. Tijekom 1980-ih bio je začetnik uspostava mreža tajnih sveučilišta u Istočnoj Europi, pomažući disidentima, posebno Česima, u borbi protiv sovjetske cenzure.

Istodobno je marginaliziran od strane britanske inteligencije, nakon što je satirično kritizirao antirasizam u Timesu, i zbog toga nije promaknut kao što je trebao na sveučilištu. Njegova kritika multikulturalizma i njegova obrana nacije naišli su na oštre kritike progresivnih liberala u Londonu. Scruton je također zaslužan za obnovu konzervativne ekologije, i smatrao je da pitanje zaštite prirode pripada političkoj desnoj konzervativnoj obitelji. Vlada Teresa Maye u studenom 2018. godine povjerila mu je predsjedanje komisijom zaduženom za ljepotu u arhitekturi, (Building Better).

Nažalost, nakon polemike koju je pokrenuo novinar iz New Statemana, istaknuvši iz intervju Scrutonovu kritiku koncepta islamofobije i miješanje Georgea Sorosa u unutarnje poslove Mađarske, filozof je nepravedno optužen za antisemitizam i kukavički otpušten. Njegovo djelo „Značenje konzervativizma, ( the meaning of conservatisme) iz 1980., predstavlja “nepristojni pokušaj suzbijanja ideologije slobodne trgovine Thatcherijskih istraživačkih centara”. Naime, za razliku od britanskih i anglo-saksonskih konzervativaca koji podržavaju gospodarski liberalizam i free trade ideologiju, Scruton smatra da tradicija konzervativizma počiva na duhovnim i političkim postulatima koji nadilaze samu ekonomsku sferu, te da suverenitet pojedinca ( individualizam) ne može sam “činiti društvo”. Kao nasljednik Michaela Oakeshotta, Scruton je čuvar duge engleske konzervativne tradicije, koja je od Benjamina Disraelija i Roberta Peela, nastojala prilagođivati i korigirati učinke dvostruke revolucije, industrijske i tehničke s jedne strane, demokratske i individualističke-liberalne s druge strane. Kao takav, Scrutonov konzervativizam također u sebi nosi stalnu napetost između konzervativizma i liberalizma. Konzervativizam tako priznaje postojanje općeg dobra i potiče zajednice i posrednička tijela da ga ostvare, pridodaje veće mjesto ukorijenim autoritetima, hijerarhiji; osjetljiv je na ekscese modernog političkog projekta koji je u osnovi liberalni projekt.

Scruton je podržavao pluralne singularnosti lokalnog i regionalnog života i vjerovao u postojanje naroda i korisnost granica, podsjećao je s Disraelijem da “nacije imaju svoj karakter kao i pojedinci”, dok liberalna antropologija vodi k uspostavi tržišnog unificiranog svijeta kojem se upravlja univerzalnim zakonom. U članku poljskog povjesničara ideje Leszek Kolakowski ističe “konzervativnu-liberalnu-socijalističku” vjeru, tri senzibiliteta i političke ideje koje se ne moraju nužno isključivati, a filozofija i djelo Rogera Scrutona upravo su nastojali sintetizirati i pomiriti ova idejna stremljenja.

Kao autor knjige, « How to be a Conservative ?» (2014) Scruton naglašava kako konzervativizam ne pripada ni jednoj teoriji , ili bilo kojem obliku konstruktivizma već proizlazi iz svakodnevnog iskustva “ zajedničkih značenja” , zajedničkog osjećaja i intuicije da “dobre stvari mogu bili lako uništene , ali ne i lako izgrađene”: Načelo kooperativnosti i suradnje kao i solidarnosti je u središtu konzervativne misli, a zajednička kolektivna dobra kao « mir, sloboda, pravo, civilnost, zaštita vlasništva » trebaju biti zaštićeni i očuvani.

Individualizam se temelji na egoizmu i narcizmu i generira jedna oblik društvenog takmičenja i Darwinizma. Kooperativnost je razvidna i prisutna unutar « oikosa » ljuba prema domu, koji nadmašuje ideal nomadizma globalista poput Jacquesa Attalia. Scruton koji smatra da je nacionalni suverenitet ključni uvjet istinske demokracije, kritizira multikulturalizam koji proizlazi iz nastanka jedne « građanske kulture » koja se odvojila od tradicionalnih uporišta i favorizirala masovnu imigraciju iz siromašnih prema bogatim državama. Na drugu stranu, liberalizam je omogućio nastanak ideologije « Političke korektnosti » u kojoj je normizirani « zdrav razum » postao glavna poluga represije i obrnute represije u ime antirasizma.

Nakon Russel Jacobya koji je prezirao « tu desnicu koja štuje tržište i ujedno proklinje kulturu koja je izravni proizvod tog istog tržišta », Scruton se postavljao kritički u odnosu na liberalni konzervativizam. Naime malo je suvremenih konzervativnih intelektualaca koji su uvidjeli da kapitalizam koji se temelji na neograničenoj požudi za bogatstvom, nije kompatibilan s konzervativnim moralom.

Kao kritičar modela homo economicusa, Scruton smatra da je konzervativizam jedna vrsta duhovnosti koja brani primat kulturnog i teološkog nad politikom, reducirana na dobro funkcioniranje tržišta. U tom pogledu Roger Scruton naglašava da je „točka polazišta konzervativizma taj osjećaj da dobre stvari mogu bili olako uništene ali da ih je teže vratiti “: Dakle najbolje u sadašnjosti proizlazi iz spoznaje i kumulativnog odnosa prošlih iskustava.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kronika

Rekordan broj oboljelih od koronavirusa u OBŽ

Objavljeno

na

Objavio

U zadnja 24 sata na području Osječko-baranjske županije utvrđen je do sada najveći broj oboljelih od koronavirusa u jednom danu, čak 50.

U laboratorijima Kliničkog bolničkog centra Osijek i Zavoda za javno zdravstvo OBŽ obrađeno je ukupno 174 uzorka, a pozitivni su bili nalazi za 42 osobe iz Đakova, četiri iz Osijeka te po jedne osobe iz Belog Manastira, Belišća, Tenja i Višnjevca.

Tim povodom danas, 11. srpnja 2020. godine, održana je sjednica Stožera civilne zaštite Osječko-baranjske županije na kojoj je razmatrana aktualna situacija, osobito u Đakovu koje je najveće žarište koronavirusa na području županije. Naime, na širem području grada pozitivna na koronavirus je 241 osoba, s tim da 134 oboljelih su časne sestre koje žive u samostanu.

– Želim pojasniti da časne sestre ne prenose zarazu na druge građane. One su već mjesec dana u vlastitoj karanteni i samoizolaciji te molim da ih se ne stigmatizira. Isto tako naglašavam da se broj testiranja na području Osječko-baranjske županije ne smanjuje, a odvija se po procjenama epidemiologa i po uputama liječnika. Ponovno naglašavam i pozivam sve građane da se pridržavaju propisanih mjera jer je to jedini način zaustavljanja širenja oboljenja – rekao je Goran Ivanović, načelnik Stožera civilne zaštite Osječko-baranjske županije, dok je nove mjere koje je propisao Nacionalni stožer civilne zaštite i čije će poštivanje pojačano nadzirati inspektori civilne zaštite pojasnio Zvonko Grgec, pročelnik Područnog ureda civilne zaštite Osijek.

Epidemiolog dr. Tomislav Dijanić rekao je da su sve nadležne službe reagirale odmah po pojavi koronavirusa na području Đakova te su svi podaci o kretanju oboljenja poznati i evidentirani, pa se poduzimaju i potrebne mjere.

U Kliničkom bolničkom centru Osijek, kako je rekao ravnatelj dr. Željko Zubčić, trenutno je hospitalizirano 27 pacijenata. Dva pacijenta su na respiratoru, a nažalost stanje još dva pacijenta je srednje teško te ukoliko im se stanje pogorša bit će smješteni na respirator.

Samoizolacija je jučer određena za 44 kontakt osoba oboljelih, a pod tom mjerom je ukupno 762 osobe.

Policija je obavila 46 provjera osoba u samoizolaciji i nije utvrdila ni jedno kršenje te mjere.

241 na širem području Đakova.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Mladen Pavković: Bila je simbol stradanja Vukovara i hrvatskih obitelji

Objavljeno

na

Na vukovarskom Novom groblju, 11. srpnja 2008. skromno i dostojanstveno pokopana je Kata Šoljić, najponosnija majka u Hrvata, koja je u hrvatskom oslobodilačkom i pobjedničkom Domovinskome ratu ostala bez četiri sina (Nike, Ive, Mije i Mate) i desetak članova svoje obitelji. Umrla je 8. srpnja 2008. u Zagrebu.

Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice i stradalnice Domovinskog rata. Kata je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji. Nu, njena kalvarija počela je još u II. svjetskom ratu, ali i nakon njega kada je ostala bez braće i nekih drugih članova svoje obitelji. Cijela obitelj Šoljić bila je proganjana u vrijeme komunizma. Posmrtne ostatke svoja četiri sina tražila je punih 12 godina. A za zeta, branitelja Vukovara, još ni danas ne zna kako je poginuo i gdje je sahranjen.

Njezin život kao da je bio satkan od suza i neprospavanih noći! Međutim, nikada nije posustala u borbi za istinom. Nije bilo ni jednog značajnijeg skupa hrvatskih branitelja, a da je prošao bez njezine nazočnosti, bez obzira na bolest koja ju je sve više pritiskivala. Jedino na moju inicijativu, (zašto ne reći?), od braniteljskih udruga dobila je priznanje – Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Kad je zadnjih godina svojeg života bila u staračkom domu, (2006.), uručili smo joj i krunicu, (na slici), koju smo na poticaj zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića proglasili simbolom Domovinskog rata (18.7.2006.)! O njoj sam napisao knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Sada pripremam i fotomonografiju o tri hrvatske Majke: Kati Šoljić, Evi Šegarić iz Škabrnje i Mariji Jović, majci prvog poginulog hrvatskog branitelja Josipa Jovića, na čijoj je rodnoj kući u Aržanu na moju inicijativu postavljena i spomen ploča.

Sve u želji – da se ne zaborave Junaci i Junakinje Domovinskog rata!

Koliko u Hrvatskoj, poglavito nakon srbijanske agresije, ima majki koje su zaslužile najveće poštovanje i najviša odličja? Nije li, primjerice, Kata Šoljić, već trebala dobiti i spomenik, kako u Zagrebu, tako i u Vukovaru? I tu smo ideju predlagali, ali prošla je bez odjeka. Taj spomenik bio bi simbol stradanja svih hrvatskih majki! Ali, ne, to očito zasad ne prolazi. Predlagali smo i Hrvatskoj pošti da objavi i poštansku marku s njezinim likom, ali ni to – ne može. Sramno, ali je tako. Po majci Kati jedino se u Zagrebu, na kraju grada, zove jedan park.

Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman povodom Dana državnosti 1995. odlikovao je Katu Šoljić redom Danice hrvatske s likom  Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

Svojedobno mi je bila velika želja da se na jednom mjestu pojave tri Majke Hrabrosti: Kata Šoljić iz Vukovara, Eva Šegarić iz Škabrnje  i Marija Jović, majka Josipa Jovića iz Aržana. Nažalost, bolest ih je u tome spriječila, a životna priča svake od njih sigurno bi izmamile suze, a bile bi i veliki podsjetnik na sve ono što se događalo tijekom srbijanske i ine agresije na Republiku Hrvatsku.

Danas, na žalost,  nema više ni jedne od njih.

Ubojice njihovih sinova i brojnih članova njihovih obitelji, nikada nije stigla zaslužena kazna.

A u Hrvatskoj se i dalje vode polemike o pozdravu Za dom spremni, ali ne i o tome gdje su i što rade srpski i ini ratni zločinci koji su iza sebe ostavili i tisuće hrvatskih majki u crnini!

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari