Pratite nas

Satira

Influencerice, partijanerke i blogerice kao sudbina

Objavljeno

na

Ima nešto više od mjesec dana kako je fatalna Ella Dvornik, po zanimanju blogerica i influencerica (kako to gordo zvuči) objavila svoj InstaStory iz čijeg su sadržaja njezini brojni fanovi iščitali skrivenu (šifriranu) poruku da je (hotimice ili ne) možda (naglasak je na “možda”) otkrila spol bebe koju nosi. Naime, u pitanju je bila igra riječi što ih je spomenuta blogerica i influencerica (inače izuzetno elokventna osoba s ekstremno izraženim talentom verbalne i neverbalne komunikacije) izgovorila, pa budući da već jedno dijete ona i suprug imaju, u tom su izričaju obožavatelji njezina lika, djela i potomstva pokušali pronaći ključ za donošenje parametara na temelju kojih bi se mogli izvući zaključci koji bi eventualno upućivali na možebitne indicije a u svezi glede spola ovog drugog, nerođenog djeteta.

I, naravno, nikako nije moglo ostati na tomu, kao što i inače kod velikih događaja biva. Trakavica se nastavila, a raja nagađala (muško…žensko…muško…žensko…) do te mjere da nam se svima zavrtjelo u glavama. Bili smo na rubu živaca i na izmaku snaga, gotovo smo izgubili nadu poput očajnika u pustinji bez vode, kad…eto ti ga, onda kad smo se najmanje nadali, nova senzacija! Dakako, stvar nije ni izdaleka gotova, odnosno, još uvijek nema finala, završnice, zenita, erupcije, eksplozije, te završne, udarne informacije, vijesti nakon koje ništa više neće biti isto, sve još uvijek ide prema krešendu, lagano, korak po korak, jer do poroda ima još dosta, ali, krenulo je – i to prilično bezazleno, u jednome od redovitih dnevnih biltena trenutačnog psihofizičkog stanja spomenute blogerice i influencerice, femme fatale čije je blaženo stanje opčinilo naciju (a bogme i poprilično prešlo te okvire i postalo svebalkanski sindrom).

Putem društvenih mreža, naime, imali smo prigodu vidjeti čudo neviđeno: pravu, pravcatu, originalnu snimku ultra-zvuka unutrašnjosti Ellinog okruglastog trbuščića u kojemu u uobičajenoj pozi fetusa bezbrižno pluta to maleno stvorenje oko kojega se već mjesecima stvara neviđena halabuka i ujdurma. I ono (djetešce) čini se, baškari se i drijema, kao da ga za sve to nije briga, dok nacija u groznici tapka u mjestu od nestrpljenja, iščekivanja i neizvjesnosti.

Da nam je barem spol saznati, možda bi onda bilo lakše čekati porod…Neizvjesnost buja, nervoza je sve veća, na rubu frustracije smo očito. Nagađa se koji bi to spol mogao biti u pitanju – analizira se objavljena snimka ultrazvuka, padaju procjene (prema položaju tijela i veličini glave – moglo bi kao…možda biti muško, a i ne mora itd., itd).

I kao da nam je misli pročitala, naša fenomenalna, jedinstvena i neponovljiva influencerica i blogerica (žena, majka, kraljica) Ella, ta femme fatale naših dana, konačno je (navodno) obnarodovala spol bebe koju nosi (ali u svome stilu: “E, u inat svima, neka bude djevojčica!”) i to su tiskovine, portali i TV centri požurili odmah objaviti utrkujući se bezglavo i uspaničeno – da bi se uskoro ispostavilo kako je ipak u pitanju ćorak. Naime, dotična blogerica i influencerica se ustvari poslužila metaforom (s blagom dozom provokacije i enigmatike u izričaju), tako da se njezin spomenuti iskaz ne može tumačiti doslovno…A mi seljačine odmah nasjeli! Koja smo mi nakupina ameba! Uzrujali se kao ose u osinjaku, a ono, na kraju ništa!

Uglavnom, gdje smo tu smo. I danas.

Još uvijek tapkamo u mjestu i čekamo, a Ella nas rajca u nedogled. No, ne zamjeramo joj, tak’ je medena, cooool, onak’, totalno izvan sheme, s onim pirsinzima, lančićima, narukvicama, umjetnim obrvama i trepavicama sa specifičnim Out Fitom, lookom i stylingom koji obaraju s nogu i ostavljaju bez daha, sva svoja (a opet i naša), fenomenomenalna (kako kaže pjesma) i tko bi se onda na nju i u kojoj varijanti mogao naljutiti!? Ona je rođena da bude idol, obožavana osoba, a ne objekt nečije ljutnje – daleko bilo. Te prizemne emocije ne dolaze u obzir, barem kad je femme fatale Ella u pitanju.

No, nije tu kraj senzacijama (prerano ste se obradovali). Još mi konja za trku imamo – i to plemenitih grla.

Prije par dana nositeljica “Kiklopa” za književnost (za 2008. godinu), starleta, pjevačica, foto model, partijanerka (također fatalna) i oblinama izuzetno nadarena Nives Zeljković poznatija po prezimenu Celzijus, otkrila je za Avaz TV (u emisiji “Đir s Memom”) jednu od najvećih tajni koja već dugo golica maštu javnosti i budi radoznalost u masama (kako muškim, tako i ženskim), a vezano za njezin navodni seks na Maksimiru prije nekih desetak godina. “Bilo je to više romantično druženje nego seks” – smjerno je izjavila gospođica Zeljković obraza prelivenih blagim rumenilom i sanjivog zamagljenog pogleda (kroz umjetne trepavice) uprtog u pod prekriven šarenim tepihom.

Tako je konačno i ta dilema razriješena i zatvorena još jedna epoha naše estradne povijesti, na opće zadovoljstvo kako Meme i gospođice Zeljković, tako i Dine (Drpića), ali i svih nas običnih smrtnika koji budno pratimo sve bitne i sudbinski važne događaje od kojih nam ovisi život svagdanji. Dino (Drpić) je tada, u tom toaletu ustvari zaprosio (tadašnju) odabranicu srca svoga, tj. gospođicu Zeljković, a sam postupak “prošnje” je nekima od slučajnih promatrača sličio seksualnom općenju. I to je uglavnom to. Svak ima svoj način prilaska ženi, pa i prošnji iste – neki to rade pod slapovima Niagare (ili u domaćoj verziji na Plitvicama), neki na svemirskim postajama, na dnu oceana, na televiziji (usred emisije, kao nedavno jedan hrvatski policajac na zagrebačkoj Jabuka TV), usred spuštanja padobranom – na kilometar ili dva od majčice Zemlje, ili naprosto u nekom hotelu ili restoranu (oni manje romantični), a naš Dino, eto, u WC-u na Maksimirskom stadionu!

Od svega je ipak najvažnije da smo i ovu stranicu konačno zatvorili. Sad možemo dalje (posvetiti se na neko vrijeme Elli i drugim bitnim događajima i procesima slične vrste koji su nesporno od vitalne važnosti za sve nas).

Dopustite malo i sasvim osobnih, subjektivnih impresija, ali vezano za temu.

Imao sam ne tako davno ponudu od jednog ozbiljnog dnevnog lista. Nazvali me telefonom i nude na 15 dana dostavu gratis tiskovine, svakoga dana najkasnije do 8,00 sati ujutro, a potom ako se odlučim za pretplatu u sljedećih godinu dana dobivam popust od 50% u odnosu na redovitu cijenu.

Pristanem (nakon kraćeg telefonskog nagovaranja) na onaj probni (pilot) rok od 15 dana i počnem se navikavati na ritual za koji sam već gotovo zaboravio da postoji od kad imam Internet. I ponadam se u jednom trenutku kako sam na najboljem putu vratiti se starom poroku obilježenom šuškanjem novinskih stranica uz lagano i opušteno srkanje prve jutarnje kave…sve dok se nisam uvjerio kako tiskovina koju držim na stolu ipak neminovno gubi korak u srazu s elektroničkim online verzijama.

Film mi je konačno puknuo nakon što sam shvatio (a nije mi dugo trebalo) kako tiskana verzija nije objavila jednu od najvećih senzacija tjedna, ma što tjedna, mjeseca, godine, desetljeća…a to je, pogađate, ultrazvuk Ellinog (čarobnog) trbuščića.

Osupnut tom strašnom spoznajom, izgubio sam volju za listanjem tiskovine i odložio je na rub stola, a ostatak kave ispio u jednom gutljaju. ‘Novine neću bacati, poslužit će za potpalu roštilja ili laštenje prozorskih stakala’ (rezignirano razmišljam naglas mrmljajući sebi u bradu).

Kad mi se nekoliko dana poslije ponovno javio ljubazni i ugodni ženski glas s druge strane žice s upitom vezano za moju odluku o mogućoj godišnjoj pretplati (s 50% popusta) na tiskovinu koju sam besplatno listao punih 15 dana, glatko sam odbio ponudu.

Naravno, nisam rekao sve što mislim, a i kako bih, cura je bila izuzetno ljubazna. I nije ona kriva što su u tih 15 dana imali samo 3 teksta o Nives Zeljković alias Celzijus i 4 s Ellom u glavnoj ulozi. I plus, nema dnevnog biltena Elline trudnoće kao na Instagramu.

Ma gdje će se oni nositi s književnicom, starletom, pjevačicom, foto-modelom i partijanerkom Zeljković i blogericom i influencericom kalibra Elle Dvornik!?

Znam da tiskovine imaju objektivne teškoće, ali, što ću im ja? Takav je život. Izgubili su utrku s vremenom.

Dok se list prelomi, tiska, pa utovari na vozila i raznese, na Instagramu, Twitteru, Facebooku, You Tube-u sve se žari od vijesti i pikanterija. Jedna drugu prestiže.

I tko je onda lud listati novine i gubiti vrijeme?

Život brzo prolazi, mora se biti u trendu. “Kad staneš, padaš” (s pravom kaže naš ljevičarski kandidat za predsjednika države Zoki Milanović sinoć u jednoj od svojih lucidnih i nadahnutih izjava dostojnih Zaratustre ili Spinoze).

Čujem ima likova koji misle kako se mi koji danonoćno surfamo instagramima, twitterima, fejsbucima, prema njihovim nekim (arhaičnim) mjerilima bavimo bedastoćama i besmislicama!? Trebali bi kao pratiti “ozbiljne sadržaje”!?

Ma da!

Pojma nemam o čemu se radi i što oni hoće?! Pa kud ćeš ozbiljnije i važnije od ovoga!?

Zar su seksualni životi, ljubavi i trudnoće naših dama, građanki (pogotovu ako su književnice, starlete, foto-modeli, pjevačice, partijanerke, blogerice, influencerice i sl.) neozbiljne stvari!?

Dođe mi da ih prijavim Jeleni Veljači, toj Ivani Orleanskoj naših dana (kad su u pitanju ženska prava i slobode), pa da ih ona fino opere prvom prilikom na državnoj telki zbog pokušaja minimiziranja prava i problema naših dama i drugarica!

Stvarno nemam predstavu što hoće od nas ovi konzervativci, puritanci, nacionalisti i ostali talibani. Škvadra je fakat prolupala!

Da ne bismo možda bistrili one njihove gluposti vezano za povijest, ratove, likove koji su nas (kao tobože) zadužili nečim u prošlosti, prelistavali Narodne novine i bistrili statističke podatke, slušali govorancije političara, da se ne bi možda odrekli omiljenih tuluma (uz seks, drogu i rock and roll), Cece i Brene i slušali njihove bedaste klasike – ono što oni zovu “ozbiljnom glazbom”!? Mož’ mislit’!

O čemu oni to?

Samo zabava!..Svijet je lopta šarena, u se, na se i poda se, udri brigu na veselje – to je naš moto.

AAAAAAAAAAAAJMOOOOOOOOOO….! (što reče Zdravko Mamić):

Ella: https://www.instagram.com/elladvornik/?hl=hr

Nives: https://www.instagram.com/nivescelsius/?hl=hr

P.S. Tko preživi, pričat će kako je bilo.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Satira

Doktor Škoro i MOST u borbi protiv covida-20

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/

Napokon se i to dogodilo. Prodavši vrhunsku fintu, hineći za kampanje razmirice, dinamični duo „Domovinski pokret Miroslava Škore – MOST“ hametice je na izborima razvalio duopol „HDZ-SDP“ i suvereno zasjeo na obje strane Markova trga. Anketne agencije su predriblane i posramljene, janjci oglodani do zadnje koščice, a stradao je i poneki vol. Istina, dosad vodećim strankama HDZ-u i SDP-u, sada potučenima do nogu, preostalo je po nekih 10-15 mjesta u Saboru, čisto da se nađu za uzorak prilikom posjeta školskih ekskurzija, pa neka djeca vide u što će se izroditi budu li nevaljala. Uz to, prema novome poslovniku propisano je kako svaki zastupnik ima na raspolaganju 6 minuta za obraćanje, pri čemu su zastupnici HDZ-a i SDP-a obvezani prvih 5 minuta posvetiti isprici za sve zlo koje su te partije dosad nanijele Hrvatskoj, dočim, sukladno najboljim demokratskim standardima, čitavu šestu minutu mogu govoriti štogod ih volja. Posebna pozornost posvećena je Miloradu Pupovcu. On se sad smije obratiti Visokom domu isključivo klečeći na kukuruzu. I kad je doktor Škoro, novi predsjednik Vlade, već pomislio da je narodu ispunio svaku želju i kako mu još jedino preostaje poput Tuđmana u Splitu ’95 uskliknuti – A što još da vam obećam? – idilu su narušili tmurni oblaci, iznebuha se nadvivši nad cijelim svijetom, pa i Hrvatskom. Pojavila se nova, dotad neviđena zarazna bolest, COVID-20, buknuvši žešćom silinom od pomalo već zaboravljene joj prethodnice.

Tragom uznemirujućih vijesti, doktor Škoro je sazvao najuži tim suradnika kako bi pronašli odgovor na ovu nedaću. Ne poštujući društvenu distancu, pod Škorinim su se predsjedanjem okupili: Božo P., predsjednik Sabora, Nikola G., potpredsjednik Vlade za društvena pitanja, Miro B., šef kluba zastupnika vladajuće većine u Saboru, Šveđo, ministar financija i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, Srećko S., glavni državni epidemiolog, Mato P., ustavnopravni stručnjak, Nino R., posebni savjetnik za sve i sva i kurir za vezu s Predsjednikom, i Željko P., vrhovni državni klaun.

U nastavku ekskluzivno donosimo transkript razgovora sa sastanka, dobiven susretljivošću tajnice, pod nerazjašnjenim okolnostima zaostale od bivše garniture.

DR. M.Š.: Društvo, sve vas lijepo pozdravljam. Evo, sazvao sam sastanak zbog ove boleštine koja, kako neki kažu, opet hara, pa da vidimo što i kako dalje,… Jer ne kaže narod badava – 9 glava pametnije je od jedne! Ima li tko kakav prijedlog? (svi obore pogled, nastupi muk)

DR. M.Š.: Vidim, nema baš pričljivih… Hmm…, dobro, ajmo malo opustiti atmosferu. Željko, ajde ispričaj nam neki vic,… samo po mogućnosti da ga već nismo čuli… ili ako jesmo, da smo ga zaboravili.

ŽELJKO P.: Ništa od viceva dok ne sjedne plaća.

DR. M.Š.: Ma Željko, dobro znaš da smo se morali odreći plaća za mjesec-dva kako bi u ovim teškim vremenima po državnu kasu pokazali solidarnost s narodom, ali i podsjetili kakvu su štetu ostavili ovi prije nas. Nadoć’ će sve to uskoro na svoje… samo,… jedna stvar mi ipak nije jasna,… ne kapne li ti štogod od PEVEX-a i Sberbanka? Sad kad smo u sedlu trebalo bi to i više i češće…

ŽELJKO P.: A je ti neki vic! Možda kapne tebi…

DR. M.Š.: Dobro, ajmo na temu! Ima li tko kakav prijedlog kako ovo riješiti?

BOŽO P.: Doktore, a da pitamo stručnjake?

DR. M.Š.: Ma kakve crne stručnjake, dobri moj Božo, prepošteni! Srećko kaže da je to ionako samo gripica. Je l’ tako Srećko?

SREĆKO S.: A što će drugo bit’?

DR. M.Š.: Eto, vidiš! Ali kako zbog svijeta stvar mora biti i politički uređena, ja bih predložio da ipak pitamo… (zazvoni mu telefon)… ma tko je sad? E, vid’, Zekanović… (odbaci poziv bez javljanja)

BOŽO P.: Pa što će nam on?

DR. M.Š.: To se i ja pitam… Dakle, predlažem da pitamo,… naravno, ne Zekanovića (blago se osmjehne),… nego – NAROD! Jer ako je narod bio dovoljno pametan da izabere nas, onda će valjda i ovo znati riješiti. Osim toga, ako narod ne zna, tko uopće može znat’? Pa ti stručnjaci ionako i sami kažu da ništa ne znaju,… osim Srećka, našeg suhog zlata,… ne damo ga nikome.

BOŽO P.: Tako je doktore, oči Božine! Evo mi je sad sinulo kako sam zadnji put prošao kad sam bio brifiran od strane stručnjaka. Ma nikad više!

DR. M.Š.: Hmm…da. Samo,… što točno narod pitati a da vuk bude sit i ovce na broju?

NIKOLA G.: Cijenjeni kolege, dopustite mi primijetiti sljedeće. Nama je, tu ćemo se svi složiti, prije svega u interesu da narod odluči onako kako mi želimo, a da se pritom zaštitimo od odgovornosti pođe li nešto nepredviđenim tijekom. Prema tome, pitanje treba postaviti tako da ako prođe sve u redu, uspjeh bude naš, jer, evo, mi smo pitali narod. A pođe li, pak, štogod po zlu, da si narod bude sam kriv. Eto, tako je odlučio! Primijetite i kako se u ovaj koncept idealno uklapa pitanje kojim bi se narodu ponudilo skup vrlo strogih mjera zaštite, tako da mu se još svježeg sjećanja na traume od prethodnog covida i sama pomisao na njih zgadi, pa da ih s gnušanjem odbaci.

ŠVEĐO: U cijelosti podržavam kolegu. Dodao bih tome kako bi prava odluka naroda nedvojbeno imala blagotvoran učinak na državne financije, za koje i sami znate u kakvu su stanju. Jer kako zorno svjedoči nedavni švedski primjer na kojemu sam, kako mi nadimak govori, i doktorirao, ispravan pristup dokazano donosi višestruke uštede kako u zdravstvenom, tako i u mirovinskom sustavu.

BOŽO P.: Sjajno! Fantastično! Ljudi, pa mi imamo refuormu! Sve plus do plusa!

ŽELJKO P. (suznih očiju): Misliš križ do križa?

BOŽO P.: Ma ajde, križ se malo skrati pa dobiješ plus. Uostalom, ne će mene jedan klaun tomu učit’,… pa tko je ovdje nego ja umalo svršio te škole?

DR. M.Š.: Dobro, koncept mi se sviđa, no ima li tko kakav konkretan prijedlog što točno da pitamo?

NIKOLA G.: Kako sam već dao naslutiti, skup striktnih mjera obuhvatio bi zabranu kretanja između pojedinih ulica, okupljanje više od jedne osobe, izolaciju, samoizolaciju već na najmanji mig…. obvezno uključiti i nadzor mobitela, to će tek narod razjariti…

BOŽO P.: I držanje barem 3 metra razmaka! Svaki centimetar manje, 10 kuna globe!

ŠVEĐO: Radno vrijeme trgovina od 8 do 10.

MIRO B.: Do 10 navečer? (svi prasnu u smijeh)

ŽELJKO P.: Možda još bolje od 8 do 8 i 10?

DR. M.Š.: Meni, recimo, policijski sat i danju i noću uopće ne zvuči loše. Nino, imaš li ti što dodati? Ajde, daj, ti si pametan…

NINO R.: Kako na više mjesta u svojim spisima kaže poznati talijanski mislilac Giambattista Vico, a s njim se u glasovitom eseju slaže i Umberto Eco, koji je, usput, da osnažim argumentaciju, fizički upadljivo sličio Budu Spenceru…

DR. M.Š.: Ajde, Nino, brate, ubrzaj… zar ne čuješ da Miro već hrče? Vik’o ti ne vik’o, nikakav eko do njega ne dopire.

NINO R.: Htio sam samo kazati da je za prethodne histerije dobar dio ljudi, neke i osobno poznajem, bio ogorčen što nekakav hibridni parapolitički stožer upitnog legitimiteta upravlja njihovim tijelima. Držim to dovoljno iritirajućim da se pridoda ovim hvale vrijednim prijedlozima. Naravno, hvale vrijednima u smislu – zrelima da se s indignacijom odbace.

DR. M.Š.: Dobro, onda bi to bilo manje-više to. Što bi rek’o moj pokojni punac – prosto k’o pasulj!

MIRO B.: Stan’, doktore! Imam amadman, imam amadman!

NIKOLA G.: Miro, nemaš amandman, amandmani su u Saboru, ovdje u neformalnom okruženju ne dajemo amandmane nego prijedloge.

MIRO B.: Dobro, ajde, nek’ ti bude,… imam prijedlog. Ja sam za to da se stavi da se u parne dane smije češkat’ samo livo jaje a u neparne samo desno, inače jaja cap,… nema više…. gotovo.

NIKOLA G.: Hm,… zanimljiv prijedlog, samo ne znam je li baš u skladu s Ustavom. Mato, što kažeš?

MATO P.: Dakle, ako se ovdje pod jajima misli na gonade, primjećujem kako prijedlog izlazi iz ustavnih okvira budući diskriminira dio populacije zakinut za jaja, odnosno sve one koji pate od nedostatka istih. Naime, u njihovu slučaju ovdje se radi o klasičnom contradictio in se ili narodski rečeno – ne mogu se češkati po nečemu čega nemaju.

MIRO B.: Ma je l’ to siguro?… (Mato potvrdno kimne)… Dobro, ako je tako, imam dopunu amadmana.

NIKOLA G: Miro, amandmani su u Saboru…

MIRO B.:  Ajdeee,… dopunu prijedloga, đava te odnija! Dakle, odmah posli ovog s jajima da iđe – ko nema jaja, nek’ trlja oči, livo pa desno, isto na par-nepar dane…

DR. M.Š.: Vidim da smo se malo raspojasali,… frajerluk uzeo maha… Nego, Mato, koliko bi dugo sva ta referendumska procedura potrajala?

MATO P: Ha,…držimo li se slova zakona, nekih 50-60 dana.

DR. M.Š.: Srećko, je l’ se može neš’ dogodit’ za tih 50-60 dana?

SREĆKO S.: Ma što će se dogodit’? Gripa k’o gripa!

MATO P.: Eeee, ali odluku o raspisivanju referenduma treba potpisati Predsjednik.

DR. M.Š.: Dobro me podsjeti, sad ću ga zovnut’. Sigurno će mu se prijedlog svidit’, pa on je kao čovjek slobodoumnih pogleda već i prije bio za švedski model.

PREDSJEDNIKOV TELEFON: tu-tuu,…tu-tuu,… tu-tuu,…

DR. M.Š.: Hm… ne javlja se! Nino, ajde probaj ti, ti si si dobar s njim.

NINO R.: Pa nismo si baš tako dobri da ja njega zovem.

DR. M.Š.: Ne mo’š ga zovnut’?

NINO R.: Tako mi Bruce Leejevih nunčaka, ne mogu ga zvat’. On mene zovne.

DR. M.Š.: On tebe zovne?

NINO R.: Ma, ja! A što si ti, doktore, mislio? Da se kratki espresso spravlja sam od sebe?

DR. M.Š.: E, junačino, pa onda on nije veći suverenist samo od ćate, nego i od tebe!

NINO R.: Rugala se lunja sjenici!

ŽELJKO P. (očito s namjerom da prekine neugodan muk): Ma ljudi Božji, kud čovjeka zovete u ovo gluho doba, tek što je 11 prošlo… Možda još tare krmelje…

DR. M.Š.: A onda ništa! Zamolio bih tajnicu,… (napravi znakovitu stanku pa nastavi),… Božo, što si se stis’o k’o grlica?… Nikola, a i ti mi nešto gutaš knedle… Zamolio bih, dakle, tajnicu da prema iznesenim prijedlozima sastavi radnu verziju referendumskog pitanja, a poslije to nek’ još provjere pravne službe. Tebe bih, Mato, zamolio da se pobrineš da sve to prođe ustavnopravno picikato. Pa kad konačno stvar bude cakum-pakum, neka Nino odnese Predsjedniku čim mu bude usput.

BOŽO P.: Ne znam, ja bih to, zlu ne trebalo, ipak prije ovjerio kod javnog bilježnika.

NIKOLA G.: Možda samo još jedan detalj psihološke naravi. Bilo bi bolje da odgovor koji želimo dobiti bude ZA nego PROTIV. To bi ostavilo dojam da smo afirmativni i konstruktivni. Stoga predlažem da se pitanje formulira u obliku – Jeste li za to da se odbaci paket mjera zaštite od bolesti COVID-20…

SREĆKO S.: Navodne bolesti, Nikola! Nema tu još nikakvih znanstvenih dokaza da se radi o bolesti.

NIKOLA G.: Dobro,… navodne bolesti COVID-20, koji obuhvaća bla, bla, bla,… i sad ide cijela ova tirada stavaka što smo ih napucali, a koju će Mato još posložiti…

DR. M.Š.: U redu, mislim da nam je to sad svima ok. A narodu, kako odluči, tako nek’ mu i bude! Može li poštenije?…I pravednije?… A sad prelazimo na drugu točku dnevnog reda,… na ono zbog čega smo se kandidirali i zbog čega je narod, napokon, tako nepogrešivo osjetio naše bȉlo… Naravno, riječ je o općem dobru – Prijedlog zakona o subvencioniranju upravljanja parkirališnim prostorom u privatnom vlasništvu u blizini objekata od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku. A što uključuje svemirska uzletišta, nuklearne elektrane i zdravstvene ustanove.

Grgur S.

Napomena: Tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Željko Komšić bez predaha spašava Bosnu mjesec dana. Ni plakete da mu daju.

Objavljeno

na

Objavio

Petnaest dana, koliko je Željko Komšić bio u izolaciji, bili su najkritičniji dani za opstanak Bosne u hiljadu godina.
Presjenik svih građana (osim fašista koji ne glasuju za njega) odmah po izlasku iz izolacije krenuo je u užurbanu sanaciju šteta nastalih njegovim prisilnim odsustvom.

Evo kako je mukotrpnim radom, Komšić, u svega mjesec dana (23.03. do 23.04.) uspio manje više spasiti Bosnu sigurnog nestanka:

23.03. – SUĆUT Zoranu Milanoviću,
25.03. – PORUKA građanima BiH,
26.03. – INTERVJU za FTV,
27.03. – ČESTITKA S. Makedoniji,
28.03. – INTERVJU za Vijesti.ba,
30.03. – INTERVJU za FENU,
31.03. – INTERVJU za Avaz,
04.04. – INTERVJU za Oslobođenje,
05.04. – INTERVJU za Vijesti.ba,
06.04. – ČESTITKA svim Sarajlijama,
06.04. – POLAGANJE Vijenaca,
08.04. – ČESTITKA Pesaha,
09.04. – INTERVJU za [email protected] BH,
10.04. – INTERVJU za “O kanal”,
11.04. – ČESTITKA Uskrsa,
12.04. – SUĆUT obiteljima,
13.04. – PORUKA građanima BiH,
13.04. – INTERVJU na Hayat tv,
13.04. – INTERVJU za Slobodnu Bosnu,
13.04. – PODRŠKA novinarima u BiH,
15.04. – ČESTITKA svim građanima BiH,
15.04. – POLAGANJE vijenaca,
15.04. – NAPAD na Dodika,
18.04. – ČESTITKA Vaskrsa,
20.04. – SUĆUT premijeru Kanade,
22.04. – PODRŠKA Europskoj Uniji, (napao i Dodika)
23.04. – PODRŠKA uposlenicima OHR, (napao i Dodika).

Ukupno, Željko Komšić je u mjesec dana dao 10 intervjua, 6 čestitki, 3 sućuti, 3 podrške, 3 oštra obračuna s Dodikom, 2 poruke i 2 polaganja vijenaca.
Sve ovo je Željko Komšić uspio sam-samcat, bez napuštanja Sarajeva!

Da je ova žrtva prepoznata u široj javnosti dokazuje i inicijativa SDA da se Komšiću dodijeli “Plaketa Kantona Sarajevo”.

Jedini koji se do sad ovome usprotivio je Dino Konaković koji smatra da je Komšiću za njegovo spašavanje hiljadugodišnje Bosne sasvim dovoljan “Zlatni ljiljan”.
Evo ne znam ni sam… napisao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari