Pratite nas

Politički rentgen

INA-UDBAŠKA KASICA PRASICA

Objavljeno

na

Dramatična politička situacija u Domovini upravo doseže svoj vrhunac i nalazimo se na pragu pada ove Vlade u situaciji kada ni približno nismo ovladali osnovnim alatima kontrole za održavanje vlasti nakon prividnog poraza lijevih mentalnokomunističkih snaga.

Izazivanje prijevremenih izbora na valu izmišljene afere o sukobu interesa u slučaju  INA-MOL, afere koja nema niti jedan opipljiv materijalni dokaz o bilo kakvoj veleizdajničkoj ni političkoj odgovornosti Karamarka, klasični udbaški spinovi, bestijalni napadi na Tomislava Karamarka, njegovu obitelj i negove istomišljenike imaju samo jedan cilj: politički uništiti Karamarka, udaljiti ga iz sfere politike, a zajedno s njim udaljiti i najboljeg hrvatskog ministra Hasanbegovića. Usudio bih se reči da je uklanjanje Hasanbegovića, koji je Karamarkov kandidat i najabolji politički potez predsjednika HDZ-a, važnija zadaća od micanja Karamarka iz političkog života. Da bi se to realiziralo, udbaška mafija uz pomoć Mosta ne će se zadovoljiti formalnim odstranjivanjem Karamarka iz politike. Iči će i idu na rušenje cijele Vlade s planom pobjede na prijevremenim izborima .

[ad id=”93788″]

Tamo gdje su stali sa Sanaderom nastavljaju preko leđa Karamarka, preko leđa nesložnog  HDZ-a i biraju mete koje smetaju kontinuitetu postojanja veleizdajničkog plana, plana o urušavanju samostojne Republike Hrvatske, ne bi li dokazali kako Hrvatska nije sposobna samostalno postojati bez nekog novog regijona ili  novog Jugoslavenskog okvira s centrom moči u Beogradu. Istovremeno komunistička banda baca tone prašine na višemiljijunske afere i pljačku Hrvatske, afere koje su se tek počele otkrivati.

Zar smo mi Hrvati doista toliko naivni vjerovati kako je pokretanje arbitražnog postupka INA-MOL od lijeve veleizdajničke Vlade potez od interesa za Republiku Hrvatsku? Smije li Karamarko posumnjati u dobre namjere Milanovića i njegove bratije glede sporne arbitraže? Smije li posumnjati u poštenje i lojalnost Vrdoljaka, lojalnost hrvatskoj državi? Zar smo tako brzo zaboravili „Lex Perković“ i niz veleizdajničkih poteza koji su planski urušavali sve institucije hrvatske države gurajući nas ponovo u velikosrpski zagrljaj? Zar smo zaboravili bezbroj dokaza koje su iznosili relevantni politički analitičari o namjernom uništavanju hrvatske ekomonije, poljoprivrede, industrije? Zar netko misli kako je INA izuzeta iz tog masterplana? Jasmo li zaboravili Josipovića, Pusičku, Pupavca, Mesića, Lončara? Ista ta bulumenta izmišljenim udbaškim spinom ruši svog najvećeg neprijatelja Tomislava Karamarka, jer se drznuo izreći zabranjenu riječ LUSTRACIJA!!!

A uz Karamarka zapravo ruše Vladu i ministra Hasanbegovića koji je i jučer govorio o potrebi lustracije!

Bez rušenja cijele Vlade ne mogu srušiti najpopularnijeg ministra Hasanbegovića, bez rušenja Hasanbegovića ne mogu vratiti kotač demokratizacije hrvatskog medijskog prostora i discipliniranje NVO udruga koje su sluganski služile i služe lijevoj komunističkoj bulumenti. Ako još dublje zakopamo u „smetnju“ zvanu Hasanbegović, doći ćemo do logičnog analitičkog zaključka. Hasanbegović, Hrvat muslimanske vjeroispovijesti nije samo hrvatski ministar. Njegov politički utjecaj snažno se odrazio i na prostore BiH, djeluje pomirljivo na hrvatski i bošnjački korpus u toj, za Hrvatsku i Europu, prevažnoj državi! Taj pomirljivi politički ton ima odraz i na globalnu islamsku politiku na ovim prostorima, ima odraz na upitnost postojanja Republike srpske koja je nastala na zločinima, ima odraz na jednu novu globalnu geostratešku poziciju koja je za velikosrpsku ideju nezamisliva i nedopustiva. Ostvarivanjem mogućeg savezništva Bošnjka i Hrvata u BiH Srbija će zauvijek ostati marginalizirana na beogradskom pašaluku! Dakle cilj nije Karamarko kojemu su svezane ruke glede svih ovlasti koje ima kao potpredsjednik Vlade za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Cilj rušenja ove Vlade je rušenje Hasanbegovića koji znalački koristi svoje ovlasti i kompetencije!

Ali vratimo se INI!

Brzo smo zaboravili pljačku INE 1982. godine od strane Broza i Špiljka, višemilijunsku  pljačku zbog koje je optužen i udbaškom kamom likvidiran Stjepan Đureković, brzo smo zaboravili da je INA oduvijek bila, pa i danas je udbaška kasica prasica. Brzo smo zaboravili prodaju INE 2003. godine za pet puta manju cijenu, prodaju 25% + 1 dionica za pišljivih 505 milijuna dolara. Gdje je nestalo 2 milijarde dolara, u čijim đepovima, kojim se kanalima i u čije džepove slijevala razlika u cijeni INE  iz „veš mašine“ opranog novca? Gdje su nestala „Bijela polja“ Sirijske bušotine? Gdje su nestale ININE benzinske postaje diljem Srbije? Naravno, sve se slilo u udbaške džepove, u crne paraobavještajne fondove koji su s tim novcem vladali i vladaju hrvatskim medijima. Tim prljavim „opranim“ novcem financirali su i financiraju veleizdajničke strukture u Hrvatskoj, financiraju propast Države. Vladaju Hrvatskom našim opljačkanim novcem!!!

INA, udbaška kasica prasica bila je jedina solventna tvrtka koja je u vrijeme Domovinskog rata izdavala akreditive i garancije za ilegalni uvoz oružja potrebnog za Domovinski rat. S kim je ekipa ratnih profitera na čelu s Perkovićem trgovala? Naravno, s Mađarskom i njihovim agentima u kilometarskim podzemnim skladištima oružja bivšeg KGB-a. Koji su tu torbarski repovi i dugovi ostali? Pita li se itko o tim činjenicama? Nisu li i te činjenice dovele do nepopularnih kupoprodajnih uvijeta u paketu INA-MOL?

Zna li uopće itko tko je stvarni vlasnik MOLA? Nije li to slučajno najmočniji , najutjecajniji i najbogatiji  svjetski židov Rothschild? Nije li isti taj lik i većinski vlasnik ruskog „Rosnjefa“? Zna li Hrvatska uopće s kim se upustila u arbitražu i unaprijed izgubljenu bitku? Ali koga briga za gubitak te bitke? Koga je briga činjenica da bi se vjerojatno  i bez rizične arbitraže mogao postići zadovoljavajući dogovor? Važno je ishoditi nepovoljan arbitražni zaključak i onda  rušiti Karamarka i HDZ na grijesima Sanadera zbog sebičnih politikantskih interesa. Važno je srušiti ovu Vladu, a kad stari mentalnokomunistički kadrovi ponovo dođu na vlast njima će  biti potpuno svejedno tko vlada Hrvatskom ili tko gospodari INOM!?  Njima su važne samo fotelje i puni džepovi onako kako ih je napunio bivši ministar Jakovina upropaštavajući hrvatsku poljopriovredu milijardama fiktivno doznačenih poljoprivrednih poticaja. Što veči nered u državi za njih bolje, lov u mutnom se nastavlja!

Ma koga je briga za Jakovinu, Milanovića, Milanovićevog brata, silne porezne utaje? Važan je Karamarko, jer se drznuo taknuti u udbaški osinjak!? Važan je Hasanbegović i  utjecaj njegovog ministarstva na medije!

Kome odgovara gubitak arbitražnog spora INA-MOL ako ne veleizdajnicima Hrvatske? Gubitak tog arbitražnog spora bio bi nepopravljiv materijalni udarac ionako osiromašenoj Hrvatskoj, gubitak koji vodi u totalnu političku i ekonomsku destabilizaciju zemlje. I ako se to dogodi, evo ti dokaza da Hrvatska nije sposobna samostalno postojati, da je Hrvatska „slučajna država“ i zato  joj treba novi-stari Jugoslavenski okvir. Karamarko, koji racionalno traži prekid arbitraže, svjestan ovih mogućih ugroza, bit će optužen kako god arbitraža završila, bit će optužen kao produžena ruka Sanadera s ciljem rušenja cijelog HDZ-a. To je strategija SDP-a, UDBE i MOSTA i toga trebamo biti duboko svjesni.

Taj ucjenjivački, politikantski MOST, koji cijelo vrijeme ucjenjuje a sada tvrdi da ne pristaje na ultimatume, taj  psihijatrijski slučaj za Vrapče-Jankomir, traži tobože neku političku, šibicarsku odgovornost Karamarka za nešta što uopće nije relevantno, za nešta za što uopće ne postoje dokazi, dokazi  čak ni slični Panenićevom kokošarskom stiroporu, niti Orepićevoj bilderskoj teretani. Traže političku odgovornost, odstupanje Karamarka, da bi se oni uz pomoć SDP-a mogli i nadalje provincijalski  vozikati lijepom našom pod rotirkama političkih limuzina i kao šerifi dolaziti u svoja sela na sveopće divljenje njihovih sumještana. UDBA će ih ispljunuti kao zadnji šljam prvom prilikom nakon što za UDBU odrade prljavu domaću zadaću.

Bulj je Karamarku stao na žulj! Pogledajte tu braniteljsku moralnu vertikalu sinjsko-mostovskog  napuhanog, intelektualno podkapacitiranog „alkara“. Uzme od MORH-a povlašteni stan za 20 tisuća i proda ga za 80!? Zašto je uzeo stan? Da ga proda ili živi u njemu? Ako ga je prodao znači da mu nije ni trebao? Gdje je tu braniteljski  moral? Njegova dijagnoza o 100%-tnoj invalidnosti u normalnim državama trebala je biti predmet razgovora u trenutku kada se kandidirao za saborskog zastupnika. Buljeva moralna dužnost, dužnost  jednog poštenog branitelja bila je da on sam podastre javnosti sve o svojim zdravstvenim sposobnostima ili nesposobnostima. Stopostotni invalid po našim zakonima nema pravo na bilo kakav rad bez stroge kontrole, on po zakonu mora imati skrbnika, on ne smije ni zebru preći sam, bez svjedoka ne smije podpisati ni jedan važan dokument! Dakle ne radi se o sukobu interesa ili političkoj odgovornosti, već se radi o eklatantnom kršenju hrvatskih zakona, a sada taj prekršitelj zakona traži od Karamarka političku odgovornost sistemom trivijalne ucjene bez ijednog dokaza! I kmeči što je netko otkrio njegove radne „sposobnosti“!

Ima li razlike između njega i Freda Matića? Ima! Fred je bio inteligentniji i smanjio je svoju invalidnost na 50%!

Tomislav Karamarko ne smije odstupiti ni pod koju cijenu, ne smije odstupiti bez obzira na pravorijek „Povjerenstva za sukob interesa“, a osobito ne smije odstupiti pod političkim pritiscima „freudovskog“ psihijatra s Neretve i njegove bulumente, koji se već odavno zgadio cijeloj razumnoj hrvatskoj naciji. Treba ih natjerati u tor s komunistima gdje i pripadaju i to će biti zalog za nove izbore i novu demokršćansku pobjedu!

Ne nasjedajte na udbaške spinove, ne nasjedajte na udbaške plaćenike koji su se raširili po plaćeničkim portalima, po plaćeničkim tiskovinama koje su u vlasništvu klasične političke mafije. Tražite demokršćansko jedinstvo, jer u ovoj dramatičnoj situaciji za Državu lako možemo izgubiti i Pantovčak i Banske dvore i Hasanbegovića, a to bi dugoročno značilo gubitak Hrvatske, gubitak svega što je stvarao Tuđman s našim braniteljima.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Politički rentgen

Tko je odgovoran što danas manjine odlučuju o većini?

Objavljeno

na

Hoćemo li nakon ovih izbora postati tolerantnije društvo?

Međusobno povjerenje i tolerancija u politici ključno je pitanje za svakog političkog pragmatika ovog trenutka , a Andrej Plenković je do sada više puta dokazao da on to jest u svakom pogledu. Bez političke pragmatike, širine, spremnosti na kompromise i s „crnim vragom“ bolje je ne baviti se politikom, jer sve drugo je čisti idealizam ili tvrdoglava isključivost.

Treba li Andrej Plenković nužno vjerovati osmorici manjinaca koji su po difoltu uvijek lojalni vladajućoj većinu bez obzira tko to bio, ili osmorici koji su već dokazano srušili HDZ-ovu Vladu i koji su tijekom protekle 4 godine činili sve da još jednom učine isto. Treba li vjerovati osmorici lojalnih manjinaca ili Miroslavu Škori koji ni nakon burne predizborne kampanje ne odustaje od svojih apriorističkih zahtjeva proglašavajući izbornog pobjednika Andreja Plenkovića nesposobnim, čime zapravo podcjenjuje i onu ogromnu većinu naroda koja je dala svoj glas HDZ-u?

U tom kontekstu nameće se pitanje po čemu su 24-tvorica „konzervativaca“ izvan HDZ-a veći Hrvati od 66-orice Hrvata sa HDZ-ovih lista i čime oni to garantiraju procvat nekog idealističkog i čistog domoljublja, bolje ili sigurnije Hrvatske ? Po čemu je Škoro bolji Hrvat od Plenkovića čiji odlazak ultimativno traži? Ima li čišće ruke, politički „back ground“, diplomatsko iskustvo, svjetonazorski habitus ili bilo što drugo što bi ga činilo sposobnijim ili boljim premijerom da mu se može bianco vjerovati? Ili je možda na djelu nastavak rušilačke politike kakvom je srušena Kolinda Grabar Kitarović, što nam je dovelo Zorana Milanovića na Pantovčak?

Domovinski pokret na čelu s „maestrom“ dirigentom Miroslavom Škorom, cijelu svoju predizbornu kampanju je izgleda pogrešno koncipirao na sotoniziranju HDZ-a i Andreja Plenkovića jasno komunicirajući da im je Plenković prva politička meta i neprijatelj broj jedan. Njihova „domoljubna“ logika bila je jednostavna. Rušenjem mrskog im premijera srušit će HDZ i na najlakši način ostvariti svoj politički rast penetracijom u HDZ-ovo biračko tijelo prikazujući se većim Hrvatima od bilo kojega hadezeovca na kugli zemaljskoj.

Miroslav Škoro je svoju kampanju temeljio na dva stupa. Prvi je brutalno omalovažavanje Andreja Plenkovića i ponižavanje cijelog HDZ-a, a drugi je njegova pjevačka popularnost gdje je ciljano išao na najdublje emocije svojih obožavatelja. Na kraju se i jedno i drugo pokazalo promašenim i kontraproduktivnim, jer rezultati izbora pokazuju trijumfalnu pobjedu HDZ-a, dok je Škoro od svojih 130 000 fanova na FB profilu dobio jedva 10% preferencijskih glasova.

Škoro je očekivao rekordnu berbu preferencijskih glasova i ukupno osvojenih mandata, a na kraju se to svelo na prosječnu priču i banalni vic iz „večernje škole“ što mu je definitivno otupilo oštricu ucjenjivačkih pozicija kojima je htio iz politike ukloniti Andreja Plenkovića. Rezultati parlamentarnih izbora koji su jedina pravovaljana anketa pokazali su da Domovinski pokret nije postao presudan faktor za sastavljanje vladajuće većine.

Premda svi ozbiljni analitičari ocjenjuju da je Domovinski pokret osvajanjem 16 mandata ostvario povijesni rezultat desnice u Hrvatskoj, u izbornom stožeru Domovinskog pokreta nakon objave izbornih rezultata vladala je prava konsternacija kao da su bili na karminama. To neopravdano razočarenje proizašlo je iz činjenice da se nisu ostvarile dvije ključne želje Domovinskog pokreta.

Prva je spoznaja da neće biti presudan faktor u sastavljanju parlamentarne većine, a druga im je želja pala u vodu kada su shvatili da nema ništa od velike koalicije kojom su plašili hrvatski narod, jer je HDZ svojom velikom izbornom pobjedom potpuno anulirao tu agendu koja je trebala biti Škorin ključni dokaz da su HDZ i SDP isti.

Kada jedna stranka ili pokret osvoji 16 mandata na parlamentarnim izborima nakon jedva 6 mjeseci postojanja doista je neobično da iz njihovog stožera umjesto slavlja vidimo totalno razočarenje. Što bi doajen hrvatskog pravaštva Anto Đapić dao da je 2003. godine umjesto 8 osvojio 16 mandata na parlamentarnim izborima?

Pa on bi bio kralj i iste sekunde još u izbornoj noći bi HDZ-u ponudio partnerstvo čime bi dokinuo svaku mogućnost pretjeranog utjecaja Milorada Pupovca na hrvatske politike i više nitko ne bi mogao pričati o jačanju političkog srpstva u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje zbog čega se Miroslav Škoro nije sjetio ponuditi partnerstvo HDZ-u čime bi HDZ i DP u startu imali većinu od 82 manda, a toj većini bi se bez ikakve sumnje priklonilo još barem 4 zastupnika manjinaca čime bi se stvorila najstabilnija vlada u Republici Hrvatskoj do sada.

Ukoliko bi HDZ odbio koaliciju s DP-om, tada bi mogli otvoreno razgovarati o Plenkovićevoj vjerodostojnosti. Osobno sam apsolutno uvjeren da bi ogromna većina Škorinih i HDZ-ovih glasača snažno podržali koaliciju HDZ-a i DP-a!

Najava Andreja Plenkovića da će do 76 ruku doći u suradnji s predstavnicima nacionalnih manjina uz još neke pojedince, jer postizborna matematika ne nudi ništa drugo, otvorila je novi front napada na HDZ. Ponovo su HDZ-ovci i njihovi glasači prodane duše te izgleda da taj politikantski kontrapunkt pravovjernih domoljuba neće nikada prestati. A čini se, da su upravo oni glavni krivci što se i ovaj put vladajuća većina morala osloniti na predstavnike nacionalnih manjina, jer su Most i DP bezbroj puta komunicirali da neće s Plenkovićevim HDZ-om.

Današnjim izborom nacionalnih manjina kao lojalnih partnera s kojima je uspješno surađivao i u prethodnom mandatu Plenković je poništio mantru o bilo kakvoj velikoj koaliciji sa SDP-om koja je sugerirana iz Škorinog agitpropovskog šora. Svojom velikom pobjedom HDZ je gotovo uništio tu lažnu socijaldemokraciju u Hrvatskoj i konačno je došlo vrijeme da SDP osim Tita i antifašizma potraži neke nove, istinske socijaldemokratske temelje što će za njih biti mukotrpan hod po trnju u godinama što ih čekaju. HDZ se u proteklom mandatu pokazao kao istinski socijalno osjetljiva stranka kakva SDP nikada nije bila bez obzira što im je socijaldemokracija u naslovu.

Svi pokušaji izjednačavanja HDZ-a sa SDP-om pali su u vodu kao najobičnija propagandistička floskula, jer HDZ i unatoč tome što su im Most i DP zalupili vrata nije ni pomislio na bilo kakvu veliku koaliciju već se oslonio na tradicionalnu lojalnost predstavnika nacionalnih manjina. Danas, kada nema ni primisli o bilo kakvoj velikoj koaliciji, predstavnici nacionalnih manjina postali su kamen smutnje za pravovjerne domoljube, a kada ne bi bilo Milorada Pupovca kao glavne mete tih prijepora bez ikakve sumnje bio bi izmišljen neki novi neprijatelj broj jedan, jer desnica očito ne može rasti bez pravih ili izmišljenih političkih neprijatelja? U tom kontekstu Miloradu Pupovcu koji je pročitana knjiga daje se neobjektivno prevelika politička moć , osobito nakon što je velikosrpska politika doživjela povijesni slom u Domovinskom ratu.

Dok god manjine u Hrvatskoj budu ustavna kategorija, dok god budu imali najveća prava zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske događat će se slične anomalije. Promjena Ustava može se dogoditi jedino dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru, a ovi izbori su pokazali da je konzervativna Hrvatska zajednički osvojila više od 90 mandata što je vrlo blizu toj većini. Ta statistička činjenica ostat će zabilježena kao pirova pobjeda i mrtvo slovo na papiru, jer si je Domovinski pokret svojim ucjenjivačkim politikama onemogućio ulazak u vladajuću većinu, odbacujući zajedništvo sa HDZ-om na političkom spektru od centra prema desno, od čega je otvoreno strepila kompletna lijeva politička scena.

Postavlja se opravdano pitanje zašto se to dogodilo? Slučajno zbog političke potkapacitiranosti ili je to zajedništvo spriječeno pod dirigentskom palicom gremija duboke države s elementima međunarodnog utjecaja na izborne procese u Republici Hrvatskoj? Sprječavanje rasta konzervativnih snaga u Republici Hrvatskoj vidljivo je na svakom koraku u posljednjih 5 godina, a ishodište svega je dekapitacija Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović. Treba li svekoliku javnost podsjetiti da je Škoro demonstrativno napustio HDZ tek kada ga je preuzeo Tomislav Karamarko, a nedavno je aktivno sudjelovao u dekapitaciji Kolinde Grabar Kitarović?

Sav trud oko stvaranja zajedništva na desnom političkom spektru na čemu su marljivo radili brojni pošteni i dobronamjerni ljudi, s ciljem da se na desnici stvori snažan koalicijski partner HDZ-u , mogao bi rezultirati još većim rasulom na tom političkom spektru ako ne bude razuma.

Hrvatski suverenisti, koji su bili nukleus stvaranja zajedništva na desnom političkom spektru u ovoj izbornoj priči najlošije su prošli dobivši mrvice sa stola Domovinskog pokreta. Ostaje tajna zbog čega Most i Domovinski pokret nisu išli zajedno u ovu izbornu utrku čime bi bez ikakve sumnje ostvarili daleko veći sinergijski učinak?

Andrej Plenković je u svom zadnjem istupu pokazao da razumije predizbornu retoriku ma koliko ona gruba bila i da je spreman na postizborne kompromise sa svima onima kojima je sigurnost i stabilnost Hrvatske na prvom mjestu. Razumno je očekivati, da će većina domoljuba na desnom političkom spektru u dogledno vrijeme biti spremni na stvaranje zajedništva u različitosti, na podršku većini s punom sviješću da su na ovim izborima postigli povijesni rezultat koji bi trebao biti zalog za strpljivo građenje promjena kojima legitimno programski teže. Mijenjati Hrvatsku može se jedino iz pozicija vladajuće većine u novom ozračju tolerancije u hrvatskom društvu.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Trijumfalna pobjeda konzervativne Hrvatske!

Objavljeno

na

HDZ - Hrvatska demokratska zajednica/FB

Ono što sam predvidio u naslovu „Postoji li u Hrvatskoj političke mudrosti za stabilnu vladajuću većinu?“, dogodilo se pred našim očima, a tvrdio sam sljedeće;

„Na ovim izborima će se pokazati da će natpolovičnu većinu glasova dobiti demokršćanska, konzervativna, narodnjačka ili kolokvijalno kazano desna politička opcija koja u relevantnim statistikama ima bazen od oko 86% potencijalnih glasača“.

HDZ, Domovinski pokret i Most, stranke koje bez ikakve sumnje možemo smjestiti od centra prema desno, koje možemo nazvati kršćansko demokratskim, narodnjačkim, konzervativnim, a nikako ultradesnim, zajednički su osvojile 90 mandata u čemu HDZ trijumfalno predvodi sa osvojena 66 mandata, daleko više nego je u ovom predizbornom spin ratovanju bilo tko mogao predvidjeti. Na vidjelo su isplivale  agencije za ispitivanje javnog mnijenja i naši „vrli politički komentatori i analitičari“ koji su uz pomoć većinskog lijevog mainstreama baš bezobrazno gurali Republiku Hrvatsku u veliku koaliciju izjednačavajući HDZ sa SDP-om s ciljem da oslabe HDZ i daju vjetar u leđa Škorinom pokretu. Cilj im je bio oslabiti HDZ približiti ga SDP-u i primorati ih na ulazak u veliku koaliciju koja bi po njihovoj fantaziji trebala biti brana prodirućem fašizmu u Republiku Hrvatsku. Naravno, ti fašisti su navodno okupljeni oko Miroslava Škore, ima ih navodno i u HDZ-u! Projicirana velika koalicija je treba uništiti taj rastući konzervativni pokret i potpuno spriječiti moguću koaliciju HDZ-a i Domovinskog pokreta. Proizveden je brutalni rat između HDZ-a i DP-a, a izvorište tog rata bilo je u pretežito lijevom mainstreamu koji kontrolira duboka država. Proizveden je sofisticirani urotnički plan s ciljem da „antifašisti“ spase Republiku Hrvatsku od rastućeg crnog fašizma!

Pri tome su apologete te urote potpuno zanemarili racionalno analizirati svoje miljenike u SDP-u na čelu s rođenim luzerom  Davorom Bernardićem i jednostavno nisu htjeli primijetiti da je Andrej Plenković u svim elementima političkog znanja, elokvencije, govorništva i pristojnosti doslovno pregazio Davora Bernardića na predizbornom sučeljavanju, ali i na svim njihovim sučeljavanjima koji su se dogodili u Hrvatskom saboru u proteklom vremenu. Hoće li se bilo tko od tih velikih analitičkih umova makar zacrvenjeti nakon rezultata ovih izbora ili će Puhovski Macan i ostali pravednici i nadalje ekskluzivno dobivati ogromnu priliku utjecati na javno mnijenje zaglupljujući Hrvatski narod. Bilo je doista tužno gledati lijeve analitičare koji su nakon dva sučeljavanja praktički izjednačavali Plenkovića s Bernardićem, a bilo je i onih koji su se drznuli tvrditi da je Bero bio bolji i simpatičniji.

Ta dva sučeljavanja kao najgledaniji televizijski događaji  godine otvorili su hrvatskom narodu oči što se pretočilo u rezultate parlamentarnih izbora. Plenkovićev HDZ je potpuno zasluženo trijumfalno pobijedio Bernardićevu Restart koaliciju s 25 mandata razlike čime je san lijevog mainstreama o velikoj koaliciji srušen kemijskim olovkama razboritih birača koji se nisu dali izmanipulirati! Ti brutalni i neutemeljeni napadi na Plenković kojega se bez ikakve zadrške nazivalo najvećim lopovom, pljačkašem i koruptivnim monstrumom na čelu HDZ-a, kao bumerang su do kraja slomili hrvatsku kvazi socijaldemokraciju prokazavši ih kao  Titove propagandističke pionire koji su proizvodnjom ustaštva i fašizma cijelom svijetu poručivali da Hrvatsku treba spašavati iz crnog mraka ultradesnih dekadencija. Na kraju kada je Plenković uljudno zapitao Bernardića gdje su ti fašisti i tko su oni imenom i prezimenom Bernardić je ostao bez teksta pa mu čak ni šalabahteri nisu pomogli. Kao jedini Berin adut ostao mu je ogoljen Tito i antifašisti koji se bore sa svojim avetima prošlosti kako bi opravdali postojanje svog antifašizma u hrvatskom društvu u kojemu fašizam i ustaštvo apsolutno ne postoje ni u tragovima.

Konzervativna Hrvatska je trijumfalno pobijedila one koji su nas dijelili na MI i ONI, one koji su nam obećavali pakao, one koji braniteljske ploče bacaju na smeće, one koji slave čiste povijesne falsifikate i mitove, one koji miču hrvatske svetinje s Pantovčaka. Konzervativna Hrvatska je osvojila 90 mandat, a antifašistička ljevica tek 53 mandata ukupno!!! Konzervativna Hrvatska je porazila i one koji se zovu Možemo, Pametno s Imenom i prezimenom koji su nam već u izbornoj noći obećali još žešću borbu protiv crnila i mraka u Hrvatskoj ne poštujući ni minimum legaliteta i volje hrvatskog naroda koji je ogromnom većinom izabrao konzervativnu Hrvatsku sa svim onim tradicionalnim vrijednostima i baštinama kojima bi se trebao ponositi svaki domoljub. Ti koji misle da su toliko antifašistički potentni, koji se na čelu s Radom Borić kite partizanskom petokrakom, kojima je glavni adut smrt nerođene djece, već u ovoj izbornoj noći su zapravo postali sljedbenicima svojih poraženih seniora i učitelja što će se vrlo brzo pokazati na lokalnim izborima. Ma kakve šanse uopće ima ostrašćeni Tomašević ako mu s druge strane stane Vili Beroš koji je i na ovim izborima dobio najviše preferencijskih glasova? Tomaševiću ne može pomoći ni dragi Bog, a kamoli Mile Kekin, Sandra Benčić ili Urša Raukar!

Konzervativna Hrvatska, liberalni demokršćani, kršćanski demokrati i praktični vjernici svoje veliko povjerenje su dali HDZ-u, Domovinskom pokretu i Mostu i s pravom očekuju postizborno zajedništvo svoje pobjedničke strane. Dominantno najviše glasova je dobio HDZ, jer je narod u Andreju Plenkoviću prepoznao pragmatičnog liberalnog demokršćanina kojega odlikuju osobine koje bi svaki kršćanin trebao imati. To su vrline koje mogu opraštati, koje mogu pružiti ruku i svojim neistomišljenicima, a osobito one vrline koje u najvećim ugrozama traže bezuvjetno zajedništvo i lojalnost radi sigurnosti Hrvatske. Nacija je izabrala sigurnost nasuprot eksperimentima, izabrala je pristojnost nasuprot totalne nepristojnosti, izabrala je kompetencije nasuprot vidljivim nesposobnostima. Vox populi od pobjednika traži zajedništvo na političkom spektru od centra prema desno, a kada se malo ohlade predizborne usijane glave pokazat će se da ne postoji ni jedan ozbiljan razlog koji bi to zajedništvo spriječio. Na desnom političkom spektru ni približno ne postoje nepremostive razlike kakve postoje između SDP-a i HDZ-a. To zajedništvo, ta pomirba patriota koja je moguća i potrebna u ovim teškim trenutcima za Republiku Hrvatsku, bit će zalog za bolju budućnost i putokaz za potvrdu takvog zajedništva na nadolazećim lokalnim izborima.

Socijaldemokracija u Republici Hrvatskoj konačno na ovom porazu dobiva ogromnu priliku za istinski „restart“ i katarzu unutar sebe kako bi se zauvijek oslobodila utega Titoizma i neojugoslavenskog antifašizma koji nakon brutalnog poraza u Domovinskom ratu još uvijek politikantski živi u njihovim mentalno komunističkim glavama, kao jedino oružje u njihovoj borbi protiv HDZ-a i konzervativnih snaga u Hrvatskoj.

Na kraju, treba čestitati hrvatskom narodu koji je u ovim vrućim zdravstvenim i ekonomskim okolnostima znao izabrati one koji su za budućnost Hrvatske najbolje rješenje.

Kazimir Mikašek-Kazo 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari