Pratite nas

Povijesnice

Indonežanin Gajo nije želio „puniti vreće“ već rušiti srpske avione!

Objavljeno

na

Jedan od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata posve je sigurno  i čovjek za kojeg vjerojatno nikada niste čuli – Indonežanin Zainul Abidin Gajo!

[ad id=”93788″]

Već godinama živi u Lepavini, a kao inženjer bio je zaposlen u koprivničkoj Podravki. Tada nije imao hrvatsko državljanstvo, ali bio je vezan uz obitelj: suprugu i dvoje male djece (kćerku Leilu i sina Jasmina). Kaže da je svakodnevno gledao na televiziji patnje hrvatskog naroda te da je jednog dana 1991. odlučio da i on krene u obranu hrvatske države, tim više što je i njegov rođak prof. Josip Nakić-Alfirević, već bio u postrojbama Hrvatske vojske. Ženi je jedne večeri samo rekao: „Sutra odlazim u borbu! Ovo je strašno što se događa hrvatskom narodu!“ Prvo su ga u Koprivnici poslali u Civilnu zaštitu, a on im je rekao da „ne želi puniti vreće s pijeskom“, nego aktivno sudjelovati u borbi protiv srpskih i inih četnika. Od šogorice Ružice iz Zagreba je čuo da se u Sisku vodi pravi rat, pa ju je zamolio da ga svojim osobnim automobilom odveze tamo, gdje su se čudom čudili – odakle on ovdje? „Došao sam rušiti srpske avione!“ – rekao je. A do tada nikada nije imao ni pištolj u ruci! Što niste ostali u Koprivnici?- pitali su. A on im je odgovorio da bi ga u njegovu kraju možda spriječili da se bori, jer je stranac, a prešutio im je i to da se bojao tzv. pete kolone, koja je bila aktivna u Koprivnici, ali i drugdje. Obećao je da će brzo naučiti, pa su ga uputili u tamošnji 55. LTDR Protuzrakoplovne obrane, koji je djelovao u sastavu  brigade „Marijan Celjak“. Kako je imao vrsne branitelje oko sebe, iznimno brzo je savladao tehniku „rušenja zrakoplova“.

  • „Prvo su me poslali u Komarevo, na prvu crtu obrane, k zapovjedniku Slavku Galiniću. Bilo nas je oko četrdesetak. Galinić se pokazao kao neustrašiv borac, u njega smo imali veliko povjerenje. No, pored Galinića u sjećanju su mi ostali i neki drugi suborci poput Dražena Jakopljića, Stjepana Muža, Drage Rakovića, braće Kesler, Nedjeljka i brojni drugi kojima sam već i imena zaboravio. Osobito sam ponosan što sam prijatelju Solaji spasio život, ali to ne volim isticati. Kad se tijekom listopada i studenoga 1991. dobrano „zakuhalo“ u Vukovaru želja nam je bila da nas prebace tamo. Svi smo kao dragovoljci iz Komareva potpisali da hoćemo u Vukovar! Međutim, rekli su da smo potrebniji ovdje, pa smo ostali“ – prisjeća se Gajo, čije je rodno mjesto najmanje dvije tisuće kilometara od Džakarte.

Kad je bio na ratištu, nije se javljao ni svojima kod kuće. Najvažnije mu je bilo da se pobjedi neprijatelj, kako bi njegova djeca sutra slobodno mogla živjeti u hrvatskoj državi. A u Koprivnicu je došao iz Indonezije na studij u Zagreb i – ostao.

  • „Nikada ne ću zaboraviti zvuk četničkih zrakoplova koji su raketirali, njihov zvuk još mi je u ušima. No, moja postrojba može se pohvaliti da je srušila nekoliko četničkih aviona“ – rekao je.

Kad je završio rat, nastavio je raditi u Podravki, ali i posvetiti se  humanitarnom radu. Sretan je kad se na obljetnice nađe u Sisku ili Komarevu sa svojim suborcima, ili kad neki od njih dođe k njemu. Od priznanja dobio je tek Spomenicu Domovinskoga rata, koju, kao i ratnu odoru, čuva poput svetinje.

  • „Nikada nisam ništa tražio za uzvrat. Nikada se nisam bunio da braniteljima trebaju pripasti određene privilegije. Ali… ti ljudi koji su, poglavito 1991. bili na prvim crtama obrane, sigurno zaslužuju bolji život. Žalosno je što ih se malo cijeni, iako smo svi mi tada bili spremni i život dati za Hrvatsku. Sada sam zajedno sa svojom suprugom u mirovini. No, ponovno sam ostao razočaran kad sam čuo da je ratni zločinac Vojislav Šešelj oslobođen, a da se i dalje sudi hrvatskim braniteljima. Osim toga, boli me i to kad vidim branitelje u onom šatoru na trgu Nevenke Topalušić u Zagrebu. Ne, za to se nismo borili. “

O ratnim danima Zainula Abidina Gaje moja je malenkost snimila i dokumentarni film, koji je prikazan zasad jedino u Koprivnici. Djeca u školi malo znaju o Hrvatima koji su branili i obranili Hrvatsku, a kamoli da su im poznati takvi junaci kakav je bio i ostao ovaj Indonežanin koji bio spreman i umrijeti za – Hrvatsku.

[ad id=”93788″]

S obzirom da ove godine obilježavamo 25. godina od početka srpske agresije, netko bi se morao sjetiti i istinskih branitelja poput ovog junaka, a takvih kao on vjerujte nije bilo puno.

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan utemeljena je Hrvatska zajednica Herceg Bosna i pao je Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Dan je 18. studenog. U mjestima gdje žive Hrvati istodobno se miješaju tuga i radost, jedno bez drugog u ovakvom danu ne ide. Na današnji dan utemeljena je Hrvatska zajednica Herceg Bosna i pao je Vukovar. Petra Majića, intelektualca i nekadašnjeg političkog dužnosnika, odanog suradnika i prijatelja Mate Bobana, nazvali smo jučer u prijepodnevnim satima. Nekako je običaj da razgovaramo 18. studenog, piše /Večernji List BiH.

Neki su se i distancirali od nje, neki su potpuno promijenili ploču, ali Petar Majić, ono što je govorio od njezina utemeljenja, i danas ponavlja. Recitira mi na telefon svoju pjesmu “Domovina je mater”, prepunu emocija koje najbolje opisuju Majića, ali i mnoge druge koji nikad neće HZ HB okrenuti leđa.

– U trenutku kad je padao herojski Vukovar i mučenička Škabrnja, a Dubrovnik, Sinj, Karlovac, Županja, Osijek… bili pod strašnim napadima, dok je Zagreb bio u panici, Mostar okupiran tisućama rezervista JNA, a Sarajevo u potpunom političkom rasulu, dok je međunarodna zajednica provodila onaj nerazumni i sramotni embargo na kupnju oružja, u Grudama iz ničega izniče jedan nepobjedivi i neprobojni organizacijski štit hrvatskog naroda protiv srpske agresije. Legitimni hrvatski čelnici prisegnuše da će braniti svoj dom i slobodu svog naroda, voditi se međunarodnim pravom i demokratskim načelima, a da će HZ Herceg Bosna poštivati izabranu vlast Bosne i Hercegovine sve dok BiH bude demokratska i neovisna o bivšoj i svakoj budućoj Jugoslaviji. Za predsjednika jednoglasno izabraše mr. Matu Bobana kojeg poslije potvrdiše za vrhovnog zapovjednika HVO-a i Hrvatske Republike Herceg Bosne. Bilo je to vrijeme strepnje i straha, ali i hrabrosti i ponosa, velik je to bio povijesni događaj za cjelokupni hrvatski narod – istaknuo je Majić.

I danas su i Hrvati u BiH i žitelji Vukovara u jednakoj borbi za pravdu i istinu kao i tih dana. Hrvati nemaju člana Predsjedništva jer su Bošnjaci sebi izabrali dvojicu. Ono sve iz 90-ih i danas je do kraja aktualno, stav je i načelnika općine Grude Ljube Grizelja koji će danas na grobu Mate Bobana u Gorici zapaliti svijeću i položiti vijenac.

– Odlučnost hrvatskih političkih predstavnika toga vremena, dalekovidnost i mudrosti toga čina u cilju zaštite hrvatskog naroda, njegovih temeljnih prava i interesa potvrđena je bezbroj puta u proteklim godinama, a i dan danas je do kraja aktualna – kazao je Grizelj o utemeljenju HZ HB.

/Večernji List BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

16. studenoga 2012. – Oslobođeni hrvatski heroji Gotovina i Markač

Objavljeno

na

Objavio

Dana 16.11. 2012. u 09:33 sudac Haškog suda Theodor Meron izgovorio je povijesne riječi: “Izričem oslobađajuću presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču te naređujem da se obojica odmah puste na slobodu”.

Pravomoćnom presudom Međunarodnog Kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrđeno je da dvojica hrvatskih generala Ante Gotovina i Mladen Markač nisu bili članovi nikakvog udruženog zločinačkog pothvata i da nisu krivi za topničke napade na civilne ciljeve tijekom oslobodilačke akcije Oluja, a što je bio temelj prve nepravedne presude ICTY-a.

Val neopisive radosti i ushita zahvatio je cijeli hrvatski narod od Konavala do Vukovara, suze radosnice bile su na licima svih domoljuba i hrvatskih ljudi.

Emocije se nisu mogle obuzdati jer je pravda donešena: hrvatski ratni generali i heroji Domovinskog rata nevini su ljudi, a Hrvatska je slobodna zemlja bez ljage na oslobodilačkom ratu.

Iako su mnoge međunarodne i domaće strukture, pa i pojedini domaći mediji, trudili dokazati krivnju dvojice generala, te time i Hrvatske vojske i hrvatskog naroda – pravda je pobijedila! Povijesnom presudom skinuta je bilo kakva mogućnost ucjene prošlošću i političkog pozicioniranja na patnji hrvatskog naroda što su mnogi domaći i strani krugovi itekako priželjkivali nadajući se zatvoru za hrvatske junake.

Srbija je bila šokirana, a na licima nekih poznatih ljudi sa domaće političke scene nije se mogla sakriti razočaranost odlukom.

Na drugoj strani, tisuće Hrvata pohrlili su na trgove proslaviti ovu radosnu vijest, a crkve su bile ispunjenje vjernicima i molitvama zahvalnosti Bogu na uslišanju dugogodišnjih molitava za svoje generale.

Generali, heroji, naši osloboditelji, konačno su odahnuli čista obraza, a hrvatski narod je sa nadom krenuo u svjetliju budućnost!

 

Generali Gotovina i Markač na završnom dijelu vježbe ‘Velebit 18’

 

 

 

Gotovina: Naprijed možemo samo ako njegujemo optimizam i svaki dan teško radimo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari