Pratite nas

Inicijativa ‘U ime obitelji’ uputila poziv svim političkim strankama da podupru referendumsku inicijativu

Objavljeno

na

Građanska inicijativa “U ime obitelji” danas je objavila poziv koji je uputila svim političkim strankama u Republici Hrvatskoj da podupru njihovu incijativu o promjenama izbornog zakona. Inicijativa je ujedno strankama uputila i upit hoće li pozvati svoje članove da se priključe Inicijativi i podupru je davanjem potpisa i/ili volontiranjem.

UIOcover-580x228

U ime obitelji će rezultate, odnosno odgovore stranaka, objaviti prije 21. rujna na svojim stranicama te dostaviti svim podupirateljima.

“Smatramo da je iznimno važno prestati s diskriminacijom hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske i omogućiti im da glasaju dopisnim i elektroničkim putem. Isto tako, mislimo da je izuzetno važno osigurati da svaki glas u Hrvatskoj jednako vrijedi kao i pravedniju zastupljenost birača u Hrvatskom Saboru”, piše u dopisu UIO koji u cijelosti možete pogledati ovdje.

Podsjećamo, građanska inicijativa “U ime obitelji” organizira od 21. rujna do 5. listopada izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma na kojem bi građani RH odlučili žele li da se u Ustav RH unesu izborna načela koja, ističu iz UIO, potiču demokratizaciju izbornog sustava i omogućuju da već na sljedećim parlamentarnim izborima građani svoje predstavnike izabiru imenom i prezimenom. (hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Plenković: Efekti porezne reforme korisni i za pet slavonskih županija

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Predsjednik Vlade Andrej Plenković ustvrdio je u srijedu na sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem da su efekti porezne refome korisni i za taj dio Hrvatske, te će u kombinaciji s mjerama koje se provode u demografskoj politici i jačanju gospodarstva omogućiti da što veći broj ljudi ostane u Hrvatskoj, osobito u Slavoniji.

“Svjesni smo da je trend korištenja slobode kretanja ovdje najočitiji i najvidljiviji.  To je strukturni problem s kojim se kao država moramo nositi i zato sve ove mjere i poduzimamo”, kazao je Plenković na sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem koja se održava u Pakracu.

Ocijenio je da su kroz godinu i osam mjeseci provedbe projekta “Slavonija, Baranja i Srijem” ostvarili zavidan napredak i uspjeh u sinergiji korištenja nacionalnih i europskih sredstava, te mobiliziranja i motiviranja privatnoga sektora za veća ulaganje u Slavoniju. Napredak se osjeća i u razvojnom, gospodarskom, turističkom i drugim pogledima.

U ovoj financijskoj perspektivi za Slavoniju je predviđeno 18,5 milijardi kuna, dosad je ugovoreno 8,5 milijardi kuna, a na raspolaganju je još deset milijardi kuna za pet slavonskih županija, istaknuo je Plenković.

Realizacija razvojnog sporazuma je u tijeku, nekoliko od 219 projekata koje su potpisali već je ostvareno, a slijedi realizacija ostalih.

Ulaganja u zdravstvo i razvoj kontinentalnog turizma

Plenković je rekao da je sjednica posebno posvećena dvjema temama – kapitalnim ulaganjima u zdravstveni sustav i razvoja turizma na kontinentu.

Na Danima hrvatskog turizma na Hvaru odlučeno je da se iduće godine Dani turizma organiziraju u Slavoniji. “To je zajednički koncept u koji će biti uključeno više slavonskih županija. To smatramo dobrim, da s te strane šaljemo turističku poruku ravnomjerne hrvatske ponude i što većeg naglaska na kontinentalnu Hrvatsku”, kazao je premijer.

Vlada je napravila iskorake u partnerstvu sa županijama i gradovima i želi da otvorenost, sinergija i partnerstvo budu vidljivi. “To radimo svjesno jer je dio naše politike i orijentacije da svi budete uključeni i participirate u ono što radimo”, rekao je Plenković.

“Prisutnost ministara ove Vlade na terenu je redovita i stalna i tako će biti kontinuirano jer želimo da se Hrvatska u mandatu ove Vlade pokuša što bolje razviti, osobito oni krajevi kojima je naša podrška najvažnija”, poručio je premijer.

Izrazio je zadovoljstvo što održavaju sjednicu u Pakracu, gradu koji je bio razrušen u Domovinskom ratu i dao je puno za obranu domovine, te je zahvalio braniteljima iz Pakraca i Požeško-slavonske županije.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Benjamin Tolić: Krabuljni ples oko Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Da ne povjeruješ svojim očima i ušima! Hrvati, a s njima i neki nehrvati, duboko se ukopali svatko u svoju misao o nekom tamo Željku Komšiću iz Kiseljaka! Što je tu tako čudno? Sama ta činjenica: predmet ništavan, a misli o predmetu dubokoumne! Ali ne treba se tomu čuditi. Takve nesklapnosti nužno se zbivaju uvijek kada politički vjetrogonje, plešući oko vatre, paze „da se Vlasi ne dosjete“ kakve nevolje potajno žuljaju njihovu pravednost.

Ali najmanje su u ovom slučaju krivi rečeni vjetropiri. Mnogo je krivlja paradoksalna politička zbilja koja hrani njihovo dubokoumlje.

Evo kratka prikaza te zbilje. Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina bila je u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nazovi-država svojih triju jednakopravnih naroda: Muslimana (oko 43 posto pučanstva), Srba (oko 31 posto pučanstva) i Hrvata (oko 17 posto pučanstva).

Kada se Jugoslavija raspadala (1990.–1995.), Muslimani su tu nazovi-državu htjeli pretvoriti u samostalnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu; Srbi nisu htjeli nikakvu Bosnu i Hercegovinu; Hrvati, politički gotovo zanemariv čimbenik u Bosni i Hercegovini, naravno su čeznuli za životom u svojoj nacionalnoj državi, ali su, duboko svjesni svoje neznatnosti i dugoročnog probitka svoje nacionalne države Republike Hrvatske, u veljači 1992. masovno izašli na referendum i glasovali za neovisnost Bosne i Hercegovine.

Na tom referendumu zbio se temeljni bosansko-hercegovački paradoks. Hrvati su, premda najslabiji čimbenik – poput miša u priči „Djed i repa“ – svojom snagom iščupali Bosnu i Hercegovinu iz Jugoslavije. Kako? Paradoksalno. Prevagom svojih glasova ostvarili su nuždan uvjet za njezino međunarodnopravno priznanje – dakle, nešto što niti su Srbi htjeli niti su Muslimani bez Hrvata mogli učiniti.

Na ishod referenduma o neovisnosti Srbi su odgovorili združenim nasiljem iznutra i izvana: iznutra oružanom pobunom, a izvana srpsko-crnogorskom oružanom agresijom na Bosnu i Hercegovinu. U tom ratu (1992.–1995.) izbio je podjednako okrutan oružani sukob među braniteljima Bosne i Hercegovine – među Muslimanima (od rujna 1993. Bošnjacima) i Hrvatima. Hrvati, najslabiji sudionici u tim sukobima, pretrpjeli su razmjerno najveće demografske gubitke, i to – paradoksalno – znatno veće u sukobima sa saveznicima, Bošnjacima, u Srednjoj Bosni nego u sukobima s neprijateljima, Srbima, u Sjevernoj Bosni.

Ta dva paradoksa visoko je nadmašila paradoksalnost Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini što su ga po diktatu „tenkovske diplomacije“ tzv. međunarodne zajednice u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright–Patterson kod Daytona postigli Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović te njegovim svečanim potpisivanjem u Parizu 14. prosinca 1995. priveli kraju rat Srba, Bošnjaka i Hrvata za svoj dio Bosne i Hercegovine.

Pouzdane podrobnije obavijesti o toj trostrukoj bosansko-hercegovačkoj tragediji čitatelju nudi knjiga Ivana Zlopaše „Politička sudbina Hrvata u Bosni i Hercegovini“ (Mostar, 2005.). Pisac ovoga članka želi samo upozoriti na temeljne paradokse Daytonskoga sporazuma o kojima pametniji od njega mudro šute.

Taj sporazum svojim Aneksom IV, koji je zapravo Ustav buduće države, određuje Bosnu i Hercegovinu kao državu njezinih triju jednakopravnih naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba, i svih ostalih njezinih državljana. Uz to ističe da Bosna i Hercegovina više nije – republika. Dobro. reći ćete, što je tu paradoksalno? Tu još ništa. Ali Ustav te odredbe dopunjuje nečim što je ne samo paradoksalno, nego i skandalozno. On državu dijeli na dva podjednaka dijela, tzv. entiteta (bića), jedan se prostire na 49 posto, a drugi na 51 posto ozemlja.

Manji entitet naziva Republikom Srpskom i dodjeljuje ga Srbima, a veći entitet Federacijom Bosne i Hercegovine i dodjeljuje ga Bošnjacima i Hrvatima. Što dakle? Nije li čudno da Bosna i Hercegovina, koja nije republika, svojim znatnim dijelom jest republika? I to – republika srpska! Nije li više nego sablažnjivo dodijeliti agresoru na Bosnu i Hercegovinu, koji je činio oko 31 posto ukupnoga pučanstva, 49 posto, a njezinim braniteljima, koji su činili oko 60 posto ukupnoga pučanstva, 51 posto te nesretne države?

A što čine Bošnjaci kada već treći put biraju Hrvatima njihova zastupnika u tročlano Predsjedništvo toga čudovišta od države koje je još dodatno unakazila samovolja „visokih predstavnika međunarodne zajednice“, od Carla Bildta do Valentina Inzka? Što dakle čine hrvatski saveznici Bošnjaci? Oni samo oponašaju okrutnu „pravdu“ međunarodne zajednice. Stoga je sva ta smiješna „frtutma“ oko Željka Komšića u biti samo krabuljni ples oko pokojne Hrvatske Republike Herceg-Bosne u kojemu se nadmeću njezini pristaše i protivnici.

Hrvati, ako se ne varam, napokon polako shvaćaju da bez entiteta nema identiteta, a u krajnjem slučaju ni opstanka.

 

Benjamin Tolić / hrsvijet.net

 

Uz dvadeset i sedmu obljetnicu Hrvatske Republike Herceg Bosna

 

 

Petar Škorić: Vrijeme je da se ‘prestanemo sramiti’ samog spomena Herceg-Bosne

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari