Pratite nas

Intervju

INTERVJU: Andrej Plenković: Na izborima ćemo potvrditi da je HDZ najjača stranka

Objavljeno

na

Hrvatska bilježi pozitivne gospodarske trendove, a Vlada je u slučaju Agrokor pokazala političko vodstvo, odgovornost i učinkovitost. Jasno je da Vlada ne štiti interese bilo kojeg pojedinca, nego opće interese hrvatskog gospodarstva i financijske stabilnosti. Spriječili smo lančanu reakciju, koja bi ugrozila trend gospodarskog rasta koji Hrvatska ostvaruje. Očekujem da će HDZ imati još veći broj župana te osvojiti većinu gradova i općina. U najvećim urbanim sredinama vrijeme je da učinimo iskorake, posebno u Splitu. Moj prijatelj Andro Krstulović Opara ima sve potrebne kvalitete – jedini je kandidat koji Splitu može vratiti stabilnost. U brojnim gradovima zato smo istaknuli ugledne kandidate s profesionalnim i političkim karijerama – u Zagrebu prof. dr. Drago Prgomet, u Rijeci Kristjan Staničić, u Osijeku Ivana Šojat, u Zadru dr. Branko Dukić, u Šibeniku dr. Željko Burić, u Dubrovniku Mato Franković… Oni su odraz profila HDZ-a kao stožerne stranke desnog centra i vjerodostojne politike kojom smo pobijedili na parlamentarnim izborima! – istaknuo je, među ostalim, predsjednik HDZ-a i Vlade RH mr. sc. Andrej Plenković u opširnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju (tjedni prilog Spektar). Intervju prenosimo u cijelosti:

Ovih dana posjetili ste više gradova i općina u Dalmaciji, sudjelovali ste i na procesiji Za Križen u Svirču na Hvaru.

Obišao sam Split, Makarsku, Hvar, Stari Grad, Jelsu i Svirče. Na Hvaru je na Veliki četvrtak održana Procesija Za Križen, UNESCO-om zaštićena nematerijalna kulturna baština, koja je izraz vjerskog i kulturnog identiteta i tradicije otoka Hvara. Svim hrvatskim ljudima želim sretan i blagoslovljen Uskrs i da ih u ovim danima ispune mir, obiteljsko zajedništvo, vjera i radost.

Kako gledate na ozračje na jugu Hrvatske uoči nove turističke sezone?

Nakon izvrsne turističke sezone u 2016., gdje smo zabilježili prihode iznad 10 milijardi eura, ova će sezona vjerujem biti rekordna, uz daljnji rast broja turista i noćenja, osobito u Dalmaciji. Turizam daje ključni doprinos sveukupnom hrvatskom gospodarstvu, s udjelom od 18% u BDP-u. Zato u ovoj godini pokrećemo nove privatne i javne investicije u turističkom sektoru u iznosu od 800 milijuna eura, a velik dio vrijednosti ulaganja ide u hotelijerstvo. To znači i otvaranje novih radnih mjesta, ali je to i važan korak u ukupnim nastojanjima Vlade da u turističkom sektoru povećamo smještajne kapacitete, obogatimo sadržaj i kvalitetu ponude te stvorimo preduvjete za produljenje sezone. Nakon dovršetka izgradnje novog putničkog terminala „FranjoTudman“ u Zagrebu, nastavljaju se i projekti razvoja zračnih luka Dubrovnik I Split, kojima ćemo privući znatno veći broj turista te dodatno osnažiti sliku Hrvatske kao moderne europske zemlje.

Donošenjem zakona o prinudnoj upravi, takozvani lex Agrokor, vladajuća koalicija i Vlada su preuzele političku odgovornost za uspjeh tog projekta, pa naravno i vi kao premijer. Je li u cijelom slučaju Agrokora izbjegnut katastrofalni ishod kakav se činio još prije nekoliko dana?

Da. Vlada je pokazala političko vodstvo, odgovornost i učinkovitost. Normalizacija stanja oko Agrokora, nastavak isporuke robe od strane dobavljača, deblokade računa i smirivanje ozračja potvrda je da smo novim Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH – pravodobno i odvažno reagirali. Jasno je da Vlada ne štiti interese bilo kojeg pojedinca, već opće interese hrvatskog gospodarstva i financijske stabilnosti. Spriječili smo lančanu reakciju, koja bi ugrozila trend gospodarskog rasta koji Hrvatska ostvaruje.

Radi ozbiljnosti trenutka, pozvali smo na konsenzus i opoziciju. Žao mi je da su glavne opozicijske stranke stavile politikantstvo ispred interesa hrvatskog gospodarstva i očuvanja radnih mjesta. U vrlo kratkom roku, nakon aktivacije Zakona, Vlada je imenovala Antu Ramljaka za izvanrednog povjerenika u Agrokoru. On je iskusan financijski i gospodarski stručnjak s dokazanom karijerom investicijskog bankara i konzultanta. Nije član nijedne političke stranke i vrlo je dobro upoznat sa situacijom u Agrokoru te glavnim segmentima našeg gospodarstva.

Došlo je do dogovora s dobavljačima, bankarima… Je li to definitivno rješenje problema Agrokora?

Prije svega želio bih još jednom zahvaliti dobavljačima i vjerovnicima na strpljenju i povjerenju koje su ukazali hrvatskoj Vladi. I dobavljači i predstavnici banaka podržali su rješenje koje je predložila ova Vlada, a kojim smo stvorili odgovarajući zakonski i institucionalni okvir radi zaštite hrvatskog gospodarstva u izvanrednoj situaciji. Nakon inicijalne stabilizacije stanja, pristupit će se sveobuhvatnom rješavanju krize i krenuti prema fazi restrukturiranja Agrokora.

Plaće su isplaćene, a uz povjerenje banaka dolazi do svježe likvidnosti te je započela isplata tražbina prema dobavljačima. Tijekom cijelog ovog razdoblja jasno smo isticali potrebu zaštite svih dobavljača, posebice onih malih – malog i srednjeg poduzetništva i OPG-ova koji su vezani uz Agrokor, ali i uz druge velike dobavljače. Oni su krvotok hrvatskog gospodarstva te stoga nismo imali nikakvu dilemu da ih trebamo zaštititi. Pred nama je intenzivno razdoblje cjelovitog financijskog i poslovnog restrukturiranja.

Na izvanrednom povjereniku i njegovom timu je da ulože maksimalne napore i pripreme kvalitetan program restrukturiranja, koji će omogućiti razvoj kompanije i očuvanje radnih mjesta, i tu će imati punu potporu Vlade. Odlučni smo da ova situacija u vezi Agrokora bude transformativna – svojevrsna prekretnica za način poslovanja između gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, kao i za rad svih nadležnih nadzornih institucija.

Ako u procesu prinudne uprave ne dođe do nagodbe vjerovnika ili ona bude uvjetovana Vladinim financijskim jamstvima ili izravnim državnim ulaganjem, hoće li Vlada i na taj način intervenirati kako ne bi došlo do stečaja Agrokora?

Sve aktivnosti koje je Vlada poduzimala i poduzima u rješavanju krize u Agrokoru usmjerene su na očuvanje stabilnosti hrvatskog gospodarstva i zaštitu poreznih obveznika. Zakon o izvanrednoj upravi ne predviđa financijsko angažiranje države ili davanje državnih jamstava. Dokaz tome je i kredit koji su banke odobrile izvanrednom povjereniku i koji jasno pokazuje njihovo povjerenje u djelotvornost i uspjeh izvanredne uprave.

Sustav Agrokora čini velik broj poduzeća koja imaju vrlo dobru tržišnu poziciju i poslovnu perspektivu. To je i najvažniji razlog zbog kojeg očekujem da će se postići nagodba i na taj način definirati način rješavanja postojećih dugova koji su cijeli sustav Agrokora doveli u aktualne poteškoće.

Kazali ste da će Vlada, odnosno izvanredni povjerenik sa dobavljačima i bakama pronaći mehanizam kojim će se regresne mjenice naplatiti od krajnjeg korisnika, odnosno Agrokor, a ne od dobavljača. Je li to izgledno i hoće li Vlada prihvatiti preporuku HNB-a da se umjesto prekršajne uvede kaznena odgovornost za one banke koje ugroze financijsku stabilnost sustava?

Stav Vlade u ovom pitanju je jasan i s njim su upoznati i dobavljači i banke. U slučaju regresnih mjenica dug u konačnici treba platiti onaj tko ga je stvorio, odnosno Agrokor. Velika većina dobavljača ne raspolaže mjenicama, ali za ograničen broj dobavljača to predstavlja velik problem. Zbog toga izvanredni povjerenik intenzivno radi na identificiranju modela za njegovo rješavanje i u direktnom je kontaktu s dobavljačima isto kao i bankama i faktoring društvima.

Govorim o modelima rješenja jer se problem regresnih mjenica pojavljuje u nekoliko oblika koji ovise o prethodnim poslovnim odnosima između dobavljača i Agrokora. Zbog toga očekujem od svih uključenih susretljivost i maksimalan napor u iznalaženju zakonitog i djelotvornog rješenja.

Uz Lex Agrokor, prethodno je Vlada najavila otkup dionica INA-e, a jedan od glavnih modela za provođenje tog plana jest prodaja 25 posto HEP-a minus jedna dionica. U kojoj je fazi taj projekt?

Svi postupci moje Vlade oko INA-e vode prema rješenju bez povećavanja javnog duga i bez opterećivanja hrvatskih poreznih obveznika, uz jasan cilj zaštite nacionalnih interesa. Vlada čvrsto stoji pri odluci o namjeri otkupa MOL-ovog udjela u INA-i. Isto tako i s mađarske strane je u nekoliko navrata potvrđeno da je MOL spreman prodati svoj udio. Taj proces će trajati neko vrijeme i kako bismo cijeli postupak otkupa kvalitetno pripremili osnovali smo Savjet za pregovore s MOL-om, koji na tome intenzivno radi.

Savjet je utvrdio kriterije za odabir modela financiranja otkupa dionica INA-e. Oni podrazumijevaju realnost i transparentnost provedbe, dugoročnu održivost razvoja kompanije te prije svega da otkup dionica INA-e ne utječe na povećanje javnog duga. Inicijalna javna ponuda 25% minus jedna dionica HEP-a je model koji zadovoljava ove kriterije i mislim da predstavlja najbolji i kvalitetni način otkupa dionica INA-e. Nakon uskršnjih blagdana održat će se slijedeća sjednica Savjeta na kojem ćemo razmatrati moguće modele otkupa i dogovoriti daljnje korake, kao što su postupak odabira savjetnika za poslovno i financijsko savjetovanje za provedbu cjelokupne transakcije.

Zbog čega se na novi model naplate cestarina ide tek u 2019. ili 2020.? Nije li to prolongiranje realnog restrukturiranja autocesta u državnom vlasništvu?

Umjesto davanja naših autocesta u koncesiju, Vlada je počela poslovno i financijsko restrukturiranje cestovnog sektora kako bi bio održiv i poslovao uz manje troškove. Bitan element je i reprogramiranje postojećih dugova, uz potporu i Svjetske banke. Riječ je o uvođenju nove tehnologije automatiziranim načinom naplate cestarina. Budući sustav naplate cestarine zadržat će osnovna načela naplate cestarine na temelju udaljenosti, koji su uglavnom primjenjivani i u trenutnom sustavu naplate, ali će smanjiti prometne gužve, osobito tijekom ljetnog razdoblja te unaprijediti zaštitu okoliša.

Hrvatska usklađuje sustav naplate cestarina sa standardima EU, koji su definirani Europskom uslugom elektroničke naplate cestarine (EENC) i Direktivom o interoperabilnosti. Potrebno je pripremiti natječajnu dokumentaciju za javnu nabavu automatiziranog elektroničkog sustava naplate cestarine, što je planirano u srpnju 2018., a zatim i implementirati sustav.

Prema riječima ministra financija, u 2016. je ostvaren deficit proračuna opće države u iznosu od jedan posto BDP-a, a rebalansom je bio predviđen deficit od 1,6 posto BDP-a. To je jako dobar rezultat, ali zbog čega se onda ostaje pri planu za ovu godinu i deficit od 1,6 posto BDP-a? Zar se dobar rezultat u 2016. ne bi mogao iskoristiti za makar zadržavanje iste razine deficita u 2017.?

Hrvatska bilježi pozitivne gospodarske trendove, a trenutno smo u vrlo istaknutoj poziciji u usporedbi s rezultatima koje ostvaruje ostale članice EU. Bilježimo rast gospodarstva po stopi od 3,4%, porast industrijske proizvodnje i velik rast izvoza, što su prepoznale i sve tri svjetske rejting agencije koje su poboljšale izglede našeg kreditnog rejtinga iz negativnih u stabilne. To je rezultat rada svih koji proizvode i izvoze, ali i političke stabilnosti i prvih reformskih poteza koje je ova Vlada poduzela. Moja Vlada od prvog dana vodi računa o fiskalnoj odgovornosti i racionalnom upravljanju javnim financijama. Uspjeli smo smanjiti deficit konsolidirane središnje države znatno ispod planiranih 1,6 posto, na približno svega 1 posto BDP-a, što znači da je Hrvatska na dobrom putu da ove godine izađe iz Procedure prekomjernog deficita. Manjak opće države od 1,6% BDP-a za 2017. planiran je u skladu s projiciranim kretanjima prihoda i rashoda svih razina proračuna opće države, uzimajući u obzir kako smo na samom početku mandata proveli poreznu reformu s ciljem rasterećenja građana i poduzetnika.

Glavni naglasak fiskalne politike u 2017. jest na strogoj kontroli izvršenja na rashodnoj strani proračuna te na iskorištavanju svakog viška prihoda u odnosu na planirane za daljnje smanjenje proračunskog manjka. Stabilnost javnih financija temelj je trajnog ekonomskog rasta, ali i ukupne ekonomske stabilnosti. Po prvi put smanjen je udio javnog duga, koji je snižen na 83,9 posto udjela u BDP-u za 2016. Usvajanjem Strategije upravljanja javnim dugom za razdoblje 2017. – 2019. zacrtali smo da je nacionalni prioritet smanjivanje udjela javnog duga u BDP-u za više od 10 postotnih bodova do kraja 2020. To je jedini put da osiguramo podizanje kreditnog rejtinga na razinu investicijskog i smanjimo teret duga i kamate za državu, poduzetnike i građane.

U tijeku je plan izrade Nacionalnog program reformi. Kada ga planirate uputiti u EK i možete li kazati koje su glavne mjere vezane za reforme u zdravstvenom sustavu, koji bilježi stalno povećanje gubitaka i duga? Hoće li se ići u funkcionalno spajanje bolnica, hoće li biti povećanja participacije za građane, te hoće li se oko 2,3 milijarde kuna namjenskih sredstava za zdravstvo (od duhanskih trošarina do (ne)plaćanja države za dopunsko osiguranje raznim grupama građana) konačno, usmjeriti u zdravstvo, umjesto u državni proračun?

Nacionalni program reformi dovršen j e i uskoro će biti upućen Europskoj komisiji. U izradu reformi bili su uključeni svi resori i odredili smo konkretne ciljeve u skladu s Programom rada Vlade. Uz poticajne gospodarske rezultate, nastavljamo provedbu strukturnih reformi. Realizaciju Programa reformi pratit ćemo na sjednici Vlade znatno intenzivnije nego do sada.

Reforma zdravstvenog sustava i održivost kvalitetne zdravstvene zaštite u cijeloj Hrvatskoj jedan je od ključnih zadataka Vlade, kao što sam rekao u srijedu na proslavi 75. godišnjice KBC Zagreb. Nacionalnim programom reformi određuje niz mjera koje će doprinijeti racionalizaciji poslovanja i smanjenju dugova u zdravstvu. Riječ je o mjerama koje omogućavaju uštedu, a nisu na štetu pacijenata. Prvo, bolji informatički sustav omogućit će veću kontrolu troškova sustava upravljanja na svakodnevnoj razini. Drugo, objedinjena javna nabava lijekova, medicinskog materijala i opreme smanjit će rashode za više od 5%, odnosno i do pola milijarde kuna godišnje. Treće, funkcionalnim spajanjem bolnica postići će se financijske uštede, ali i osigurati kreveti za palijativnu skrb i produženo liječenje kroničnih bolesnika.

Naš zdravstveni sustav mora pratiti suvremena dostignuća kako bi pružio najkvalitetnije zdravstvene usluge našim građanima, što treba uklopiti u zadani proračunski okvir s ciljem održivosti javnih financija. Zato smo vrlo angažirani u korištenju europskih sredstava koji mogu biti dodatna vrijednost. Od početka mandata Vlade dodijelili smo preko 741 milijuna kuna bespovratnih sredstva iz EU fondova za projekte u zdravstvu. Također, kako bi se smanjilo čekanje na preglede, izradit će se prioritetne liste čekanja te pojednostaviti postupak naručivanja.

Pred nama su lokalni izbori, koji izborni rezultat bi za vas bio zadovoljavajući na općoj razini, a koji kada su u pitanju glavni gradovi – Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Varaždin?

Pobijedit ćemo na lokalnim izborima i potvrditi da je HDZ najjača stranka, ali i da građani cijene konkretne poteze i reforme Vlade u pola godine mandata. Očekujem da će HDZ imati još veći broj župana te osvojiti većinu gradova i općina. U najvećim urbanim sredinama vrijeme je da učinimo iskorake, posebno u Splitu. Moj prijatelj i zastupnik Andro Krstulović Opara ima sve potrebne kvalitete – jedini je kandidat koji Splitu može vratiti stabilnost i razviti gospodarsku, sveučilišnu, kulturnu i mediteransku dimenziju grada. U brojnim gradovima zato smo istaknuli ugledne kandidate s profesionalnim i političkim karijerama – u Zagrebu prof. dr. Drago Prgomet, u Rijeci Kristjan Staničić, u Osijeku Ivana Šojat, u Zadru dr. Branko Dukić, u Šibeniku dr. Željko Burić, u Dubrovniku Mato Franković i drugi. Oni su odraz profila HDZ-a kao stožerne stranke desnog centra i vjerodostojne politike kojom smo pobijedili na parlamentarnim izborima.

U sve četiri dalmatinske županije vide se pozitivni rezultati HDZ-ove vlasti. Zato sam uvjeren u izborne uspjehe naših župana Zlatka Ževrnje, Nikole Dobroslavića i Gorana Pauka, kao i Božidara Longina koji će pobijediti u Zadarskoj županiji. Naši župani, gradonačelnici i načelnici nastavit će u dijalogu i partnerstvu s Vladom i ministarstvima, raditi na realizaciji ključnih projekata, osobito glede gospodarstva, obrazovanja, prometne povezanosti, poljoprivrede i razvoja turizma.

Vlada je najavila i otpis dugova svim blokiranim građanima u iznosu do 5.800 kuna. Hoće li postojati socijalni kriteriji za taj otpis i kako ćete motivirati privatne tvrtke da pristupe tom projektu?

Identificirali smo probleme oko 330 tisuća blokiranih ljudi u zemlji kao kapitalno gospodarsko i socijalno pitanje. Ministarstvo financija već radi određene analize, a u suradnji s drugim mjerodavnim ministarstvima, posebno s Ministarstvom pravosuđa i stručnom javnosti, predložit ćemo cjelovito rješenje. Ono će obuhvatiti otpis određenog dijela duga, kao i najbolje načine kako bi račune blokiranih građana odblokirali. Cilj je pružiti im priliku da prodišu te mogućnost otplaćivanja dugova na način koji će biti prihvatljiv za njih i za njihove vjerovnike. Ukupni dug građana je preko 41 milijardu kuna, a manji dio toga odnosi se na dugovanje prema državi i jedinicama lokalne i područne samouprave. Zato ćemo razmotriti sve mogućnosti da zakonskim mjerama potaknemo otpis duga građanima i od drugih vjerovnika, kao što su banke, kartičarske kuće, telekomi i druge tvrtke. Jedan od takvih načina poticanja na otpis su mjere iz poreznog sustava, kakva je primjerice bila mjera u Zakonu o porezu na dobit, prema kojoj su kreditne institucije koje otpišu potraživanja za glavnicu i kamate djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih plasmana imale pravo to evidentirati kao porezno priznate rashode.

Nedavno ste bili u Mostaru prilikom otvaranja 20. Međunarodnog sajma gospodarstva Mostar 2017., te ste najavili i održavanje zajedničke sjednice Vlade RH i Vijeća ministara BiH u lipnju ove godine. Na koji način se, po vama, najbolje može institucionalno osigurati jednakopravnost Hrvata kao jednoga od tri konstitutivna naroda u BiH?

Odnosi s Bosnom i Hercegovinom su glavni vanjskopolitički prioritet moje Vlade. BiH je naša prijateljska i susjedna zemlja. Naša poruka čelnicima svih institucija u BiH, koju sam prenio tijekom svog posjeta Mostaru, je potpora europskom putu zemlje. To je jedini razvojni okvir koji garantira stabilnost i funkcionalnost zemlje. Hrvatska brine o ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH i podupiremo stajališta hrvatskih stranaka u BiH oko izmjena izbornog zakonodavstva. U Mostaru sam naglasio kako je koncepcija Daytonskoga mirovnog sporazuma bila jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. A smisao Daytonsko-pariškog Ustava BiH bio je da od tri člana Predsjedništva, svaki bude iz jednog od tri konstitutivna naroda. Stoga je ključno da metodologija kojom se biraju članovi Predsjedništva bude takva da se zajamči izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda, pa tako i Hrvata u BiH.

Sajam u Mostaru omogućuje jačanje gospodarske suradnje Hrvatske i BiH. Hrvatska je u proteklim godinama uložila oko milijardu eura u BiH, što je gotovo 20 posto naših ukupnih inozemnih ulaganja te je RH prvi trgovinski partner BiH. Drago mi je da je stupio na snagu Protokol uz Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji će pridonijeti povećanju trgovinske razmjene. U lipnju ove godine održat ćemo zajedničku sjednicu Vijeća ministara BiH i Vlade RH na kojoj ćemo dogovoriti suradnju u nizu sektorskih politika te nastaviti rješavati otvorena pitanja.

U Rimu na summitu 27 lidera država članica EU potpisali ste Rimsku deklaraciju. Što ona točno predstavlja i koliko uzima u obzir globalna događanja i prijetnje kojima je EU izložena? Određuje li se njome budućnost EU s više brzina? Kako biste trenutno ocijenili poziciju Hrvatske u EU?

Hrvatska danas aktivno sudjeluje u kreiranju europskih politika. Prioritet moje Vlade je kvalitetna apsorpcija europskih sredstava te snažnije povezivanje naših nacionalnih interesa s europskim politikama.

Rimska deklaracija je politička deklaracija kojom se povodom 60. godišnjice Europske unije na simboličan način pokazala spremnost država članica za daljnju izgradnju europskog projekta. Deklaracija je ujedno i zajednički odgovorna postojeće izazove, uključujući i one vezane uz sigurnost, gospodarstvo, razvoj i ulogu EU na globalnoj sceni. Za Hrvatsku su ključne tri stvari. Prvo, da europski projekt mora imati snažniji demokratski legitimitet, odnosno veće povjerenje birača u europske institucije. Drugo, učinci europskih politika i redistributivna snaga EU proračuna moraju se konkretno osjetiti u svakodnevnom životu građana. I treće, u kontekstu novih sigurnosnih ugroza, Europa mora imati snažniju globalnu ulogu.

Takozvana „Europa više brzina“ ili koncept pojačane suradnje već postoji, za što su najbolji primjer Eurozona i Schengen – u kojima ne sudjeluju sve države članice. Ipak, moramo izbjeći scenarij u kojem bi samo nekoliko država članica, onih najvećih, najutjecajnijih i najbogatijih krenulo u tješnju i dublju integraciju dok bi druge države članice ostale na margini. Ako je proces uključiv, otvoren svim državama članicama i u skladu s postojećom pravnom stečevinom, Europa više brzina ne predstavlja prijetnju za Uniju.

Primjena Uredbe za granične prijelaze dovela je do kaosa i nepreglednih kolona na granicama Hrvatske sa Slovenijom te Mađarskom. Što Vlada poduzima da se ubrza protok prometa i situacija normalizira?

Trenutna situacija je za Hrvatsku, kao turističku zemlju i članicu Europske unije, neprihvatljiva i neodrživa. S tim u vezi smo dnevno u kontaktima s europskim, slovenskim, mađarskim i drugim dužnosnicima. O ovoj temi sam razgovarao sa slovenskim kolegom Cerarom više puta proteklih dana i tražimo zajedničko rješenje koje će smanjiti gužve i čekanja putnika na graničnim prijelazima. Prošli tjedan su na snagu stupile izmjene Uredbe EU koje predviđaju sustavne provjere svih osoba koje prelaze vanjske granice Unije, kako bi se utvrdilo predstavljaju li prijetnju javnom redu i unutarnjoj sigurnosti. Razlog donošenja ove izmjene je porast terorističkih prijetnji u državama članicama.

Uvažavajući ciljeve Uredbe da povećamo razinu sigurnosti, njezina primjena na graničnim prijelazima sa Slovenijom i Mađarskom, kao i na neumskom koridoru dovela je do nerazmjernog učinka na nesmetan protok ljudi i dobara. Stoga je Hrvatska iskoristila fleksibilnost koju pruža i sama Uredba te smo Komisiju izvijestili o našoj namjeri da na pojedinim graničnim prijelazima, umjesto sustavnih provodimo ciljane provjere.

Očekujem da će ovakav pristup spriječiti stvaranje daljnjih gužvi na granicama, posebice tijekom uskršnjih blagdana, kao i tijekom predstojeće turističke sezone. Ciljane provjere provodit će se temeljem procjene rizika koja pokazuje da neće doći do smanjenja razine sigurnosti. Isti pristup očekujem i od Slovenije i Mađarske.

OBILAZNICA TROGIR-SPLIT-OMIŠ

Izgradnja obilaznice Trogir-Split-Omiš je već ušla u legendu. Do kada se može očekivati rješenje tog problema?

Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije Solin-Stobreč-Dugi Rat-Omiš strateški je projekt Ministarstva prometa na kojem radi Vlada. Vrijednost cjelokupnog projekta je 300 milijuna eura i za njegovu punu realizaciju iskoristit ćemo sredstva iz fondova EU. Uvrštenje i u prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, te Strategiju prometnog razvoja RH, što je preduvjet za apliciranje sredstava EU. Za 2017. bit će osigurana sredstva za nastavak radova na već započetom dijelu vrijednom 250 milijuna kuna, a čijim završetkom će biti napravljena prometna cjelina koja se odnosi na Omiš i izgradnju mosta Cetine. Zbog značajne financijske i prometne vrijednosti ovog projekta, izvođenje radova bit će fazno. Konačan nam je cilj da smanjimo velike gužve i osiguramo bolju protočnost prometa, na zadovoljstvo svih stanovnika Splitsko-dalmatinske županije, ali i stranih gostiju. Sredinom svibnja u promet će biti puštena rekonstruirana dionica državne ceste D-8 kroz Kaštela, poddionica Kaštel Gomilica – Kaštel Stari. Važno nam je i dovršiti projekte za adekvatnu prometnu povezanost juga Hrvatske s ostatkom zemlje i stoga smo donijeli odluku o financiranju projekta Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom, koji uključuje izgradnju Pelješkoga mosta, što je projekt od nacionalnog interesa.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Jesmo li svi ponekad plagijatori?

Objavljeno

na

Objavio

PLAGIJAT JE „SMRTNI GRIJEH“  naglašava filozof prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Predlaže osnivanje nacionalnog tijela koje bi se bavilo problemima plagiranja i bilo cehovski oblikovano. Sudionici ili članovi bili bi predstavnici javih i privatnih, sveučilišnih i visokoučilišnih sustava koji su objavili dovoljno izvornih znanstvenih radova u svjetskim publikacijama.

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­


U javnosti države lexova, memoranduma, krivotvorenih diploma i sličnih pojava, gotovo ritmički se pojavljuju i slučajevi plagiranja. Stoga i dojam da sam 14. 04., komentirajući status Fejsprijatelja malone trebao biti „blokiran“. Za izbjegavanje te vrste mrežnog prijateljskog kažnjavanja izabrao sam ad hoc blitz-intervju, klasičan, s pitanjima i odgovorima, kao  način ne samo rasprave ili raspre između filozofa i novinara (taj sam, umirovljeni), nego i moguće  duela. Našli smo se. U novinarstvu se to opisuje kao copy&paste novinarstvo, a novine traju, poznato je – jedan dan… Pitanje plagijata, njegove strogosti i nijansa i u novinarstvu je, ipak od praktične koristi, opisano u zakonima i statutima. Slično kao i u znanosti, pogotovo glede vlasništva autorskih prava, a filozofi o tomu imaju svoje stroge znanstvene stavove s, i u kojima je nefilozofima, prilično teško ne samo snalaziti se nego i s njima baratati. Dobro su „naoružani“ filozofijom, logikom, etikom, i ostalim misaonim alatima. Sačuvao sam prijateljstvo.

Razgovaram s filozofom, prof. dr. sc. Kristijanom Krkačem.

Prije razgovora pojašnjenje. Prof. dr. Kristijan Krkač je (u nedjelju, 14. 04. 2019.) na FB objavio svoj post u kojem je naznačio, oko aktualne raspre o izboru za rukovoditeljicu Nacionalnog parka Krka, da je izabrana kandidatica u svojim natječajnim dokumentima plagirala predloženi program rada. Moj komentar je bio pitanje: je li materijal, koji je bio plagiran, bio zaštićen autorskim pravom. Bratoljub Klaić, naime, tumači sljedeće: plagijat je literarna krađa, prisvojenje tuđeg autorstva, izdanje tuđeg djela pod svojim imenom (od plagium – otmica čovjeka).

U čemu je, profesore, bio plagijat, dokumenta ili više njih, koji se ne bi baš mogli strogo tretirati kao znanstveni, više kao praktični?

Međunarodno priznat i u praksi korišten opis plagijata postoji (koji nije i sam plagijat iako ih postoji nekoliko desetaka različitih u manje važnim sitnicama, formi i stilu). Također i mjerilo plagijata koje se primijenjuje u praksi otkrivanja. Postoje računalni programi koji to otkrivaju. Postoji više njih i neki su precizniji od drugih ovisno o tome s koliko baza podataka raspolažu, tj. s koliko tekstova u njima mogu usporediti tekst koji provjeravaju. Ovdje govorim o znanstvenim radovima, dakle, člancima i knjigama. Slično je i s drugim dokumentima, napose tehničkim poput planova, prijedloga i sl. Tako dugo dok su takvi dokumenti izraženi tekstualno pa čak i raznim slikovnim, brojčanim i ostalim sredstvima i dok su potpisani imenom i prezimenom oni su podložni provjeri plagijata. Drugačija je situacija primjerice s patentima, tj. inovacijama, izumima, s umjetničkim djelima i sl., ali i ovdje postoje jasna pravila pod kojima se npr. neki stroj drži krađom nekog registriranog i zaštićenog patenta  temeljenog na izumu autora ili neko umjetničko djelo palgijatom ili pak citiranjem uzora ili učitelja. Iako se čini da mjerilo plagijata slabi kad se mičemo od znanosti prema tehnici ili primijenjenim praktičnim modelima, npr. prijedlozima upravljanja sustavima, situacija je nasuprot intuiciji još rigoroznija. Naime, takvi su modeli još strože podložni provjeri na krađu jer ne sadrže samo pozivanja na znanstvene rezultate, koje svakako treba navoditi, nego i pozivanja na razne praktične modele, načine i mjerenja uspješnosti primjene. Situacija s praktično primjenjivim stvarima je dakle, čini se, dvostruko ozbiljnija da štetu koju loša primjena lošeg modela može proizvesti i ne spominjemo.

RAČUNALNI PROGRAMI OTKRIVAJU PLAGIJAT

 Je li spomenuti program rada autorsko djelo?

 Ne znam, ali ako nije, trebao bi biti. Naime, prijedlog programa rada neke institucije, koji se tim više ocjenjuje na nekom natječaju, treba biti napisan vrlo oprezno. Prvo se treba referirati na sve zahtijevane međunarodne i nacionalne pravne akte koji postavljaju legalni okvir plana. Zatim na sve gospodarske varijable koje instituciju čine u najmanju ruku poslovno održivom, ako ne i profitabilnom. Treće, potrebno je jasno navesti specifičnosti djelovanja s obzirom na stvar u pitanju, tj. temeljnom djelatnošću kojom se institucija bavi, opisima poslova kojima se ostvaruje ta djelatnost i očekivanom učinkovitošću, ostvarivošću i mjerljivošću ciljeva. Sve to skupa počiva na nečemu što je negdje istraženo znanstveno, modelirano u praksi, itd., i svi ti dokumenti i procedure imaju autore i odgovorne osobe i njih je autor plana dužan navesti. Uz to dakako autor je dužan navesti i neku novost što autorov plan čini poredbeno boljim od ostalih s kojima svoj plan uspoređuje. Dakako, ovdje treba navesti, barem okvirno, plan poslovanja institucije, mislim na marketinški koji se tiče temeljnog proizvoda ili usluge, ali i istraživanja tržišta, financijski, poslovni i sve ostale elemente koji su nužni u cjelini poslovnog plana. Ovo je abeceda pa ne bih više o tome. Naime, s onim tko nikad u životu ništa nije stvorio kao svoj osobni rad ma koliko nemušt, traljav, neprimjenjiv ili ružan bio, o ovoj se temi nema o čemu razgovarati. Pogledajmo kako se Hrvati odnose prema svojim svjetski priznatim izumiteljima, inovatorima, umjetnicima i sl.

 Treba li biti strog?

 Poznata politika „čelične ruke u baršunastoj rukavici“ ovdje treba biti primjenjena bez iznimke, napose u RH koja je na, ili pri bijednom dnu, EU po mnogim parametrima pri čemu iz područja svojih struka ističem plagiranje radova, korupciju, nepotizam, sukob interesa, sivu ekonomiju, dominantno poslovanje s državnim i javnim institucijama u području javne nabave koja je leglo zla, itd. Osjetljivost na posebnosti treba bez daljnjeg postojati, ali ona se ne odnosi na snižavanje mjerila, nego na primjenu mjerila na različite stvarnosti. Krajnje je iracionalno, neučinkovito i dugoročno štetno ne postupati uopće i postupati jednako prema svima bez obzira npr. koliko su veliki, važni za lokalnu zajednicu, itd.

POLITIKA „ČELIČNE RUKE U BARŠUNASTOJ RUKAVICI“

Jesmo li svi mi ponekad, ali i češće, „“plagijatori“, jer se koristimo znanjima koja smo dobili od nekoga tijekom školovanja kroz udžbenike, literaturu, lektiru i ostale pisane materijale. Interpretiramo naučeno?

 Postoji nešto što se naziva opće znanje i specifično stručno znanje. Istina, tijelo općeg znanja (engl. common knowledge) iz godine se u godinu mijenja, ali ne prestaje postojati zato što se mijenja. Nešto ulazi, nešto ispada. Smiješna je situacija dostupna u kratkom video snimku u kojem bakica govori unuci da se javi majci s bakinog fiksnog telefona, jer se je njezina baterija ispraznila i unuka doslovno ne zna kako koristiti stari fiksni telefon s rotirajućim brojčanikom. To je znanje – kako –  ispalo iz općeg znanja, a služenje pametnim telefonom je ušlo. Primjerice, to da ljudi imaju 5 prstiju na ruci, nazivi prstiju i npr. specifičnost palca je opće znanje, ali to da se tijekom evolucije zbila rotacija palca, kada, gdje, kako i zašto se zbila je stvar znanstvenog otkrića i objašnjenja za koje je netko s imenom i prezimenom zaslužan. Na svu sreću danas imamo mnoge online enciklopedije koje možemo koristiti kao pretraživače i koje nas pouzdano dovode do takvih otkrića, izuma i sl., i imena njihovih otkrivača, izumitelja, autora, i sl. Postoji i cijeli niz teorijskih problema općeg znanja, tj. sadržaja, granica i promjene tog znanja i radi li se uopće o znanju, ali to nije tema. Uzmimo primjer paljenja vatre korištenjem kres-kamena. Znamo za to znanje – kako, imamo tu vještinu i manje-više smo sposobni prepoznati takvo kamenje i njime proizvesti iskru na zapaljivom materijalu i, uz dodavanje zraka, zapaliti vatru. To je opće znanje – kako –  koje nema autora, tj. izumitelj je nepoznat, ali za pretpostaviti je kako je to netko ipak prvi učinio u povijesti. Zamislimo, što je znanstvena fantastika, da doznamo konkretnu osobu koja je zapalila prvu vatru tim načinom. Je li ta osoba izumitelj tog načina? Jest.

 Je li cijeli sustav školovanja u stvari piramida plagiranja, od dna prema vrhu ili obratno. Svi ponavljamo ono što smo naučili i prihvatili kao svoje znanje, usvojili znanje?

Imao sam više sreće nego pameti raditi na svim razinama obrazovanja, od osnovne i srednje škole pa do preddiplomske, diplomske i doktorske razine na visokoobrazovnim institucijama u RH i EU i imam malo širi pogled na temu. Pregledni prikaz odgovora koji glasi nedvosmisleno – DA – vjerojatno ima nekoliko uzroka, motiva i razloga koje nisam istraživao pa se ne bih bavio nagađanjima.  Zdrav razum sugerira nekoliko elemenata koji bi mogli kao radna hipoteza figurirati kao suuzroci sveopćeg plagijatorskog miljea i kulture. Neki od njih su: podcjenjivanje izvornih doprinosa u teoriji i praksi, napose onih koji čine opće dobro cijeloj zajednici uz to što donose zaradu autorima, čemu je u podlozi opće nerazumijevanje izvornosti. Sjetimo se da originalnost u korijenu znači izvor pa bi originalan bio izvoran, a izvoran onaj koji je svojim učinkom blizu izvoru kako je svojevremeno poluironično komentirao A. Gaudi (arhitekt Bazilike Sagrada Familia u Barceloni za koju se nadamo kako ju neće sustići sudba katedrale Notre Dame de Paris koju gledam u plamenu dok ovo pišem), neznanje o tome što jest nečiji izvoran doprinos, a što nije i na koncu nekultura, kako znanstvena i autorska u pojedinim profesijama, tako i opća nekultura. Ne znam podatke, ali pretpostavljam i ovdje govorim za svoju usku struku ili struke, tj. filozofiju i poslovnu etiku, kako najmanje 50 posto izvornih znanstvenih članaka u tim područjima, objavljenih na hrvatskom u tuzemnim časopisima,  nemaju nikakvu izvornu znanstvenu novost i da su uglavnom manje-više spretne kompilacije, ili de facto plagijati, prethodno objavljenih tekstova najčešće svjetskih autora. Što se pitanja tiče, mislim da je obiteljski odgoj u ranoj dobi važan, što sugeriraju i neka istraživanja, napose kreativnost i vrijednost stvaranja. Ništa ne pridonosi razvoju senzibiliteta na autorstvo koliko vlastito stvaranje pa time i poštivanje stvaranja kod drugih. Ako su inženjeri ljudi koji razumiju kreativnu, tehničku, praktičnu i teorijsku stranu inovacije, izuma i stvaranja, pitajmo se nije li ni čudno zašto takvih kretativnih ljudi skoro pa uopće nema među npr. političarima?

NIŠTA NE PRIDONOSI RAZVOJU SENZIBILITETA NA AUTORSTVO, KOLIKO VLASTITO STVARANJE

Trebamo li uvijek navoditi – to me, primjerice, naučila moja teta u vrtiću, učiteljica, profesori raznih razina?

Ziher je ziher, tj. bolje navoditi više nego manje, naravski, s obzirom na zadanu temu, način, cilj i rezultat. I to je pravilo. Uvijek se u slučaju znanstvenog rada u svjetskom časopisu nađe dobar recenzent koji kaže kako je neke stvari suvišno navoditi, jer ih se, zamislimo, sve spominje u nekom uvodu ili sl., što je dovoljno. Ovdje su dvije poteškoće. Prva je trivijalna. U mnogim područjima, napose društvenim i humanističkim znanostima, dobar dio studenata ne uči se, primjerice, kako istražiti literaturu i napisati pregled literature kojim najčešće započinje svaki tekst nakon uvoda. Tu se treba jasno vidjeti koji su središnji autori, djela, članci, tvrdnje i argumenti za i protiv. I ovdje postoje mjerila, npr. indeksiranost časopisa u kojem je koji članak objavljen, broj citata članka ili nakladnik kod kojeg je kakav uvod u kakvo područje objavljen, itd.

Imali smo primjer ministra koji je bio označen, etiketiran kao plagijator. Više nije ministar. Je li i dalje plagijator ili je lišen te stigme ?

 Plagijatore imamo na svim razinama. Počnimo od toga da djeca prepisuju lektire koje nikad nisu, niti će ikad pročitati, npr. 500-tinjak straničica ruskog klasika. Na akademskoj razini, Bogu fala, postoje pametni ljudi koji su sposobni u preglednim člancima vrlo jasno, sustavno, pregledno i s druge strane razumno sažeti vrlo složene probleme, rješenja, rasprave koje se mogu protezati desetljećima. Vrijednost je tih radova u tome što skraćuju istraživanje ako su pouzdani i nepristrano napisani. Imamo plagijatore na najmanje 5 visokoobrazovnih institucija u RH. Ne samo da niti jedan nije dobio otkaz, da nikome nije zabranjen rad u RH, da nitko nije javno osramoćen, nego suprotno. Neki su branjeni u neobranjivim situacijama koje očito potpadaju pod pravilo plagiranja koje vrijedi u cijelom svijetu, ali očito ne i u RH, neki su ponovno pisali rad na istoj instituciji umjesto da su ekspresno izbačeni, neki su plagirali s interneta, neki pak cijeli niz različitih članaka, itd. Ne više od 2-3 sata dovoljno je da se konačna verzija teksta npr. članka „provuče“ kroz računalni program za provjeru plagijata, da se poprave sumnjiva mjesta, doslovne tiskarske pogreške (npr. autor je zaboravio napisati završne znake navoda i sl.), da se dodaju predložene reference i da se vlastiti tekst napiše koristeći sinonime tako da nije plagijat (uz dakako navod izvora) itd. U RH ne postoji ta kultura i usprkos svemu još dugo neće postojati. Ta je nekultura dijelom uzrokovana time da je u nekim strukama, u kojima imamo recimo 150-200 stručnjaka, teško napisati izvoran rad, jer nema ga tko recenzirati, zbog toga jer se nitko ne bavi s tom temom. Posljedica je da su recenzije formalne i loše. Uzrokovana je i time da je dijelom šire nekulture krađe, varanja, obmanjivanja i sl. Pretpostavljam kako najmanje 50 posto članaka u nekim strukama, koji su u RH,  na hrvatskom jeziku objavljeni kao izvorni, kad bi ih se prevelo na engleski ili drugi svjetski jezik ne bi mogli biti objavljeni čak niti u prvih 100 svjetskih časopisa u toj struci. To je hipoteza za istraživanje. Što se spomenutog čovjeka tiče najgora sramota ostaje tekst sveučilišta na kojem je doktorirao, a u kojem, ako se dobro sjećam, stoji da je prema pravilima doktorata, u vremenu kad je doktorirao, njegov doktorat prihvatljiv, ali da bi danas bio neprihvatljiv, tj. ne bi doktorirao prema današnjim pravilima.

PLAGIJATORE IMAMO NA SVIM RAZINAMA

 Kao kaugumu, rastezao se plagirani diplomski rad na policijskoj akademiji. Treba li stigmatizirati na taj način dobrog policajca, ili kazniti ga i dati mu prigodu za popravak? Kinezi (u trendu smo) kažu da za mačku nije važno koje je boje, nego lovi li i kako miševe?

Spomenuti čovjek je potpredsjednik Sabora RH i time je sama činjenica da je dva puta pisao diplomski rad na istom fakultetu sasvim dovoljna za potpunu javnu sablazan i povlačenje s te pozicije. Taj je čovjek taj rad pisao kao student i samo kao student. Ako su mu pri pisanju rada pomogla i ne-studentska znanja i iskustva, tim bolje, ali rad je studentski i šlus. Potreba visokog obrazovanja u RH napose kod tuzemnih sitnih politikanata često je motivirana time da na neke državne i javne službe ne mogu biti niti kandidirani ako nisu visoko obrazovani, a ponekad i osjećajem manje vrijednosti, krizom srednjih godina, i sl. Koliko je to dobro ne znam. Tako smo svojevremeno imali poplavu diplomiranih na Prometnom fakultetu, a danas imamo poplavu završenih stručnih diplomskih studija na ponekad dvojbenim poslovnim školama od kojih neke ne samo da nemaju tuzemnu akreditaciju, koju po zakonu trebaju imati, nego nemaju ni bilo kakvu međunarodnu pa je upitna kakvoća cijele institucije, jer se nikako ne može dokazati, čak niti na minimalno objektivan način.

Uozbiljujemo se. Plagiranje je osuđujuća pojava, važno za akademsku zajednicu, u institucijama, među znanstvenicima i praksi u znanstvenim radovima. Strogost je dobro došla. Kako se ta strogost „tretira“?

 Počeo bih s time da postoji niz plagijata u znanstvenim člancima, novinskim tekstovima, kolumnama istaknutih kolumnista kojekakvih portala (plagiranje Wikipedije je česta pojava). Ti ljudi nisu snosili nikakve posljedice. Krenimo od toga kako ne postoji nadležno nacionalno tijelo koji bi se bavilo tim problemima. Ono ne mora biti državno niti javno. Oni koji misle da to treba, najčešće misle iz perspektivne objektivnosti države, ali koliko je razumno državu poput RH koja je, kako sam spomenuo vrlo korumpirana, itd., držati državom u kojoj su se u tom moru korupcije stisnuli i opstali atoli, otočići i grebeni poštenja i iskrenosti? Nimalo i njihovi su motivi često i sami bitno nemoralni. Nema ništa loše u tome da se takvo nacionalno tijelo oblikuje kao cehovsko. Sasvim je dovoljno da u njemu sudjeluju najmanje po predstavnik javih i privatnih, sveučilišnih i visokoučilišnih sustava koji su objavili dovoljno izvornih znanstvenih radova u svjetskim publikacijama koje izlaze izvan RH i njoj bliskih država, dakle, ljudi koji nemaju mrlju što se etike znanosti i visokog obrazovanja tiče, a i imaju mjerljive međunarodne dokaze kakvoće rezultata rada. Članstvo bi se dakako moglo cirkularno mijenjati, a kako takav posao zahtijeva najmanje 40 sati rada tjedno te bi se ljude plaćalo članarinom svih, koji žele sudjelovati u radu i biti podvrgnuti rezultatima rada takvog etičkog tijela. Vrlo jednostavno.  Plaćamo ih da nas kritiziraju, gaze, napadaju i ispravljaju s ciljem da se kakvoća rezultata podigne, recimo, na neki svjetski prosjek i da se tu barem održava, možda i malo popravi. No, to nitko niti želi niti je spreman učiniti, jer pretpostavljam, mnogima bi se tad počeo njihati stolac na kojem sjede, kojekakve akademske i druge sinekure i dodatni izvor financiranja javnim novcem. O tome najbolje svjedoči odnos rada Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i sličnih tijela na sveučilištima i fakultetima u nedavno živo raspravljanim slučajevima.

Postoje li domaći ili inozemni podatci o učestanosti znanstvenog plagiranja?

 Znam da postoji cijeli niz međunarodno istraženih i dokazanih slučajeva. Što se sveučilišta tiče, to se može zaključiti iz činjenice kako je određen broj ljudi, studenata i nastavnika, de facto izbačen s navodom kako je to učinjeno jer su uhvaćeni u plagiranju koje im je dokazano. Što se tiče plagijata u vezi s politikom može se, smije, a vjerojatno i treba reći kako je to dvostruka obmana. Naime, ako političar kao političar plagira nešto kako bi profitirao kao političar, kad se to otkrije i dokaže u skladu s međunarodnim mjerilima i s dokaznim materijalom, onda to šteti i politici, jer zloupotrebljava znanost i obrazovanje za vlastiti probitak, ali i znanosti jer je time srozana i pretvorena u sredstvo za nešto što sa znanošću izvorno nema nikakve veze. Jedini lijek u znanosti je strogost, ali treba imati na umu da znanost nije ni otok ni poluotok u društvu pa ako je društvo sustavno i planski korumpirano, teško je očekivati kako će se znanost otrgnuti od tog tsunamija politike. Međunarodna mjerila, objavljivanje u međunarodnim publikacijama, itd., zasigurno je bolji način od onog koji se u nizu javno raspravljanih slučajeva pokazao zadnjih nekoliko godina. Plagijat je smrtni grijeh. Ne samo da je to bezočna krađa s ciljem prisvajanja nečega što plagijatoru ne pripada, ne samo da je poniženje autora izvornog rješenja, nego je to, prije svega, poricanje samog predloška i morfologije studija, istraživanja i izvorno ljudskog poriva za otkrićem i izumom, pa je poricati tako nešto u srži neljudski. No, ne treba se u RH danas nadati bilo kakvom pomaku kada se radi o pitanju plagijata. Hrvati su u, eto, skoro 30 godina svoje samostalnosti uspjeli plagirati sami sebe, postati plagijat plagijata, plagirati sebe kao neplagijatore u slučaju očitog plagiranja i kao nacija, ali i kao skup pojedinaca s imenima i prezimenima, bilo da su plagirali, bilo da su šutjeli o tome, a profesionalna dužnost im je bila govoriti ne samo javno, jasno i glasno, nego i odlučno. U takvom društvu tražiti jednog koji će stati pred to društvo i, počevši od sebe, tražiti promjene nasuprot plagiranoj naciji, a pred očitom propašću u koju ona srlja na sve moguće načine, propašću koja ne bira sredstva njezinog uništenja, nije samo naivno nego je i neinteligentno i nerazborito, jer ne ćemo naći nikoga (parafraziram Izajiju 22:30).

Jeste li sigurni, pokušajmo se na kraju našaliti, da u odgovorima, u ovom intervjuu, niste uporabili neku misao, tezu, tvrdnju i sl., koja nije izvorno vaša, a niste naveli izvor, odnosno, jeste li nekog, ali ne svjesno plagirali?

 Nisam siguran, ali provukao sam ove odgovore kroz nekoliko online programa za provjeru plagijata pa je time vjerojatnost kako sam plagirao manja, vjerujem manja od 0,5. No jesam li time izbjegao svaku sumnju ne znam. Znam kako sam poduzeo sve razborite korake u smjeru izbjegavanja plagijata. Zanimljivo bi moglo biti kako sam, kad je slučaj plagiranja bivšeg ministra znanosti bio aktualan, izvukao 50-ak različitih definicija i/ili mjerila plagijata, usporedio ih i pokušao svojim riječima iskazati to mjerilo koje sam tad provukao kroz 10-ak programa za provjeru plagijata. Trebalo mi je oko sat vremena da sklopim kratak, jasan i neplagiran kriterij plagijata kojeg su tih 10-ak programa označili kao 100% izvoran, ali uspio sam. To mjerilo glasi ovako. Osoba A je pod vidom teksta T, kojem je autor osoba B, plagira T ako i samo ako: (1) A preuzima T bez navođenja B, (2) A navodi A, a ne B kao autora T i (3) A objavljuje ili pokušava objaviti T pod vlastitim imenom.

Intervjuirao Antun Drndelić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Plenković – Komemoracije u Bleiburgu će biti – ona mora biti uz puno poštovanje prema žrtvama

Objavljeno

na

Objavio

Nakon summita u Dubrovniku, premijer Andrej Plenković dao je intervju za Hrvatski radio. S njim je u emisiji Intervju tjedna razgovarala Jasmina Popović, koja ga je odmah na početku pitala o konkretnim rezultatima razgovora i summita, kako za brodogradilišta, tako i općenito.

– Stavili smo naglasak na teme budućnosti, na teme gospodarstva. Budućnosti, mislim na memorandume koji se tiču Ministarstva znanosti, istraživanja, digitalnog društva, daljnje jačanje turizma, daljnje jačanje investicija. Konkretni sporazumi koje je HŽ infrastruktura potpisala s dvije kineske kompanije koje se bave izgradnjom infrastrukture su sporazumi koji će etablirati radne skupine i koji će nastojati vidjeti što možemo učiniti. Kad je riječ i o investicijama u luke, i u investicijama u željezničku prugu, uključujući za nas stretešku nizinsku prugu, detaljno smo na Jadrolinijinom katamaranu od Dubrovnika do Brijeste objašnjavali premijeru Liju i njegovim ministirma, suradnicima što bi to značilo u krajnjoj liniji i za kineski transport. Iz njihovih najvećih luka, koliko bi se skratio put prema Europi ukoliko bi njhovi veliki tankeri s robom za Europu završavali u Rijeci, išli nizinskom prugom prema Europi, prema srednjoj Europi, u odnosu na dodatnih 7 dana i vremena i troška ukoliko dolaze u luke sjeverne Europe. Bilo da je riječ o Hamburgu, Rotterdamu, Antwerpenu… Na taj način mislim da su osvijestili značaj Hrvatske kao potencijalnih mediteranskih vrata za kineske i azijske proizvode, rekao je Plenković.

– Što se tiče brodogradilišta, budući da je to bilo jedno od vaših pitanja, i tu smo temu otvorili, vrlo detaljno. Već su do sada predstavnici kineske državne kompanije koja se bavi brodogradnjom imali neke prve kontakte. Mi očekujemo dolazak izaslanstva na najvišoj razini. Ja u ovom trenutku ne želim podizati previše očekivanja, ali smo, vodeći računa o tome da u odnosu na vrijeme od prije 30-40 godina, kada Kina nije postojala ni u pogledu izgrade brodova među prvih 10 zemalja svijeta, ni u pogledu narudžbi, danas Kina proizvodi 45 posto svjetskih brodova – željeli ispitati i tu mogućnost. Premijer Li je razumio tu poruku. Doći će ovdje izaslanstvo na najvišoj razini, razgovarat ćemo i posjetiti i jedno i drugo brodogradilište. Nakon toga ćemo donositi zaključke, izjavio je premijer.

Novinarka ga je zatim pitala koji su rokovi u kojima bi se moglo radnicima posrnulih škverova dati nadu.

– Mi smo dali jamstva prošle godine, to je bilo tzv. međufinanciranje. Jamstvo je to koje je trebalo omogućiti restrukturiranje. Na žalost, taj prvi plan restrukturiranja nije prošao jer jednostavno nije bio dovoljno dobar niti za naše ministarstvo, niti za Europsku komisiju. Vlada je omogućila lani sve plaće, svim radnicima i u Rijeci i u Puli. Nakon toga i one tri mininalne plaće. Našli smo čak rješenje i u srpnju i kolovozu. Dakle, što se nas tiče, mi smo napravili sve što možemo, a radimo i dalje. Ovo je sada jedan pokušaj pronalaženja novog partnera. Bilo bi čudno da ovakvu prigodu, koja se danas otvorila i to zahvaljujući, mogu reći slobodno, kontaktima koje smo ostvarili premijer Li i ja – ne pokušamo iskoristiti na taj način. Vidjet ćemo nakon posjeta izaslanstva kineske kompanije, kazao je.

Potvrdio je i da je kineski premijer osobno zvao kineske brodograditelje kako bi se uključili u rješavanje krize u Uljaniku. Prema neslužbenim informacijama, jedan poziv je uputio u 4 ujutro.

– Ne želim podizati velika očekivanja. Ja kada vodim razgovore, vodim ih tako da onda kad dođemo do nekakvog zaključka – on drži vodu, što bi se reklo u političkom smislu. On je jako dobro razumio objašnjenje koje sam mu dao. Pojasnili smo sve do najsitnijeg detalja, dali im sve potrebne informacije. I kada oni dođu onda ćemo vidjeti, a da je on kontaktirao predsjednike uprava – je.

Novinarka je premijera pitala i zašto misli da će baš njegova vlada biti ta koja će realizirati projekt nizinske pruge.

– Moram priznati da je to kazao kineski premijer. On je razgovrao s nekim mojim prethodnicima na ovu temu, i doživio sve te razgovore neozbiljnima. Temeljem razgovora koje smo imali, nemojte zaboraviti da sam posjetio Peking i Šangaj u studenome, da smo i tada vodili razgovore, susreli se s predstavncima niza kompanija, otvorili smo vrstu dijaloga kakva do sada možda intenzivno nije postojala. U tome nam pomaže ovaj format 16+1, odnosno sada 17+1. Mislim da smo sada puno pripravniji. Uostalom, kineske su kompanije već uzele dokumentaciju koja je izšla na natječaj glede Luke Rijeka. Tu su stvari vrlo konkretne, a što se tiče modernizacije željezničke infrastrukture, dakle ambicija Vlade da se do 2030. uloži 3 milijarde u željezničku infrastrukturu – milsim da smo jako puno učinili na cestovnoj infrastrukturi i modernizaciji zračnih luka. Puno se ulaže i u luke. Dodana vrijednost europskih sredstava vidi se gdje god krenete. Očekujem da jednim kvalitetnim i ozbiljnim pristupom svih nadležnih resora i političkom voljom Vlade napravimo više nego što se do sada učinilo, rekao je Plenković.

Na koji način će se Hrvatska pripremiti za eventualni pojačan interes kineskih investitora?, glasilo je sljedeće pitanje.

– Bit politike EU u odnosima s Kinom je da igramo ravnopravnu utakmicu, a ne da ima ogrničenja na tržištu ili pak da postoje snažne subvencije koje onda čine tu tržišnu utakmicu nepravednom. Upravo je na tom tragu i dosadašnji interes Kine prema Hrvatskoj, a osobito od kad je CRBC dobio posao gradnje Pelješkog mosta na transparentnom natječaju. I činjenica da grade infrastrukturni projekt od strateškog interesa i najvidljiviji pojedinačni projekt koji se sufinancira EU sredstvima – to je poruka svima onima koliko je članstvo u EU Hrvatskoj važno. Kineske kompanije prepoznaju i osjećaju kakva je Hrvatska i u poslovnom smislu i u mentalitenom smislu. Mi smo se za sastanke u Zagrebu i Dubrovniku jako dobro pripremili, posebice oni resori na koje se to odnosi – promet, infrastruktura i gospodarstvo, kazao je Plenković.

U nastavku emisije komentirao je i oštre poruke upućene prema Vladi s komemoracije u Jasenovcu.

– Nisam imao vremena detaljno vidjeti što je sve kazano na ovoj, ja bih rekao neformalnoj komemoraciji koja je održana, u petak u Jasenovcu. Rekao sam predstavnciima i Židova i Roma i Srba i antifašističkh udruga u Hrvatskoj, kada smo razgovarali nekoliko puta – da smatram da je dobro i zdravo za društvo da postoji jedna, jedinstvena komemoracija. I dalje čvrsto stojim na tome, a da bi to ostvarili potrebno je dvoje. Vodili smo te razgovore i bilo bi dobro da dođemo do konsenzusa, rekao je.

Novinarka mu je zatim rekla da je ocjena svih onih koji su u petak bili u Jasenovcu da država nije poduzela sve da se zaustavi ili smanji negiranje holokausta i revizionizam te da je to ocjena i SDSS-a, no premijer je i na to odgovorio da ne zna što je u Jasenovcu rečeno.

– Ne znam što su oni kazali, ali što se tiče hrvatskih zakona, politike Vlade, HDZ-a – ne vidim iz kojeg se segemta mogla protumačiti, otkad sam ja na čelu HDZ-a i najmanja natruha revizionizma ili negiranja holokausta. Izjave koje smo kao Vlada dali u siječnju kad je bilo obilježavanje holokausta bile su toliko jasne i nedvosmislene…, rekao je Plenković dodajući da se revizionizam i negiranje holokausta mogu vidjeti samo kod ‘marginalnih aktera’ u hrvatskom društvu koji nemaju, kako je dodao, nikakve veze s HDZ-om i njegovom Vladom te on, napominje, takve stavove ne dijeli ni na kakav način.

Osvrnuo se i na komemoraciju u Bleiburgu.

– Naša je pozicija tu sasvim principijelna i jasna. Kao i što kod Jasenovca moramo imati jedinstvenu komemoraciju. Komemoracije u Bleiburgu će biti. U odluku koju su donijeli u Koruškoj ne bih ulazio. To je stvar između dvije crkve, a što se tiče komemoracije – ona mora biti uz puno poštovanje prema žrtvama, rekao je.

U nastavku ga je novinarka pitala i o navodnim špijunskim aferama te koliko one mogu utjecati na odnose sa Slovenijom i BiH.

– Apsolutna je besmislica, a to sam rekao i ranije, to da je SOA imala neke ambicije da se bavi, ne znam kakvim podmetanjima, pa u to upetljavati i našeg generalnog konzula. Meni je malo čudno da kad odem u BiH baš se na taj dan nešto tako dramatično izmisli, pa onda o tome treba pričati. O tome ja kao predsjednik Vlade ne želim niti trošiti riječi. Što se tiče Slovenije i tu sam jasno rekao da Vlada RH ne pretendira da utječe na medije u Hrvatskoj, a kamoli u susjednoj zemlji. Vraćamo se uvijek na istu temu, a to je pitanje arbitraže. Hrvatska je napustila arbitražni proces jer ga je Slovenija kompromitirala. Imate dogovor između agenta Slovenije i suca u procesu, na način da se utječe na druge suce. To da se dogodilo u nekakvoj trgovačkoj arbitraži u Parizu ili čak pred HGK – garantiram vam da bi svi suci i agenti odvjetnici izgubili svoj status i dok god žive ne bi mogli sudjelovati u bilo kojoj arbitraži. Vratimo se na bit – Hrvatska i Slovenija su susjedne zemlje koje imaju nekoliko otvorenih pitanja nakon raspada bivše SFRJ. S naše strane postoji dobra volja da ih rješavamo. Možemo ih riješiti, treba samo malo dobre volje, smatra Plenković.

Na kraju je prokomentirao i najavu srbijanske premijerke Ane Brnabić da će učiniti prvi korak i pozvati ga u službeni posjet Beogradu.

– Hrvatska će dogodine predsjedati Vijećem EU. Unazad godine i pol smo predsjedali Odborom ministara VE gdje je naša ministrica kandidatkinja za glavnu tajnicu i ako bude izabrana bit će to najveći uspjeh bilo kojeg hrvatskog dužnosnika u smislu izbora na neku dužnost u međunarodnim institucijama. Predsjedali smo SEI-jem i organizirali smo Summit 17+1. U procesu priprema za predsjedanje Vijećem EU obići ću sve zemlje jugoistoka Europe tako da će to uključivati i posjet Beogradu. U svibnju 2020. bit ćemo domaćini velikoga summita između članica EU i zemalja jugoistoka Europe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari