Intedant novog kova u ‘kulturnom ratu’ protiv oporbe

Za SDP- ova riječkog intendanta već sam se bio zabrinuo, da mu se nije što dogodilo. Frljić se tjednima nije oglašavao, jedini je zaključak da su ga u izbornoj kampanji drugovi skrivali, zajedno s Jovanovićem, kao ludu babu dok ne prođu svatovi, piše Nino Raspudić/Večernji List

[ad id=”68099″]

Usred kampanje konačno smo dobili i malo “kulturnog rata”. Gospodin intendant Frljić opet je počeo davati znakove života, a stranka U ime obitelji pokrenula je hvale vrijednu inicijativu da se prestane javnim sredstvima (unutar mandata ove vlade riječ je o milijardu kuna) financirati “nevladine”, a u stvari većinom provladine udruge, osim humanitarnih i obrazovnih.

Za SDP- ova riječkog intendanta već sam se bio zabrinuo, da mu se nije što dogodilo. Frljić se tjednima nije oglašavao, jedini je zaključak da su ga u izbornoj kampanji drugovi skrivali, zajedno s Jovanovićem, kao ludu babu dok ne prođu svatovi. Vjerojatno je američki PR guru Alex Braun uz savjet – pojačaj domoljublje – rekao i: sakrij bruku. Već zametnuti Frljić odjednom je izmilio, točnije izvukao ga je Karamarko izjavom kako riječko kazalište izvrgava ruglu hrvatsku kulturu i narod i da će se to promijeniti nakon 8. studenoga. Doduše, potrebno je napomenuti da ozbiljnost ovih prijetnji nije teško dovesti u pitanje jer nedavno iskustvo poučava da se, kad dođe na vlast, HDZ boji i svoje sjene, a kamoli američke ambasade i lijevih medija.

Karamarko je izjavio da će promijeniti nešto na što, ako osvoji vlast, može legalno i legitimno utjecati. Ne može izravno i preko noći na SDP- ovsko riječko kazališno vijeće, ali može na ministra kulture koji supostavlja intendanta nacionalnog kazališta. Frljića je postavila politika, samo politikantstvom se i bavio, na razini provincijalne “šokantnosti”, taman po mjeri Obersnela, koji mu je ushićeno pljeskao zajedno s tadašnjom ministricom kulture. A kako i ne bi kad nijednom nije zagrebao po bilo čemu što bi njih svrbjelo? Kao pravi suvremeni umjetnik Frljić se držao uz vlast i provocirao oporbu. Zašto, dakle, intendanta kojeg je nametnula politika i koji je sveo nacionalno kazalište na politički igrokaz novi ministar kulture ne bi smijenio? Je li on neko opće dobro, iznad partikularne kulturne politike? Je li on klasik, nacionalna institucija, koja ne smije ovisiti o gurnuti iza zavjese, bivši promjenama vlasti? Ne bi ministar znanosti Jovanočovjek očekivao da će panvić. Svojevremeno je bio ker u službi vlasti ovako nasađen na tu funkciju kao kmečati i željeti biti kazadobar bukadžija, jednako lišni Dragutin Tadijanović. kao i Frljić za intendanta.

Kao intendant Frljić je doPola problema u državi kao slovno reklamirao vlast na da je preko noći nestalo kad pročelju nacionalnog kazaga je zamijenio decentniji lišta kačeći svojevremeno Mornar. Jovanović sugerira divovsku sliku doministra da je nakon najave HDZ-a Glavaševića, a sada usred o smjeni Frljića, ako dođu kampanje koristi instituciju na vlast, sljedeće paljenje financiranu javnim novcem knjiga. Zašto bi bilo? Ako za obračune s oporbom. Pa režimskog, partijskog into ne radi ni Lukašenkov tendanta koji je nacionalintendant u Minsku. Frljić no kazalište pretvorio u je intendant novog kova, lječilište svojih političkih besramno u službi vlasti, a i inih frustracija smijeniš, istovremeno i veliki moralionda bi palio knjige? To je zator i buntovnik. kao Matanićevo geslo: ako U pomoć gospodinu intenmoj film ne smatraš remekdantu priskočio je i drugi djelom suvremene kinematografije, onda si šovinist. Što je sljedeće?

Ako malo zavrneš pipu šačici NVO biznismena pa im umjesto sto milijuna daš deset, ili Šerbedžiji uskratiš Brijune, znači li to automatski da je sljedeći korak reaktiviranje Jasenovca? Zbivanje u Rijeci postaje zanimljivo kao nehotični performans. Frljić više ne proizvodi ništa šokantno, ništa provokativno, ništa poticajno, osim samog sebe i vlastitog sunovrata. Trivijalno vrti iste obrasce. Zadnji je potez dvosmisleni poziv s pročelja zgrade HNK Ivana pl. Zajca “Karamarko, dođite na Seks!”. Vau, kako je to provokativno, spomenuo je seks!

Pa makar i kao naziv baletne predstave. Provokativnije bi bilo pitati Karamarka o Bajiću, Cvitanu i američkoj ambasadi u kontekstu Wikileaksa ili, npr., bi li podržao treći entitet u BiH ili je bliži probošnjačkoj mesićevskoj politici? No lakše je, u konačnici i bezopasnije pozvati na seks. Frljić je, intendant koji provocira oporbu i štiti vlast, poput čovjeka koji je smiješan, ali nije duhovit. Dakle, ne stvara svjesno više ništa zanimljivo, već postaje zanimljiv lik u igri koja ga nadilazi. Riječka frljićijada sve više nalikuje Big Brotheru.

Ne znam je li itko g. Alexu Brownu dojavio da su Frljić i Jovanović izletjeli iz ormara i da rade štetu jer je, nakon nekoliko tjedana Milanovićeve dominacije, frljićizam, jak adut oporbe, opet u fokusu. Kao što bi HDZ-u bilo dobro da nakon svega službeno prime prof. Milu Vasića iz Prnjavora i porazgovaraju s njim, čime bi ispali frajeri, tako bi SDPu bilo puno bolje da javno zamole Frljića da ih više ne brani, nego da cmizdre o budućem “paljenju knjiga”. Frljiću bi pak kao provladinu agitatoru paradoksalno najbolje bilo da im nastavi činiti medvjeđu ulogu. Jer iz bezizlaznosti u kojoj se umjetnički i moralno našao, jedni spas mu je njihov poraz. Tada bi on dočekao svoj veliki trenutak: smijenio bi ga novi ministar kulture, čime bi konačno dosegao toliko žuđeno umjetničko mučeništvo, a i simbolički kapital za daljnje kazališno djelovanje.

Poraz intendanta Frljića dobitak je za redatelja Frljića. A što se gospodin intendant više pokazuje u medijima, to više pridonosi ishodu koji će rezultirati njegovom smjenom.

Nino Raspudić/Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?