Pratite nas

Intervju

INTERVJU: Andrej Plenković: Na izborima ćemo potvrditi da je HDZ najjača stranka

Objavljeno

na

Hrvatska bilježi pozitivne gospodarske trendove, a Vlada je u slučaju Agrokor pokazala političko vodstvo, odgovornost i učinkovitost. Jasno je da Vlada ne štiti interese bilo kojeg pojedinca, nego opće interese hrvatskog gospodarstva i financijske stabilnosti. Spriječili smo lančanu reakciju, koja bi ugrozila trend gospodarskog rasta koji Hrvatska ostvaruje. Očekujem da će HDZ imati još veći broj župana te osvojiti većinu gradova i općina. U najvećim urbanim sredinama vrijeme je da učinimo iskorake, posebno u Splitu. Moj prijatelj Andro Krstulović Opara ima sve potrebne kvalitete – jedini je kandidat koji Splitu može vratiti stabilnost. U brojnim gradovima zato smo istaknuli ugledne kandidate s profesionalnim i političkim karijerama – u Zagrebu prof. dr. Drago Prgomet, u Rijeci Kristjan Staničić, u Osijeku Ivana Šojat, u Zadru dr. Branko Dukić, u Šibeniku dr. Željko Burić, u Dubrovniku Mato Franković… Oni su odraz profila HDZ-a kao stožerne stranke desnog centra i vjerodostojne politike kojom smo pobijedili na parlamentarnim izborima! – istaknuo je, među ostalim, predsjednik HDZ-a i Vlade RH mr. sc. Andrej Plenković u opširnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju (tjedni prilog Spektar). Intervju prenosimo u cijelosti:

Ovih dana posjetili ste više gradova i općina u Dalmaciji, sudjelovali ste i na procesiji Za Križen u Svirču na Hvaru.

Obišao sam Split, Makarsku, Hvar, Stari Grad, Jelsu i Svirče. Na Hvaru je na Veliki četvrtak održana Procesija Za Križen, UNESCO-om zaštićena nematerijalna kulturna baština, koja je izraz vjerskog i kulturnog identiteta i tradicije otoka Hvara. Svim hrvatskim ljudima želim sretan i blagoslovljen Uskrs i da ih u ovim danima ispune mir, obiteljsko zajedništvo, vjera i radost.

Kako gledate na ozračje na jugu Hrvatske uoči nove turističke sezone?

Nakon izvrsne turističke sezone u 2016., gdje smo zabilježili prihode iznad 10 milijardi eura, ova će sezona vjerujem biti rekordna, uz daljnji rast broja turista i noćenja, osobito u Dalmaciji. Turizam daje ključni doprinos sveukupnom hrvatskom gospodarstvu, s udjelom od 18% u BDP-u. Zato u ovoj godini pokrećemo nove privatne i javne investicije u turističkom sektoru u iznosu od 800 milijuna eura, a velik dio vrijednosti ulaganja ide u hotelijerstvo. To znači i otvaranje novih radnih mjesta, ali je to i važan korak u ukupnim nastojanjima Vlade da u turističkom sektoru povećamo smještajne kapacitete, obogatimo sadržaj i kvalitetu ponude te stvorimo preduvjete za produljenje sezone. Nakon dovršetka izgradnje novog putničkog terminala „FranjoTudman“ u Zagrebu, nastavljaju se i projekti razvoja zračnih luka Dubrovnik I Split, kojima ćemo privući znatno veći broj turista te dodatno osnažiti sliku Hrvatske kao moderne europske zemlje.

Donošenjem zakona o prinudnoj upravi, takozvani lex Agrokor, vladajuća koalicija i Vlada su preuzele političku odgovornost za uspjeh tog projekta, pa naravno i vi kao premijer. Je li u cijelom slučaju Agrokora izbjegnut katastrofalni ishod kakav se činio još prije nekoliko dana?

Da. Vlada je pokazala političko vodstvo, odgovornost i učinkovitost. Normalizacija stanja oko Agrokora, nastavak isporuke robe od strane dobavljača, deblokade računa i smirivanje ozračja potvrda je da smo novim Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH – pravodobno i odvažno reagirali. Jasno je da Vlada ne štiti interese bilo kojeg pojedinca, već opće interese hrvatskog gospodarstva i financijske stabilnosti. Spriječili smo lančanu reakciju, koja bi ugrozila trend gospodarskog rasta koji Hrvatska ostvaruje.

Radi ozbiljnosti trenutka, pozvali smo na konsenzus i opoziciju. Žao mi je da su glavne opozicijske stranke stavile politikantstvo ispred interesa hrvatskog gospodarstva i očuvanja radnih mjesta. U vrlo kratkom roku, nakon aktivacije Zakona, Vlada je imenovala Antu Ramljaka za izvanrednog povjerenika u Agrokoru. On je iskusan financijski i gospodarski stručnjak s dokazanom karijerom investicijskog bankara i konzultanta. Nije član nijedne političke stranke i vrlo je dobro upoznat sa situacijom u Agrokoru te glavnim segmentima našeg gospodarstva.

Došlo je do dogovora s dobavljačima, bankarima… Je li to definitivno rješenje problema Agrokora?

Prije svega želio bih još jednom zahvaliti dobavljačima i vjerovnicima na strpljenju i povjerenju koje su ukazali hrvatskoj Vladi. I dobavljači i predstavnici banaka podržali su rješenje koje je predložila ova Vlada, a kojim smo stvorili odgovarajući zakonski i institucionalni okvir radi zaštite hrvatskog gospodarstva u izvanrednoj situaciji. Nakon inicijalne stabilizacije stanja, pristupit će se sveobuhvatnom rješavanju krize i krenuti prema fazi restrukturiranja Agrokora.

Plaće su isplaćene, a uz povjerenje banaka dolazi do svježe likvidnosti te je započela isplata tražbina prema dobavljačima. Tijekom cijelog ovog razdoblja jasno smo isticali potrebu zaštite svih dobavljača, posebice onih malih – malog i srednjeg poduzetništva i OPG-ova koji su vezani uz Agrokor, ali i uz druge velike dobavljače. Oni su krvotok hrvatskog gospodarstva te stoga nismo imali nikakvu dilemu da ih trebamo zaštititi. Pred nama je intenzivno razdoblje cjelovitog financijskog i poslovnog restrukturiranja.

Na izvanrednom povjereniku i njegovom timu je da ulože maksimalne napore i pripreme kvalitetan program restrukturiranja, koji će omogućiti razvoj kompanije i očuvanje radnih mjesta, i tu će imati punu potporu Vlade. Odlučni smo da ova situacija u vezi Agrokora bude transformativna – svojevrsna prekretnica za način poslovanja između gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, kao i za rad svih nadležnih nadzornih institucija.

Ako u procesu prinudne uprave ne dođe do nagodbe vjerovnika ili ona bude uvjetovana Vladinim financijskim jamstvima ili izravnim državnim ulaganjem, hoće li Vlada i na taj način intervenirati kako ne bi došlo do stečaja Agrokora?

Sve aktivnosti koje je Vlada poduzimala i poduzima u rješavanju krize u Agrokoru usmjerene su na očuvanje stabilnosti hrvatskog gospodarstva i zaštitu poreznih obveznika. Zakon o izvanrednoj upravi ne predviđa financijsko angažiranje države ili davanje državnih jamstava. Dokaz tome je i kredit koji su banke odobrile izvanrednom povjereniku i koji jasno pokazuje njihovo povjerenje u djelotvornost i uspjeh izvanredne uprave.

Sustav Agrokora čini velik broj poduzeća koja imaju vrlo dobru tržišnu poziciju i poslovnu perspektivu. To je i najvažniji razlog zbog kojeg očekujem da će se postići nagodba i na taj način definirati način rješavanja postojećih dugova koji su cijeli sustav Agrokora doveli u aktualne poteškoće.

Kazali ste da će Vlada, odnosno izvanredni povjerenik sa dobavljačima i bakama pronaći mehanizam kojim će se regresne mjenice naplatiti od krajnjeg korisnika, odnosno Agrokor, a ne od dobavljača. Je li to izgledno i hoće li Vlada prihvatiti preporuku HNB-a da se umjesto prekršajne uvede kaznena odgovornost za one banke koje ugroze financijsku stabilnost sustava?

Stav Vlade u ovom pitanju je jasan i s njim su upoznati i dobavljači i banke. U slučaju regresnih mjenica dug u konačnici treba platiti onaj tko ga je stvorio, odnosno Agrokor. Velika većina dobavljača ne raspolaže mjenicama, ali za ograničen broj dobavljača to predstavlja velik problem. Zbog toga izvanredni povjerenik intenzivno radi na identificiranju modela za njegovo rješavanje i u direktnom je kontaktu s dobavljačima isto kao i bankama i faktoring društvima.

Govorim o modelima rješenja jer se problem regresnih mjenica pojavljuje u nekoliko oblika koji ovise o prethodnim poslovnim odnosima između dobavljača i Agrokora. Zbog toga očekujem od svih uključenih susretljivost i maksimalan napor u iznalaženju zakonitog i djelotvornog rješenja.

Uz Lex Agrokor, prethodno je Vlada najavila otkup dionica INA-e, a jedan od glavnih modela za provođenje tog plana jest prodaja 25 posto HEP-a minus jedna dionica. U kojoj je fazi taj projekt?

Svi postupci moje Vlade oko INA-e vode prema rješenju bez povećavanja javnog duga i bez opterećivanja hrvatskih poreznih obveznika, uz jasan cilj zaštite nacionalnih interesa. Vlada čvrsto stoji pri odluci o namjeri otkupa MOL-ovog udjela u INA-i. Isto tako i s mađarske strane je u nekoliko navrata potvrđeno da je MOL spreman prodati svoj udio. Taj proces će trajati neko vrijeme i kako bismo cijeli postupak otkupa kvalitetno pripremili osnovali smo Savjet za pregovore s MOL-om, koji na tome intenzivno radi.

Savjet je utvrdio kriterije za odabir modela financiranja otkupa dionica INA-e. Oni podrazumijevaju realnost i transparentnost provedbe, dugoročnu održivost razvoja kompanije te prije svega da otkup dionica INA-e ne utječe na povećanje javnog duga. Inicijalna javna ponuda 25% minus jedna dionica HEP-a je model koji zadovoljava ove kriterije i mislim da predstavlja najbolji i kvalitetni način otkupa dionica INA-e. Nakon uskršnjih blagdana održat će se slijedeća sjednica Savjeta na kojem ćemo razmatrati moguće modele otkupa i dogovoriti daljnje korake, kao što su postupak odabira savjetnika za poslovno i financijsko savjetovanje za provedbu cjelokupne transakcije.

Zbog čega se na novi model naplate cestarina ide tek u 2019. ili 2020.? Nije li to prolongiranje realnog restrukturiranja autocesta u državnom vlasništvu?

Umjesto davanja naših autocesta u koncesiju, Vlada je počela poslovno i financijsko restrukturiranje cestovnog sektora kako bi bio održiv i poslovao uz manje troškove. Bitan element je i reprogramiranje postojećih dugova, uz potporu i Svjetske banke. Riječ je o uvođenju nove tehnologije automatiziranim načinom naplate cestarina. Budući sustav naplate cestarine zadržat će osnovna načela naplate cestarine na temelju udaljenosti, koji su uglavnom primjenjivani i u trenutnom sustavu naplate, ali će smanjiti prometne gužve, osobito tijekom ljetnog razdoblja te unaprijediti zaštitu okoliša.

Hrvatska usklađuje sustav naplate cestarina sa standardima EU, koji su definirani Europskom uslugom elektroničke naplate cestarine (EENC) i Direktivom o interoperabilnosti. Potrebno je pripremiti natječajnu dokumentaciju za javnu nabavu automatiziranog elektroničkog sustava naplate cestarine, što je planirano u srpnju 2018., a zatim i implementirati sustav.

Prema riječima ministra financija, u 2016. je ostvaren deficit proračuna opće države u iznosu od jedan posto BDP-a, a rebalansom je bio predviđen deficit od 1,6 posto BDP-a. To je jako dobar rezultat, ali zbog čega se onda ostaje pri planu za ovu godinu i deficit od 1,6 posto BDP-a? Zar se dobar rezultat u 2016. ne bi mogao iskoristiti za makar zadržavanje iste razine deficita u 2017.?

Hrvatska bilježi pozitivne gospodarske trendove, a trenutno smo u vrlo istaknutoj poziciji u usporedbi s rezultatima koje ostvaruje ostale članice EU. Bilježimo rast gospodarstva po stopi od 3,4%, porast industrijske proizvodnje i velik rast izvoza, što su prepoznale i sve tri svjetske rejting agencije koje su poboljšale izglede našeg kreditnog rejtinga iz negativnih u stabilne. To je rezultat rada svih koji proizvode i izvoze, ali i političke stabilnosti i prvih reformskih poteza koje je ova Vlada poduzela. Moja Vlada od prvog dana vodi računa o fiskalnoj odgovornosti i racionalnom upravljanju javnim financijama. Uspjeli smo smanjiti deficit konsolidirane središnje države znatno ispod planiranih 1,6 posto, na približno svega 1 posto BDP-a, što znači da je Hrvatska na dobrom putu da ove godine izađe iz Procedure prekomjernog deficita. Manjak opće države od 1,6% BDP-a za 2017. planiran je u skladu s projiciranim kretanjima prihoda i rashoda svih razina proračuna opće države, uzimajući u obzir kako smo na samom početku mandata proveli poreznu reformu s ciljem rasterećenja građana i poduzetnika.

Glavni naglasak fiskalne politike u 2017. jest na strogoj kontroli izvršenja na rashodnoj strani proračuna te na iskorištavanju svakog viška prihoda u odnosu na planirane za daljnje smanjenje proračunskog manjka. Stabilnost javnih financija temelj je trajnog ekonomskog rasta, ali i ukupne ekonomske stabilnosti. Po prvi put smanjen je udio javnog duga, koji je snižen na 83,9 posto udjela u BDP-u za 2016. Usvajanjem Strategije upravljanja javnim dugom za razdoblje 2017. – 2019. zacrtali smo da je nacionalni prioritet smanjivanje udjela javnog duga u BDP-u za više od 10 postotnih bodova do kraja 2020. To je jedini put da osiguramo podizanje kreditnog rejtinga na razinu investicijskog i smanjimo teret duga i kamate za državu, poduzetnike i građane.

U tijeku je plan izrade Nacionalnog program reformi. Kada ga planirate uputiti u EK i možete li kazati koje su glavne mjere vezane za reforme u zdravstvenom sustavu, koji bilježi stalno povećanje gubitaka i duga? Hoće li se ići u funkcionalno spajanje bolnica, hoće li biti povećanja participacije za građane, te hoće li se oko 2,3 milijarde kuna namjenskih sredstava za zdravstvo (od duhanskih trošarina do (ne)plaćanja države za dopunsko osiguranje raznim grupama građana) konačno, usmjeriti u zdravstvo, umjesto u državni proračun?

Nacionalni program reformi dovršen j e i uskoro će biti upućen Europskoj komisiji. U izradu reformi bili su uključeni svi resori i odredili smo konkretne ciljeve u skladu s Programom rada Vlade. Uz poticajne gospodarske rezultate, nastavljamo provedbu strukturnih reformi. Realizaciju Programa reformi pratit ćemo na sjednici Vlade znatno intenzivnije nego do sada.

Reforma zdravstvenog sustava i održivost kvalitetne zdravstvene zaštite u cijeloj Hrvatskoj jedan je od ključnih zadataka Vlade, kao što sam rekao u srijedu na proslavi 75. godišnjice KBC Zagreb. Nacionalnim programom reformi određuje niz mjera koje će doprinijeti racionalizaciji poslovanja i smanjenju dugova u zdravstvu. Riječ je o mjerama koje omogućavaju uštedu, a nisu na štetu pacijenata. Prvo, bolji informatički sustav omogućit će veću kontrolu troškova sustava upravljanja na svakodnevnoj razini. Drugo, objedinjena javna nabava lijekova, medicinskog materijala i opreme smanjit će rashode za više od 5%, odnosno i do pola milijarde kuna godišnje. Treće, funkcionalnim spajanjem bolnica postići će se financijske uštede, ali i osigurati kreveti za palijativnu skrb i produženo liječenje kroničnih bolesnika.

Naš zdravstveni sustav mora pratiti suvremena dostignuća kako bi pružio najkvalitetnije zdravstvene usluge našim građanima, što treba uklopiti u zadani proračunski okvir s ciljem održivosti javnih financija. Zato smo vrlo angažirani u korištenju europskih sredstava koji mogu biti dodatna vrijednost. Od početka mandata Vlade dodijelili smo preko 741 milijuna kuna bespovratnih sredstva iz EU fondova za projekte u zdravstvu. Također, kako bi se smanjilo čekanje na preglede, izradit će se prioritetne liste čekanja te pojednostaviti postupak naručivanja.

Pred nama su lokalni izbori, koji izborni rezultat bi za vas bio zadovoljavajući na općoj razini, a koji kada su u pitanju glavni gradovi – Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Varaždin?

Pobijedit ćemo na lokalnim izborima i potvrditi da je HDZ najjača stranka, ali i da građani cijene konkretne poteze i reforme Vlade u pola godine mandata. Očekujem da će HDZ imati još veći broj župana te osvojiti većinu gradova i općina. U najvećim urbanim sredinama vrijeme je da učinimo iskorake, posebno u Splitu. Moj prijatelj i zastupnik Andro Krstulović Opara ima sve potrebne kvalitete – jedini je kandidat koji Splitu može vratiti stabilnost i razviti gospodarsku, sveučilišnu, kulturnu i mediteransku dimenziju grada. U brojnim gradovima zato smo istaknuli ugledne kandidate s profesionalnim i političkim karijerama – u Zagrebu prof. dr. Drago Prgomet, u Rijeci Kristjan Staničić, u Osijeku Ivana Šojat, u Zadru dr. Branko Dukić, u Šibeniku dr. Željko Burić, u Dubrovniku Mato Franković i drugi. Oni su odraz profila HDZ-a kao stožerne stranke desnog centra i vjerodostojne politike kojom smo pobijedili na parlamentarnim izborima.

U sve četiri dalmatinske županije vide se pozitivni rezultati HDZ-ove vlasti. Zato sam uvjeren u izborne uspjehe naših župana Zlatka Ževrnje, Nikole Dobroslavića i Gorana Pauka, kao i Božidara Longina koji će pobijediti u Zadarskoj županiji. Naši župani, gradonačelnici i načelnici nastavit će u dijalogu i partnerstvu s Vladom i ministarstvima, raditi na realizaciji ključnih projekata, osobito glede gospodarstva, obrazovanja, prometne povezanosti, poljoprivrede i razvoja turizma.

Vlada je najavila i otpis dugova svim blokiranim građanima u iznosu do 5.800 kuna. Hoće li postojati socijalni kriteriji za taj otpis i kako ćete motivirati privatne tvrtke da pristupe tom projektu?

Identificirali smo probleme oko 330 tisuća blokiranih ljudi u zemlji kao kapitalno gospodarsko i socijalno pitanje. Ministarstvo financija već radi određene analize, a u suradnji s drugim mjerodavnim ministarstvima, posebno s Ministarstvom pravosuđa i stručnom javnosti, predložit ćemo cjelovito rješenje. Ono će obuhvatiti otpis određenog dijela duga, kao i najbolje načine kako bi račune blokiranih građana odblokirali. Cilj je pružiti im priliku da prodišu te mogućnost otplaćivanja dugova na način koji će biti prihvatljiv za njih i za njihove vjerovnike. Ukupni dug građana je preko 41 milijardu kuna, a manji dio toga odnosi se na dugovanje prema državi i jedinicama lokalne i područne samouprave. Zato ćemo razmotriti sve mogućnosti da zakonskim mjerama potaknemo otpis duga građanima i od drugih vjerovnika, kao što su banke, kartičarske kuće, telekomi i druge tvrtke. Jedan od takvih načina poticanja na otpis su mjere iz poreznog sustava, kakva je primjerice bila mjera u Zakonu o porezu na dobit, prema kojoj su kreditne institucije koje otpišu potraživanja za glavnicu i kamate djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih plasmana imale pravo to evidentirati kao porezno priznate rashode.

Nedavno ste bili u Mostaru prilikom otvaranja 20. Međunarodnog sajma gospodarstva Mostar 2017., te ste najavili i održavanje zajedničke sjednice Vlade RH i Vijeća ministara BiH u lipnju ove godine. Na koji način se, po vama, najbolje može institucionalno osigurati jednakopravnost Hrvata kao jednoga od tri konstitutivna naroda u BiH?

Odnosi s Bosnom i Hercegovinom su glavni vanjskopolitički prioritet moje Vlade. BiH je naša prijateljska i susjedna zemlja. Naša poruka čelnicima svih institucija u BiH, koju sam prenio tijekom svog posjeta Mostaru, je potpora europskom putu zemlje. To je jedini razvojni okvir koji garantira stabilnost i funkcionalnost zemlje. Hrvatska brine o ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH i podupiremo stajališta hrvatskih stranaka u BiH oko izmjena izbornog zakonodavstva. U Mostaru sam naglasio kako je koncepcija Daytonskoga mirovnog sporazuma bila jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. A smisao Daytonsko-pariškog Ustava BiH bio je da od tri člana Predsjedništva, svaki bude iz jednog od tri konstitutivna naroda. Stoga je ključno da metodologija kojom se biraju članovi Predsjedništva bude takva da se zajamči izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda, pa tako i Hrvata u BiH.

Sajam u Mostaru omogućuje jačanje gospodarske suradnje Hrvatske i BiH. Hrvatska je u proteklim godinama uložila oko milijardu eura u BiH, što je gotovo 20 posto naših ukupnih inozemnih ulaganja te je RH prvi trgovinski partner BiH. Drago mi je da je stupio na snagu Protokol uz Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji će pridonijeti povećanju trgovinske razmjene. U lipnju ove godine održat ćemo zajedničku sjednicu Vijeća ministara BiH i Vlade RH na kojoj ćemo dogovoriti suradnju u nizu sektorskih politika te nastaviti rješavati otvorena pitanja.

U Rimu na summitu 27 lidera država članica EU potpisali ste Rimsku deklaraciju. Što ona točno predstavlja i koliko uzima u obzir globalna događanja i prijetnje kojima je EU izložena? Određuje li se njome budućnost EU s više brzina? Kako biste trenutno ocijenili poziciju Hrvatske u EU?

Hrvatska danas aktivno sudjeluje u kreiranju europskih politika. Prioritet moje Vlade je kvalitetna apsorpcija europskih sredstava te snažnije povezivanje naših nacionalnih interesa s europskim politikama.

Rimska deklaracija je politička deklaracija kojom se povodom 60. godišnjice Europske unije na simboličan način pokazala spremnost država članica za daljnju izgradnju europskog projekta. Deklaracija je ujedno i zajednički odgovorna postojeće izazove, uključujući i one vezane uz sigurnost, gospodarstvo, razvoj i ulogu EU na globalnoj sceni. Za Hrvatsku su ključne tri stvari. Prvo, da europski projekt mora imati snažniji demokratski legitimitet, odnosno veće povjerenje birača u europske institucije. Drugo, učinci europskih politika i redistributivna snaga EU proračuna moraju se konkretno osjetiti u svakodnevnom životu građana. I treće, u kontekstu novih sigurnosnih ugroza, Europa mora imati snažniju globalnu ulogu.

Takozvana „Europa više brzina“ ili koncept pojačane suradnje već postoji, za što su najbolji primjer Eurozona i Schengen – u kojima ne sudjeluju sve države članice. Ipak, moramo izbjeći scenarij u kojem bi samo nekoliko država članica, onih najvećih, najutjecajnijih i najbogatijih krenulo u tješnju i dublju integraciju dok bi druge države članice ostale na margini. Ako je proces uključiv, otvoren svim državama članicama i u skladu s postojećom pravnom stečevinom, Europa više brzina ne predstavlja prijetnju za Uniju.

Primjena Uredbe za granične prijelaze dovela je do kaosa i nepreglednih kolona na granicama Hrvatske sa Slovenijom te Mađarskom. Što Vlada poduzima da se ubrza protok prometa i situacija normalizira?

Trenutna situacija je za Hrvatsku, kao turističku zemlju i članicu Europske unije, neprihvatljiva i neodrživa. S tim u vezi smo dnevno u kontaktima s europskim, slovenskim, mađarskim i drugim dužnosnicima. O ovoj temi sam razgovarao sa slovenskim kolegom Cerarom više puta proteklih dana i tražimo zajedničko rješenje koje će smanjiti gužve i čekanja putnika na graničnim prijelazima. Prošli tjedan su na snagu stupile izmjene Uredbe EU koje predviđaju sustavne provjere svih osoba koje prelaze vanjske granice Unije, kako bi se utvrdilo predstavljaju li prijetnju javnom redu i unutarnjoj sigurnosti. Razlog donošenja ove izmjene je porast terorističkih prijetnji u državama članicama.

Uvažavajući ciljeve Uredbe da povećamo razinu sigurnosti, njezina primjena na graničnim prijelazima sa Slovenijom i Mađarskom, kao i na neumskom koridoru dovela je do nerazmjernog učinka na nesmetan protok ljudi i dobara. Stoga je Hrvatska iskoristila fleksibilnost koju pruža i sama Uredba te smo Komisiju izvijestili o našoj namjeri da na pojedinim graničnim prijelazima, umjesto sustavnih provodimo ciljane provjere.

Očekujem da će ovakav pristup spriječiti stvaranje daljnjih gužvi na granicama, posebice tijekom uskršnjih blagdana, kao i tijekom predstojeće turističke sezone. Ciljane provjere provodit će se temeljem procjene rizika koja pokazuje da neće doći do smanjenja razine sigurnosti. Isti pristup očekujem i od Slovenije i Mađarske.

OBILAZNICA TROGIR-SPLIT-OMIŠ

Izgradnja obilaznice Trogir-Split-Omiš je već ušla u legendu. Do kada se može očekivati rješenje tog problema?

Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije Solin-Stobreč-Dugi Rat-Omiš strateški je projekt Ministarstva prometa na kojem radi Vlada. Vrijednost cjelokupnog projekta je 300 milijuna eura i za njegovu punu realizaciju iskoristit ćemo sredstva iz fondova EU. Uvrštenje i u prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, te Strategiju prometnog razvoja RH, što je preduvjet za apliciranje sredstava EU. Za 2017. bit će osigurana sredstva za nastavak radova na već započetom dijelu vrijednom 250 milijuna kuna, a čijim završetkom će biti napravljena prometna cjelina koja se odnosi na Omiš i izgradnju mosta Cetine. Zbog značajne financijske i prometne vrijednosti ovog projekta, izvođenje radova bit će fazno. Konačan nam je cilj da smanjimo velike gužve i osiguramo bolju protočnost prometa, na zadovoljstvo svih stanovnika Splitsko-dalmatinske županije, ali i stranih gostiju. Sredinom svibnja u promet će biti puštena rekonstruirana dionica državne ceste D-8 kroz Kaštela, poddionica Kaštel Gomilica – Kaštel Stari. Važno nam je i dovršiti projekte za adekvatnu prometnu povezanost juga Hrvatske s ostatkom zemlje i stoga smo donijeli odluku o financiranju projekta Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom, koji uključuje izgradnju Pelješkoga mosta, što je projekt od nacionalnog interesa.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman

Objavljeno

na

Objavio

Američka povjesničarska židovskog podrijetla dr.sc. Esther Gitman koja svojim istraživanjima svijetom širi istinu o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ponovno je u Hrvatskoj!

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman na Laudato TV-u…
Dr. Githman je povjesničarka, židovka rodom iz Sarajeva, koja živi u New York-u i Izraelu.

U potrazi da sazna kako je ona, njezina obitelj, a i toliki drugi preživjela II. svjetski rat, otkrila je ogromnu ulogu koju je pritom imao nadbiskup Stepinac i katolički svećenici.

Njezino objektivno proučavanje izvornih dokumenata i neopterećenost ideologijom razbija mit koja želi umanjiti ulogu Stepinca i katoličke crkve…

Svjedok istine i glas savjesti, dr. Esther Gitman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Fra Mario Knezović: Umjesto da bude korektiv društva, Crkva u Hrvata je društveno korektna

Objavljeno

na

Objavio

fra mario knezović
Fra Mario Knezović/jabuka.tv

Dr. sc. fra Mario Knezović hercegovački je franjevac, župnik na Kočerinu, urednik na Radiopostaji Mir Međugorje, suradnik Naše TV i Laudato TV, kolumnist Naših ognjišta, Glasnika mira, Misije, voditelj duhovnih seminara u Domovini i svijetu, doktor informacijsko-komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću. S fra Mariom Knezovićem razgovarao Ivan Ugrin/slobodnadalmacija.hr

Fra Mario, vrlo ste aktivni, među inim i na društvenim mrežama. Na početku emisije “Nedjeljom u dva” kad je gostovao član Predsjedništva BiH Željko Komšić, voditelj Aco Stanković pročitao je vašu poruku onima koji vas prate, da u to vrijeme isključe televizor. Zašto?

– To je bio svojevrsni “krik” u ime tisuća koji su postali žrtve zloupotrebe zakona. Osobno protiv Željka Komšića nemam ništa, ali imam protiv njegova načina uzurpiranja vlasti, imam protiv njegova lažnoga predstavljanja, imam protiv njegova stila ciničnog izrugivanja većine Hrvata u BiH. Dignuo sam glas kako bih svrnuo pozornost na činjenicu svojevrsne medijske blokade, pa često i medijskoga linča, koji dolazi iz sarajevskih ili probošnjačkih medija. U situaciji kad Hrvati, kao konstitutivni narod, nemaju ravnopravnu mogućnost nastupa u sarajevskim medijima, smatrao sam, bez potrebe gušenja medijskih sloboda, neprimjerenim da se u Zagrebu otvara mogućnost Komšiću da iznova manipulira javnošću i iznosi potpuno krive, neustavne i protudaytonske stavove. To se poslije tijekom emisije i potvrdilo.

Osim toga, smatram da je neprimjereno u gledanoj emisiji ugostiti čovjeka koji je iz ureda maknuo zastavu hrvatskoga naroda, kojega po Ustavu mora predstavljati, i stavio sliku Josipa Broza Tita, koji je vladao totalitarno i bio na čelu komunističkoga sustava koji je gušio demokraciju, ljudska prava i počinio tolika zla. Moj radikalni poziv da se u tom terminu televizor iščupa iz zida je metafora apsurda uznapredovale propagande bez argumenata koju iznosi Komšić i njegovi interesni istomišljenici.

‘Korak naprijed, natrag dva’

Vi, mnogi kažu poput Nine Raspudića, o političkim temama progovarate bez dlake na jeziku. Kakvo je, po vašemu mišljenju, stanje našeg hrvatskog naroda u susjednoj BiH, i ima li uopće izlaza iz daytonizacije naše susjedne države?
– Govorim otvoreno u borbi za istinu. A to što me doživljavaju hrabrim samo je znak u kakvom jednoumlju i strahu živimo. Stanje hrvatskoga naroda, pa i ostalih naroda u BiH, složeno je. U BiH imamo najmanje tri paralelna društva, tri medijska društva, tri politička društva, tri interesna društva itd. To proizvodi šizofreno stanje. Zajednički interesi se ne pronalaze, a jedni drugima koče pojedinačni napredak. Sve se odvija po principu “korak naprijed, natrag dva”. S druge strane, imamo svijet običnih ljudi koji su radišni, srdačni, poduzetni, pošteni i potpuno odskaču od slike koju predstavljaju vladajuće elite. Otuđene elite su svoj svijet, a ojađeni i obespravljeni narod drugi svijet.

Svemu tome “kumuje” i međunarodna zajednica, koja, stječe se dojam, kontrolira stanje kaosa, korupcije i nepotizma. Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod trpe s više razina. Trpe majorizaciju od brojčano dominantnijega bošnjačkoga naroda u Federaciji, kao i od srpskoga naroda u entitetu RS, gdje su Hrvate etnički očistili.

Na drugoj razini Hrvati trpe i od stila vladanja vlastitih predstavnika. Nedostaje istinska vizija. Sve priče počinju i završavaju predizbornim obećanjima. Legitimni i legalni predstavnici Hrvata u BiH ustoličili su vladavinu bešćutne moći, zapošljavanja uglavnom istomišljenika, javnim poduzećima se često upravlja kao osobnim bankomatima, korupcija je uznapredovala i postala punoljetna, radnici teško ostvaruju svoja prava, kupnje diploma su prihvaćene kao model zauzimanja društvenih pozicija. Često se koristi platforma borbe za narod koja prerasta u čiste interese oligarhije. Međutim, uza sve to, potpuno sam uvjeren u snagu Hrvata u BiH, koji su kroz povijest i u većim izazovima opstajali, preživljavali i drugima bili nadahnuće otpora i uspjeha.

Često komentirate i stanje u Hrvatskoj. Je li domicilna domovina Hrvata majka ili maćeha Hrvatima u BiH?
– Hrvatska, moja draga zemlja, zemlja je paradoksa. Hrvatsku su stvarali oni koji je istinski vole i koji su za nju ginuli, a danas njome upravljaju uglavnom oni koji Hrvatsku ne vole u tolikoj mjeri. Stravično je čuti, što je bio slučaj oko smjene savjetnika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kako zemljom vladaju tajne službe. Stječe se dojam da su demokracija i volja naroda izigrani. Ljudi na izborima biraju jedno, a u vladi dobiju drugo. To stvara nevjerodostojnost koja se pretače u neetično i nemoralno zastupanje naroda.

Odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH nije sustavan. Ne postoji trajna strategija koja će biti nazočna bez obzira na političke opcije koje su na vlasti. S druge strane, Hrvati iz BiH imaju puno iskreniji, transparentniji odnos prema Hrvatskoj. Hrvate u BiH vrijeđa govor kako Hrvatska pomaže Hrvate u BiH. Istina je da pomaže, no ta pomoć je sitna u odnosu na ono koliko Hrvati iz BiH pomažu Hrvatsku.

Ovdje mislim na ekonomske učinke koje Hrvatska postiže među Hrvatima u BiH, te na ljudske resurse – na stotine školovanih mladih osoba odlazi u Hrvatsku i nju izgrađuju. Pjesnik Veselko Koroman piše: “Hrvati u BiH imaju jednu domovinu koja je podijeljena na dvije države” i u tom kontekstu treba razumjeti Hrvate u BiH. Hrvatskoj država BiH treba biti od strateškog interesa i Hrvatska, radi sebe i svoga dobra i budućnosti, mora se odgovornije brinuti o položaju Hrvata u BiH.

Vratiti sustav vrednota

Kako komentirate egzodus, osobito mladih obitelji koje zadnjih godina sreću traže u zemljama poput Irske ili Njemačke?
– Svaki otac i majka s boli i suzama promatraju odlazak svoje djece. Kada bi političari, pa i mi duhovni pastiri, imali bar malo roditeljske empatije, stanje odlazaka bi se ublažilo. Valjalo bi iskreno sebe pogledati u oči i zapitati se zašto mladi odlaze. Imamo vlastitu domovinu koja je Bogom obdarena za ugodan život. Kako je onda moguće da ljudi odlaze? Mi moramo sebi konačno priznati da su nakon Domovinskoga rata, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, na vlasti bili oni koji su za vlastitu proviziju rasprodavali društvena dobra, kroz mito i korupciju uništavali ekonomiju, kroz medije ogadili zemlju, kroz promicanje nesposobnosti na štetu izvrsnosti učinili državu “off-shore” kompanijom.

U takvome stanju je Crkva morala jasnije progovarati, što je činila u maloj mjeri, i tu moramo naći odgovornost Crkve. Dok iz korijena ne promijenimo mentalitet mišljenja, dok ne vratimo sustav vrednota, dok poštenje i znanje ne budu prednost u odnosu na “uhljebe”, neće biti preporoda ni duhovne obnove naroda, kao ni demografske obnove.

Vaš subrat, svećenik don Anđelko Kaćunko, nedavno je izjavio kako smatra “Crkvu najodgovornijom za sadašnje propadanje naroda, jer demografska katastrofa nije u prvom redu političko pitanje, nego duhovni problem. Crkva i danas zakazuje jer ponavlja floskulu o iseljavanju, umjesto da osuđuje abortus i ističe problem nerađanja djece”. Slažete li se s njegovom konstatacijom?
– Teško je mjeriti tko je najodgovorniji. Crkva svakako kao jedna od najvažnijih institucija u društvu ne može i ne treba bježati od svoje odgovornosti. Crkva treba progovarati u ime onih koji žive na rubu egzistencije, a ne u ime onih koji sjede u vlasti. Kad je riječ o abortusu – tom najstrašnijem obliku ubojstva nevina ljudskoga bića – Crkva mora biti beskompromisna u borbi protiv pobačaja.

Imam dojam da Crkva u Hrvata, tu mislim na episkopat, želi biti društveno korektna, umjesto da bude korektiv društva. Imam dojam da se u Crkvu, teško mi je razaznati zbog čega, uvukao sindrom koji ja nazivam sindrom slova “K”: konformizam, koketiranje i kompromis. To je sve u suprotnosti s Isusovim navještajem. Među biskupima i svećenicima Crkve u Hrvata vidim sposobne, pobožne i radišne pastire, međutim, imam dojam kao da su pod prigušivačem. Ako želimo biti Stepinčeva Crkva, onda moramo biti hrabri, skinuti mrenu s očiju, dići glas u ime stada koje nam je povjereno, osjetiti bilo svoga naroda, a ne šutjeti u strahu od medijskoga linča i konfrontacije s vladajućim strukturama.

Crkvu u svijetu, a dijelom i Crkvu u Hrvata, u zadnje su vrijeme potresali skandali u vezi sa svećenicima koji su seksualno zlostavljali maloljetnike. Kako je uopće moguće da ljudi s takvim sklonostima budu zaređeni za svećenike i da tolika zla nanose malenima?
– Ničim se ne smije opravdavati ogavno zlo pedofilije. To je za svaki oblik osude. Kad to čujem, stid mi prekrije lice. Najgore je kad takvo što dođe od strane svećenika, kojima je povjeren rad s maloljetnicima kako bi se ostvario Isusov poziv “pustite malene k meni”. Ne vjerujem da je itko zaređen za svećenika a da se znalo za takve nastrane sklonosti kandidata. Čovjek je biće u razvoju i podložan je promjenama i najvjerojatnije su takvi kasnije upali u tu prljavu, Bogu i čovjeku gadljivu rabotu. Kaže nam Sveto pismo: “Tijelo je slabo, ali Duh je jak.” Tu je očito tijelo/požuda nadjačalo Duh.

Nadahnuće svećeništva

U jednom od svojih tekstova napisali ste i da vjerojatno ne postoji nijedan poziv u društvu o kojemu vladaju toliki stereotipi kao o službi svećenika, redovnika i redovnica. Ti stereotipi se kreću u velikome rasponu, od toga da će mnogi reći kako svećenici ništa ne rade osim slavljenja nedjeljne mise, do toga da su preopterećeni. Jesu li svećenici lijenčine koji dobro žive i kradu Bogu dane, ili se pak radi o najtežem poslu na svijetu?
– Trideset godina živim među svećenicima. Iskreno ću reći da me njihov život nadahnjuje. Budući da svećenike današnjice mediji i javnost često bez posjedovanja argumenta prozivaju i izruguju im se, htio sam nešto o tome napisati. Načinio sam usporedbu između posla majke i posla svećenika i onda sam napisao što sve treba sadržavati oglas za svećenički poziv. Traži se osoba koja je dobre naravi, izvrsno odgojena, nema loših navika, trpi nepravdu, šuti na optužbe, čuva sve tajne, podnosi tračeve o sebi, dobro školovana, da ima fakultet, poželjno je da je završila i poslijediplomski studij, da govori strane jezike, da je okretna u upravljanju imovinom i gradnjom, da ustaje ujutro u šest i da je do kasnih večernjih sati na raspolaganju. Traži se da noću bude dostupna za intervencije bolesnicima.

Uza sve to, traži se osoba koja je sućutna kada netko umre, koja je spremna na veselje kada je nečije vjenčanje, koja iskazuje radost djeci za pričesti i krizme, te da jako voli stare, bolesne i nemoćne. Traži se osoba koja je spremna na suhu hranu, povremeno onu kuhanu, i samotnički život. Traži se osoba koja će biti spremna bez svoje volje na čestu promjenu mjesta boravka. Traži se osoba koja će raditi svaku nedjelju, svaki blagdan, svaki Božić, svaki Uskrs, svaki dan. Traži se osoba koja se treba odreći braka, djece, obitelji. Traži se osoba koja i uz visoku temperaturu mora raditi jer neće biti zamjene. Eto, ako je tako iz zemaljske perspektive, lijepo i lagodno biti svećenik, neka roditelji pošalju svoje sinove.

A što kazati o slučaju biskupa Huzjaka, koji je u lovu propucao kolegu lovca, nanijevši mu ozbiljne rane. Je li uopće primjereno da se duhovnici služe oružjem ovoga svijeta, ili bi trebali, po Isusovu nalogu, biti “ribari ljudi”?
– Teško je bilo kome biti savjest i sudac. Slučaj biskupa Huzjaka, koji s ljudske razine mogu razumjeti, ali s pozicije biskupa teže, svraća nam pozornost da je nešto za biskupa primjereno, a nešto nije. Iz moje franjevačke perspektive čini mi se neshvatljivim uživati ubijajući životinje. Bilo bi pastoralno korisnije da je biskup duhovnik lovaca jer ionako postoji povika na lovce kako nisu redoviti na nedjeljnim misama. Onog trenutka kad je preuzeo pastirski štap, trebao je ostaviti pušku po strani. Taj štap biskupu može poslužiti i za šetnju šumom sa svećenicima koji su možda u teškoćama života, kojima treba ohrabrenje, razumijevanje i očinski savjet. No, svi komentari će biti “pucanj u prazno” ako ne bude poniznosti i kajanja. Svojim izjavama biskup je očitovao kajanje.

Redovito propovijedate, i to ne samo u svojoj župi, držite duhovne obnove… Ako smijem primijetiti, vaše propovijedi vjernici često znaju popratiti pljeskom. Što je važno za dobru propovijed: tema, način govora, uvjerljivost…
– Uvijek mi je na pameti ono što je doživio Isus kod svojih govora kad su mu kazali da je to tvrd govor i tko ga može slušati. U tom smislu držim da propovijed ne treba biti populistički, nego evanđeoski usmjerena. Najlakše je govoriti, figurativno kazano, o cvijeću i proljeću, ali treba propovijed zadirati u ljudske živote, oblikovati duše, uzdrmati savjesti. Dojma sam da ljudi, bez obzira što ih to nekada i rani, žele čuti cjelovitu poruku koja prelazi prag svjetovne korektnosti. Važno je da svećenik u ono što govori vjeruje i sam pokušava živjeti. To će vjernici osjetiti. To se ne može odglumiti. Autentičnost ili imaš ili nemaš.

Isus je rekao da je donio mač, a to znači da u svijet treba propovijeđu unijeti “sveti nemir” koji će potaknuti na obraćenje i zaokret od zla i grešna puta. Ako svećenik upadne u autocenzuru, u tom trenutku je gotovo s navještajem. Ako počne birati teme, a neke preskakati zbog nezamjeranja ljudima, propovjedničko poslanje će biti sterilno. Svijet današnjice treba svećenike koji će proročki, a ne u rukavicama, naviještati. Potreban je žar starozavjetnoga Jošue koji je sabrao narod i vođe s jasnim upitom kojem Bogu žele služiti.

Međugorje i Stepinac

U svijetu u kojem živimo nije lako biti kršćanin, a osobito su ugrožene obitelji koje su izvor života. Kako pomoći toj temeljnoj stanici Crkve i društva da iziđe iz krize koja je godinama nagriza?
– Nikada ne prestati ohrabrivati supružnike u njihovu zadatku kršćanskog odgoja djece. Kod čina vjenčanja izgovaramo molitvu u kojoj ističemo da djecu odgoje u školi evanđelja. To je primarna zadaća kršćanske obitelji. Susresti djecu s Isusom Kristom znači poslati ih u svijet osposobljene za obranu ponude zloga, izazove grijeha, nametljivost ovisnosti. Divno je svjedočila naša blaženica Marija Petković kad je kazala da je njezin prvi svećenik bio otac, koji je s djecom molio, čitao Bibliju i tumačio Božje zapovijedi. Obitelj je Crkva u malome. Obitelj je svetohranište gdje prebiva Bog. Roditelji trajno trebaju imati na pameti da ih djeca neće pamtiti po tome što su im materijalno ostvarili, nego kakve su dojmove u njima probudili i ostavili.

Međugorje je mjesto molitve i pomirenja u koje godinama dolaze milijuni vjernika potaknuti pozivima Gospe, Kraljice mira, na molitvu, pokoru i obraćenje. Kardinal Puljić svojedobno je za Međugorje rekao da je najveća ispovjedaonica na svijetu. Što za vas osobno i vašu franjevačku provinciju znači to sveto mjesto?
– Međugorje je stvarnost koja je sve zatekla nepripravne: vidioce, fratre, župu, mjesnoga biskupa, vjerni puk, pa čak i Udbu i KGB. No, s vremenom je Gospina nazočnost, kako svjedoče vidioci, mijenjala odnose u ljudima. Početak promjene uvijek je kajanje i osjećaj milosrđa. U Međugorju su mnogi osjetili iznova Isusov zagrljaj – susreli su ljubav. Kad Gospa u porukama kaže da dođemo njezinu Sinu, logičnim se čini da je to najprije ispovjedaonica. Ispovijedi u Međugorju su nekako cjelovitije, otvorenije, raskajanije, u suzama. Ljudi koji se godinama nisu ohrabrili za ispovijed, to u Međugorju čine. Stoga, za mene osobno, a doživljavam da je to i za našu franjevačku provinciju, Međugorje je izazov i odgovornost pred koju smo izloženi. U stavu poniznosti, bez trijumfalizma, bez ogorčenosti i fanatizma, služiti hodočasnicima ne gledajući na odlikovanja i priznanja je zacrtani put. Prihvatiti biti znak osporavan je usud koji su mnogi fratri zbog Međugorja prošli.

Papa Frane imenovao je poljskog nadbiskupa Henryka Hosera apostolskim vizitatorom za župu Međugorje, koji je vrlo otvoren prema Gospinim ukazanjima. Možemo li uskoro očekivati Papin pravorijek o međugorskim zbivanjima i nadate li se da će on biti pozitivan?
– U kalkulacije i predviđanja ne želim ulaziti. Sama činjenica da je Papa poslao u Međugorje nadbiskupa Henryka Hosera je po sebi dovoljan signal iz kojeg se svi bitni procesi mogu iščitati. Međugorje je s otvorenim srcem prihvatilo Papina poslanika. Njegovi pozitivni dojmovi o Međugorju su izneseni u razgovoru s njim. On Međugorje vidi kao buduće svetište gdje će milijuni ljudi po Gospi nalaziti put do Isusa Krista. A što se tiče Papina pravorijeka, budimo strpljivi. Međugorje je tkalo svoj identitet u strpljivosti, nadi i neumornome čekanju. Međugorje može čekati, premda treba razmisliti mogu li čekati brojni grešnici koji tu dvoje doći upravo zato što nije donesen pravorijek.

Hoćemo li konačno dočekati Stepinčevu kanonizaciju i zbog čega je ta kauza postala znak osporavan?
– Blaženi Alojzije Stepinac je neosporni simbol hrvatskog identiteta, znak vjernosti Crkvi i Vatikanu, memorija zločina komunističkoga sustava. U tom kontekstu gledam i “kočničare” procesa kanonizacije. Ne smijemo zaboraviti da su na društvenoj sceni i na brojnim odgovornim pozicijama indoktrinirani ljudi od mentaliteta onih koji su Stepinca zatvarali, blatili i sotonizirali. Stepinac tako doživljava obnovljeni montirani proces. Nemojmo se zavaravati da jedino Pravoslavna crkva osporava kanonizaciju. Te silnice dolaze i iz drugih krugova koji čuvaju tekovine laži.

To što je Papa osnovao dodatnu komisiju ne treba shvaćati podilaženjem takvima koji Stepinca osporavaju, nego to treba shvatiti kao Stepinčevu pobjedu nad onima koji su ga tada, a i danas, nepravedno optuživali. Vrlo je važno da Stepinac na oltar svetosti dođe bez mrlje, pa čak i onih mrlja koje su montirane. Komisija će upravo to otkloniti. Proglašenje Stepinca svetim značit će konačno priznanje Hrvatske i njezine suverenosti. To će biti znak da su poražene sile komunističkoga jednoumlja čiji potomci i danas uče i fabriciraju lažiranu povijest. Stepinac je svetac u srcima ljudi i to nitko ugušiti ne može.

Razgovarao  Ivan Ugrin/misija.slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari