Pratite nas

Intervju

INTERVJU: Andrej Plenković: Na izborima ćemo potvrditi da je HDZ najjača stranka

Objavljeno

na

Hrvatska bilježi pozitivne gospodarske trendove, a Vlada je u slučaju Agrokor pokazala političko vodstvo, odgovornost i učinkovitost. Jasno je da Vlada ne štiti interese bilo kojeg pojedinca, nego opće interese hrvatskog gospodarstva i financijske stabilnosti. Spriječili smo lančanu reakciju, koja bi ugrozila trend gospodarskog rasta koji Hrvatska ostvaruje. Očekujem da će HDZ imati još veći broj župana te osvojiti većinu gradova i općina. U najvećim urbanim sredinama vrijeme je da učinimo iskorake, posebno u Splitu. Moj prijatelj Andro Krstulović Opara ima sve potrebne kvalitete – jedini je kandidat koji Splitu može vratiti stabilnost. U brojnim gradovima zato smo istaknuli ugledne kandidate s profesionalnim i političkim karijerama – u Zagrebu prof. dr. Drago Prgomet, u Rijeci Kristjan Staničić, u Osijeku Ivana Šojat, u Zadru dr. Branko Dukić, u Šibeniku dr. Željko Burić, u Dubrovniku Mato Franković… Oni su odraz profila HDZ-a kao stožerne stranke desnog centra i vjerodostojne politike kojom smo pobijedili na parlamentarnim izborima! – istaknuo je, među ostalim, predsjednik HDZ-a i Vlade RH mr. sc. Andrej Plenković u opširnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju (tjedni prilog Spektar). Intervju prenosimo u cijelosti:

Ovih dana posjetili ste više gradova i općina u Dalmaciji, sudjelovali ste i na procesiji Za Križen u Svirču na Hvaru.

Obišao sam Split, Makarsku, Hvar, Stari Grad, Jelsu i Svirče. Na Hvaru je na Veliki četvrtak održana Procesija Za Križen, UNESCO-om zaštićena nematerijalna kulturna baština, koja je izraz vjerskog i kulturnog identiteta i tradicije otoka Hvara. Svim hrvatskim ljudima želim sretan i blagoslovljen Uskrs i da ih u ovim danima ispune mir, obiteljsko zajedništvo, vjera i radost.

Kako gledate na ozračje na jugu Hrvatske uoči nove turističke sezone?

Nakon izvrsne turističke sezone u 2016., gdje smo zabilježili prihode iznad 10 milijardi eura, ova će sezona vjerujem biti rekordna, uz daljnji rast broja turista i noćenja, osobito u Dalmaciji. Turizam daje ključni doprinos sveukupnom hrvatskom gospodarstvu, s udjelom od 18% u BDP-u. Zato u ovoj godini pokrećemo nove privatne i javne investicije u turističkom sektoru u iznosu od 800 milijuna eura, a velik dio vrijednosti ulaganja ide u hotelijerstvo. To znači i otvaranje novih radnih mjesta, ali je to i važan korak u ukupnim nastojanjima Vlade da u turističkom sektoru povećamo smještajne kapacitete, obogatimo sadržaj i kvalitetu ponude te stvorimo preduvjete za produljenje sezone. Nakon dovršetka izgradnje novog putničkog terminala „FranjoTudman“ u Zagrebu, nastavljaju se i projekti razvoja zračnih luka Dubrovnik I Split, kojima ćemo privući znatno veći broj turista te dodatno osnažiti sliku Hrvatske kao moderne europske zemlje.

Donošenjem zakona o prinudnoj upravi, takozvani lex Agrokor, vladajuća koalicija i Vlada su preuzele političku odgovornost za uspjeh tog projekta, pa naravno i vi kao premijer. Je li u cijelom slučaju Agrokora izbjegnut katastrofalni ishod kakav se činio još prije nekoliko dana?

Da. Vlada je pokazala političko vodstvo, odgovornost i učinkovitost. Normalizacija stanja oko Agrokora, nastavak isporuke robe od strane dobavljača, deblokade računa i smirivanje ozračja potvrda je da smo novim Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH – pravodobno i odvažno reagirali. Jasno je da Vlada ne štiti interese bilo kojeg pojedinca, već opće interese hrvatskog gospodarstva i financijske stabilnosti. Spriječili smo lančanu reakciju, koja bi ugrozila trend gospodarskog rasta koji Hrvatska ostvaruje.

Radi ozbiljnosti trenutka, pozvali smo na konsenzus i opoziciju. Žao mi je da su glavne opozicijske stranke stavile politikantstvo ispred interesa hrvatskog gospodarstva i očuvanja radnih mjesta. U vrlo kratkom roku, nakon aktivacije Zakona, Vlada je imenovala Antu Ramljaka za izvanrednog povjerenika u Agrokoru. On je iskusan financijski i gospodarski stručnjak s dokazanom karijerom investicijskog bankara i konzultanta. Nije član nijedne političke stranke i vrlo je dobro upoznat sa situacijom u Agrokoru te glavnim segmentima našeg gospodarstva.

Došlo je do dogovora s dobavljačima, bankarima… Je li to definitivno rješenje problema Agrokora?

Prije svega želio bih još jednom zahvaliti dobavljačima i vjerovnicima na strpljenju i povjerenju koje su ukazali hrvatskoj Vladi. I dobavljači i predstavnici banaka podržali su rješenje koje je predložila ova Vlada, a kojim smo stvorili odgovarajući zakonski i institucionalni okvir radi zaštite hrvatskog gospodarstva u izvanrednoj situaciji. Nakon inicijalne stabilizacije stanja, pristupit će se sveobuhvatnom rješavanju krize i krenuti prema fazi restrukturiranja Agrokora.

Plaće su isplaćene, a uz povjerenje banaka dolazi do svježe likvidnosti te je započela isplata tražbina prema dobavljačima. Tijekom cijelog ovog razdoblja jasno smo isticali potrebu zaštite svih dobavljača, posebice onih malih – malog i srednjeg poduzetništva i OPG-ova koji su vezani uz Agrokor, ali i uz druge velike dobavljače. Oni su krvotok hrvatskog gospodarstva te stoga nismo imali nikakvu dilemu da ih trebamo zaštititi. Pred nama je intenzivno razdoblje cjelovitog financijskog i poslovnog restrukturiranja.

Na izvanrednom povjereniku i njegovom timu je da ulože maksimalne napore i pripreme kvalitetan program restrukturiranja, koji će omogućiti razvoj kompanije i očuvanje radnih mjesta, i tu će imati punu potporu Vlade. Odlučni smo da ova situacija u vezi Agrokora bude transformativna – svojevrsna prekretnica za način poslovanja između gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, kao i za rad svih nadležnih nadzornih institucija.

Ako u procesu prinudne uprave ne dođe do nagodbe vjerovnika ili ona bude uvjetovana Vladinim financijskim jamstvima ili izravnim državnim ulaganjem, hoće li Vlada i na taj način intervenirati kako ne bi došlo do stečaja Agrokora?

Sve aktivnosti koje je Vlada poduzimala i poduzima u rješavanju krize u Agrokoru usmjerene su na očuvanje stabilnosti hrvatskog gospodarstva i zaštitu poreznih obveznika. Zakon o izvanrednoj upravi ne predviđa financijsko angažiranje države ili davanje državnih jamstava. Dokaz tome je i kredit koji su banke odobrile izvanrednom povjereniku i koji jasno pokazuje njihovo povjerenje u djelotvornost i uspjeh izvanredne uprave.

Sustav Agrokora čini velik broj poduzeća koja imaju vrlo dobru tržišnu poziciju i poslovnu perspektivu. To je i najvažniji razlog zbog kojeg očekujem da će se postići nagodba i na taj način definirati način rješavanja postojećih dugova koji su cijeli sustav Agrokora doveli u aktualne poteškoće.

Kazali ste da će Vlada, odnosno izvanredni povjerenik sa dobavljačima i bakama pronaći mehanizam kojim će se regresne mjenice naplatiti od krajnjeg korisnika, odnosno Agrokor, a ne od dobavljača. Je li to izgledno i hoće li Vlada prihvatiti preporuku HNB-a da se umjesto prekršajne uvede kaznena odgovornost za one banke koje ugroze financijsku stabilnost sustava?

Stav Vlade u ovom pitanju je jasan i s njim su upoznati i dobavljači i banke. U slučaju regresnih mjenica dug u konačnici treba platiti onaj tko ga je stvorio, odnosno Agrokor. Velika većina dobavljača ne raspolaže mjenicama, ali za ograničen broj dobavljača to predstavlja velik problem. Zbog toga izvanredni povjerenik intenzivno radi na identificiranju modela za njegovo rješavanje i u direktnom je kontaktu s dobavljačima isto kao i bankama i faktoring društvima.

Govorim o modelima rješenja jer se problem regresnih mjenica pojavljuje u nekoliko oblika koji ovise o prethodnim poslovnim odnosima između dobavljača i Agrokora. Zbog toga očekujem od svih uključenih susretljivost i maksimalan napor u iznalaženju zakonitog i djelotvornog rješenja.

Uz Lex Agrokor, prethodno je Vlada najavila otkup dionica INA-e, a jedan od glavnih modela za provođenje tog plana jest prodaja 25 posto HEP-a minus jedna dionica. U kojoj je fazi taj projekt?

Svi postupci moje Vlade oko INA-e vode prema rješenju bez povećavanja javnog duga i bez opterećivanja hrvatskih poreznih obveznika, uz jasan cilj zaštite nacionalnih interesa. Vlada čvrsto stoji pri odluci o namjeri otkupa MOL-ovog udjela u INA-i. Isto tako i s mađarske strane je u nekoliko navrata potvrđeno da je MOL spreman prodati svoj udio. Taj proces će trajati neko vrijeme i kako bismo cijeli postupak otkupa kvalitetno pripremili osnovali smo Savjet za pregovore s MOL-om, koji na tome intenzivno radi.

Savjet je utvrdio kriterije za odabir modela financiranja otkupa dionica INA-e. Oni podrazumijevaju realnost i transparentnost provedbe, dugoročnu održivost razvoja kompanije te prije svega da otkup dionica INA-e ne utječe na povećanje javnog duga. Inicijalna javna ponuda 25% minus jedna dionica HEP-a je model koji zadovoljava ove kriterije i mislim da predstavlja najbolji i kvalitetni način otkupa dionica INA-e. Nakon uskršnjih blagdana održat će se slijedeća sjednica Savjeta na kojem ćemo razmatrati moguće modele otkupa i dogovoriti daljnje korake, kao što su postupak odabira savjetnika za poslovno i financijsko savjetovanje za provedbu cjelokupne transakcije.

Zbog čega se na novi model naplate cestarina ide tek u 2019. ili 2020.? Nije li to prolongiranje realnog restrukturiranja autocesta u državnom vlasništvu?

Umjesto davanja naših autocesta u koncesiju, Vlada je počela poslovno i financijsko restrukturiranje cestovnog sektora kako bi bio održiv i poslovao uz manje troškove. Bitan element je i reprogramiranje postojećih dugova, uz potporu i Svjetske banke. Riječ je o uvođenju nove tehnologije automatiziranim načinom naplate cestarina. Budući sustav naplate cestarine zadržat će osnovna načela naplate cestarine na temelju udaljenosti, koji su uglavnom primjenjivani i u trenutnom sustavu naplate, ali će smanjiti prometne gužve, osobito tijekom ljetnog razdoblja te unaprijediti zaštitu okoliša.

Hrvatska usklađuje sustav naplate cestarina sa standardima EU, koji su definirani Europskom uslugom elektroničke naplate cestarine (EENC) i Direktivom o interoperabilnosti. Potrebno je pripremiti natječajnu dokumentaciju za javnu nabavu automatiziranog elektroničkog sustava naplate cestarine, što je planirano u srpnju 2018., a zatim i implementirati sustav.

Prema riječima ministra financija, u 2016. je ostvaren deficit proračuna opće države u iznosu od jedan posto BDP-a, a rebalansom je bio predviđen deficit od 1,6 posto BDP-a. To je jako dobar rezultat, ali zbog čega se onda ostaje pri planu za ovu godinu i deficit od 1,6 posto BDP-a? Zar se dobar rezultat u 2016. ne bi mogao iskoristiti za makar zadržavanje iste razine deficita u 2017.?

Hrvatska bilježi pozitivne gospodarske trendove, a trenutno smo u vrlo istaknutoj poziciji u usporedbi s rezultatima koje ostvaruje ostale članice EU. Bilježimo rast gospodarstva po stopi od 3,4%, porast industrijske proizvodnje i velik rast izvoza, što su prepoznale i sve tri svjetske rejting agencije koje su poboljšale izglede našeg kreditnog rejtinga iz negativnih u stabilne. To je rezultat rada svih koji proizvode i izvoze, ali i političke stabilnosti i prvih reformskih poteza koje je ova Vlada poduzela. Moja Vlada od prvog dana vodi računa o fiskalnoj odgovornosti i racionalnom upravljanju javnim financijama. Uspjeli smo smanjiti deficit konsolidirane središnje države znatno ispod planiranih 1,6 posto, na približno svega 1 posto BDP-a, što znači da je Hrvatska na dobrom putu da ove godine izađe iz Procedure prekomjernog deficita. Manjak opće države od 1,6% BDP-a za 2017. planiran je u skladu s projiciranim kretanjima prihoda i rashoda svih razina proračuna opće države, uzimajući u obzir kako smo na samom početku mandata proveli poreznu reformu s ciljem rasterećenja građana i poduzetnika.

Glavni naglasak fiskalne politike u 2017. jest na strogoj kontroli izvršenja na rashodnoj strani proračuna te na iskorištavanju svakog viška prihoda u odnosu na planirane za daljnje smanjenje proračunskog manjka. Stabilnost javnih financija temelj je trajnog ekonomskog rasta, ali i ukupne ekonomske stabilnosti. Po prvi put smanjen je udio javnog duga, koji je snižen na 83,9 posto udjela u BDP-u za 2016. Usvajanjem Strategije upravljanja javnim dugom za razdoblje 2017. – 2019. zacrtali smo da je nacionalni prioritet smanjivanje udjela javnog duga u BDP-u za više od 10 postotnih bodova do kraja 2020. To je jedini put da osiguramo podizanje kreditnog rejtinga na razinu investicijskog i smanjimo teret duga i kamate za državu, poduzetnike i građane.

U tijeku je plan izrade Nacionalnog program reformi. Kada ga planirate uputiti u EK i možete li kazati koje su glavne mjere vezane za reforme u zdravstvenom sustavu, koji bilježi stalno povećanje gubitaka i duga? Hoće li se ići u funkcionalno spajanje bolnica, hoće li biti povećanja participacije za građane, te hoće li se oko 2,3 milijarde kuna namjenskih sredstava za zdravstvo (od duhanskih trošarina do (ne)plaćanja države za dopunsko osiguranje raznim grupama građana) konačno, usmjeriti u zdravstvo, umjesto u državni proračun?

Nacionalni program reformi dovršen j e i uskoro će biti upućen Europskoj komisiji. U izradu reformi bili su uključeni svi resori i odredili smo konkretne ciljeve u skladu s Programom rada Vlade. Uz poticajne gospodarske rezultate, nastavljamo provedbu strukturnih reformi. Realizaciju Programa reformi pratit ćemo na sjednici Vlade znatno intenzivnije nego do sada.

Reforma zdravstvenog sustava i održivost kvalitetne zdravstvene zaštite u cijeloj Hrvatskoj jedan je od ključnih zadataka Vlade, kao što sam rekao u srijedu na proslavi 75. godišnjice KBC Zagreb. Nacionalnim programom reformi određuje niz mjera koje će doprinijeti racionalizaciji poslovanja i smanjenju dugova u zdravstvu. Riječ je o mjerama koje omogućavaju uštedu, a nisu na štetu pacijenata. Prvo, bolji informatički sustav omogućit će veću kontrolu troškova sustava upravljanja na svakodnevnoj razini. Drugo, objedinjena javna nabava lijekova, medicinskog materijala i opreme smanjit će rashode za više od 5%, odnosno i do pola milijarde kuna godišnje. Treće, funkcionalnim spajanjem bolnica postići će se financijske uštede, ali i osigurati kreveti za palijativnu skrb i produženo liječenje kroničnih bolesnika.

Naš zdravstveni sustav mora pratiti suvremena dostignuća kako bi pružio najkvalitetnije zdravstvene usluge našim građanima, što treba uklopiti u zadani proračunski okvir s ciljem održivosti javnih financija. Zato smo vrlo angažirani u korištenju europskih sredstava koji mogu biti dodatna vrijednost. Od početka mandata Vlade dodijelili smo preko 741 milijuna kuna bespovratnih sredstva iz EU fondova za projekte u zdravstvu. Također, kako bi se smanjilo čekanje na preglede, izradit će se prioritetne liste čekanja te pojednostaviti postupak naručivanja.

Pred nama su lokalni izbori, koji izborni rezultat bi za vas bio zadovoljavajući na općoj razini, a koji kada su u pitanju glavni gradovi – Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Varaždin?

Pobijedit ćemo na lokalnim izborima i potvrditi da je HDZ najjača stranka, ali i da građani cijene konkretne poteze i reforme Vlade u pola godine mandata. Očekujem da će HDZ imati još veći broj župana te osvojiti većinu gradova i općina. U najvećim urbanim sredinama vrijeme je da učinimo iskorake, posebno u Splitu. Moj prijatelj i zastupnik Andro Krstulović Opara ima sve potrebne kvalitete – jedini je kandidat koji Splitu može vratiti stabilnost i razviti gospodarsku, sveučilišnu, kulturnu i mediteransku dimenziju grada. U brojnim gradovima zato smo istaknuli ugledne kandidate s profesionalnim i političkim karijerama – u Zagrebu prof. dr. Drago Prgomet, u Rijeci Kristjan Staničić, u Osijeku Ivana Šojat, u Zadru dr. Branko Dukić, u Šibeniku dr. Željko Burić, u Dubrovniku Mato Franković i drugi. Oni su odraz profila HDZ-a kao stožerne stranke desnog centra i vjerodostojne politike kojom smo pobijedili na parlamentarnim izborima.

U sve četiri dalmatinske županije vide se pozitivni rezultati HDZ-ove vlasti. Zato sam uvjeren u izborne uspjehe naših župana Zlatka Ževrnje, Nikole Dobroslavića i Gorana Pauka, kao i Božidara Longina koji će pobijediti u Zadarskoj županiji. Naši župani, gradonačelnici i načelnici nastavit će u dijalogu i partnerstvu s Vladom i ministarstvima, raditi na realizaciji ključnih projekata, osobito glede gospodarstva, obrazovanja, prometne povezanosti, poljoprivrede i razvoja turizma.

Vlada je najavila i otpis dugova svim blokiranim građanima u iznosu do 5.800 kuna. Hoće li postojati socijalni kriteriji za taj otpis i kako ćete motivirati privatne tvrtke da pristupe tom projektu?

Identificirali smo probleme oko 330 tisuća blokiranih ljudi u zemlji kao kapitalno gospodarsko i socijalno pitanje. Ministarstvo financija već radi određene analize, a u suradnji s drugim mjerodavnim ministarstvima, posebno s Ministarstvom pravosuđa i stručnom javnosti, predložit ćemo cjelovito rješenje. Ono će obuhvatiti otpis određenog dijela duga, kao i najbolje načine kako bi račune blokiranih građana odblokirali. Cilj je pružiti im priliku da prodišu te mogućnost otplaćivanja dugova na način koji će biti prihvatljiv za njih i za njihove vjerovnike. Ukupni dug građana je preko 41 milijardu kuna, a manji dio toga odnosi se na dugovanje prema državi i jedinicama lokalne i područne samouprave. Zato ćemo razmotriti sve mogućnosti da zakonskim mjerama potaknemo otpis duga građanima i od drugih vjerovnika, kao što su banke, kartičarske kuće, telekomi i druge tvrtke. Jedan od takvih načina poticanja na otpis su mjere iz poreznog sustava, kakva je primjerice bila mjera u Zakonu o porezu na dobit, prema kojoj su kreditne institucije koje otpišu potraživanja za glavnicu i kamate djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih plasmana imale pravo to evidentirati kao porezno priznate rashode.

Nedavno ste bili u Mostaru prilikom otvaranja 20. Međunarodnog sajma gospodarstva Mostar 2017., te ste najavili i održavanje zajedničke sjednice Vlade RH i Vijeća ministara BiH u lipnju ove godine. Na koji način se, po vama, najbolje može institucionalno osigurati jednakopravnost Hrvata kao jednoga od tri konstitutivna naroda u BiH?

Odnosi s Bosnom i Hercegovinom su glavni vanjskopolitički prioritet moje Vlade. BiH je naša prijateljska i susjedna zemlja. Naša poruka čelnicima svih institucija u BiH, koju sam prenio tijekom svog posjeta Mostaru, je potpora europskom putu zemlje. To je jedini razvojni okvir koji garantira stabilnost i funkcionalnost zemlje. Hrvatska brine o ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH i podupiremo stajališta hrvatskih stranaka u BiH oko izmjena izbornog zakonodavstva. U Mostaru sam naglasio kako je koncepcija Daytonskoga mirovnog sporazuma bila jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. A smisao Daytonsko-pariškog Ustava BiH bio je da od tri člana Predsjedništva, svaki bude iz jednog od tri konstitutivna naroda. Stoga je ključno da metodologija kojom se biraju članovi Predsjedništva bude takva da se zajamči izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda, pa tako i Hrvata u BiH.

Sajam u Mostaru omogućuje jačanje gospodarske suradnje Hrvatske i BiH. Hrvatska je u proteklim godinama uložila oko milijardu eura u BiH, što je gotovo 20 posto naših ukupnih inozemnih ulaganja te je RH prvi trgovinski partner BiH. Drago mi je da je stupio na snagu Protokol uz Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji će pridonijeti povećanju trgovinske razmjene. U lipnju ove godine održat ćemo zajedničku sjednicu Vijeća ministara BiH i Vlade RH na kojoj ćemo dogovoriti suradnju u nizu sektorskih politika te nastaviti rješavati otvorena pitanja.

U Rimu na summitu 27 lidera država članica EU potpisali ste Rimsku deklaraciju. Što ona točno predstavlja i koliko uzima u obzir globalna događanja i prijetnje kojima je EU izložena? Određuje li se njome budućnost EU s više brzina? Kako biste trenutno ocijenili poziciju Hrvatske u EU?

Hrvatska danas aktivno sudjeluje u kreiranju europskih politika. Prioritet moje Vlade je kvalitetna apsorpcija europskih sredstava te snažnije povezivanje naših nacionalnih interesa s europskim politikama.

Rimska deklaracija je politička deklaracija kojom se povodom 60. godišnjice Europske unije na simboličan način pokazala spremnost država članica za daljnju izgradnju europskog projekta. Deklaracija je ujedno i zajednički odgovorna postojeće izazove, uključujući i one vezane uz sigurnost, gospodarstvo, razvoj i ulogu EU na globalnoj sceni. Za Hrvatsku su ključne tri stvari. Prvo, da europski projekt mora imati snažniji demokratski legitimitet, odnosno veće povjerenje birača u europske institucije. Drugo, učinci europskih politika i redistributivna snaga EU proračuna moraju se konkretno osjetiti u svakodnevnom životu građana. I treće, u kontekstu novih sigurnosnih ugroza, Europa mora imati snažniju globalnu ulogu.

Takozvana „Europa više brzina“ ili koncept pojačane suradnje već postoji, za što su najbolji primjer Eurozona i Schengen – u kojima ne sudjeluju sve države članice. Ipak, moramo izbjeći scenarij u kojem bi samo nekoliko država članica, onih najvećih, najutjecajnijih i najbogatijih krenulo u tješnju i dublju integraciju dok bi druge države članice ostale na margini. Ako je proces uključiv, otvoren svim državama članicama i u skladu s postojećom pravnom stečevinom, Europa više brzina ne predstavlja prijetnju za Uniju.

Primjena Uredbe za granične prijelaze dovela je do kaosa i nepreglednih kolona na granicama Hrvatske sa Slovenijom te Mađarskom. Što Vlada poduzima da se ubrza protok prometa i situacija normalizira?

Trenutna situacija je za Hrvatsku, kao turističku zemlju i članicu Europske unije, neprihvatljiva i neodrživa. S tim u vezi smo dnevno u kontaktima s europskim, slovenskim, mađarskim i drugim dužnosnicima. O ovoj temi sam razgovarao sa slovenskim kolegom Cerarom više puta proteklih dana i tražimo zajedničko rješenje koje će smanjiti gužve i čekanja putnika na graničnim prijelazima. Prošli tjedan su na snagu stupile izmjene Uredbe EU koje predviđaju sustavne provjere svih osoba koje prelaze vanjske granice Unije, kako bi se utvrdilo predstavljaju li prijetnju javnom redu i unutarnjoj sigurnosti. Razlog donošenja ove izmjene je porast terorističkih prijetnji u državama članicama.

Uvažavajući ciljeve Uredbe da povećamo razinu sigurnosti, njezina primjena na graničnim prijelazima sa Slovenijom i Mađarskom, kao i na neumskom koridoru dovela je do nerazmjernog učinka na nesmetan protok ljudi i dobara. Stoga je Hrvatska iskoristila fleksibilnost koju pruža i sama Uredba te smo Komisiju izvijestili o našoj namjeri da na pojedinim graničnim prijelazima, umjesto sustavnih provodimo ciljane provjere.

Očekujem da će ovakav pristup spriječiti stvaranje daljnjih gužvi na granicama, posebice tijekom uskršnjih blagdana, kao i tijekom predstojeće turističke sezone. Ciljane provjere provodit će se temeljem procjene rizika koja pokazuje da neće doći do smanjenja razine sigurnosti. Isti pristup očekujem i od Slovenije i Mađarske.

OBILAZNICA TROGIR-SPLIT-OMIŠ

Izgradnja obilaznice Trogir-Split-Omiš je već ušla u legendu. Do kada se može očekivati rješenje tog problema?

Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije Solin-Stobreč-Dugi Rat-Omiš strateški je projekt Ministarstva prometa na kojem radi Vlada. Vrijednost cjelokupnog projekta je 300 milijuna eura i za njegovu punu realizaciju iskoristit ćemo sredstva iz fondova EU. Uvrštenje i u prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, te Strategiju prometnog razvoja RH, što je preduvjet za apliciranje sredstava EU. Za 2017. bit će osigurana sredstva za nastavak radova na već započetom dijelu vrijednom 250 milijuna kuna, a čijim završetkom će biti napravljena prometna cjelina koja se odnosi na Omiš i izgradnju mosta Cetine. Zbog značajne financijske i prometne vrijednosti ovog projekta, izvođenje radova bit će fazno. Konačan nam je cilj da smanjimo velike gužve i osiguramo bolju protočnost prometa, na zadovoljstvo svih stanovnika Splitsko-dalmatinske županije, ali i stranih gostiju. Sredinom svibnja u promet će biti puštena rekonstruirana dionica državne ceste D-8 kroz Kaštela, poddionica Kaštel Gomilica – Kaštel Stari. Važno nam je i dovršiti projekte za adekvatnu prometnu povezanost juga Hrvatske s ostatkom zemlje i stoga smo donijeli odluku o financiranju projekta Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom, koji uključuje izgradnju Pelješkoga mosta, što je projekt od nacionalnog interesa.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

Objavljeno

na

Objavio

Specijalist za ratove 1990-ih objavio je 12. knjigu: “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi

Davor Marijan, znanstvenik iz Hrvatskog instituta za povijest, specijalist za ratove 1990-ih u Hrvatskoj i BiH, upravo je izdao 12. knjigu: „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi. A da bi je iznjedrio, Marijan je istražio golem broj dokumenata. „Nisam ih brojio, no pročitao sam ih mnogo. Samo na web-stranici Slobodana Praljka bilo ih je više od 100 tisuća, a i Haaški sud objavio je više od 60 tisuća dokumenata koji se odnose na rat u BiH“, kaže taj vrsni istraživač povijesne građe koji već 20 godina istražuje rat u BiH, a rat Hrvata i Muslimana (od 1994. Bošnjaka) smatra najkompleksnijim dijelom cijelog Domovinskog rata, pa i svih ratnih zbivanja koja se na Zapadu nazivaju i ratovima za jugoslavensko nasljeđe, piše Žarko Ivković/VečernjiList

U BiH jedni protiv drugih ratovala su sva tri naroda koja tvore tu državu. Srbi smatraju da je to bio građanski rat, Bošnjaci kažu da je riječ o agresiji, Hrvati govore o obrambenom, tj. Domovinskom ratu. Što je istina?

I ja smatram da je to bio ponajprije građanski rat jer je najvećim dijelom bio sukob triju naroda. Miješanja sa strane je bilo pa razumijem bošnjačku stranu kad optužuje Hrvatsku i Srbiju za agresiju, no što s dragovoljcima sa Sandžaka ili vjerskim ratnicima na muslimanskoj strani? Njihov angažman, pri čemu su se međusobno trpjeli šijiti i suniti, pokazuje iznimno visok stupanj organiziranosti, što je, osim u odnosu prema Izraelu, jedinstven slučaj u svijetu. Tokove novca iz muslimanskog svijeta da i ne spominjemo.

Što je uzrok rata u BiH?

On se ne može gledati izvan projekta svi Srbi u jednoj državi. Rat u BiH samo je nastavak rata u Hrvatskoj koji je privremeno okončan u siječnju 1992.

Zašto je svaki narod imao svoju vojsku?

Zato što se zajednička nije mogla stvoriti jer nije bilo ni minimuma suglasja o položaju i uređenju BiH. Navodno savezna JNA transformirala se u tri srpske vojske, premda ima „stručnjaka“ koji svako malo ustvrde da se ona nacionalno podijelila. Ne sjećam se da je ijedna postrojba JNA prešla na hrvatsku ili muslimansku stranu. U takvim okolnostima, nastanak triju oružanih sila bio je logičan. Kažem tri, premda ih je u nekim trenutcima bilo i više, primjerice HOS i Narodna obrana Fikreta Abdića u zapadnoj Bosni. Srbi su preuzeli JNA i dio Teritorijalne obrane, Hrvati su se organizirali gotovo od nule, a Muslimani su posljednji završili ustroj vojske jer je Izetbegović pokušavao dogovoriti nekakav aranžmana s JNA, pri čemu je potpuno ignorirao hrvatske interese. To je propalo jer Srbi nisu bili za takvu opciju.

Opišite nam ukratko ciljeve svake pojedine vojske, naroda.

Srpski ciljevi dani su u jednom fascinantnom dokumentu koji se zove “Odluka Narodne skupštine Republike srpskog naroda u BiH o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH” usvojenom 12. svibnja 1992. u Domu JNA u Banjoj Luci. To su bili: razgraničenje od druga dva naroda, tj. država, dio Sarajeva, koridor kroz Bosansku Posavinu, granice na rijekama Neretvi i Uni, eliminiranje Muslimana iz doline Drine i izlazak na more. Cilj Bošnjaka bio je sukladan stajalištu politike o građanskoj državi, a to je cijela BiH pod njihovim nadzorom. Kod Hrvata se nastojalo obraniti teritorij na kojem su bili većinski i uz to se sanjalo o obuhvaćanju većine hrvatskog naroda u jednoj državi kao što je to bilo u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

Jesu li VRS i HVO bile agresorske vojske, a Armija BiH oslobodilačka?

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Definiciju agresorstva nije lako utvrditi. Uzmimo slučaj Vareša, gradića s većinskim hrvatskim stanovništvom. Je li njega u studenom 1993. ABiH oslobodila ili zauzela? Čini mi se primjerenim da se svako mjesto razmatra od slučaja do slučaja. HVO i VRS bile su hrvatska i srpska vojska, a ABiH muslimanska (od 1994. bošnjačka), to je jedino neosporivo. Ne treba zaboraviti da su Hrvati i Srbi u golemoj većini bili za entitetsko organiziranje, što znači da su zastupali većinsku opciju na razini BiH i da je već zbog toga jako teško primjenjivati formule agresije i oslobodilaštva.

Što je uzrok hrvatsko-muslimanskog rata i tko ga je počeo, tko je krivac?

Uzrok su suprotstavljene politike. Hrvati su smatrali da trebaju dobiti dio teritorija za svoj entitet, a Bošnjaci su imali koncept centralizirane, unitarne, odnosno svoje nacionalne države koja je trebala nastati kao prividno „građanska“ država u kojoj bi nemuslimansko stanovništvo bilo majorizirano. Rat je bio neminovan. Počeo je kada je ABiH velikim dijelom preko teritorija Hrvatske i područja koje je nadzirao HVO nabavila dostatnu količinu oružja i streljiva i kada je agresivnije nastupila prema HVO-u u središnjoj Bosni, gdje je rat i počeo u siječnju 1993. U HVO-u su tek 14. travnja 1993., kad ih je ABiH napala u Konjicu, prihvatili da nije riječ o povremenim incidentima, već o otvorenom ratu. Do tada su iz Zagreba dolazili nalozi da se smire i pregovaraju s Muslimanima.

Može li se iz dokumenata vidjeti tko je vojno bio bolje osposobljen: HVO ili Armija BiH? Odnosno što je bilo presudno za vojne pobjede u tom ratu?

Rat u BiH bio je rat naoružanog naroda. U nizu stvari pokazalo se da je jugoslavenska obrambena koncepcija iznjedrila narodne vojske koje su patile od velikih problema. JNA je nesumnjivo bila jedna od lošijih vojski u novijoj povijesti Europe. ABiH kopirala je koncept JNA, imala je osjetno više kadrova iz nje i na koncu je preuzela njezin sustav organiziranja. HVO je najmanje dugovao JNA i najbliži je miliciji. Naravno da ne mislim na miliciju iz socijalističkog razdoblja. Uz to su im ciljevi bili sasvim drugačiji. HVO je izrazito obrambena organizacija, za razliku od ABiH, koja je 1993. imala više uspjeha u nacionalno miješanim područjima s izrazitom bošnjačkom većinom. U sukobima s jasno definiranom crtom i bez višestruke nadmoći, ABiH nije postizala uspjehe vrijedne spomena. To se najbolje vidi u slučajevima Lašvanske doline i doline Lepenice. O Žepču da ne govorimo. Uz to ne treba zaboraviti da je ABiH imala odriješene ruke za rat, za razliku od HVO-a, na koji su u nekoliko presudnih slučajeva nepovoljno utjecali politika i interes Republike Hrvatske.

Kakve su posljedice toga rata: jesu li Bošnjaci njime ostvarili svoje strateške ciljeve?

Nisu postigli ni izbliza koliko su željeli, a HVO se uz velike gubitke održao u središnjoj Bosni. General Rasim Delić u veljači 1994. sažeo je bit i učinak rata konstatacijom da je „HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku”. Delićeva samohvala ogoljuje do srži svrhu rata koji je ABiH povela protiv HVO-a. Armija BiH ratovala je za teritorij, koji je najvećim dijelom i etnički očistila. Pobijedila je u etnički miješanim područjima, na kojima je prije izbijanja otvorenog sukoba demografska slika drastično promijenjena u korist Muslimana. Muslimani su ratovali za teritorij koji nisu bili u stanju uzeti Srbima zbog njihove tehničko-taktičke nadmoći. S HVO-om su bili izmiješani i iskoristili su pogodan trenutak da na račun te prednosti protjeraju Hrvate.

Mnogi danas smatraju da se taj rat trebao i mogao izbjeći, odnosno da je trebalo očuvati savezništvo Hrvata i Bošnjaka u ratu protiv Srba. Jesu li u pravu?

Takva mišljenja pokazuju loše poznavanje rata i prilika u BiH. Svako malo razni kavanski tumači prozivaju Hrvatsku što nije očuvala savezništvo, a njega uopće nije bilo do srpnja 1995. Postojala je suradnja na nekim područjima 1992. kad su Hrvati i Muslimani bili ugroženi od Srba. U toj suradnji daleko su bolje prošli Muslimani jer su im Hrvati dali vrijeme da se organiziraju i ustroje vojsku. Kad neki Bošnjaci danas govore o “čudu bosanskog otpora”, ignoriraju da je ono doslovno nastalo na krvi hrvatskih vojnika u proljeće 1992. Hrvati bez borbe nisu prepustili nijedno područje na kojem su bili većina ili ih je bilo u znatnijem broju. S druge strane, Srbi su u travnju i svibnju zauzeli najveći dio teritorija na kojem su Muslimani bili većina, često bez borbe. Hrvatima se Donji Vakuf, Doboj ili Bijeljina nisu mogli dogoditi.

Kakva je uloga Alije Izetbegovića u ratu u BiH, a posebice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

Smatram da je on glavni krivac za rat Hrvata i Muslimana, a ima i veliku odgovornost za izbijanje otvorenog rata u BiH 1992. jer je odbacio Cutileirov plan. On je već u predizbornoj kampanji u rujnu 1990. elaborirao da alternative za „ideal građanske republike” nema. Ili „građanska republika” ili „građanski rat”. Izetbegović je prvi čelnik jedne od nacionalnih stranaka u BiH koji je prije rata prijetio ratom ako se ne prihvati koncept države koji je Muslimanima trebao jamčiti političku prevagu. Početkom 1991. u Skupštini SR BiH izjavio je da bi zbog suverene Bosne „žrtvovao mir”, ali da ne bi zbog mira u Bosni „žrtvovao suverenu Bosnu”. Nije sporno to što ga Bošnjaci slave, sporno je to što ga neki iz okruženja također smatraju čovjekom mira, suživota i tolerancije – svime onim što nije bio.

Želite reći da se nije borio za državu triju ravnopravnih naroda?

Izetbegović je bio islamist koji je u izbornu utrku ušao s pedigreom robijaša za islam i s Islamskom deklaracijom, koja se konstantno relativizira tvrdnjom da je napisana 20 godina prije, no objavljena je u izbornoj 1990. te su u pravu oni koji u njoj vide politički program. Kao osoba predmodernog shvaćanja, Izetbegović je zajednicu shvaćao po kriteriju islamske vjere i ponašao se kao da se ništa nije promijenilo nakon što je Austro-Ugarska 1878. okupirala Bosanski pašaluk. On nije prihvaćao da je BiH zemlja triju ravnopravnih naroda. Svrha koncepta građanske države za koji se zalagao bila je majorizacija manjina, a ne izgradnja države u zapadnjačkom smislu.

Izetbegović je potpisao brojne sporazume, no redovito ih nije poštovao. Zašto?

On je od početka djelovao po načelu da cilj opravdava sredstvo, što je uključivalo i laž. Uostalom, u jednom intervjuu 2000. priznao je da je za njega laž nužan taktički potez na putu do strategijskog cilja. Riječ je teško davao, ali ju je lako kršio.

Je li Franjo Tuđman možda podcijenio Izetbegovića kao pregovarača?

Mislim da jest. Tuđman je živio u miljeu u kojem nije bilo orijentalizma ili bizantizma. On nije dvojio da je Izetbegović islamist, no pokazat će se da je i njega iznenadila lakoća kojom je izbjegavao obveze i dogovore. Zbog međunarodnih obzira i interesa Republike Hrvatske uglavnom je prelazio preko Izetbegovićevih izvrdavanja.

Kakva je bila uloga Hrvatske i Franje Tuđmana u ratu Bošnjaka i Hrvata u BiH?

Kompleksna je ta uloga, a često se razmatra izvan konteksta. Godine 1991. BiH je s velikim dijelom te ritorija i nekoliko desetaka tisuća vojnika u JNA i Teritorijalnoj obrani sudjelovala u ratu protiv Hrvatske. Hrvatska je 1992. vraćala svoj okupirani teritorij preko dijela BiH. Posebice je bio važan operacijski ciklus iz Livanjskog polja 1994.–1995. koji je doveo do sloma države pobunjenih Srba u Hrvatskoj. U tom se procesu zbio i rat Hrvata i Muslimana. I tu su paradoksi: iz Hrvatske i preko njezina teritorija naoružavane su obje strane. Slučaj 17. krajiške brigade ABiH najupečatljivije ilustrira taj paradoks. Ona je nastala od dviju postrojba koje su naoružane i opremljene u Hrvatskoj, dio vojnika u toj brigadi bili su i pripadnici HV-a. To je bila možda i najbolja brigada ABiH i ključna u protjerivanju Hrvata iz Travnika u lipnju 1993. Hrvatska je sukladno tome bila involvirana, ali na način kojim prosječan Hrvat iz BiH teško može biti zadovoljan.

U knjizi pišete da se Tuđman u ljeto 1993. opredijelio za pomaganje HVO-u dragovoljačkim skupinama i minimalnim angažmanom vojnika umjesto da je intervenirao jačim snagama i pokušao u što kraćem vremenu spojiti doline Vrbasa i Lašve. Što bi se time dobilo?

Legitimno je postaviti tezu da je mirotvorna Tuđmanova politika u BiH sredinom, a posebice u jesen 1993. doživjela slom, što je izravno štetilo HVO-u i Hrvatima u BiH. Mislim da je bio dužan jačim snagama u kratkom vremenu popraviti štetu nanesenu HVO-u, no on to nije učinio. Na kraju je rezultat bio isti, samo što je takav odnos trajao osjetno duže i s većim ljudskim gubicima. Ovdje moram dodati da je tvrdnja o tisućama pripadnika HV-a u ratu protiv ABiH, za koju je uvelike odgovoran general Martin Špegelj, lažna. Ono što sam napisao prije gotovo dvadeset godina i dalje stoji: radilo se o malim snagama ekvivalenta lake brigade ojačane tenkovima i topništvom podijeljenim u manje sastave duž cijelog ratišta. Premda su te snage u nekim trenutcima igrale važnu ulogu, najvažnija je njihova psihološka uloga. I ta mala skupina bila je dobrim dijelom rodom iz BiH, a u većini su bili iz pričuvnih sastava. O tome detaljno pišem u knjizi. Nasuprot njima bili su brojniji mudžahedini i dragovoljci sa Sandžaka i iz Crne Gore.

Kakva je bila uloga međunarodne zajednice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

To je također kompleksna tema, s mnogo nepoznanica zbog nedostupnih dokumenata. No nema nikakve dvojbe da je međunarodna zajednica bila osjetno sklonija Muslimanima. Nije daleko od istine ni tvrdnja da su oni bili četvrta strana u ratu.

Zašto je međunarodna zajednica stala uz Bošnjake i Armiju BiH, koja je činila zločine i u svojim redovima imala mudžahedine?

Dio velikih sila dokazivao je na BiH da njihova politika nije protumuslimanska i na BiH i dalje gleda kao na Jugoslaviju u malom i nukleus nekog novog okupljanja. Hrvatskoj je stavljen krimen jer je tobože kriva za raspad Jugoslavije. Glavni su krivci Slobodan Milošević i Veljko Kadijević, odnosno Srbija i JNA, no međunarodni krugovi koji su stvarali obje Jugoslavije to ipak zamjeraju Hrvatskoj. Dodajte tome i čudnu zapadnu liberalnu ljevicu koja je „proizvela“ tone literature o ratu, znanstveno pretežno bezvrijedne, no poslužila je svrsi da se dobije željena slika. „Stručnjak“ poput Johna B. Allcocka, koji je bio i ekspert na Haaškom sudu, bez imalo znanstvene nelagode tvrdi da su razgovori Tuđmana i Miloševića u „Karađorđevu o podjeli BiH i kasniji pregovori u Grazu” dobro „dokumentirani i više se ne smatraju spornim”. To nije znanost, to je stopostotna politička angažiranost. Haaški sud samo je nastavak takve politike „pravnim sredstvima“. U spoju s potpunom servilnošću hrvatske politike nakon 2000. Hrvati su još dobro i prošli.

Zašto su Daytonskim sporazumom Amerikanci nagradili Srbe, a nametnuli zajednički hrvatsko-bošnjački entitet?

Američka politika najbolje pokazuje da se velike sile vode interesima, a ne moralnim imperativom. Amerika je zapravo minirala europske mirovne planove iz 1992. i 1993. o unutarnjoj podjeli BiH. Ima ozbiljnih naznaka da je njihov veleposlanik Warren Zimmermann odlučujuće utjecao na Izetbegovića da odbaci Cutileirov plan s proljeća 1992. No kad je EU na djelu pokazala da još nije došlo „vrijeme Europe“, kako je bahato obećavano (ako ikad i dođe), tada su se umiješali Amerikanci i u Daytonu podjelom BiH okončali rat. Supersila kao što je Amerika očito si može dopustiti bezobzirnu politiku ne samo prema „malim igračima“ već i prema saveznicima u Zapadnoj Europi.

Oružane snage BiH danas čine tri komponente: bošnjačka, srpska i hrvatska. Možete li zamisliti tu vojsku kako zajednički brani suverenitet BiH?

Ne mogu. To je očito nužna politička forma za koju sumnjam da bi izdržala prvu ozbiljniju krizu.

Žarko Ivković/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kardinal Vinko Puljić: ‘Oni koji nas nisu uspjeli oružjem istjerati sada perfidno rade da napuštamo ono za što smo živote polagali

Objavljeno

na

Objavio

U duhu iščekivanja, nade, budnosti i čežnje, simbola četiriju nedjelja došašća, nadbiskup metropolit i vrhbosanski kardinal Vinko Puljić za Večernji list otvoreno je govorio o položaju Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, izborima i sve većem odlasku mladih.

Kardinal Vinko Puljić: Bog nas je pozvao na zajednički suživot u lijepoj domovini BiH

U BiH traje vladavina podobnih, a ne sposobnih

Od rata je prošlo 23 godine, no u medijima i dalje traje sumorna atmosfera koja ne doprinosi rješavanju problema što primjećuje kardinal i dodaje: “Pristup vladavine prava je vrlo pristran. Ljudima je dosadilo u ovoj borbi gdje uvijek imaju prednost podobni.”

Da u BiH vlada zakon jačega, jasno je i kardinalu koji dodaje: “Nije slučajno jedan veleposlanik meni rekao: “Ili ćete se seliti ili asimilirati.” To je strategija moćnika.”

Unatoč problemima, kardinal Vinko Puljić zahvalan je na snazi koju je do sada dobio. “Zahvaljujem Bogu na molitvi koja me krijepi, a i tolikim dobrim dušama koje me prate molitvom da ne klonem duhom.”

odlasku mladih u bolji život, kardinal Vinko Puljić stavlja odgovornost na političku, više nego na ekonomsku situaciju te dodaje: “Najveću odgovornost snose nositelji vlasti i mediji, ali i oni koji nas nisu uspjeli oružjem istjerati te sada perfidno rade da napuštamo ono za što smo živote polagali.”

Poticaj na zajedništvo

Kardinal Vinko Puljić svjestan je i oprezan ozbiljnosti situacije i zalaže se za dijalog i zajedništvo.

“Ne možemo samo druge kriviti, moramo i sami shvatiti vlastitu odgovornost za razjedinjenost. Treba staviti narod na prvo mjesto, a ne utrku za vlast i stranačku podobnost. To su vrlo uspješno koristili oni kojima je stalo da među nama bude što veća podijeljenost. Mi, nažalost, (Hrvati op.a.) nismo zbili redove i ne radimo na većoj povezanosti i poštovanju svih.”

Izbori u BiH – negiranje izborne volje hrvatskog naroda 

“Kreatori Daytonskog mirovnog sporazuma taj su sporazum proglasili Ustavom u BiH. Po njemu su tri naroda u ovoj zemlji konstitutivna. Neke su sudili u Haagu jer su željeli podijeliti BiH, a zapravo su je oni podijelili i time ozakonili etničko čišćenje. Kakva je to perfidija svjetskih sila? To su napravili jer su obećali ratnicima da će tako napraviti. Svjedok sam tih zbivanja. Aneks koji govori o povratku nisu proveli jer su novac davali vladajućima, a vladajući su vrlo uspješno igrali igru da se Hrvatima ne dodijeli potpora za povratak. Sada, po zakonu, idu za tim da nam oduzmu identitet i politički subjektivitet.”

O službenom uplitanju Hrvatske i optužbama za lobiranje za svoje sunarodnjake kardinal ne pridaje važnost. “Neki to nazivaju uplitanjem u unutarnje stvari BiH. Hrvatska je prekasno shvatila svoju dužnost da stoji iza svog potpisa u Daytonu, kao i obveze u Ustavu. Ne treba se mnogo obazirati na provokacije jer isto to i oni rade, a nitko ih nije prozivao kada su dopuštali da ova zemlja postane ostavština nekog prošlog imperija.”

Kardinal se približava svom zlatnom jubileju – 50 godina svećenstva, 30 godina biskupstva, četvrt stoljeća otkako je kardinal i 75 godina života. Skromno i ponizno dodaje: “Ne trebam čekati jubileje, nego već sada iskreno zahvaljujem Gospodinu što me pratio i krijepio tolikim milostima.”

VecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari