Pratite nas

Intervju

INTERVJU: Đuro Glogoški za Kamenjar: Zašto nam ne daju govoriti, Čega se boje!?

Objavljeno

na

[dropcap color=”#322828″ bgcolor=”#” sradius=”0″]N[/dropcap]akon hladnokrvne reakcije  predsjednika Sabora Leke koji je u Saboru odbio obraćanje  100-postotnih invalida domovinskog rata. Ti isti ljudi koji su dijelove tijela dali 90-ih u oslobađanju  Hrvatske, kako bismo  imali Hrvatski Sabor i demokratski sustav slobodne Hrvatske. Naši invalidi su izbačeni iz vlastitog Sabora i rečeno im je da se ne mogu obratiti javnosti (iako je to pravno bilo izvedivo).

Ovaj nehumani čin kojim se ne samo omalovažava Hrvatska, branitelj, nego i invalidi!!!! Koje se nehumano tretira kao građane  drugog reda. Ovaj intervju  je apel na solidarnost  svih skupina ljudi koji su se našli u situaciji  da su tako  okrutno  omalovaženi i odbačeni  od sustava.  Da, ovo je apel na sve žrtve totalitarističkih režima u koje spada i ovaj naš ‘slučaj’, gdje se invalidu bez obje noge oduzima pravo govora i izjašnjavanja, itekako ozbiljnih razloga  zašto  se već  102 dana invalidi u šatoru  pred vlastitim  ministarstvom  smrzavaju, medijski blokirani.

đuro glogoški potpora2  Apeliram na sve, na  žrtve  kao što su nikad prežaljene žrtve Holokausta, apeliram na preživjele žrtve koje  su se morale također  izboriti za svoja  ljudska prava nakon genocida. Apeliram na sve obespravljene, nezadovoljne i žrtve monetarnog lopovluka, deložirane kojima se oduzima jedini krov nad glavom,  apeliram na solidarnost, humanost svih nas i cijelog svijeta.

  Nalazimo se u braniteljskom šatoru  u Savskoj 66 u Zagrebu  sa nama je naš  branitelj Đuro  Glogoški predsjednik stopostotnih Hrvatskih ratnih vojnih invalida I.  skupine  i jedan je od prosvjednika iz braniteljskog šatora. Prosvjeda dubokog nezadovoljstva  i dugogodišnjeg “političkog doigravanja” sa braniteljima i Domovinskim ratom. Prosvjeda najugroženijih invalida, koji je od spontanog okupljanja postao otvoreni prosvjed ne samo branitelja nego svih ugroženih i degradiranih ljudi u hrvatskom društvu, prosvjeda protiv ne funkcioniranja institucija Hrvatske vlasti  koja simultano uništava i još  negira i udaljava Domovinski rat, kao riječ  žele ga ukloniti i time ruše  temelje Hrvatske državnosti, degradiraju domoljublje i osuđuju sve i svakoga tko je bio dio te priče. Uz to gospodarski ruše Hrvatsku dajući  joj epitet zemlje investicijskog neprosperiteta, zemlje siromašnih i ojađenih.

Očiti  dokaz bešćutnosti je ne poštivanje 100-tnih invalida domovinskog rata koji već 102 dan kampiraju u šatoru pred vlastitim ministarstvom, mole smjenu ministra koji im odbija pomoći nego prebacuje njihov probleme na druga ministarstva, branitelji čekaju da se napokon uvede  Domovinski rat i  branitelji  kao legitimni pojam u ustavni zakon koji ova vlada već  godinama odbija, nazivajući ga sve samo ne domovinskim, civilni, slučajni i čak i građanski.  Time sustavno pokušavaju  izjednačiti agresora i branitelja/žrtvu, kako bi mogli isplaćivati iz Hrvatskoga proračuna agresoru jednake mirovine kao i braniteljima(!!!). Zato se pokušava Domovinski rat svesti na pojam građanskog. Nije ni čudo  obzirom da je u sadašnjoj Vladi Hrvatske čak 40% članova zastupnika pripadnika jedne manjine(!!!) Obranu i nastanak  Hrvatske, Vlada želi svesti na puku slučajnost, grešku rušenja  još ne osuđenog,  štoviše, poetiziranog bivšeg sistema, sistema kojega su svi osim naše očito ponovno okupirane Hrvatske, osudili.

DSC_0750

Zahvaljujem Vam što  ste nas oslobodili 90-ih.  Hvala što ste stvorili, vratili i obranili sa brojnim braniteljima HVO-a i HV-a i HoS-a Hrvatsku, hvala Vam što  još  imate snage za borbu i za ovaj intelektualni rat sa institucijama i vladajućima  kojima se riječ i misao hrvatskog gadi, proziva nacionalizmom i uzima kao negativan pojam. Danas ste izbačeni  iz Sabora,  nekolicina stopostotnih invalida Domovinskog rata danas je izbačena i nije im se dozvolilo obraćanje  u Saboru?  Predsjednik Sabora g. Leko je odbio, a mogao je prihvatiti, petominutno obraćanje  zastupnicima Vas koji ste položili  dijelove tijela  za Hrvatsku? 

Prije svega zahvaljujem Vam na zahvali, ali nešto  smo ostali dužni  hrvatskom narodu i mladima prije svega ovoj zemlji,  91-e godine imali smo želju i moralnu obavezu braniti napadnuti hrvatski narod i hrvatsku državu, međutim nakon Domovinskog rata mislili smo da svi imaju budućnost  u  Hrvatskoj.  Poznato Vam je  da nažalost u posljednjih nekoliko godina mladi odlaze iz Hrvatske da su prisiljeni tražit  radna mjesta  u nekim drugim zemljama, a to je sigurno nešto što  hrvatski branitelji nisi  željeli i borili se za to.  Ono što  govorimo cijelo vrijeme, a to je pitanje odnosa institucija  prema hrvatskim braniteljima, članovima njihovih obitelji, prema Domovinskom ratu i hrvatskom narodu, kazao je Đuro Glogoški u intervjuu za naš portal Kamenjar.com.

Ono što govorimo cijelo vrijeme, a to je pitanje odnosa institucija prema hrvatskim braniteljima, članovima njihovih obitelji, prema Domovinskom ratu i hrvatskom narodu.

To je još jedan dokaz što  se dogodilo danas u Hrvatskom saboru, a to je nerazumijevanje institucija države i čelnih ljudi tih institucija.  Poznato vam je da smo danas odbijeni kao što  smo odbijeni i prije mjesec  dana kada smo tražili  predsjednika Sabora Leku da sazove izvanrednu sjednicu Hrvatskog Sabora kako bi se u saboru raspravilo o odnosu institucija prema braniteljima, članovima obitelji i samom pojmu Domovinskog rata.

  Tražili smo da se klubovi zastupnika očituju jesu li za to da se sva prava branitelja stave u jedan zakon koji treba postat Ustavni zakon, kao i to da se predstavnik braniteljske populacije obrati u Saboru. Nažalost  dobili smo danas kao što  ste vidjeli  negativan odgovor od predsjednika  Sabora koji sam govori da je Hrvatski Sabor dom cijelog hrvatskoga  naroda i da su  vrata Sabora uvijek otvorena. Mi smo danas išli u Hrvatski sabor, ali se na žalost  nismo mogli obratiti zastupnicima ni Hrvatskom  narodu.

pros2

Što se moglo postići današnjim obraćanjem u Saboru.  Zašto  smatrate da vas je Leko odbio danas, unatoč tome što on može prihvatit vašu želju  za obraćanjem zastupnicima u saboru, očito u pozadini instruiran odobravanjem Zorana Milanovića? Zašto nisu htjeli vaše  gostovanje? Čega se boje?

Gledajte, g. Leko  govori cijelo vrijeme kako su hrvatski  branitelji  najzaslužniji za stvaranje  domovine Hrvatske,  ali nije to dovoljno reći!  Treba to i pokazati.  On to danas  nije pokazao.

images_cms-image-0000079371Mi smo se danas htjeli obratiti hrvatskim zastupnicima i narodu kako bi rekli istinu koju govorimo cijelo  vrijeme. Kako bi im dokazali još  jednom da i ministar i predsjednik Vlade, moram otvoreno reći… lažu.

Lažu  o onome… lažu o odnosu prema hrvatskim braniteljima, a kako je sjednica hrvatskog Sabora prenesena preko Hrt-a htjeli smo o svemu tome informirati i hrvatsku javnost. Očito je da predsjednik Sabora Leko nije htio da se o tome upozna Hrvatska javnost, sazna istinu.

Što  se treba unijeti u Ustav  po Vašem  mišljenu da bi se riješio problem vjerodostojnosti i legitimnosti Domovinskog rata i samim time neriješeno pitanje branitelja kao legitimnih tvorioca Hrvatske, slobodne međunarodno priznate zemlje?

Dvije ključne  stvari pitanje onoga što  se sustavno radilo unazad nekoliko godina, što  se pokušalo napraviti kroz izmjene i dopune zakona koja je trebala ući u proceduru krajem prošle godine. A to je da su se sva prava stradalnika Domovinskog rata počela  prebacivati u nadležnost drugih ministarstava.(!)  Što  znači  kako predznak hrvatakoga branitelja  nestaje. Hrvatski branitelj koji je nezaposlen postaje socijala.

Ono što  još  posebno  treba  naglasiti je pitanje odnosa prema  Domovinskom ratu.
U svim dokumentima posljednjih nekoliko  godina ne govori se više  o obrambenom Domovinskom ratu,  govori se o građanskom ratu ili nekim ratnim zbivanjima sa početka 90-ih. Pokušava se izjednačiti žrtva i agresor, za nas je neprihvatljivo da agresor, oni koji su sudjelovali u agresiji na republiku Hrvatsku i bili ranjeni u vlastitoj agresiji na Hrvatsku da mogu ostvarivat prihode i prava iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Što je potrebno za unošenje zakona u Ustav? Zašto je to bitno? Koliki broj zastupnika ga mora podržati?

Ono što  mi želimo da zakon o pravima branitelja postane ustavni zakon.  Zašto?  Zato što  kroz sve ove godine političke opcije u svakom trenutku, kada im to odgovara počinju  manipulirat zakonom o pravima hrvatskih  branitelja i sa hrvatskim braniteljima.  Mi to želimo izbjeći  neovisno koja politička opcija je na vlasti.  Sigurno je  da hrvatski branitelji  imaju svoje mjesto  u Ustavu da njihov zakon može  postati Ustavni zakon. Jer, ako su saborski zastupnici odlučili da je zakon o nacionalnim manjinama Ustavni zakon, a dobro  znamo da se tim zakonom htjela zaštititi  samo jedna nacionalna manjina i to ona čiji su pripadnici sudjelovali u agresiji  na republiku Hrvatsku i to sve kako bi direktno sudjelovali u vlasti. Tada smo mišljenja da je zakon o pravima branitelja, onih koji su temelj države Hrvatske,   a to su hrvatski  branitelji i Domovinski rat, imaju svoje mjesto u Ustavu Republike Hrvatske.

Više  od 100 dana ste u hrvatskom šatoru  koji je vaš  stav o vlasti koja na ovako bešćutan i okrutan način odbija pomoći  hrvatskom narodu po pitanju svih obespravljenih, deložiranih i socijalno ugroženih, afere Franak i mladih hrvata njih oko 115000 iseljenih od 2000-te ? Što  mi, svi skupa koji smo u Hrvatskoj možemo učiniti za poboljšanje?

100posto za HrvatskuSigurno treba naglasiti odnos prema hrvatskom narodu,  općenito neovisno  radilo se o braniteljima, da li se radi o poljoprivrednicima, radnicima, nezaposlenima jednostavno  izgleda da je ovu političku opciju koja je na vlasti ne zanima Hrvatska država, niti to kakva će situacija biti u Hrvatskoj. Ono što govorimo cijelo  vrijeme, treba se promijeniti odnos institucija i političara. Tražimo  odgovornost političara,  ne prihvaćamo više  političku ne odgovornost.

U Hrvatskoj mora postojat nacionalni interes ne samo politički  osobni interes …mora se stvoriti  nacionalni interes, on je najvažniji  za sve  neovisno o političkoj opciji koja je na vlasti, bilo da su lijevi ili desni.  Jedino na taj način možemo ići  naprijed, jedino na taj način možemo  osigurat budućnost  u našoj zemlji.

Na brojne načine  ova, očito ne solidarizirana vlada bez osjećaja za Hrvatsku ,hrvatsko i njezine interese podupire svojim ne djelovanjem odlazak mladih,  ne poštivanje invalida? Podizanjem pdv-a ruši investicijske potencijale?   Kako gledate na te poteze obespravljivanja?

Gledajte, kada imate situaciju u zemlji u kojoj je velik broj nezaposlenih u situaciji kada mladi napuštaju svoju domovinu tada idete za početak govoriti o pravima koje prima netko tko je dao svoje zdravlje za Hrvatsku to je još jedan pokazatelj da ti ljudi ne žele  riješiti situaciju u zemlji. Jer da su svu energiju uložili  da se riješi ova situacija sigurno bi već  pronašli riješenje.
Ali istovremeno  oni ne žele  govoriti o nekim drugim stvarima, koji je  stvarni problemem u domovini i tko je odgovoran za taj problem i kako ga riješiti dugoročno.

Naša prava proizlaze iz zakona o pravima hrvatskih  branitelja i ona su takva kakva su. Nažalost  svjedoci smo da se uvijek  pokušava otklonit pozornost od stvarnog problema u republici Hrvatskoj.
Pogledajte jednu situaciju …rekli su da je u Hrvatskoj 50 000 manje nezaposlenih, ali nisu rekli da se broj zaposlenih povećao, broj je ostao isti. Gdje je nestalo 50 000 nezaposlenih?
-:-Mogu vam ja reći!  Vodite se kao nezaposlena osoba ukoliko se u roku od 28 dana ne javite  na biro, automatski  Vas drugi dan brišu  sa liste nezaposlenih… To vam dojave,  te se  potom vodim kao ispisana sa biroa, iako sam nezaposlena, u evidenciji me nema,  ali blokirana sam nekoliko mjeseci  te se na zavod ne mogu prijaviti… očito  se tako u izbornoj godini riješavaju nezaposlenih i smanjuju liste nezaposlenih, ali ne povećavaju liste zaposlenih (i dalje nezaposlena)

pros1

Kako objašnjavate policijski nadzor prilikom uništavanja  znaka “za dom spremni” sa Hos-ovog spomenika poginulim braniteljima , naših branitelja iz Hos-a kojeg ste i sam bili dio. Citata koji je još  knez Šubić – Zrinski koristio…

I sami vidite po neovisnim portalima , ovo barbarsko djelo izazvalo je mogućnost  stvaranja hrvatskih šatora i u Splitu i drugim mjestima ne samo branitelja nego svih ugroženih i obespravljenih… Koje je srozao previsok pdv, nezaposlenost, politička nebriga za ljude u zemlji, ulaganja u proizvodnju,  bankarsko lihvarstvo, deložacije i svih koji su protiv opstrukcuje ekonomskog napretka Hrvatske ? Što  se događalo sa pravima branitelja?

Zbog hrvatske javnosti želim reći samo jednu  stvar, da bi postalo jasno.  Od 1999.godine prava branitelja  se nisu povećavala,  proračun je tada bio 48 milijardi,  sada je proračun 126 milijardi sada je pitanje  tko su ti potrošači?

Što se tiče  spomenika u Splitu i osobno sam bio član Hos-a i nosio tu oznaku, bio sam…za dom spreman  91-e godine. I tada mi nitko nije rekao,  ne smiješ  ići  u Domovinski rat, nemoj nosit tu oznaku,  nemoj dat svoj život  za svoju domovinu Hrvatsku kao i mnogima koji su svoj život  dali…  Ne znam zašto  im to sada smeta?

Kako gledate na medijsku blokadu, zanemarivanje hrvatskog šatora branitelja počevši  od Radmanovog Hrt-a , Rtl i Nove tv koji su doslovno dale reportažu od minute tek 100-tog dana, nakon objave i potpore u američkim medijima o prosvjedu 100-postotnih hrvatskih invalida branitelja pred vlastitim ministaratvom. Kako gledate na korumpirano-podobne medije koji se bave isključivo onim što vlast dozvoli?

sabor_branitelji24-290115U Hrvatskoj  traje medijska blokada zbog toga smo odlučili  i pravimo tribine po cijeloj Hrvatskoj kako bi ljude upoznali sa problemom. Ali vidite i sami ne samo da se ne govori o hrvatskim braniteljima i o razlozima zašto  smo ovdje. Nego u medijima se ne govori ni o stvarnim problemima koji su u Hrvatskoj. Nego što  se tiče  medija bilo bi zanimlljivo kad bi napravili neke reportaže  sa gospodom iz vlasti da mi saznamo pravu istinu…međutim, ne oni samo žele samo neke afere, oni izvlače, cenzuriraju, nažalost  i ono što se dogodi,  mnogi su pritvoreni, u konačnici  nema ni optužnica protiv njih te u određenom  trenutku treba napraviti neku aferu kako bi se skrenula pozornost sa stvarnih problema u republici, domovini Hrvatskoj.

Tribine o kojima govorite i na kojima imate pravo govora, gdje su se održavale, kakva je posjećenost i gdje  će  te još  gostovati?

Sigurno da kroz ovo što sve radimo vodimo brigu o hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini pa tako svakako i o pripadnicima HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane) oni su sastavni dio Hrvatske vojske, to su hrvatski branitelji i ono što ćemo sigurno napraviti je to da ćemo inzistirati na tome da oni takva prava i ostvaruju.

Kako je u Hrvatskoj  medijska blokada, kako želimo  upoznati sve zainteresirane zašto  su branitelji u Savskoj, što  se to u stvari događa u Hrvatskoj i što  su pripremali institucije  i nadležni, odlučili smo održavati  tribine po cijeloj Hrvatskoj.

Do sada  smo bili u Dubrovniku, Mostaru, Splitu, Šibeniku, Zadru, na Rabu, u Gospiću, Rijeci, Sisku,  Novoj Gradišci, Slavonskom Brodu,  Vinkovcima,  Osijeku,  Bjelovaru, Koprivnici, Varaždinu i u Zaboku još  planiramo ovih dana održati tribine u Imotskom, Kninu, Petrinji, Pakracu,  Đakovu, Slatini i Virovitici. Na internetu  možete naći  informacije kada gostujemo.

Imate li kakvu poruku za Hrvate  u Hercegovini i Bosni? Gostovali ste u Mostaru. Poruku za branitelje Hrvatskog vijeća  obrane koji je branio Hrvatsku od Kupreških vrata pa duž linije sve do Livna i Mostara.

Trenutno  Hrvatsko vijeće  obrane ne ostvaruju  nikakva prava, ni u BiH ni u HR,a  kao i HV i HOS branio je Hrvatsku. Poruka je jasna i mi smo bili na tribini u Mostaru, zasad. Sigurno  da kroz ovo što sve radimo vodimo brigu o hrvatskom  narodu u Bosni  i Hercegovini pa tako svakako i o pripadnicima HVO-a (Hrvatskog vijeća  obrane) oni su sastavni dio Hrvatske vojske,  to su hrvatski branitelji i ono što  ćemo sigurno  napraviti je to da ćemo  inzistirati  na tome da oni takva prava i ostvaruju.

Ovo je jedno buđenje Hrvatske. Koliki broj hrvatskih branitelja je bio u šatoru u ovih 102 dana?  Tko vam sve dolazi i obraća se za pomoć i potporu?

Preko 100 000 – 130 000 sigurno, branitelja  koji su  prošli  kroz hrvatski šator, ali i ono što  treba  naglasiti kako smo svjedoci u posljednje  vrijeme da nam se obraća sve veći  broj ljudi koji nisi zadovoljni svojim životom u  Hrvatskoj. Mi smo ostvarili suradnju sa blokiranima,  OPG-om, naravno sa nekim sindikatima, obraćaju nam se naši mladi,  hrvatske željeznice, Jadran kamen svi nam se obraćaju jer prepoznaju ovaj trenutak  koji je u Hrvatskoj, svjesni su situacije, svjesni su jednostavno, ako nešto  ne promjenimo…jednostavno  nema budućnosti u Hrvatskoj.

Postoji li mogućnost da je u pozadini svega ovoga, zanemarivanja vaših prava, neangažmana Predraga Matića, kao ministra,zapravo pokušaj trajnog ukidanja Ministarstva branitelja?

Naravno da je moguće, ako samo pogledate izmjene i dopune zakona unazad nekoliko godina rada, vidjet će te da u izmjenama i zakonima piše  slijedeće: “Ministarstvo koje  će  bit nadležno za hrvatske branitelje”,  ne imenuju  se Ministarstvo  hrvatskih branitelja, nego Ministarstvo koje  će bit nadležno za branitelje. A i u osobnim razgovorina sa ministrom obrane g. Kotromanovićem, na jednom od sastanaka prošle godine u sedmom mjesecu je rekao vrijeme  je da se zatvori ta knjiga o Domovinskom ratu, a prije jedno mjesec  i pol dana u  Saboru nam je rekao, dokle vi mislite  da treba postojat Ministarstvo hrvatskih branitelja to je jasan pokazatelj… moram naglasiti ne stav pojedinca nego stav ove vlade.

Smatrate li da će  braniteljima pomoći novo izabrana prva Hrvatska Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarević koja je odmah poslije rezultata izbora došla  upravo u Savsku u šator, kao i Novu godinu koju je vam je došla čestiti? Može  li ona pomoći i ostalima koji su kao i vi ugroženi i obespravljeni?

Nova Predsjednica Hrvatske Kolinda Grbar -Kitarevic došla je odmah poslije  rezultata izbora kod nas branitelja u šator to je jasan pokazatelj da ima namjeru pomoć  u rješavanju ovog problema koja je njezina ovlast u svemu tome to je pitanje. Ono što  je najvažnije u svemu tome da ona kao Predsjednica republike pokrene pitanje tog i svih nacionalnih interesa. Hrvatska mora bit država,  domovina svakoga tko želi živjet u njoj, a to im mora omogućit  i Predsjednica republike i Predsjednik  Sabora i predsjednik  vlade. Na žalost svjedoci smo da to nije tako. Što  će ona učiniti koje su njene  mogućnosti to ćemo  vidjeti, vrijeme  će  pokazati.

Aktualni ministar Predrag Matić nedavno je izjavio kako ne bi htio  dati ostavku još  jer isplaćuje  kredit, osobni kredit,  koji ne bi mogao isplaćivati sa malenom vojnom mirovinom, kaže. Smatrate li to normalanim razlogom koji ozbiljna osoba na takvoj funkciji može  dati kao argument? Ista osoba koja svoj posao ne radi, ali sa savjetnicima Bojanom Glavaševićem i Vesnom Nađ ignorira sve koje bi trebao štitit, te se prilikom smrti jedne od prvih prosvjednica stopostotnih invalida Domovinskog rata koja je treći dan prosvjeda preminula ispred zgrade ministarstva, nije udostojio doći  ni pogledati ispred ureda nego je ostao sjediti u uredu?

matic-leko-je-stitio-ono-za-sto-su-se-branitelji-borili-zakonGledajte, radi se o čovjeku, koji očito ima zdravstvenih problema.  Mi znamo da je ministar Matic Hrvatski branitelj, bio je obolio od ptsp-a, bio je i 80 postotni HV invalid međutim naglo je ozdravio(!) vjerovatno kako bi mu primanja bila veća nego što  je njegova mirovina,  znamo kolika je ministarska plaća. Ali isto tako svjedoci smo da isti taj ministar Matić nema onu moralnu obavezu kada branitelji 100postotni invalidi ,na čijem čelu je on kao ministar, dođu  ispred ministarstva tražeći  zauzimanje za uvođenje  u Ustav ili smjenu njega i pomoćnika, ako to nije kadar, a on i dalje sjedi  u svojoj fotelji.

Kada umre braniteljica, stopostotni HV invalid on i dalje ostaje sjediti u svojoj ministarskoj fotelji. To je dovoljan pokazatelj o kakvom se čovjeku radi.

Dotični Predrag Fred Matić i bivši  predsjednik  Josipovic bili su u šatoru  jedan put,  kako je to izgledalo?

Znači,  on je bio ovdje u Šatoru došao  je sa bivšim predsjednikom Josipovićem, ali  vidjeli smo što  se dogodilo… Kada su u šatoru  svi koji vole svoju domovinu  zapjevali himnu, njih dvojica nisu pjevali…

Kako vam možemo pomoći, što vam se može  donirati, što  vam je potrebno u šatoru? 

Ono što je sigurno to možemo obećati svima…od naših zahtjeva odustat …nećemo. Kroz ovih 102 dana čuli smo ovdje različite sudbine i priče ljudi, na samo hrvatskih branitelja nego i hrvatskoga naroda. Ono što vam možemo obećati, a to je da ćemo stvorit budućnost u Hrvatskoj domovini za svakog čovjeka koji želi živjet ovdje, prije svega mislim na mlade, a posebno želim naglasit da smo ostali dužni hrvatskom narodu očistiti svoje “dvorište”.

Naravno ono što  je potrebno u svakom trenutku   su prehrana i bezalkoholni napitci. Zahvaljujemo svima koji su donirali do sada i oni koji će činit  to ubuduće jer hrvatski branitelji  nikad nisu bili sami uz nas je uvijek  bio hrvatski narod.

Svjedoci smo sramotnog stava  sadašnje vlasti prema Hrvatskoj dijaspori prilikom posljednjih izbora,  omalovažavanja od strane sadašnje vlasti i medija koje posjeduju. Imate li poruku za Hrvatsku dijasporu?

Vi ste branitelji, osobe koje bi trebale sjedit u Saboru jer ste stvorili slobodnu Hrvatsku,davali živote, tjela i kao vođa  ovog novog pokreta,  buđenja Hrvatske, proljeća i renesanse hrvatskog naroda zapoceli ste potrebnu akciju spašavanja temeljne drzavotvornosti i aprlirali na novi pokušaj ponovnog “izvoza” nezaposlenih Hrvata iz  “okupirane” Hrvatske?

Posebna zahvalnost  našoj  dijaspori, hvala na svemu onome što  su činili i sto čine  za domovinu.  Znamo da bez njihove potpore bi bilo teško obranit Hrvatsku domovinu i osloboditi je.  Također i sada u ovim trenutcima kada da nam predstoji jedna velika bitka, velika borba za budućnost Hrvatske države i svih u njoj.  Zahvalnost Hrvatima iz Australije, koji nas zovu sa kojima se čujemo, koji nam šalju  pisma potpore i šalju  donacije,  hvala velika svima,a posebno onima iz cijele Hrvatske i dijaspore kojima je Hrvatska uvijek  u srcu.

hanna

Recite nam za kraj, koliko možemo očekivati da će  te braniti nas i temelje naše  Hrvatske u Savskoj u šatoru? Divimo se snazi naših branitelja invalida Domovinskog rata koji neumorno djeluju i bore se za istinu, za sudbinu Domovinskog rata i budućnost svakog Hrvata i onoga tko živi u Hrvatskoj? 

Hvala Vam na tome još  jednom Hrvatski narod vam je po drugi put zahvalan, prvo kada ste dali svoje djelove zdravog tijela za fizičku  slobodu Hrvatske i sada u kolicima borite se za njezino  duhovno oslobođenje od depresivne demoralizacije svega hrvatskog i novog pokušaja raseljavanja Hrvata!

Ono što  je sigurno to možemo obećati  svima…od naših  zahtjeva odustat …nećemo.  Kroz ovih 102 dana čuli smo ovdje  različite  sudbine i priče  ljudi, na samo hrvatskih branitelja nego  i hrvatskoga naroda. Ono što  vam možemo obećati, a to je da ćemo stvorit budućnost u Hrvatskoj domovini za svakog čovjeka  koji želi živjet ovdje, prije svega mislim na mlade, a posebno želim naglasit da smo ostali  dužni  hrvatskom narodu očistiti svoje “dvorište”.

Razgovarala Hana Marta Jurčević – Bulić, doktorant Ars Sacre, ak. slik./Kamenjar.com

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Intervju

Anton Kikaš: Iako sam 7,000 km udaljen od Domovine, osjećam da su mi Hrvatska i Herceg Bosna tu „na dohvat“ ruke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hrvatski Vjesnik  - Croatian Herald

Anton Kikaš – intervju za Hrvatski Vjesnik

– Uistinu se radujem da ćemo se uskoro vidjeti, jer za koji dan dolazim na turneju s mojim filmom kojega je redatelj Jakov Sedlar, a za koji je scenarij napisao Hrvoje Hitrec.

Od ukupno devet projekcija filma, prva će biti u Brisbane-u 10. studenog, a posljednja u Hobartu 26. studenog.

Također želim naglasiti da o Hrvatima u Australiji znam jako puno, o njihovom domoljublju i o svemu što su činili da se „sruši“ stari komunistički sustav i da Hrvatska ugleda svijetlo dana i dobije svoju itekako zasluženu samostalnost i suverenost, a napose i o velikom doprinosu u Domovinskom ratu.

Imao sam i ranije poziva da dođem kao gost Hrvatskog nogometnog saveza Australije na tradicionalni godišnji turnir kao i od gosp. Luke Budaka, voditelja Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie, ali evo sve do danas moj dolazak se nije ostvario.

Možete li nam se ukratko predstaviti i što vas je odvelo u daleku Kanadu, u Toronto?

– Podrijetlom sam iz Bijakovića pokraj Međugorja, marijanskog svetišta, a djetinjstvo sam proveo u bosanskom gradiću Kaknju, da bih već s trinaest godina otišao u Sarajevo gdje sam upisao Geodetsku tehničku školu i tako sa sedamnaest godina postao najmlađi geometar u bivšoj državi.

Kao geometar sam radio i mjerio po BiH i Hrvatskoj, da bih nakon toga upisao Geodetski fakultet u Zagrebu i diplomirao 1967. Samo godinu dana kasnije, znajući da bez članstva u partiji neću moći napredovati odlučio sam otići u Kanadu. Još kao student imao sam sukob s čelnim ljudima partije na fakultetu.

Tražio sam sredinu u kojoj ću naći slobodu govora, rada, kreiranja i ostvarenja svog životnog sna, otvaranja vlastitog projektnog biroa, što sam u Torontu i ostvario. Ali prije toga polagao sam ispite iz urbanizma, građevine i geodezije i dobio dozvole za obavljanje ove tri djelatnosti. Upravo ove tri struke bile su dovoljne za projektiranje novih naselja ili kako ja volim reći, mijenjao sam farme u nova naselja i bio jedini consultant u Torontu, koji je imao sve tri dozvole.

U vašem bogatom i plodonosnom radu istakli ste se na širokom spektru različitih djelatnosti, na promicanju istine o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, a posebice otvaranja Katedre za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo u blizini Toronta.

– Uistinu sam bio uključen, ili kao inicijator ili kao dio, velikog broja zbivanja i u hrvatskoj zajednici Toronta, ali i mnogo šire. Sve je počelo prije više od 40 godina kada sam po dolasku u Toronto spoznao da Kanađani o Hrvatskoj i hrvatskom narodu imaju iskrivljenu sliku, koju je diplomacija bivše Juge namjerno širila, do te mjere da su govorili o ljepotama samo Dalmacije, a izbjegavali su riječ Hrvatska.

I upravo ta spoznaja bila je „okidač“ početka mog domoljubnog rada na promicanju istine o Hrvatskoj i tada sam odlučio da ću mijenjati tu „mračnu“ sliku, te da ću prikazivati Hrvatsku u svojim najljepšim bojama, koja po svojoj 14-stoljetnoj povijesti i zaslužuje, a to i danas činim kroz moj hrvatski televizijski program Croatica TV, koji uređujem svakog tjedna, već pune četri godine od kada sam ga spasio da se ne ugasi, jer kad su ga bivši vlasnici odlučili prodati, nitko u hrvatskoj zajednici Toronta i okolice nije bio spreman ga otkupiti.

Ponosan sam da sam u to vrijeme, kao predsjednik Društva hrvatskih privrednika i intelektualaca, na dva povijesna banketa, koja sam organizirao i vodio 1987. i 1989. skupio milijun dolara što je doprinijelo otvaranju Katedre hrvatskog jezika i kulture osnovane 1989. na prestižnom Sveučilištu Waterloo. Milijun dolara je bio preduvjet Sveučilišta kao polog za otvaranje Katedre, koja i danas uspješno djeluje. Već 28 godina sam predsjednik Zaklade za hrvatske studije u Kanadi, koja između ostalog vodi računa i o Katedri.

Organizirali ste i bili domaćin gostovanju Hrvatskog narodnog kazališta, uglednih hrvatskih književnika, pjesnika, znanstvenika i jezikoslovaca. Organizirali ste bezbrojna predavanja povjesničara, novinara, kao i gostovanja glazbenika i uvaženih inih osoba. Vi ste uistinu renesansni čovjek!

– S vašim pitanjem vraćate me 35 godina unatrag na davnu 1982., kada sam šampionskom NK Dinamu, kojemu pune 24 godine „politika“ bivše Juge nije „dozvolila“ da postane šampion, poklonio turneju u Kanadi i Americi, a na turnir u Torontu sam doveo i poznati klub Celtic, u to vrijeme prvaka Škotske.

Sve što ste naveli istinito je, a kada bi bilo prostora navesti i sva njihova imena, bila bi to zaista jedna impozantna lista. Vjerojatno će to biti u knjizi mojih memoara za koju se nadam da ću naći vremena da je napišem i da ugleda svijetlo dana.
Novčano ste pomogli izdavanje knjiga na engleskom jeziku te vodili nekoliko banketa na kojima je skupljen novac.

Zajedno s mojim velikim prijateljem, jednim od najvećih promotora umjetnosti, danas pokojnim Antom Sorićem, bio sam suizdavač knjige na engleskom jeziku „Two thousand years of writing in Croatia“ / „Dvije tisuće godina pisane riječi na tlu Hrvatske“. Svojim donacijama omogućio sam i izdavanje knjige pjesama na engleskom jeziku hrvatskih književnih velikana Slavka Mihalića, Antuna Šoljana i Milivoja Slavičeka, kao i drugih knjiga na engleskom jeziku.

Nezaboravni su bili i banketi koje sam vodio kada je skupljen novac za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i nove velebne crkve Kraljice Mira na Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta. U posebnom sjećanju ostao mi je banket, koji sam vodio punih pet sati 1988. godine za izgradnju hrvatske župne crkve Presvetog Trojstva u Oakville-u, a iznos je na kraju bio 300 tisuća dolara.

Poznati ste kao veliki donator i filantrop, a ugledni filmski redatelj Jakov Sedlar često naglašava da bez Vaše novčane pomoći veliki broj njegovih filmova ne bi bilo moguće ostvariti.
Družimo se već 30 godina, od 1987. i od prvog susreta, iako smo živjeli u dva različita ozračja, on u komunističkoj Hrvatskoj, a ja u demokratskoj Kanadi, odmah smo našli zajednički jezik i odlučili odmah ići s promocijom istine o Hrvatskoj kroz produkciju filmova i to činimo sve do dana današnjeg, a već imamo planova i za nove filmove.

O našoj suradnji ja bih radije volio da pitate Jakova o tome. Sjećam se da smo te 1987. napravili prvi dokumentarac i tajno ga širili o tragičnom ranjavanju Stjepana Radića, jednog od najvećih velikana hrvatske povijesti.

Široj javnosti najpoznatiji ste po događajima na samome početku Domovinskog obrambenog rata i dopreme oružja avionom „Boeing 707“ za obranu domovine Hrvatske od velikosrpske agresije. Međutim Vi ste lirska duša čije su pjesme objavljivane u brojnim časopisima i intervjuima, a neke od njih su uglazbljene. Kad ste otkrili u sebi tu pjesničku dušu i talent?

– Bilo je to davnih 80-tih kada sam na letu za Karipske otoke, u društvu moje djevojke slušao zvuke motora, a kroz prozor gledao sunce iznad nas i oblake ispod i upravo tad se rodila inspiracija za moju prvu pjesmu „Put u raj“. A evo nekoliko stihova te pjesme:

Dok slušam zvuke motora
I srce tvoje uz moje
Na putu našem sanjam
Najljepši san u dvoje.

I evo brzo slijećemo
Na otok Jadranskog mora
Gdje sunce i more sprema
Ovozemaljski raj – samo za nas.

Kao što vidite, iako smo sletjeli na karipski otok (Barbados), ja sam pjesmu završio s lijepim otokom Jadrana, a dobro je poznato da su naši otoci najljepši na svijetu. I odmah iste godine ova pjesma je bila izvedena na, u to vrijeme, čuvenom i popularnom hrvatskom glazbenom fest-u u Torontu. Za ovu, kao i za većinu mojih pjesama koje su uglazbljene, pored stihova osmislio sam i glazbu.

Što se tiče moje dopreme poklona oružja MUP-u i Zboru narodne garde iz Južnoafričke Republike, uz novčanu pomoć hrvatske zajednice Toronta, potpuno sam bio svjestan da stavljam život na kocku, a sve detalje te dramatične misije i prisilnog slijetanja po zapovijedi MIG-ovih aviona jugo-vojske, koji su poletjeli s aerodroma u Puli i prisilili avion da sleti u Zagreb umjesto u Ljubljanu, gledatelji će vidjeti u filmu dosta poznatih glumaca i dramatičnih scena.

Pišete ljubavnu i domoljubnu poeziju. Već smo kazali da su neke vaše pjesme dobile note i bile izvedene na nekoliko festivala. Možete li nam kazati tko je sve pjevao i izvodio vaše pjesme i na koju ste najviše ponosni?

– Na festivalu u Torontu 1990. moju pjesmu „Hrvatska lađa“ u duetu su pjevali pok. Tomislav Ivčić i Mladen Grdović, a tu su još od poznatijih pok. Krunoslav Cigoj, Vera Svoboda, Dražen Žanko, Đuka Čajić i Ratomir Kliškić, poznati splitski operni pjevač. Teško je izdvojiti jednu koja bi bila najdraža, jer svaka ima svoju specifičnu poruku. Ipak bih se odlučio za pjesmu „Hrvatska se rađa“, koja je po riječima gosp. Kliškića, u posljednjih 20-ak godina bila izvedena na nekoliko stotina humanitarnih koncerata po Hrvatskoj, BiH i Europi gdje žive Hrvati. Posebna mi je bila čast da sam bio nazočan kada ju je prije dvije godine, u prepunoj dvorani „Vatroslav Lisinski“, na završetku Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta gosp. Kliškić otpjevao i koja je izvrsno bila primljena od svih nazočnih.

Upečatljive su vaše pjesme nastale u kazamatu JNA, poput „Duša mi se tiho gasi“ jer kad pišete o zatočeništvu u Vama nema mržnje, čuju se riječi molitve i oprosta?

– Iako su me mučili, slomili rebra i zglobove u mojem biću istovremeno sam osjećao jaku dozu prkosa, inata, ponosa, a iznad svega bila je prisutna vjera u Boga i svakodnevna molitva, ali ne i osjećaj mržnje ili kletve prema onima koji su me mučili.

Prva pjesma od njih 20-ak koje sam napisao u zatočeništvu, bila je „Plač najljepše ruže“, koju su mi čuvari donijeli u ćeliju, ali djevojci koja mi je donijela ružu nisu dopustili da me vidi. A prva pjesma koju sam napisao po izlasku je „Hvala“ gdje u završnim stihovima kažem:

Opet ćemo prijatelji skupa
Dijelit patnju, radost, blagostanje
Slobodu Hrvatskoj nitko uzet neće
Ljubav će biti naše ratovanje.

Promocija i turneja vašeg filma izazvala je veliku pozornost i emocije, a po nekima i probudila domoljublje što su svjedočile pune dvorane.

– Moram priznati da kada smo Jakov Sedlar i ja prije par godina odlučili napraviti ovaj film, nisam ni sanjao da će njegovo prikazivanje pobuditi tako veliki interes. Posebno mi je drago da smo pored moje domoljubne misije dopreme oružja, također prikazali i velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i ogroman doprinos iseljene Hrvatske u obrambenom Domovinskom ratu. Raduje me da će ovaj igrano-dokumentarni film zbog već pokazanog interesa biti prikazan, pored engleske verzije, i na njemačkom i hebrejskom jeziku.

Vi ste član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Mostar i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, a Sveučilište Hercegovina dodjelilo vam je u veljači ove godine Počasni doktorat. Pored vaših aktivnosti na hrvatskom polju dobili ste i značajna priznanja za vaš doprinos prosparitetu Kanade.

– Od kako znam za sebe, pa sve do današnjeg dana, intenzivno živim životom koji je pun dinamike i izazova i kao rezultat mojih širokih djelatnosti, dobio sam bezbroj priznanja, ali Počasni doktorat, bez ikakve dvojbe mi je najdraže. Neka od ranijih priznanja bila su mi posebno draga, kao što je Dijamantna jubilarna medalja Kraljice Elizabeth-e 2012., medalja guvernera Kanade, izaslanika Kraljice 1992., a iste godine Etnički tisak u Kanadi proglasio me je Osobom godine.

Ponosan sam da materijalna strana nikada nije bila prioritet, nego savršenstvo mojih usluga i djelatnosti. Nepobitna je činjenica da sam u drugoj polovici 80-ih godina, kada sam bio predsjednik Hrvatskog nogometnog kluba „Toronto Croatia“ i još tri druga društva, više sam vremena posvetio njima nego svojoj vlastitoj firmi i na taj način bio u velikim materijalnim gubicima. Ponekad sam za sebe znao reći da sam bio poslovni „boem“, kojemu je ljubav prema Domovini bila na prvom mjestu.

Premda ste već dugo u Kanadi ipak Vas moram pitati imate li želju za povratkom?

– Iako je želja za povratkom takoreći prisutna od prvog dana od dolaska u Kanadu, realno gledajući i uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike, ona danas nije stvarnost. Ponosan sam na svoje sinove Roberta i Marka, koji iako rođeni u Kanadi s jednakim žarom vole i Hrvatsku, kao i na suprugu Mariju, koja mi pruža podršku u svim mojim poduhvatima.

Iako sam 7,000 km udaljen od Domovine, osjećam da su mi Hrvatska i Herceg Bosna tu „na dohvat“ ruke i drago mi je da često „skoknem“ doma.

I za kraj, što bi bila vaša poruka Hrvatima Australije?

– Moja sugestija za sve iseljene Hrvate bila bi da svatko od nas, naravno na svoj način, nastavi davati svoj doprinos kroz sudjelovanje u zbivanjima vezanim za Hrvatsku u sredini u kojoj se nalaze. Da kad god mogu posjete Lijepu Našu ili pošalju svoju djecu, ali iznad svega da šire pravu istinu o Hrvatskoj i da prenose hrvatski jezik i kulturu na mlađe naraštaje, jer upravo mladi su oni koji itekako mogu doprinjeti promociji Hrvatske po cijelom svijetu. I za kraj, neka dragi Bog čuva Hrvatsku i hrvatski narod za sva vremena.

Hrvatski Vjesnik  – Croatian Herald

31. kolovoza 1991. Uhićen Antun Kikaš

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Jedna izborna jedinica učvrstila bi nagriženo državno i nacionalno jedinstvo

Objavljeno

na

Objavio

Ljubić u Brisanom prostoru: Sustavno onemogućavanje nove nacionalne sinergije (2.)

Prošla je godina dana vladavine vlade Andreja Plenkovića. Što je donijela pozitivnoga, a što negativnoga u našu dolinu suza?

Vrlo opasan pravac djelovanja je najvažnije obilježje ove vlade. Opasan je zbog zadržavanja svega zatečenoga, goleme društvene neravnoteže i nevjerojatne dominacije izrazite društvene manjine u svemu, te očitih odgađanja rješenja.

Opasan i zbog nedostatka političkoga legitimiteta i bilo kakve ideje o jačanju hrvatske državnosti. Opasan zbog činjenice da državna vlast izravno i presudno ovisi o izrazito antihrvatskim političkim ciljevima Pupovčeva SDSS-a, odnosno Srbije.

Vlada je bez legitimnih programskih i izbornih ciljeva s politikama koje ne znače baš ništa nacionalno, razvojno, s puno praznih fraza i floskula o europskom zbližavanju, putu, europejstvu – umjesto stvarnih i mjerljivih programa. Nitko više ne zna kamo sve to vodi. Istina, postoje pozitivni pojedinačni iskoraci nekolicine ministara, ali su izgubljeni u slagalici jedne opasne namjere u cjelini.

U godinu dana Plenković nije ni pokušao definirati jasan i cjelovit program razvoja zemlje. Strategijama se nazivaju obične vatrogasne mjere, ili banalne floskule. Plenković je fintirajući nekakvu stabilnost vlasti, usmjerio zemlju u izrazito nestabilne vode. Imam dojam da samo nastoji bez većih turbulencija prizemljiti svoj četverogodišnji mandat. Koliko košta da košta.

Pretjerano oslanjanje na vanjska središta moći

Upravo smo dobili i „Strategiju uvođenja eura u Hrvatsku“ Vlade i HNB-a.

Ako si pratio raspravu o „strategiji“ vidio si da se ističu samo dobre, racionalne i bajkovite stvari oko uvođenja eura. Naravno, ima ih, ali to mi nalikuje na davanje šarenih krpa Indijancima, koje su bile i lijepe i korisne, ali nakon njih – nestaše Indijanci i njihova kultura, promijenjena je struktura cijeloga kontinenta.

Pratio sam jednoumne „ekspozee“. Nisam čuo argumentiranu kritiku kune. Ostaje nejasno što nedostaje nacionalnoj valuti kuni, u čemu je toliko loša da je se moramo odreći.

Strah me načina odlučivanja uz pomoć nametanja strategije u režiji vlade i HNB-a. Analizirajući procese koji se događaju u Europi, mudro je ne juriti u totalnu integraciju. Valja imati razumnu rezervu. Vlastita moneta nije automobil koji ćemo prodati kad nam dosadi. Nekako mi Europa previše vonja na Angelu Merkel.

Njemačka nema potencijala vladati Europom. Za takvo što nije dovoljno imati samo snažno gospodarstvo. Ali, hrvatske oligarhije u integracijama bez granica vide jedini spas, budući da nisu nastale na nekom konkurentnom legitimitetu, niti će ga ovakve kakve jesu ikada steći,pa im je, kao u komunizmu, potreban zaštitnik izvan nacije. Jednom Beograd, drugi put Bruxelles, odnosno Berlin i Pariz.

Uvođenje eura do kraja će prekriti sve dosadašnje pretvorbe, privatizacije, pljačke i navodna „nezastarijevanja“, koje su za posljedicu imale osiromašenje naroda, pa i cijelih područja.

Bojim se da je ovakav razvoj stvari samo nastavak pogubnoga transfera političko-gospodarske nacionalne moći, počevši od prve privatizacije, koja je zaokružila prijelaz nepostojećega društvenoga vlasništva, nepostojećim ili uoči sumraka SFRJ isisanim financijskim kapitalom, u privatne ruke crvene oligarhije bivšega režima.

Zatim je uslijedila skupa dokapitalizacija banaka, pod krinkom brige za stotine tisuća štediša i sigurnost njihovih uloga, a ustvari plaćanje tih pretvorbenih operacija nacionalnim novcima, potom jeftina prodaja skupo dokapitaliziranih banaka stranim vlasnicima kako bi se prikrili tragovi financijsko-privatizacijskih muljaža.

Onda smo svjedočili prodaji ostalih javnih resursa zaključno s Croatia osiguranjem, poslije koje je uslijedila koncentracija medijske moći. Ni to nije bilo dosta – domislili se predstečajne nagodbe s dodatnim pospremanjem. Sad nam je na dnevni red došao Agrokor – koji je po svemu sudeći također novo pospremanje prljavih gaća, a ne rješavanje truloga sustava.

Sve posljedice nitko živ ne može razaznati, a izvan svake sumnje su na tom tragu. Uvođenje eura na potpuno netransparentan i neizgrađen gospodarski i tržišni sustav ne čini se mudrim, ali je dosljedan generalnoj bipolarnoj politici posttuđmanovskoga razdoblja.

Uvođenje eura na ovakav politički i gospodarski sustav, bez dubinskih promjena prije svega državno-političkoga poretka, jer bez tih promjena nema ni prijeko potrebne tržišne i gospodarske standardizacije i stimulacije izvrsnosti i konkurentnosti, predstavlja cementiranje trenutnoga stanja zatečene moći i rasporeda snaga, koje su i producirale Agrokor.

To izravno znači trajno uspostavljanje moći manjine. To nije samo ekonomsko-financijska manjina, nego i svjetonazorska. Takve oligarhije se ne mogu održati ako nemaju potpunu kontrolu nad politikom, a prije toga nad obrazovanjem, kulturom, športom, medijima. Bojim se da Plenkovićeva politika mainstreama poprima sve zlokobnije sadržaje i obrise.

Šeks se predstavio kozmetičarom izbornoga zakonodavstva

Je li Plenković uključivanjem u vlast Pupovca i HNS nehotice zapravo otvorio oči Hrvatima glede potrebe za promjenom izbornoga zakonodavstva?

Nije. Jest meni i tebi, jest čitavome nizu razumnih ljudi, ali zbog utjecaja na medije i potpune kontrole medijskoga prostora – nije kritičnoj masi ljudi, koja je potrebna za stvaranje svojevrsnoga pokreta otpora. Plenković ima golemu strukturu u stranci, koja je baždarena na poslušnost i zadržavanje desetina tisuća manjih ili većih probitaka pojedinaca, te uz konkurenciju kojom, kao recimo s SDP-om, može samo plašiti naciju, nema problema sve i da u vlast provuče bez ikakvih turbulencija Pupovca ili HNS. To je izrugivanje naciji.

Jedan od kreatora postojećega izbornoga zakonodavstva je i Vladimir Šeks. Međutim, sad se gura u prve redove inicijative za promjenu izbornoga zakonodavstva? Iako je pročitana knjiga.

Njegovi pokušaji su kozmetičke naravi, pa čak i neke stvari koje zvuče prihvatljivo izrazito su opasne, budući da bi se primijenile na temeljito kvaran sustavi izazvale suprotan učinak. Naime, njegova ideja da se uvede dopisno i elektronsko glasovanje i poveća broj preferencijalnih prava nije po definiciji loša.

Ali, ljudi ne razmišljaju o posljedicama primjene tih dobrih modela na sustav sa deset plus dvije izborne jedinice. Primjerice, što na dobro može promijeniti primjena dopisnoga glasovanja iseljenim Hrvatima? Potpuno je svejedno koliko će ih izaći na izbore, jer imaju ustavom zajamčena tri mandata. Bilo bi svejedno pogrješno i pogubno kad bi imali i deset mandata, jer je ta lista sama po sebi izrazita diskriminacija.

Ona, naime, samo cementira posljedice političkoga raseljavanja hrvatskoga naroda tijekom dvadesetoga stoljeća. Tim ljudima ne treba lista za dijasporu nego jednako političko pravo koje im pripada po svim međunarodnim konvencijama. Šeks i njegove ustavotvorne trupe im ga ne daju.

Nema opstanka bez stabilnoga uporišta u Bosni i Hercegovini

Što jamči i zašto je najvažniji dio reforme uvođenje jedne izborne jedinice? I kako bi se to rješenje reflektiralo na izvandomovinstvo, Hrvate u BiH i nacionalne manjine?

Jedna izborna jedinica je kralježnica hrvatskoga državnoga poretka. Ona i stvarno i simbolički omogućuje stvaranje Izborne jedinicesnažne nacionalne države u zakonodavnom domu hrvatskoga naroda, koji mora biti jedini sustavni jamac državnoga suvereniteta. Onaj tko donosi zakone, on je država. Zato se po tome određuje integracija svake državnosti.

Time se Hrvatska trajno definira kao cjelovita nacionalna država, Saboru se daje svehrvatski politički legitimitet i trajno se politički isključuje razbijanje nacionalne državnosti i identiteta kojemu već godinama svjedočimo. Ako se ovako nastavi, u Istri će se stimulirani separatistički pokreti, što se ni danas ne skriva, vrlo brzo će se uvesti čak i nacionalnu pripadnost Istrijan. Tko može jamčiti da se u Dubrovniku sutra neće pojaviti skupina improvizatora i političkih manipulatora kao što su Jakovčić i Miletić? Ili u opustošenoj Slavoniji? Simptomatično je kako svaku slabost sustava efikasno koriste razni politički nikogovići, često potaknuti interesima izvan Hrvatske.

Jedna izborna jedinica je jedini model koji može realno i stvarno integrirati doslovno svaki glas i pojedinačna politička prava svih Hrvata u snažno i jedinstveno državno i nacionalno tijelo. I ovo je značajno: Svaki mandat u Saboru, dakle, zakonodavnom domu nacije, morao bi se potvrditi pred cijelim hrvatskim narodom. Pa tko prođe taj test ima potpuni demokratski legitimitet zastupati narodnu volju.

Izborno zakonodavstvo je već dugo tema i Hrvata u Bosni i Hercegovini? Hrvatska se drži postrani iako je potpisnica Daytonskoga sporazuma.

Kad je rat prestao, izborna prava su postala figurativnim topovima. U toj igri uz pomoć međunarodne zajednice, ali i dijela hrvatskih državnih politika, Hrvati su kao najmalobrojniji došli u poziciju trajnoga slabljenja elementarnih političkih prava,a to je prag za brisanje nacionalnih prava i nacionalnoga opstanka.

Izborno pravo je temeljno političko pravo. Ničim se ne može ni nadomjestiti, niti kompenzirati. Zbog njega se vode ratovi, zbog njega se ginulo. Zato je udar na izborni sustav u BiH prije svega s pozicije bošnjačkoga unitarizma, izravan udar na temelje političkoga opstanka hrvatskoga naroda.

A svima koji misle da je to za Republiku Hrvatsku nebitno, preporučam čitanje knjige koja je objavljena prije stotinu godina. Južnoslavensko pitanje Ive Pilara. Sve piše u njoj. Današnja Republika Hrvatska a onda posljedično i hrvatski narod u cjelini, ne može strateški opstati bez trajnoga uporišta u BiH, bez tamošnjega hrvatskoga naroda. Zato je toliki pritisak bio na izborni sustav i izborna prava Hrvata u BiH. Željelo se posve politički isključiti cijeli hrvatski narod iz procesa definiranja i odlučivanja o trajnim interesima Bosne i Hercegovine. Otpiliti jednu nogu državnoga tronošca, bez koje nema punine hrvatske državnosti.

Rehabilitacija politike: Lustracija i odnos prema agresoru

Što osim promjene izbornoga zakonodavstva treba učiniti da bi se rehabilitirale političke elite Hrvata u Hrvatskoj i BiH?

Lustraciju! A prag te lustracije je izborni sustav koji bi na jednoj nacionalnoj izbornoj jedinici omogućio relevantno Lustracijaizjašnjavanje i vrjednovanje svih ponuda zainteresiranih politika, svakome Hrvatu gdje god živi. To je prvi prag i to je svojevrsna lustracija. Jedino će se tako moći stvoriti kritična masa legitimiteta za donošenje ključnih državnih odluka, te poticanje i razvoj primjerenih društvenih standarda u Hrvatskoj. U takvoj konstelaciji jedan sveučilišni profesor poput Jakovine, primjera radi, neće moći propovijedati da je Hrvatska u Jugoslaviji već bila dio Europe!

Jedna je od nužnih promjena zabrana javnoga i političkoga djelovanja dokazanih neprijatelja i aboliranih agresora na Republiku Hrvatsku. Nisam u načelu za zabrane, ali u ovome slučaju to bi bio pedagoški potez s trajnim porukama etničkim Srbima, ali i svima u Hrvatskoj, da se neprijateljstvo prema hrvatskome narodu ne isplati i da će biti kažnjeno. Mi govorimo o lustraciji komunističkih kadrova, a Hrvatskom nam vršljaju aboliraniagresori promičući i danas u ustanovama vlasti, države i na stotinama javnih paradržavnih pozornica – velikosrpsku politiku i njezine ciljeve. To je strahota.

Elitama je, međutim, važnija ratifikacija Istanbulske konvencije od gorućih problema države i nacije?

Naravno. Istanbulska konvencija je pokušaj implementiranja trajnoga, a zaobilaznoga pravca utjecaja na identitetska obilježja hrvatskoga naroda. Veze to nema sa zaštitom žena, konačni cilj je nešto drugo. Krinka navodne zaštite žena, a u biti opasni proces dehumanizacije čovjeka, koristi se kako bi se kroz obrazovanje i kulturu zaoralo u pravcu stvaranja jedne amorfne mase u Europi, kojom će kao zombijima upravljati skriveni centri, tipa Sorosa, preko bezbojnih aparatčika, kao što su Junker ili Tusk. Nastoje se uspostaviti temeljni preduvjeti novoga svjetskoga poretka.

Nije li to napad na antropološke datosti, na osobu stvorenu na sliku i priliku Božju, na kulturu života, pa i naš identitet po kojemu jesmo to što jesmo, sve pod egidom – evo vam euro, dajte nam dušu? A što ako napadnuti kaže, e, nedam ti vraže dušu, nije na prodaju. Sudar je neizbježan, a moguće i sukob, zar ne? HDZ je u Zagrebu već prodao dušu…

Ne možete promjenu nacionalnoga identiteta postići ako imate samosvjestan narod, ljude koji znaju tko su, što su, jer se njima ne da manipulirati do ovih zastrašujućih razmjera. Ali, modelima kao što je Istanbulska konvencija pokušava se uništiti ne samo antropološki temelj čovječanstva, već i stvarna bit samoga ljudskoga postojanja, kako bi se na novoj, posve neznanstvenoj i izmišljenoj paradigmi, koja izrazito ovisi o medijskome oktroiranju, stvorio novi svjetski poredak.

Istanbulska konvencija zapravo trasira pravac za donošenje nekih zakona u bliskoj budućnosti, koji bi se mogli zvati Zakon o stvorovima, Zakon o inkluzivnom parenju rodova s kućnim ljubimcima, itd. Stvor će zamijeniti čovjeka, stvorovi- ljude. Ništa kao Istanbulska konvencija i slične inicijative za zaštitu žena ne ponižava samu bit žene.

Sotonske nakane Istanbulske konvencije ne će proći!

Sve se to čini kao tragikomedija, osobito ako se implikacije preslikaju u okvir svakodnevice?

Pa, da. Danas irealne situacije, sutra mogu postati stvarnost, pa će od tragikomedije ostati samo tragedija. Uzmite da sutra temeljem prava proisteklih iz Istanbulske konvencije Peđa Grbin i Milijan Brkić, navuku štikle i suknje, navale u klub Mime Simić, ili dođu Gordanu Bosancu u njegovu udrugu, pa ih stanu maltretirati. A Mima i Bosanac se toga dana deklariraju muškim rodom. Tko će ih braniti od razularenih Peđenke ili Milijanke? Gordan Jandroković!? Peđa Matić? Onda će klonovi u Bruxellesu napisati konvenciju o zaštiti jednokratnih muškaraca od nasilja, a hrvatski zombiji ovlastiti Radojku Borić za njezinu provedbu.

Bio bi to cirkus, da se ne radi o iznimno opasnim, rekao bih sotonskim nakanama i to treba jasno reći, kao i to da su znanstvenici koji su spremni stati iza tih procesa obični tezgaroši. Ali neće to proći. Ništa nasilno i neutemeljeno ne može duže opstati, pa neće ni to. Procesi u Europi i svijetu na to ukazuju, jer su usprkos totalnoj kontroli pretežitih medija, ljudima neke stvari koje se godinama događaju počele otvarati oči. Pa vidite li izborne rezultate u Njemačkoj? Nije slučajno i SPD i CSU došao na najniže grane u povijesti.

Nije li u kontekstu Istanbulske konvencije svojevrsni znak vremena da se po Bruxellesu u ustanovama Europske unije otkrivaju razni seksualni škandali, da hrvatskoga predsjednika vlade najviši europski dužnosnik pred tv kamerama štipa za stražnjicu…?

Junkerovo štipanje za stražnjicu Plenkovića odraz je izrazito nakaradnih standarda koji vladaju u ustanovama EU. Oni ukazuju, iako to neki pokušavaju predstaviti kao vic, na dramatično zastranjivanje cijele te strukture i duboko nepoštivanje elementarnih norma pristojnosti. Ne možeš govoriti o ljudskom seksu, a ne poštovati elementarna prirodna određenja čovjeka i gurati podvale kao što je Istanbulska konvencija te čitav niz nakaznih platformi koje nastaju upravo u europskim institucijama. O kakvom seksu može govoriti netko tko ne zna što je, tko se s pedeset godina može proglasiti da je dijete, kao onaj idiot u Kanadi, a država mu to potvrdi i zajamči, tako se može sutra proglasiti i vukom, pa navaliti spolno uznemiravati prema vučjim nagonima na svakoga tko naiđe? U čemu je bitna razlika da se netko tko dobije pravo proglasiti se u pedesetoj godini djetetom od sedam godina, sutra proglasi vukom, konjem, kako god hoće? Ni u čemu.

Prepušta li Plenković obitelj, znanost, obrazovanje i jezik konceptima koje je provodila Milanovićeva šesta najlošija vlada na svijetu prema kriterijima Svjetskoga gospodarskoga foruma?

Prepustio je formalno, iako sam više nego siguran da ni on sam nije daleko od nastojanja tih skupina koje personificiraju Jokić, Budak, ranije Jovanović, a danas Divjak. Jer da je njegov osobni integritet bitno drugačiji, sumnjam da bi on dopuštao divljanje po tim temeljima čovjeka i društva. Čovjek ne radi ono što mu je u suprotnosti, osimako nije prisiljen. Nikakve priče o stabilnosti vlasti ili gospodarskoj stabilnosti ne mogu biti opravdanje za tako dramatičan otklon od kršćanskih načela na kojima navodno počiva HDZ.

Otklon od tih vrijednosti je istodobno radikalno napuštanje i znanstvene pozicije vrjednovanja društva. Ne može biti kršćansko niti znanstveno načelo razaranje svih niti na kojima počiva obitelj, čovjek, muškarac ili žena, niti ima ikakve veze s ljudskim elementarnim pravima prepuštanje tako razornih ideja u odgojni i obrazovni sustav u Hrvatskoj, kakve pronose već godinama te skupine koje si malo prije naveo. Pa od 2012. godine u školama se podučava zdravstveni odgoj koji se u jednome dijelu temelji na klasičnoj pedofiliji. I muk. To je potpuna kapitulacija HDZ –a kao demokršćanske stranke i stranke potekle iz autentičnoga hrvatskoga sustava vrjednota.

Uzroci leže u političkom poretku i krađi nade

Što se dogodilo u proteklih 17 godina da smo od regionalne sile postali država iseljenika, država čije dužnosnike štipaju europski političari? Koji su politički uzroci katastrofalnih pokazatelja? I za koga praznimo hrvatski prostor od Hrvata? Dodamo li valu iseljavanja i izuzetno loše demografske pokazatelje, onda se pitamo komu ili čemu služi država, koja dolazi od glagola držati, a ne otjerati?

Dogodilo se da smo politički poredak ostavili na dlanu strukturama koje su poražene na prvim demokratskim izborima i njihovim izrazito antihrvatskim ciljevima. Iako je to štipanje karikatura stvarnih vrjednota u današnjoj Europi i Europskoj uniji, ono najbolje simbolizira razliku između Tuđmanove i ove Hrvatske.

Ti ciljevi su antihrvatski čak i onda kad im nekakvo protuhrvatstvo nije primarni interes, ma, svaka destrukcija u Hrvatskoj je – protuhrvatska. Zato to govorim. Hrvatska se nije ni osvijestila koliko je pogubno naslijeđe jugoslavenskoga komunizma, nikada u političkim strankama nije potaknuta svijest o nužnosti uklanjanja toga naslijeđa sustavom novih standarda i kriterija, te zakonskih pretpostavki.

Sve se u biti prilagođavalo održavanju stečenih pozicija, a njih su praktično cijelo vrijeme zauzimali nositelji bivšega poretka, samo danas puno opasniji, jer su se zaklonili u navodno demokratske odore.

Bez lustracije svih razina društva, a ona je nemoguća bez dubinskih izmjena izbornoga sustava, neće biti potrebnih promjena. Pogotovo naglašavam znanstvenu evaluaciju na sveučilištima, koja je tamo sinonim za lustraciju. Svi pokazatelji o kojima govoriš, a ponajviše demografsko rasulo zemlje, zapravo su u ciljanim interesima i uzročnici leže u političkom i državnom poretku.

Godinama se uzalud upozoravalo na gubitak povjerenja u državne ustanove, stranke, u sveopće beznađe…

Ljudima se svjesno, što državno-političkim sustavom, što medijskim kampanjama oduzima nada, ciljano se producira njihova individualna nemoć i nebitnost. Bez nade nema ni povjerenja, a bez povjerenja ljudi se ne mogu usprotiviti nametnutim tendencijama. Nemamo svi neograničeno vrijeme za čekanje nade. Ili promjena. Na to kreatori kaosa i računaju i zato sve što se događa, događa se ciljano, promišljeno i organizirano.
Naš poredak nije sposoban riješiti ni jednu krizu

Je li i afera Agrokor u toj funkciji pražnjenja prostora i pražnjenja državne riznice?

Agrokor je samo još jedna etapa u preslagivanju odavno započetoga procesa gospodarenja Hrvatskom, još iz doba prve privatizacije. To je samo gnjili prišt na bolesnom državo-političkom poretku i nije dovoljno očistiti ga, iako je potrebno, nego ozdraviti cijeli organizam. Zato je u funkciji pražnjenja i prostora i riznice i duše. Ukratko, naš državno-politički poredak ne može uspješno i optimalno riješiti ni jednu krizu, pa tako ni Agrokor. Zato toliko inzistiram na radikalnoj promjeni izbornoga sustava. I zato će oligarhije uraditi sve da do nje ne dođe.

Nedavno si predstavljao reprint izdanje Južnoslavenskoga pitanja Ive Pilara. Jugoslavija je u međuvremenu preminula, međutim, jugoslavenska ideja nije. U kojoj je mjeri ona danas hrvatski uteg?

U presudnoj. Jugoslavenstvo je izravna i to smrtonosna negacija svega hrvatskoga. Zbog toga što je ideja jugoslavenstva sadržajno platforma velikosrpstva, kako bi Ivo Pilar rekao – Bizanta, pri čemu ne govorim pogrdno o bizantinizmu, nego o povijesnim sukobima civilizacija Bizanta i Zapada.

Južnoslavensko pitanje je knjiga koja bi morala biti početnica za svakoga tko sudjeluje u hrvatskom javnomživotu, kanon, temelj s kojega se prilazi društvenim pitanjima, jer je nevjerojatno precizno, jasno i posve argumentirano Pilar tom knjigom objasnio strateške silnice na prostorima na kojima živimo.

Recimo, samo u Južnoslavenskom pitanju možeš pronaći nevjerojatno opasnu moguću sinergiju pravoslavlja i islama na prostorima Balkana, pogotovo BiH, kohabitaciju koja je pod Pećkom patrijaršijom funkcionirala gotovo besprijekorno nekoliko stoljeća. U tom sustavu odnosa Hrvatska je izložena nestanku.

Zar se upravo to ne događa u odnosima Moskve, Ankare i Beograda? Tu sinergiju neće spriječiti pokolji koje su Srbi uradili Bošnjacima u BiH, jer se trajnim interesima sve može nadomjestiti. Ja bih rekao da je sudbina Pilarove knjige istodobno pripovijetka o realnom stanju, ali i sudbini hrvatskoga naroda. Što je ona više potisnuta i zanemarena, bliži smo golemim opasnostima. Zato su je lucidni ljudi otisnuli ponovo, kako bi se upravo danas u posve istim odnosima, kao i unazad stotinu godina, hrvatski narod mogao poslužiti tim iskustvima i znanjima u odabiru pravih rješenja. Knjiga je vrhunska dragocjenost.

Nenad Piskač / HKV

Nenad Piskač: Ljubić u Brisanom prostoru: Sustavno onemogućavanje nove nacionalne sinergije (1.)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari