Pratite nas

Intervju

Intervju Danko Bevanda

Objavljeno

na

Danko Bevanda je 100%-tni HRVI I. skupine koji živi u Zagrebu, a inače je iz Jara (Široki Brijeg). Za Vrijeme Domovinskog rata bio je pripadnik 2. gbr Gromovi, jedne od najelitnijih postrojbi HV – a, a trenutačno je dopredsjednik Udruge 100%-tnih HRVI I. skupine, udruge koja od svog osnivanja okuplja najteže stradalnike HV – a i HVO – a. Član je i Udruge Hrvatska zvona, pa je to, pored svega navedenog, bio povod ovom našem razgovoru.

Kako jedan branitelj poput Vas, 100%-tni invalid danas promišlja o državi i o narodu za koje se borio? Kako gledate na današnju Hrvatsku? Kako gledate na položaj hrvatskog naroda u BiH?

Još od svojih prvih razmišljanja u okruženju u kojem sam se rodio i odrastao često sam razmišljao o tadašnjoj državi u kojoj je moj hrvatski narod bio u podčinjenom položaju u odnosu na druge narode, a posebno na srpski narod što se posebno osjećalo u mome kraju u kojem je nekolicina njih bila na svim vodećim funkcijama. Kako ih nije bilo dovoljno za sve te funkcije, na žalost pojedinci iz mog hrvatskog naroda koji su gledali samo svoje sitne interese, pristupali su tadašnjoj komunističkoj partiji i na razne načine činili zlo svom narodu. Kada je došao trenutak ponovnog stvaranja Hrvatske države nisam nimalo dvojio gdje je moje mjesto. To je bilo vrijeme u kojemu sam osjetio da je to povijesni i privilegirani trenutak moje generacije za doprinijeti uspostavi samostalne i slobodne Hrvatske države, jer mi smo bili ti koji su imali prigodu ostvariti višestoljetne snove hrvatskog naroda. Nakon gotovo tri desetljeća postojanja Hrvatske države i krvavog rata u kojem smo je stvorili, zadovoljan sam činjenicom što imamo tu Hrvatsku državu, ali nikako ne mogu biti zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi ova zemlja. S obzirom na činjenicu da u vrijeme kada smo išli stvarati  Hrvatsku državu za tu ideju nisam žalio dati svoj život, nikako ne mogu biti zadovoljan s trenutnim stanjem u kojem se nalazi hrvatski narod.

Što se tiče položaja hrvatskog naroda u BiH iz kojega i sam dolazim, tu mogu biti još manje zadovoljan i jako sam zabrinut zbog svega što se dogodilo i događa u proteklih dvadeset i više godina, a posebno mi smeta nejednakost i neravnopravnost u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH. Tu bih posebno istaknuo odnos hrvatskih „političkih elita“ u BiH prema mom narodu. Njihovo vlastohleplje ili samodostatnost je jedan od glavnih razloga za trenutno stanje u kojemu se nalazi hrvatski narod u BiH. Nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da, dok je hrvatski narod zbog ekonomskih razloga prisiljen na iseljavanje iz BiH, u isto to vrijeme političari koji taj narod trebaju voditi, stječu enormna bogatstva na račun tog istog naroda.

Teško ste ranjeni 1995. godine. Tri tjedna ste bili u besvjesnom stanju, mozak vam je pretrpio velika oštećenja, a liječnici vam nisu davali puno izgleda za život. Danas se pak borite s posljedicama svega toga, no duh ne jenjava. Kako tako tjelesno ranjen čovjek može imati tako jaki duh?

Da, točno ste naveli da sam nakon teškog ranjavanja 5. kolovoza 1995. godine u VRO Oluja bio u teškom zdravstvenom stanju kada mi se davalo vrlo malo izgleda za preživljavanje. Mislim da su volja za životom i Božji planovi bili presudni da nastavim živjeti i dočekam rođenje tada još svog nerođenog djeteta, jer u trenutku moga ranjavanja moja supruga Kata je bila trudna i sami dragi Bog je htio da ja dočekam rođenje svoje druge kćeri. Iz ljubavi prema svojoj obitelji ja crpim energiju i snagu za svoj život. Moram još samo napomenuti da smo prije mog ranjavanja imali kćer Luciju koja je bila stara tri i pol mjeseca, supruga Kata je bila trudna s kćeri Marijom, a nakon toga smo dobili još dva sina Domagoja i Luku.

Na Vaše pitanje kako ovako ranjen čovjek može imati jak duh, odgovor je istinska i snažna vjera u svemogućega Boga.

Unatoč svemu tome što ste prošli smatrate velikom privilegijom što ste imali priliku boriti se za svoju Domovinu i svoj narod ?

Kao što sam već ranije naglasio, višestoljetna težnja hrvatskog naroda za vlastitom državom davala mi je volju i snagu da dam svoj osobni doprinos u ostvarenju tog cilja. Doista sam smatrao privilegijom što sam živio u vremenu stvaranja slobodne i neovisne Domovine, jer to je bilo nešto najsvetije što sam mogao učiniti za svoj narod zajedno s najhrabrijim sinovima i kćerima mog hrvatskog naroda.

Zašto ste osjetili potrebu priključiti se Hrvatskim zvonima ?

Držim da je zbog svega gore navedenoga bilo primjereno na neki način dati svoj osobni doprinos u realizaciji svog viđenja rješavanja problema u kojem je hrvatski narod u BiH. Nakon što sam u razgovoru s prijateljima doznao za program Udruge Hrvatska zvona nisam nimalo dvojio da se trebam uključiti i, zajedno s drugim članovima koje izuzetno cijenim, pokušati u okviru svojih mogućnosti doprinijeti u širenju ideje i realizaciji programa Udruge Hrvatska zvona.

Borac ste za prava branitelja. Baš poput g. Marka Radoša bili ste sudionik velikih braniteljskih prosvjeda u Savskoj ulici u Zagrebu prije nekoliko godina. Kakav je po Vama danas položaj hrvatskih branitelja?

Mišljenja sam da hrvatski branitelji nisu dovoljno prepoznati i priznati u hrvatskom društvu, naime glasna manjina građana RH kontrolom medija i vješto manipulirajući osjećajima hrvatskog naroda pokušava stvoriti dojam da su hrvatski branitelji teret ovoga društva. Onaj tko se borio za Hrvatsku državu i bio spreman dati život za njenu slobodu ne traži ništa manje ili više nego li da se provode zakoni države za koju su se borili i koju su stvorili, pa i Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.

Što očekujete od Udruge Hrvatska zvona koja će uz još neke udruge na predstojećim općim izborima poduprijeti HRS?

Od Udruge Hrvatska zvona očekujem da preko svojih članova i kandidata koji će biti uključeni na izborne liste na predstojećim Općim izborima u BiH provede svoj program i u tom pogledu pružam potpunu potporu suradnji s drugim udrugama koje imaju slične programe kao i s HRS – om.

Iskreno se nadam da ćemo s mladim, obrazovanim, nekompromitiranim i čvrstim ljudima vratiti nadu hrvatskom narodu u BiH.

Jedino na takav način možemo zaustaviti iseljavanje i osigurati opstojnost hrvatskog naroda na njegovim stoljetnim ognjištima.

I poruka za kraj: Neka se zvuk Hrvatskih zvona još dugo čuje diljem naše BiH, pa i šire!

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju s gospodinom Miroslavom Ćurićem

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Ćurić

Danas razgovaramo s gospodinom Miroslavom Ćurićem, ravnateljem Srednje ekonomske škole Livno, inače članom Udruge Hrvatska zvona.Negdje tamo početkom svibnja u istom kontekstu, dakle kao članicu Hrvatskih zvona, intervjuirali smo Vašu kćer Martinu. Kako to da ste se oboje uključili u rad Hrvatskih zvona? Tko je koga nagovarao, ona Vas ili Vi nju?

Iako često bude obrnuto, moram priznati da je njeno uključivanje u Udrugu Hrvatska     zvona, njeno oduševljenje ljudima koje je upoznala u Zagrebu, uvelike utjecalo na mene.

Unatoč tome što sam društveno vrlo angažiran gotovo 30 godina kroz sport, kulturu i obrazovanje, odolijevao sam iskušenjima političkog djelovanja pa tako nikada nisam bio član neke stranke. Dugogodišnji sam sportski djelatnik, bivši nogometaš (neki kažu da čak nisam bio ni loš), trenutni predsjednik KUD-a „Kamešnica“ iz mog Podhuma, dugogodišnji dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Livnu, prvi predsjednik skupštine Asocijacije ravnatelja srednjih škola u BiH, član predsjedništva Udruge ravnatelja srednjih škola u BiH koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, sudionik reformskih procesa u BiH od 2000. do 2010. godine. Sve ovo,  uz redovite obveze na radnom mjestu, iziskivalo je puno truda, volje i odricanja pa stoga o političkom angažmanu nisam ni razmišljao.

Njezine motive za aktiviranje unutar Hrvatskih zvona imali smo priliku čitati, koji su Vaši? Što je bilo prijelomno u odluci oko ovog Vašeg angažmana?

Ono što je prvenstveno utjecalo na moje aktiviranje u Udruzi Hrvatska zvona je brojno članstvo mladih ljudi koji se ne boje izazova, koji žele promjene, a spremni su ih svjedočiti osobnim primjerom. Čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje su načela koja promoviraju Hrvatska zvona, a ja ih pokušavam svakodnevno živjeti.

Uvažavanje drugog i drugačijeg, poštivanje svakog pojedinca, neopterećenost mladih ljudi, njihova energija, obrazovni i poduzetnički potencijali također su utjecali na moje uključivanje u Hrvatska zvona.

Ravnatelj ste jedne srednje škole u Livnu. Radite s mladima i sigurno primjećujete što ih najviše muči u njihovom sazrijevanju, zbog čega imaju najviše upitnika iznad glave… Možete li s nama to podijeliti?

Ovih dana navršava se punih 25 godina od mog dolaska na mjesto ravnatelja Srednje ekonomske škole u Livnu i gotovo 30 godina rada u odgoju i obrazovanju. Svoj radni vijek, ali i društveni angažman proveo sam s mladim ljudima. Kroz ovo vrijeme kroz Srednju ekonomsku školu prošlo je oko 4000 učenika, među kojima danas, hvala Bogu,  imamo doktora znanosti, inženjera, svećenika, liječnika, profesora, … ali i puno vrijednih i dobrih djelatnika. Iako mi stariji često imamo primjedbe na njihovo ponašanje i često iskazujemo svoje nepovjerenje u njih i njihove potencijale, uvjeren sam da su mladi ljudi najbolji dio našega društva.

S obzirom na Vaš radni staž i životnu zrelost, sigurno ste bili i još uvijek ste svjedoci promjenama u gradu u kojem živite? Što biste izdvojili kao pozitivne promjene, a što kao one koje su se negativno odrazile na život zajednice kojoj pripadate?

Kada se osvrnem na proteklih tridesetak godina, kao dragovoljac Domovinskog rata i kao ratni zapovjednik na dijelu livanjske bojišnice, ne mogu ne prisjetiti se tih teških, krvavih, ali i ponosnih dana. Tu odlučnost, ponos i jedinstvo, daj Bože da ponovno ostvarimo. Istinski livanjski branitelji, znani i neznani momci s prvih crta bojišnice, nažalost su zaboravljeni, bolesni, razočarani, nezaposleni i prepušteni sami sebi.

Na njihova radna mjesta došli su neki drugi, nečiji rođaci, prijatelji, stranački istomišljenici i kolege pa čak i ratni dezerteri. Branitelji su poput svojih očeva morali kruha tražiti po europskim, najčešće njemačkim bauštelama. Da bi se krug zatvorio, istim putem moraju i djeca branitelja – nakon završavanja fakulteta, nedobivanja čak ni pripravničkog staža, odlaze i oni. Posljedice su katastrofalna demografska situacija, sve praznije škole, tjeskoba i beznađe.

Na svu sreću, ima i pozitivnih primjera u vidu poduzetničkih projekata mladih gospodarstvenika iz Hrvatske i dijaspore, koji su prepoznali ljudske i tehnološke potencijale, ali i nužnost opstanka mladih ljudi na ovim prostorima.

Vjerujem da će takvih inicijativa biti sve više.

Koji bi bio Vaš savjet jednoj mladoj osobi koja realno i racionalno promišlja o društvu u kojem živimo i koja je svjedok negativnih društvenih pojava, nepotizmu i korupciji koji nas okružuju?

Teško je u ovome trenutku nešto sugerirati, kao ljudi moramo vjerovati da će se nešto promijeniti na bolje. Iskreno vjerujem da su upravo mladi nositelji tih pozitivnih promjena. Otići, znači predati se bez borbe. Otići, znači zauvijek napustiti pradjedovska ognjišta na koja su se vraćali naši očevi, jer su ih na njima čekale obitelji. Tko će nas čekati kada odemo?!

Samo je jedno sigurno, najljepše i najbolje mjesto za život je rodni kraj. Da bi nam bilo bolje svi se moramo više potruditi. I žrtvovati.

Što biste htjeli postići svojim angažmanom kroz Udrugu Hrvatska zvona?

Volio bih kada bi prostor HBŽ – a postao mjesto dobrog življenja za sve, prostor gdje će mladi ostvariti svoje potencijale, prostor zadovoljnih i sretnih obitelji i radosnog dječjeg smijeha.

Ostati ili otići, vječna je dilema koju imaju mladi ljudi iz naših krajeva. Imali su je i branitelji početkom agresije na naše prostore. Svoja razmišljanja, nadanja  i osjećaje opisao sam u jednoj pjesmi nastaloj u Domovinskom ratu.

Hladno proljetno jutro puno magle

Pogled mi traži Kupreška vrata.

Svuda vidim samo krš i goli kamen

Bože, kako je pusta ova zemlja Hrvata.

Pogledam na drugu stranu,

dinarski prsten čuva naše polje

pitoma sela poljem razasuta,

kao da čekaju i tiho mole.

I opet se pitam, po tisuću puta,

zašto smo ovdje, kad bi nam

drugdje bilo puno bolje,

i dok razum traži

neko opravdanje, srce tuče jače

mimo moje volje.

 

(Cincar , proljeće ’92.)

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Damir Kajin o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću…

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo nastavak intervjua sa Damirom Kajinom o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću te svim problemima koji opterećuju ovaj Hrvatski poluotok

Što se zbiva s Uljanikom?

Katastrofa. Danas je 16.08. i radnici bi trebali dobiti plaću. Međutim, ako Vlada u Uljanik ne unese 300- 350 mil. €, te ako novom vlasniku ne bude jamčila za 200 mil. € kojeg bi ovaj trebao unijeti u Uljanik, sustav koji je stvaran 170 godina nećemo više prepoznavati. 350 mil. € je cca 2.5 mlrd. kn. Ili to vam je 5 000 stanova od 50 mč prosječne cijene od 1 400 € po kvadratu. Ili to vam je najmanje 5 000 prodanih gazdinstava u Slavoniji koje ljudi nude za manje od 50 000 €, a stvarala su ih 3, 4 generacije.

Ali prije 7 mjeseci kada je Vlada izdala jamstvo od 96 mil. € Jakovčić, Miletić i  Flego tvrdili su da će s tim novcem Uljanik stati na noge!

Ja sam govorio da neće. Oni ne znaju da su živi. Danas Uljanik ima problem isplata plaća, a imat će opet za mjesec, pa dva mjeseca, itd. Ono što je najgore, mediji pod utjecajem IDS-a, a u suvlasništvu Končara, tvrde da će Končar “uskočiti”. Istina je da se Končar obratio Vladi da mu HBOR izda 16 mil. € kredita. Znači, bez Vlade nema isplate ni ove plaće.

Priča se da je platforma Apolo izrađena u Uljaniku smanjila državna jamstva za 100 mil. €.

Točno, ali od platforme Apolo Uljanik je u minusu za dobrih 15 mil. €. Po svakom brodu imate gubitak od 15 i više mil. €. O tome sam više puta govorio u Saboru.

 Pa kako da se tome stane na kraj jer ispada da bi se time moglo zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske.

Vjerojatno ne bi, ali bi 350 mil. € usmjerenih u populacijsku politiku prepolovilo iseljavanje. Istina, bez tog novca će masovnije i Istrijani napuštati Istru.

 Koliko je do sada Vlada uložila u Uljanik?

Cca 4.4 mlrd. kn. S ovih 2.5 mlrd. kn to će biti blizu 7 mlrd.kn.  Uljanik je usput usisao i 500 mil. kn iz 3.maja, a o jamstvima neću.

Pa kako tome stati na kraj? Što je geneza problema?

Pretvorba Uljanika i Uljanik plovidbe. Ja sam galamio u Saboru da Uljanik nije spreman za pretvorbu, da privatizaciji valja reći ne, da privatizacija gdje bi radnici bili vlasnici je najobičnija obmana. Da Uljanik u trenutku privatizacije ima 100 mil. € gubitaka, da po brodu gube 15 mil. €, itd.

 Miletić govori da je Istra uspješna jer se IDS ne miješa u rad uprava.

Ako to tvrdi onda je izgubljen u prostoru i vremenu. Istra je bila uspješna onda kada se umješavala u rad istarskih tvrtki koje bi zapale u probleme. Počev od Pivovare, Cimosa, Istarske banke, TPS-a, pa i samog Uljanika. Ja sam supotpisivao otpis potraživanja Županije i Grada Pule u iznosu od 65 mil. kn. Pa ja sam tamo 2007. hodočastio do Sanadera da Tankerska i Uljanik uđu u Viktor Lenac i to se pokazalo dobrim. Sjećam se kao danas kada me je predsjednik uprave Uljanika tražio da govorim s Milanovićem i Linićem za 120-140 mil. € jamstava Uljaniku i znam kako su tekli ti razgovori. Ali to redovito čini i Miletić. S tom razlikom da ja sebe nikada nisam politički prodavao- „Vi pomognite meni, pa ću ja vama držati kvorum“. Pa 13.09. u Puli će se održati sjednica Vlade, a glavna tema bit će Uljanik.

 Što je biti kraha pulske brodogradnje?

Privatizacija. Ono što je vrijedilo je Uljanik plovidba brodarsko poduzeće koje je 1986. osnovao Uljanik da u godinama smanjenih narudžbi za istog grade brodove. Genijalna odluka. Međutim, Plovidbu , ono najdohodovnije što je bilo u Uljaniku preuzeli su direktori, a Uljanik prepustili radnicima. S druge strane uz 48% koliko drže radnici 52% Uljanika drže Croatia osiguranje, mirovinski fondovi… i po problemima Uljanika isti u njega nisu uložili niti kune. Zašto onda Vlada koja sve daje ne nacionalizira Uljanik kao u slučaju Agrokora?

 Zanimljivo da se Jakovčić na vrijeme, iako Todorićev savjetnik povukao iz Agrokora, a sada napušta Končara.

Treba imati osjećaj za tajming. To je bit opstojnosti. Ako želimo da Uljanik preživi treba raditi sve suprotno od onoga što Jakovčić predlaže. Sada spominje preseljenje Uljanika 40-50 km istočnije. Pa Uljanik nije u stanju u svom trošku preseliti jednu kancelariju s prvog na drugi kat, a kamoli izmjestiti proizvodnje. A i tko bi ga prihvatio? To je gašenje proizvodnje, a potom slijede špekulacije sa zemljištem.

Zar to ne vide Puljani?

Ne.  Oni koji su zaposlenici gradskih vlasti njima je dobro, a oni drugi ne idu na izbore, pa bi netko zaključio da ih za Uljanik nije briga. Oni treći su napustili Pulu i danas su u Italiji, Njemačkoj, Irskoj…

 Što je rješenje za Uljanik?

Ono što i za Agrokor. Nacionalizacija. Pa vlasnici bi to objeručke prihvatili. Konačno, Debeljak je nudio za ulazak u Uljanik 100 mil. €, ali prihvaćena je ponuda od 25 mil. €. Pred 6 mjeseci nešto se moglo učiniti, a danas je puno teže.

 Što je s otpuštanjima 1 300 radnika, Lencem, 3.majom koji su danas dio Uljanika?

Točno, doma će 1 300 radnika. Stvarno puno više. 3.maju majka Uljanik mora vratiti 500 mil. kn i nude ga jednom talijanskom brodogradilištu. Viktor Lenac prodaju-prodali su Palumbo grupi iz Napolija čiji su vlasnici bili 5 god. u talijanskom kućnom zatvoru. NO Uljanika se raspao i situacija je složena.

 Pa i Končar je bio u zatvoru!?

Davno je to bilo. Problem su lokalna vlast i uprava Uljanika. Da se razumijemo, možda najmanji problem je ova zadnja uprava.

 Da li stoji teza da u državni proračun Županija Istarska više unosi no što iz njega dobiva?

Ta teza je stajala do 2017. Već 2017. Istra je više novaca povukla iz državnog proračuna no što je unijela, a 2018. to će biti drastično više. To govori da stagniramo. Istra nisu samo fešte i tartufi. Samo turizam i TDR. Istra su i Uljanik i sirotinja koja iseljava, nepotizam i kontrola medija i namješteni sudski procesi. Točno, u Istri se bolje živi nego drugdje u HR, ali da nemamo turizma bili bi kao Bosna Srebrna.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Kajin o Jakovčiću: Istra je danas ‘špilja razbojnička’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari