Pratite nas

Razno

Informatički genijalac nije se smio natjecati jer za njega nije bilo mjesta u dvorani?

Objavljeno

na

Foto: Zagrebački računalni savez

Ivan Jambrešić učenik je prvog razreda srednje ekonomsko informatičke škola Future. Od drugog razreda osnovne škole bavi se programiranjem, a već u trećem bio je najbolji u državi, a zatim se u četvrtom nije smio natjecati jer je odjednom postao premlad, odnosno nije još bio upisao peti razred. Unatoč tome, u osnovnoj školi je nekoliko puta bio državni pobjednik, a ova je godina za njega bila izrazito uspješna.

Osvojio je, treće mjesto na državnim natjecanjima iz programiranja i matematike, a natjecao se i na Seniorskoj informatičkoj olimpijadi i postigao izvrsno osmo mjesto. Svake godine između osam i deset srednjoškolaca koji su na tom natjecanju bili najbolji imaju šansu natjecati se u Izbornim pripremama za četiri mjesta u najprestižnijem informatičkom timu – onom međunarodnom olimpijskom, a tako je bilo i ove subote i nedjelje.

No, ove godine tu je priliku dobilo njih samo sedam.

Nema mjesta za još jedan stol?

Tajnik Zagrebačkog računalnog saveza Zdravko Škokić, čijeg je Ivan član, smatra da se radi o diskriminaciji, a to opravdava dugogodišnjom praksom odabira koja je ove godine, kaže, prekinuta.

– Ako su se 2015. i 2016. pozivali učenici koji su bili čak jedanaesti, zašto se presedan čini na učeniku ove škole, koji je ujedno jedan od tri najmlađa među osam najboljih hrvatskih srednjoškolaca? – pita Škokić, a usput spominje i da je Jambrešić imao dovoljno bodova da upadne u to elitno izborno natjecanje za ulazak u reprezentaciju kad se usporedi s prijašnjim godinama.

– Prije tri godine sedmopozicionirani je imao 200 bodova, a pozvan je i osmi koji je imao 173 boda, a nakon osmoga su bila pozvana još tri učenika. Ove godine bi osim sedmog koji je imao istih 200 bodova, morao biti pozvan barem još i osmi (Ivan) koji je imao 177 bodova – ističe, napomenuvši da se na ovu odluku žalila i njegova škola.

A razlog zašto se Ivana nije pozvalo na Izborne pripreme Škokić vidi u organizacijskim propustima Hrvatskog saveza informatičara. Naime, pripreme se u obje skupine – juniorskoj i seniorskoj – održavaju u isto vrijeme i na istom mjestu. Organizator se, kaže Škokić, pravda da u dvorani koja je na raspolaganju za dodatnog natjecatelje jednostavno nema dovoljno prostora. – Zagrebački računalni savez je predložio da u prostor stavi još jedan stol kako bi i Ivan Jambrešić dobio mjesto i mogao dobiti pozivnicu. Ako stane 15 stolova – stane i šesnaesti – ističe.

HSIN: Nema to nikakve veze To što se oba natjecanja održavaju u isto vrijeme i isto mjesto nema nikakve veze s tim što Ivan Jambrešić nije pozvan na Izborne pripreme, kažu u Hrvatskom savezu informatičara, koji organizira ta natjecanja. Istina, prvi puta se dogodilo da se i juniorske i seniorske izborne pripreme istodobno, ali to je zbog toga što je ono za osnovnoškolce još uvijek relativno “friško” pa se još pokušava organizacijski uklopiti s onim za srednjoškolce. I istina je da za Ivana u dvorani nema mjesta, no to nema nikakve veze. Presudili su, naime, njegovi bodovi na natjecanju.

– Uobičajena je praksa znanstvenog povjerenstva koji bira natjecatelje da, nakon šestog na rang listi, crtu podvuku kod mjesta koji ima najveću bodovnu razliku u odnosu na onog iznad njega. To može od sedmog mjesta do desetog. Ove godine, Ivan je odlično kotirao, no imao je bodovnu razliku u odnosu na mjesto iznad njega od 23 boda što je bilo najviše i Povjerenstvo je tu podvuklo crtu – objašnjava predsjednik HSI-a Vlado Lendvaj, uz nemalu dozu žaljenja. Pokušao je, kaže, urgirati da i Ivana “ubace” na Izborne pripreme jer se ipak radi o nadarenom učeniku koji je visoko kotirao, no Povjerenstvo je, kaže, odlučilo prema svojim čvrstim kriterijama.

Pozivatelji su zaključili da je 27 manje od 23 i nisu pozvali učenika

– Kao prvo, bodovna razlika ne postoji u pravilniku o pozivanju. Stoga nikakvi čvrsti kriteriji ne mogu proizlaziti iz nečega čega u Pravilima nema. Kao drugo, IO HSIN-a nije se ni sastao, a odluka je bila jednostavna. Trebalo je odlučiti je li bodovna razlika od 27 bodova između sedmog (200 bodova) i osmog (173 boda), koji je bio pozvan 2016., manja od bodovne razlike od 23 boda između sedmog (200 bodova) i osmog (Ivan Jambrešić, 177 bodova) ove godine. Ako bi zaključili da je 27 manje od 23 onda Ivan Jambrešić i nije smio biti pozvan. Ako bi pak zaključili da je 23 manje od 27 onda su morali čuvati dobru 25 godišnju praksu pozivanja i pozvati Ivana.

– Predsjednik nije trebao ništa urgirati kako bi Ivana „ubacio“ nego sazvati sjednicu IO i promijeniti lošu odluku, koja je nastala zbog promijenjenih organizacijskih okolnosti, a što se vidi iz odgovora Znanstvenog povjerenstva, no on to nije napravio, zaključio je tajnik Zagrebačkog računalnog saveza Zdravko Škokić, i dodao da se iz odgovora predsjednika Znanstvenog povjerenstva HSIN-a (u nastavku) vidi da su u pitanju promijenjene oorganizacijske mogućnosti:

„No u pravilima piše i da se odluka donosi na osnovi tehničkih, organizacijskih i financijskih mogućnosti, čega smo se držali u smislu da smo morali pozvati manje od maksimalnog broja učenika s dvaju natjecanja JHIO i HIO jer se Izborne pripreme i Juniorske izborne pripreme ove godine održavaju u isto vrijeme u dvorani s ograničenim kapacitetom.

„Stoga i usporedba s natjecanjem HIO 2016. u smislu broja učenika koji su tada prošli na Izborne pripreme nije relevantna zbog promijenjenih organizacijskih mogućnosti (koje nisu u nadležnosti Znanstvenog povjerenstva).“

Iz pouzdanih izvora saznali smo da je u dvorani bilo dovoljno mjesta za dodatne stolove, a čak i jedan slobodan stol, iz čega proizlazi je Ivanova škola ispravno reagirala u pokušaju da zaštiti svoga učenika:

„Čvrsto smo uvjereni da pri načelnom pozivanju 6-10 najbolje plasiranih učenika nikakve organizacijske, tehničke i financijske (ne)mogućnosti ne mogu, a niti smiju biti razlog za nepozivanje učenika koji je zauzeo 8. mjesto. Stoga naša škola ovu odluku ne može prihvatiti.“

“Žao mi je malca… no za ovu našu mladež isplati se boriti na svaki način”, mišljenje je prekaljenog ratnika i fana mladih programera.

Živjeli!

Hana Ivković/vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

7. Prosinca 2005. godine jedan je od najsramotnijih dana za Hrvatsku u novijoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Sjećate li se uhićenja generala Ante Gotovine na Tenerifima, tog 7. prosinca 2005. godine?

I onog njegova odvođenja pred Tribunal u Den Haagu, pri čemu su mu kroz cijelo vrijeme tog putovanja držali kameru uperenu u lice – kao da vode zvijer u kavezu, a ne ljudsko biće?

Sjećate li se i kako mu je nakon privođenja u pritvor Tribunala, na čistom srpskom jeziku pročitana optužnica u kojoj su stajale inkriminacije vezano za “zločine nad srpskim civilima”, “etničko čišćenje” i “prekomjerno granatiranje Knina”?

Sjećate li se s koliko ga se strasti progonilo od strane hrvatskih juda i žbira iz samoga državnog vrha i njihovih slugu i vrijednog rada agenata naše POA-e koja je stavljena u službu Carle del Ponte i njezine mašinerije?

Sjećate li se onog likovanja tih istih juda, žbira, doušnika i gmizavaca nakon izrečenih drastičnih prvostupanjskih presuda generalima (Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku)?

I onog žara s kojim su mnogi od njih proglašavali prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana “ratnim zločincem” i predvodnikom “udruženog zločinačkog pothvata”kojim je u ‘Oluji’ oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske i uspostavljen poredak na od srpskih terorista zauzetim prostorima međunarodno priznate hrvatske države na kojemu su uz pomoć subraće iz Srbije i BiH haračili, ubijali, palili, rušili i silovali više od 4 godine?

I, na kraju, pamtite li te iste likove kako su potom “oduševljeno” dočekali naše oslobođene generale u Zagrebu nakon što je s njih skinuta krivnja? Onog skupa u predsjedničkoj rezidenciji na kojemu su im se tadašnji predsjednik države i njegova svita (nakon svega!) klanjali, zaboravljajući sve što su do jučer radili?

Zaboraviti?

Ne, nemamo pravo zaboraviti! U ime čega i zašto zaboraviti?

Prošlost opominje, prošlost upozorava, prošlost nam među ostalim služi i za to da se suočimo sa svojim manama, grijesima, nedosljednostima, zabludama.

General Gotovina je u svome nastupu na Jelačić placu, glavnom trgu svih Hrvata, onoga dana kad su na oduševljenje hrvatskog puka on i Markač kao slobodni građani stigli u Zagreb (16. studenoga 2012. godine), istaknuo kako je “rat iza nas” i podsjetio da se trebamo “okrenuti budućnosti”.

Izuzetno poštujem i cijenim generala Gotovinu, nespornog junaka Domovinskog rata, ali jednako tako i Oca Domovine, Antu Starčevića koji je rekao: “Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost”.

Mi u Hrvatskoj znamo tko je tko, samo pitanje je koliko smo to u stanju priznati sebi i drugima.

Vremena posvemašnjeg idolopoklonstva naših političkih elita haaškoj Tužiteljici Carli del Ponte (koja se bavila političkom trgovinom i mešetarenjem, a ne kažnjavanjem zločina), odavno su za nama, ali ima nas koji pamtimo, poput slonova.

I mi smo obvezni podsjećati. Istina o prošlosti se mora znati. Kakva god bila. Ne postoje dvije istine.

Iz pogreški koje su činjene, pametni narodi izvlače pouke kako u budućnosti ne bi ponavljali isto.

Ja čvrsto vjerujem kako smo mi Hrvati pametan narod.

I da se jako dobro sjećamo i znamo tko je tko u Hrvatskoj. Znali smo te 2005. godine, znamo i danas.

I pamtimo 7. prosinca 2005. godine kao jedan od najsramotnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Objavljena nova knjiga u kojoj je popis 7500 članova OZNE i UDBE

Objavljeno

na

Objavio

Što je Udba, tko su bili ljudi koji su je sačinjavali, zašto i tko ju je utemeljio, odgovori su koju nudi povjesničar dr. sc. Zdenko Radelić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu u svojem dvotomnom izdanju Obavještajni centri, OZNA i UDBA u Hrvatskoj (1942. – 1954.).

Radelić je, kaže, na ovom istraživanju radio deset godina, prošavši uz pomoć kolega praktično sve hrvatske arhive da bi rekonstruirao povijest jugoslavenskih obavještajnih službi u Hrvatskoj onoliko koliko je to bilo moguće.

Jer, kako bi se već i dalo pretpostaviti, dokumentacija nije najbogatija, ponegdje je i neočekivano štura, no iz svega se može jasno iščitati metamorfoza strukture koja je zamišljena kao potpora općem antifašističkom oslobodilačkom pokretu, a pretvorena u osnovni alat represivnog aparata koji je do kraja učvrstio vlast komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Kruna je cijelog ovog istraživanja popis od nekih 7500 članova Ozne i Udbe u Hrvatskoj u obrađivanom razdoblju. Nije to tek jednostavan popis imena, nego i pridruženi životopisi od desetak redaka, piše VečernjiList.

Popis je sastavljen od više relevantnih, ali i provjerenih izvora. Primjerice, u “Popisu udbaša osuđenih zbog Informbiroa prema ‘Pregledu’ i ‘Popisu’ s dopunama iz ‘Podataka o historijatu resora (Udbe)” pronaći ćemo ovakav unos pod brojem 62: Vučković Ivan Nikole, r. 27. 1. 1927. u Brnazama kraj Sinja. Hrvat. Iz seljačke obitelji. Završio 6 razreda OŠ i 1 razred gimnazije u JNA. Zemljoradnik. Razveden. Član KPJ od 1. 12. 1945. U JNA od 20. 8. 1944. Potporučnik Udbe za kotar Sinj. Uhićen 4. 11. 1950., osuđen 31. 3. 1951. na 4 godine na Vojnom sudu u Zagrebu zbog nesavjesnoga obavljanja službene dužnosti u vezi s IB-ovcima. Kazna istječe 4. 11. 1954.

Iz objavljenog popisa može se izvesti i statistika prema kojoj se gotovo pa može oblikovati lik pripadnika službe u njezinim počecima.

– Osnovni uvjet bilo je članstvo u KPJ ili SKOJ-u. Rijetke iznimke bile su dopuštene samo u počecima stvaranja OC-eva ili, pak, u zaduženjima na marginalnijim i stručnim položajima poput šifranata, vozača ili kuharica. Međutim, postupno je i za takva mjesta preduvjet bilo članstvo u KPJ. Po mojoj procjeni, kadrovi Ozne bili su najsposobniji ljudi kojima su KPJ i partizani raspolagali. Također je bitno istaknuti mladost tih ljudi. Prosječna dob članova Ozne i Udbe 1945. bila je 26 godina – kaže i nastavlja s podrobnijim tumačenjem statistike nacionalnog sastava koji je posljedica nacionalnog sastava NOP-a, ali i, šire gledano, različitog odnosa Hrvata i Srba prema Jugoslaviji, od načina kako bi trebala biti uređena do njezine negacije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari