Pratite nas

Intervju

INTERVJU: Karamarko: “Ne zanimaju nas revolveraški obračuni s Milanovićem – Previše smo truda uložili u Program gospodarskog oporavka!

Objavljeno

na

Naši razvojno-investicijski projekti zaustavit će gospodarski sunovrat i generirati rast BDP-a, zapošljavanja i standarda! * HDZ je spreman preuzeti odgovornost za vođenje države kad god se izbori budu održali! * Ako Vlada ne ponudi nikakvo suvislo rješenje, zatražit ćemo da časno odstupi kako bi se prekinula ova agonija! * Milanović ne samo da nije ostvario ništa od obećanog, nego je sa svojom nesposobnom ekipom državu doveo na sami rub provalije! * Nitko od predsjednice RH nema pravo tražiti da odustane od programa samo zato što ga je izradila u suradnji s nama u HDZ-u! * Josipoviću i SDP-u je pokušaj kriminalizacije HDZ-a bila glavna tema, ali birači su im rekli što misle o tome! – izjavio je, među inim, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice u opširnom intervjuu za tjednik Globus. Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinara Darka Hudelista:

Intervju s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom vodio sam tijekom ponedjeljka, 19. siječnja, dana u kojemu je on bio iznimno zauzet. Došao mu je, naime, u posjet bivši slovački premijer Mikulaš Dzurinda, političar i državnik koji je vrlo zaslužan za gospodarski oporavak i rast Slovačke, u zadnjemu desetljeću.

Slovačka iskustva ZA izlazak iz krize

Danas je Dzurinda predsjednik Zaklade Europske pučke stranke i zastupnik u Slovačkom parlamentu. Po svjetonazoru i političkom opredjeljenju je demokršćanin (pučanin), a po gospodarskom pristupu reformator. Razgovori Karamarka i Dzurinde protegnuli su se na cijeli dan, praktički do večeri, a u njima je najviše bilo riječi o gospodarskim mjerama što ih Karamarko namjerava povući ako nakon parlamentarnih izbora ove godine postane novi hrvatski premijer.

Tijekom vikenda – točnije u subotu 17. siječnja – Karamarko je bio u Splitu, na proslavi 25. obljetnice osnutka HDZ-a Grada Splita. Tom je prigodom održao govor u kojem je istaknuo da Hrvatsku očekuje novi Domovinski rat – ali ne oružani, nego rat za svako radno mjesto, za investicije u gospodarstvu i za bolji život.

Fokus na programu zapošljavanja

Pobjeda HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima dala je novi, dodatni vjetar u leda HDZ-u u predvečerje parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, tako da je Tomislav Karamarko danas još uvjereniji u svoju i HDZ-ovu pobjedu na tim izborima nego što je bio do jučer.

U utorak ujutro 20. siječnja u središnjici HDZ-a na Trgu žrtava fašizma vladala je velika gužva. Okupilo se jako mnogo ljudi. Upravo je trebao započeti sastanak Karamarkova gospodarskog tima i predsjednika svih HDZ-ovih odbora. Na moju primjedbu da ga stalno viđam u gužvama, Karamarko mi je rekao:

– Ako mi s ovim našim gospodarskim programom ne uspijemo, onda jedino preostaje da ugasimo svjetlo i svi izađemo van!

Premijer Zoran Milanović se u svom nedavnom nastupu na HTV-u opet postavio izrazito polemički spram vas i HDZ-a. Najavio je da će se predstojeći parlamentarni izbori u Hrvatskoj voditi – malo pojednostavljeno rečeno – između sposobnosti i nesposobnosti, između poštenja i nepošten ja itd., a tu on, kako tvrdi, vidi svoju šansu. Ukratko, spremanje za »megdan« s vama, dojam je kao da jedva čeka početak »velikog obračuna«. Jeste li i vi spremni?

Milanović svojim izjavama najviše govori o sebi, o svojoj sposobnosti, znanju, marljivosti, pa ako hoćete – i o poštenju. Uistinu imam puno pametnijeg posla i ne namjeravam trošiti vrijeme na jalove polemike s nekim tko je zaboravio sva obećanja što ih je dao u noći svoje izborne pobjede, kao i u Hrvatskome saboru – nakon što je izabran za premijera. Milanović ne samo da nije ostvario ništa od obećanog nego je državu zajedno sa svojom nesposobnom ekipom doveo na sam rub provalije, pa sada prijeti svađama, ideološkim podjelama u stilu »ili mi ili oni« i revolveraškim obračunima – a sve kako bi se održao na vlasti. Previše smo vremena i truda uložili u izradu programa i projekata za izvlačenje države iz ove teške situacije u koju nas je dovela aktualna Vlada, pa da sebi dopustimo luksuz uvlačenja u besplodne polemike.

U prošlom broju Globusa iznio sam neke moguće »scenarije« predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, vezano za njezin odnos prema aktualnoj Vladi, a u kontekstu možebitnog provociranja prijevremenih parlamentarnih izbora. Koliko se ti njezini scenariji preklapaju s HDZ-ovim?

kolinda_karamarkoOvdje se ne radi ni o kakvom poklapanju s našim ili bilo čijim scenarijima. Radi se jednostavno o ispunjavanju predizbornih obećanja. Znam da naši ljudi, pa ni vi novinari, niste na to od 2000. naovamo navikli, ali, kao što vidite, izabrana predsjednica gospođa Kolinda Grabar-Kitarović – na koju smo s pravom svi ponosni – i ovim dokazuje da je HDZ kandidirao najboljeg kandidata.

Podsjetit ću vas: obećala je da će inicirati sjednicu Vlade na temu gospodarskog i socijalnog stanja u državi, a ako Vlada ne ponudi nikakvo suvislo rješenje, zatražit će da časno odstupi kako bi se prekinula ova agonija koja je štetna za svakoga našeg građanina.

Koliko su uopće mogući prijevremeni izbori – prije ljeta – i da li vi na njih otvoreno računate? 

Važno je da smo mi spremni preuzeti odgovornost za vođenje države kad god se izbori budu održali. Moram priznati da je teško biti dobar prognozer s obzirom na to da članovi ove Vlade imaju vrlo čudan i, rekao bih, rastezljiv osjećaj za odgovornost. Nikome od njih ne smeta što je Vlada u kojoj sjede postala europski, a uskoro će i svjetski rekorder po tome što već 13 kvartala imamo pad BDP-a, što istodobno znači rast broja siromašnih, nezaposlenih, iseljenih, blokiranih, ovršenih…

Ili, ministru branitelja ne smeta što, evo, već tri mjeseca stopostotni invalidi po nevremenu i studeni noće u šatoru ispred njegova ureda. Ne da nije dao ostavku, nego nije pošteno niti sjeo, a kamoli prespavao s njima u šatoru. Kad sam razmišljao o prijevremenim izborima, moram priznati da sam računao i na taj faktor odgovornosti koju bi svaka vlada trebala imati prema građanima – no očito sam se prevario.

Čuo sam da se u HDZ-u govori o svojevrsnoj simulaciji dolaska na vlast, i to 1. lipnja 2015. godine. Što to konkretno znači? 

Možda ste čuli da će tada naš cjeloviti Program gospodarskog oporavka i zapošljavanja, što ga analiziramo s našim prijateljima iz minhenskog CES-IFO instituta, biti u potpunosti gotov, razrađen i spreman za primjenu.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović spomenula je mogućnost sazivanja izvanredne sjednice Sabora. S druge strane, pojedini mediji i članovi Vlade traže od nje da se odmakne od HDZ-a. Čini se da će tu biti vrlo važno pitanje natpolovične većine u Saboru… Nagoviješteno je i da će Kukuriku-koaliciju prvi napustiti »manjinci«, umirovljeni« (Silvano Hrelja), možda i IDS… Računa li HDZ na neke prebjege? 

Gospođa Grabar-Kitarović odlučit će koje će i kada poteze povlačiti, ali siguran sam da će napraviti sve što je obećala. Koristit će sve svoje ovlasti, ugled i rejting kako bi pokrenula Hrvatsku u pravom smjeru. Njezini potezi bit će usmjereni prema boljitku svih naših građana, a ne interesu HDZ-a ili rušenju nečije većine. Sama je rekla – dakle obećala – da će biti predsjednica svih građana, a mi smo je kandidirali i snažno poduprli ne zato što je ona potrebna HDZ-u – našim članovima ili vodstvu – nego zato što je bila potrebna ovoj državi i svim njezinim građanima.

Što se tiče zahtjeva o odmicanju izabrane predsjednice od HDZ-a – to je komično. O čemu oni to govore, kako još nisu shvatili da su davno prošla vremena kad su medijskim reketom mogli nešto postići?! Svjesni smo da zbog odredbi Ustava idućih deset godina ona neće moći biti u stranci, niti stranački djelovati. Ali zbog toga nitko od nje nema pravo tražiti da odustane od programa »Za bolju Hrvatsku« samo zato što ga je izradila u suradnji s nama u HDZ-u. To su smiješni i neozbiljni zahtjevi. Ona je s tim programom pobijedila, već ga provodi i siguran sam da će ustrajati na njemu do kraja. A to, uostalom, od nje očekuju i svi naši građani – bez obzira na to za koga su glasovali.

Postoje li kakve šanse da u Saboru pridobijete Čačićeve zastupnike? 

Nećemo nikoga vući za rukav, svatko ima svoju odgovornost. Ova Kukuriku-vlast je »spremna na sve« kako bi se održala na vlasti. Koalicija predvođena HDZ-om, međutim, nije spremna na »sve« kako bi se domogla vlasti.

Moram priznati da je i meni čudno zašto zastupnici vladajuće većine i dalje – nakon svega – zatvaraju oči i dižu ruke za prijedloge koje im njihova Vlada šalje na klupe. Ali, to je njihov izbor. Primjerice, nedavno im je Ustavni sud suspendirao cijeli Obiteljski zakon i pokrenuo ocjenu njegove ustavnosti. To je presedan, ali je zanimljivo da se s tom odlukom slažu pravni stručnjaci i udruge. Ova je Vlada rekorder po broju propisa koje je Ustavni sud vratio na popravni, ali suspenzija cijelog zakona još je dramatičnija poruka zastupnicima. Rekao bih da glasi: nemojte bez razmišljanja dizati ruke.

Koliko je moguće sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i što to konkretno znači? 

Više smo puta apelirali da dosadašnji predsjednik sazove sjednicu. Smatrali smo da ovakvo katastrofalno gospodarsko stanje predstavlja ozbiljnu ugrozu nacionalne sigurnosti. Josipović je to odbijao, a u želji da me diskreditira i u predizborne svrhe sazivao je sjednicu zbog navodno protuzakonitog zapošljavanja nekoliko ljudi.

Na kraju se potvrdilo da su – dok sam bio ravnatelj službe – svi zakonito zapošljavani, a birači su pak Josipoviću pokazali da nije bio u pravu kad je smatrao da ovakvo teško gospodarsko stanje nije ugroza nacionalne sigurnosti.

Govori se da HDZ na parlamentarnim izborima računa na rezultat od 50 posto, ali samostalno, neovisno o Velikoj koaliciji. Je li to realno? 

O tome uopće ne razmišljamo. Okupljanje koalicije pokazalo se i više nego ispravna odluka. Sjećate se kako su nam se navodni analitičari izrugivali u medijima, spominjali neke patuljke, lamentirali kako nema sinergijskog učinka! E, sad su im ti patuljci pokazali kako se radi i pobjeđuje. Sada smo uigrana ekipa, pobijedili smo na svim izborima.

Pogledajte samo koliko je bila važna uloga naših partnera na predsjedničkim izborima! Zajedno ćemo nastaviti postizati rezultate kakvi se ne pamte od devedesetih – ostvarit ćemo komotnu većinu. Sastavit ćemo pravu Vladu koja će se znati nositi s problemima i situacijom u svijetu. Kriterije smo već dogovorili: poštenje, marljivost, znanje i domoljublje.

U našem razgovoru prije mjesec dana rekli ste mi da je strateški cilj HDZ-a osvojiti na parlamentarnim izborima 66 posto glasova, tj. dvije trećine – naravno, s Velikom (Narodnjačkom) koalicijom… Je li to moguće? 

Što god Kukuriku-koalicija bude više otezala s raspisivanjem izbora – ta mogućnost postaje sve vjerojatnija.

U kampanji Kolinde Grabar-Kitarović išlo se dosta i na ideološki spektar tema ili je to barem tako prezentirano u medijima. Koliko će se na parlamentarnim izborima naglasak opet stavljati na Tita, komunizam, antagonizam ljevice i desnice – a koliko ipak na neke sasvim druge teme, primjerice s područja gospodarstva? 

karamarko_presAko ste dobro pratili izbornu kampanju, vidjeli ste da i nije bilo baš tako kao što govorite. Ali medijska je blokada učinila svoje, osobito u drugom krugu, tako da zapravo niste ni mogli čuti glavne Kolindine poruke, što smo ih i svi mi ostali bili slali.

Istina je da su TV i radijska sučeljavanja, posebno na HRT-u, bila uglavnom posvećena tim, ideološkim temama. Ali, naše su glavne poruke bile: rast, razvoj, zapošljavanje, iskorjenjivanje siromaštva… Dok su nam aktualna vlast i njihov kandidat gurali različite ideološke sukobe i nove podjele, ja sam pozivao – kao i sada u Splitu, na proslavi 25. obljetnice HDZ-a Grada Splita – na novi Domovinski rat. Kad kažem »novi Domovinski rat«, tada mislim na rat za svako radno mjesto, za svaku investiciju, za svakog mladića i djevojku koji razmišlja o napuštanju ove prekrasne zemlje, svakog ovršenog, svakog blokiranog.

To je domoljublje kakvo nam treba u 21. stoljeću. Vidite, iako smo bili u medijskoj blokadi, birači su to čuli i prepoznali.

Novoizabrana predsjednica najavljuje micanje nekih veleposlanika. Koji su, po vašem mišljenju, najviše zakazali, odnosno koji su najsporniji ili najgori? 

Nisam to čuo, ali ne sumnjam da će kao iskusna i vrhunska diplomatkinja znati povući prave poteze. Diplomacija ne trpi neke prevratničke metode, ali sam za to da se izgrade jasni kriteriji i pravila ponašanja kako bi se zaštitio ugled naše države.

Kakvo je stanje u našoj diplomaciji, najbolje govori to da je zabranjeno u predstavništvima imati bilo kakvu sliku prvog predsjednika i utemeljitelja moderne hrvatske države dr. Tuđmana. A istodobno naš veleposlanik u Parizu – koji je imenovan a da nitko ne zna po kojim kriterijima – u službenim prostorijama drži Titovu sliku! Koju on to državu predstavlja?

Možete li zamisliti da rumunjski veleposlanik drži Ceausescuovu sliku u službenim prostorijama veleposlanstva? To bi bio međunarodni skandal. A ovaj se naš još i hvali kako je tu, u Parizu, napisao novu knjigu o Titu!? Je li mu to bilo u opisu radnog mjesta?

Izgleda da jest – umjesto bavljenja gospodarskom diplomacijom i učvršćivanja odnosa s jednom od najvećih europskih zemalja, našega važnog partnera. Ma neka piše što hoće, ali to je mogao i kod kuće, a ne na trošak ove države.

Nedavna izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o državljanstvu Hrvata izazvala je burne reakcije, na različitim stranama… Hoće li se HDZ u danom trenutku ipak možda morati, uvjetno rečeno, malo »emancipirati« od nje? Može li predsjednica Kolinda nekim svojim samostalnijim istupima odmoći HDZ-u? 

Nisam vas najbolje razumio. A kako bi trebala istupati nego samostalno!? Pa ona je nadstranačka predsjednica svim građanima Hrvatske. Osim toga, nije ništa pogrešno rekla o hrvatskim građanima srpske nacionalnosti. To je isto u srpnju 2011. rekao i Josipović i nijedne reakcije nije bilo, ni tu ni iz Srbije.

Imam dojam da još ima onih koji nisu do kraja shvatili kad sam prije, evo sada više od dvije godine, govorio kako nećemo podleći pokušajima reketarenja lijevih medija. A izabrana predsjednica među čvršćim je osobama koje sam upoznao. Dovoljno je prisjetiti se kakva je sve podmetanja prošla u pretkampanji i samoj kampanji – a nije se ni osvrnula.

Neki ipak vole nagađati o tome da će u doglednoj budućnosti biti uspostavljena neka malo vidljivija distancija između predsjednice Kolinde i HDZ-a… Ili to ipak neće biti moguće, a ni potrebno? 

Moram priznati da mi je malo smiješno to »dušebrižništvo« o nekakvim potrebama vidljivije ili manje vidljive distancije između HDZ-a i gospođe Grabar-Kitarović. To su komični pokušaji da se nakon izbora umanji zasluga HDZ-a za uspjeh. A sve je vrlo jednostavno, ona će sukladno Ustavu morati istupiti iz HDZ-a; kao što je i sama najavila – zauzet će nadstranačku poziciju i biti predsjednica svima, a time, da se malo našalim, valjda i nama u HDZ-u.

Ono što će nas i dalje povezivati jest njezin program »Za bolju Hrvatsku« koji je izradila u suradnji s nama i s kojim je pobijedila na izborima. Uvijek će imati našu punu potporu u njegovoj provedbi, a naravno da očekujemo dobru i konstruktivnu suradnju kada uskoro preuzmemo odgovornost za vođenje države.

HDZ-u se svako malo spočitava da je »zločinačka, kriminalna organizacija«. To je došlo do izražaja i na ovim predsjedničkim izborima. Kako se HDZ misli oprati od te stigme? Je li završen proces čišćenja od sanaderovskog nasljeđa ili taj proces u punoj mjeri tek slijedi? 

Da, Josipoviću i SDP-u je pokušaj naše kriminalizacije bila glavna tema, ali birači su im rekli što misle o tome. Odnosno, rekli su što misle o HDZ-u, a također se nadam da su shvatili i što misle o njima samima. Znam da to neke nervira, ali svejedno ću ponoviti. Bili smo svjesni situacije kakvu smo zatekli, vjerovali smo u svoje članstvo, bili sigurni da su oni 99,99 posto pošteni domoljubi, koji iznimno vole svoju domovinu i spremni su sve dati za nju. Zato sam od prvog dana javno govorio i apelirao: kriminal i korupcija van, a poštenje, marljivost i domoljublje natrag u HDZ.

Također sam rekao da se više nikada ne smije dogoditi da netko koristi svoje članstvo u stranci za osobno bogaćenje. Takvi su već otišli, a ako se koji pritajio, najbolje mu je da sam ode – jer ćemo ga mi izbaciti! Mi smo našu katarzu prošli, i na ovim su izborima birači to potvrdili.

Bilo bi jako dobro za našu državu da i ostale stranke, a pogotovu SDP, pokrenu taj proces. Umjesto toga, moram, nažalost, reći da je ova vlast spremna na sve kako bi osvojila još jedan mandat. U nedostatku znanja, strategije i vizije, aktivnost ove Vlade svodi se na politički marketing, PR i spinove, a u zadnje vrijeme, nažalost, ona zloupotrebljava i represivni aparat protiv svih onih koje smatra ozbiljnim političkim suparnicima. Opet ću upozoriti i poručiti djelatnicima državnih tijela na koje se vrše pritisci da su dužni odbiti svaki protuzakoniti nalog; u protivnom, i sami će, vrlo skoro, odgovarati zbog kršenja zakona.

Kako ćete se postaviti spram »slučaja Kalmeta« u Zadru? 

Taj sam slučaj već komentirao. Proširenje istrage protiv Kalmete dogodilo se nešto više od mjesec dana prije izbora, a u zadnjih godinu dana otkako se taj iskaz pojavio u medijima, ništa se nije promijenilo – osim glavnog državnog odvjetnika.

Kako će se HDZ odnositi prema nekim značajnim ljudima hrvatske političke i javne scene, koji su se ovih dana opet nešto jače eksponirali, a u kontekstu predsjedničkih izbora i Kolinde Grabar-Kitarović. Mislim na Nikicu Valentića, Matu Granića, Dražena Budišu… 

Svi su oni snažno podržali Kolindu i zahvalan sam im na tome. S nekima od nabrojenih češće sam u kontaktu. Akumulirali su ogromno iskustvo i znanje. Valentić je bio naš najuspješniji premijer, usred rata, dok je trećina zemlje bila okupirana. Sa svojom je Vladom stabilizirao gospodarstvo i stvorio logističke pretpostavke za oslobađanje zemlje. To je dokaz da se i u najnepovoljnijim uvjetima može – kada se zna i ima političke volje.

Je li izgledno da Valentić u skoroj budućnosti bude vaš savjetnik? 

Ja se inače često susrećem s njim, kao i s ostalim bivšim visokim dužnosnicima koji su svojim radom i angažmanom ostavili ozbiljan trag. Osobno sam sklon razmišljanju da svijet nije ni počeo niti će završiti s nama. Zato razmišljam o formiranju savjeta u kojemu bi bile takve osobe, s kojima bih se povremeno sastajao i savjetovao.

To je uvijek korisno, a tako se iskazuje i poštovanje prema nečijem iskustvu, znanju, radu, a na kraju krajeva – i rezultatima.

Je li moguća i neka vrsta političke reafirmacije Dražena Budiše? 

Jako ga cijenim kao čovjeka i domoljuba, aktivan je još od Hrvatskog proljeća, ima se što čuti od njega. Ako ga HSLS, naš koalicijski partner, predloži – zašto ne?

Hoćete li se u budućnosti baviti, i na koji način, Ivom Josipovićem? 

Zavisi od njega i njegovih budućih poteza!

Zašto je Josipović izgubio na ovim predsjedničkim izborima, samo zato što nije, kako mnogi kažu, ništa radio ili…? 

Zar je to »samo«? Pet godina ne raditi ništa, vama je »samo«!? Doduše, bilo je tu još poteza i izjava koje su duboko uvrijedile i ponizile naš narod: primjerice, ustaška zmija u Knesetu, tvrdnja da smo izvršili agresiju na BiH, zatim tvrdnje da su za rat odgovorni »konglomerati loših politika« – a ne četnička, velikosrpska politika. Pa onda imenovanje na jedno od najvažnijih savjetničkih položaja Dejana Jovića – čovjeka koji se protivio našoj neovisnosti… I još niz takvih poteza.

Ipak, možda bi Josipović i s time, uz pomoć svih medija, anketa i kompletne logistike koju je imao na raspolaganju, prošao – samo da je poduzeo nešto. Ali nije ništa, nije dignuo svoj glas u interesu siromašnih, ugroženih, nezaposlenih – nije pokazao interes i socijalnu osjetljivost. I to ga je koštalo. Osim toga, naša kandidatkinja je bila puno bolja od njega, a HDZ je pokazao svoju pravu snagu.

Ostajete li pri svojoj tezi da predsjednika RH treba ubuduće birati u Saboru? 

O tome možemo razmišljati kad Kolinda bude odrađivala drugi mandat. To sam vam bio rekao i u našem zadnjem razgovoru, ali je Josipovićeva mašinerija to izvukla iz konteksta – no ništa im nije pomoglo.

Osim toga, rekao sam više puta: nećemo otvarati pitanja koja bi mogla podijeliti našu javnost. Potrebno nam je jedinstvo, pred nama su ozbiljne reforme. Sve dok se ne izvučemo iz ove krize u koju nas je zakopala ova Kukuriku vlada – ništa od toga.

Vidim da pojedini članovi ili simpatizeri HDZ-a navijaju za to da predsjednik SDP-a postane Tonino Picula. Zašto je to važno? 

To za nas uopće nije važno. Koalicija koju predvodi HDZ osvojit će nadmoćnu većinu tko god bio na čelu SDP-a.

Mnogi ističu da je jako važno da SDP, kao socijaldemokratska stranka, bude nacionalno, tj. hrvatski orijentiran. U suprotnome – tvrdi se – moglo bi doći do pojava radikalnih lijevih pokreta, slično kao i u Grčkoj…

Naravno da je Hrvatskoj potrebna ozbiljna socijaldemokratska opcija. Nažalost, ovo što imamo – to sigurno nije. To ne tvrdim samo ja, već ozbiljni politolozi, a i naši birači – na svakim izborima sve snažnije. Radikalizam, bio on lijevi ili desni, vidjeli smo, kod nas ne prolazi.

HDZ-u se prigovara da mu nedostaju gospodarski stručnjaci. Koliko je to točno? 

To je potpuno pogrešno. Istina je da vrsnih i gospodarskih stručnjaka nikad nema previše – pogotovo u maloj državi kao što je naša. Ali mene veseli da su svi oni koliko ih ima – ili naši članovi, ili zajedno surađujemo na izradi našeg programa, ili smo u kontaktu.

Kada će HDZ u svim pojedinostima predstaviti svoj gospodarski program? Mnogi to nestrpljivo očekuju… 

Moji suradnici i ja već smo više puta iznosili u javnost detalje našeg programa. Imali smo nekoliko gospodarskih foruma i konferencija, a osobno sam na više velikih skupova i u medijima prezentirao naš cjeloviti Program gospodarskog oporavka i zapošljavanja, koji izrađujemo u suradnji s minhenskim CES-IFO institutom.

Mi smo već sada u potpunosti spremni za preuzimanje odgovornosti za vođenje države, imamo program i već spreman katalog razrađenih razvojno-investicijskih projekata. Stručnjaci iz Bavarske su često tu kod nas, a i naši vrlo često putuju u München.

Istina je da nam predstavlja ozbiljan problem to što moramo vrlo često mijenjati ulazne parametre koji stalno padaju uslijed sve lošije situacije kod nas. Katkad to iziskuje dosta više posla i nove simulacije, ali borimo se i s tim nedaćama.

Što se tiče Kataloga razvojno-investicijskih projekata, oni su svi već solidno, a neki i potpuno razrađeni, imaju i svoje provedbene timove. Prednost će imati oni projekti koji se u znatnoj mjeri mogu financirati iz EU fondova. Upravo ćemo s njima odmah na početku zaustaviti ovaj pad – ili bolje rečeno: gospodarski sunovrat – i generirati rast BDP-a, rast zapošljavanja, standarda i potrošnje. Nestvarno zvuči, ali pored ovoliko nezaposlenih, siromašnih, toliko ljudi u problemima, pod ovrhama, blokadama, a i uz ovaj nagli rast švicarskog franka – ova je Vlada daleko više uplatila članarine nego što je realizirala sredstava iz EU fondova kroz projekte!

Možete li tu tvrdnju potkrijepiti brojčanim podacima? 

Evo, prema zadnjim podacima uplatili smo od početka članstva u EU nešto više od pet i pol milijardi kuna, povukli smo predujmove koji leže na računu, a od projekata Vlada uspijeva realizirati tek nešto više od milijarde kuna godišnje. A naša javnost itekako dobro zna kako to kod dužnosnika ove Vlade ide: softveri im nisu dobri i slično.

Napokon su, nakon gotovo dvije godine zakašnjenja, ugovorili rekonstrukciju željezničke pruge Križevci – Dugo Selo, za koju bi trebali povući milijardu i pol kuna, međutim, još se ne koristi 9 milijardi kuna samo za 2014. godinu.

Moram, nažalost, tome još dodati da ništa nisu napravili kako bi efikasno počeli povlačiti gotovo 10 milijardi kuna koje su nam ove godine na raspolaganju. I kad se sjetim da društveni multiplikator za jednu povučenu kunu iz fondova iznosi 9, a mi to ne koristimo – odmah me zaboli glava! A uplate u EU proračun se iz mjeseca u mjesec povećavaju. Ovoj Vladi Unija je trošak, a trošak je samo zato što su nesposobni iskoristiti prilike.

Toliko nezaposlenih ljudi u problemima, mladi obrazovani ljudi iseljavaju, gospodarstvu bi taj novac bio kao kisik utopljeniku, imali bismo rast BDP-a, rast zapošljavanja… A oni sliježu ramenima i umjesto da se uhvate posla u ovih još nekoliko mjeseci koliko im je preostalo i pokušaju nešto pokrenuti, da ih makar po nečemu konstruktivnom pamtimo – zazivaju neke ideološke sukobe, prijete eliminacijom političkih suparnika, najavljuju obračune i slično. Vjerujte mi, meni je to neshvatljivo, kao da ti članovi Vlade i Kukuriku većine ne žive tu s nama u ovoj državi!

Što će HDZ učiniti za građane koji su zaduženi u švicarskim francima? Kako gledate na nedavno izrečene mjere premijera Milanovića? 

Mi smo već bili istupili s prijedlogom po kojemu bi Vlada, HNB i komercijalne banke morale postići dogovor, na način da svi nešto žrtvuju kako bi te ljude izvukli iz ralja dužničkog ropstva. Apelirali smo da se dogovorom postigne trajno rješenje koje bi sadržavalo i konverziju iz švicarskih franaka u eure ili kune.

Na žalost, pregovori nisu ni započeli, a Milanović ih, iz samo njemu znanih, pretpostavljam PR-ovskih, razloga prekida i objavljuje svoje jednostrano revolucionarno rješenje – s rokom trajanja od godinu dana. Kao što vidite, nitko time nije zadovoljan – ni banke, a ni dužnici. To nije rješenje problema, već njegovo guranje pod tepih. Nažalost, i taj će problem dočekati našu vladu – ali se bojim da bi u tom trenutku mogao biti znatno veći.

Treba li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović doista napustiti Pantovčak, tj. treba li se držati tog svog ranije danog obećanja? Zadnjih dana spominju se i neke druge alternativne lokacije, ne samo Visoka ulica… 

Ona je to obećala u svojoj kampanji, a već sam vam rekao da sam siguran kako će sva svoja obećanja ispuniti. Zato ne vidim nikakvog razloga da se to ne dogodi.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Milijan Brkić: Bakir Izetbegović se tijekom rata sklonio u Hrvatsku, a sada nas optužuje za „agresiju“!?!

Objavljeno

na

Objavio

Izetbegović besramno laže i provocira – upravo je RH njemu i njegovoj obitelji pružila gostoprimstvo i znatno pridonijela spasu njegovog naroda i BiH od uništenja!

 

Presuda uopće ne uvažava činjenicu da je Armija BiH u ofenzivnoj operaciji “Neretva 93” imala za cilj osvajanje većinski hrvatskih prostora južno od Mostara, izbijanje na more i zaposjedanje teritorija RH od Neuma do Ploča. Ispada da je Armija BiH bila na izviđačkom izletu!?! – istaknuo je  potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić u opširnom razgovoru za Večernji list BiH.

Intervju koji je radila urednica Valentina Rupčić prenosimo u cijelosti:

Ne stišavaju se tenzije nakon presude hrvatskoj “šestorki” u Haagu, kako u RH tako i u BiH. Kako vi vidite presudu?

Iako je to iznimno teško, pokušat ću hladne glave reći što mislim. Prvo, ta je presuda u ozbiljnoj suprotnosti s činjenicama, s onim što se stvarno događalo tijekom razdoblja koje ona obuhvaća.

Drugo, ta žalbena presuda (isto kao i ona prvostupanjska) izgleda kao da naši okrivljenici nisu niti iznosili svoju obranu. Ta presuda, primjerice, uopće ne uvažava činjenicu da se u jednom razdoblju koje ona obuhvaća odvijala ofenzivna operacija Armije BiH pod nazivom “Neretva 93”, a da je cilj te operacije bio osvajanje većinski hrvatskih prostora južno od Mostara, izbijanje na more i zauzimanje teritorija RH, od Neuma do Ploča. Tijekom te operacije od Grabovice pa nadalje počinjeni su strašni, mnogobrojni zločini nad Hrvatima, civilima i zarobljenim, razoružanim pripadnicima HVO-a.

Želim istaknuti da su za mene svaki zločin i zločinac isti, bez obzira na to koje je nacionalnosti žrtva, a koje počinitelj. Za sve žrtve osjećam duboki pijetet i žaljenje, a prema svim zločincima osjećam prijezir.

Međutim, prema ovoj presudi, očito je da Haaški sud nije imao iste kriterije. Ispada da je Armija BiH, koja je željela zauzeti prostore u BiH nastanjene Hrvatima i dio teritorija RH, bila na izviđačkom izletu. A nužnu, izazvanu, opravdanu i, bolje rečeno, presudnu obranu koju je HVO provodio na prostorima gdje žive Hrvati Haaški je sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom, i još u njega uključio i hrvatsko vodstvo. Zamislite, Hrvatsku koja je pozvala Hrvate da na referendumu glasuju za samostalnost BiH, koja je prva priznala BiH, sama slala ili preko koje je prošla sva inozemna pomoć i naoružanje, pa čak i tijekom sukoba Hrvata i Bošnjaka, primala je na stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica te zbrinjavala i liječila ranjenike A BiH, čak i tijekom sukoba s HVO-om.

Ponaša li se tako država koja ima nečasne namjere, koja je agresor na BiH, kako nam je to nedavno poručio Bakir Izetbegović na godišnjicu pada Vukovara?! A vidite, brojna obitelj Izetbegović tijekom cijelog rata bila je izbjegla upravo u tu Hrvatsku. A Bakir Izetbegović, ako se dobro sjećam, tijekom velikosrpske agresije, pa i muslimansko-hrvatskog sukoba, više je vremena proveo u RH nego u BiH. Uvijek se trudim stvari nazvati pravim imenom, pa ću to i sada jer je ta Izetbegovićeva tvrdnja besramna optužba i laž protiv RH koja je njemu i njegovoj obitelji pružila gostoprimstvo i znatno pridonijela spasu njegova naroda i BiH od uništenja. Jedino su više od RH za spas Bošnjaka i BiH napravili Hrvati iz BiH te pripadnici HVO-a!

Uputio bih apel našim susjedima Bošnjacima da ne nasjedaju na neutemeljene Izetbegovićeve dnevnopolitičke provokacije zbog ove presude. Jer, kada se spusti sva magla i prašina, ostat će samo gole činjenice da su Bošnjaci opstali ili izbjegli uništenje zahvaljujući i HVO-u, hrvatskom narodu u BiH i RH. Treba se prisjetiti i da su HVO i HV svojim operacijama u nekoliko navrata spasili opkoljeni Bihać i Cazinsku krajinu od vjerojatno i znatno veće tragedije od one koja je, nažalost, pogodila Srebrenicu. Osuditi nevine, kao ovom presudom, nije pravda, nego odmazda, i to nasumična, a ona nikome sreće nije donijela.

Presuda hrvatskoj “šestorki” za mene je činjenično i pravno neutemeljena, osobito u pogledu udruženog zločinačkog pothvata i nametanja jedne posve druge povijesne istine u kojoj je žrtva poslala agresor. U toj presudi se barata pojmom “udruženi zločinački pothvat” premda nema nikakvih dokaza, što i samo Žalbeno vijeće priznaje, za dva od tri uvjeta, koja je Haaški sud sam definirao, za to dokazivanje UZP-a. Na to su upozorili u svojim tekstovima Luka Mišetić i ostali ugledni pravnici. Nema dokaza ni o donošenju odluke o etničkom čišćenju ni o provedbi etničkog čišćenja. Jedino je dokazano da su se osobe, dakle vodstva RH i HVO-a, sastajale i da su sve one pripadnici istoga naroda?!

A kako u tom kontekstu komentirate čin generala Praljka u haaškoj sudnici?

Časni general Slobodan Praljak uložio je više od 22 godine svog života kako bi pobio optužbu, i to ne radi sebe, nego radi Hrvata u BiH i RH. On po svemu, cijelom svom životu, kao da nije pripadao ovom dobu, već nekim drugim romantičnim, epskim, časnim, viteškim vremenima, jednostavno je bio epski lik. Iako ga svi uspoređuje sa Sokratom, kao generala i časnog ratnika, mene ipak više podsjeća na divove toga vremena Ahila ili Hektora koji su jedan i drugi znali da će u zadnjoj borbi poginuti, ali im njihova čast nije dopustila od nje odustati. Njegov habitus, karakter i duh nisu bili spremni prihvatiti zdravo za gotovo onu uzrečicu koja završava “… tim gore po činjenice”! Na drastičnu nepravdu general Praljak odgovorio je drastičnim činom pred cijelom međunarodnom javnošću. Želio je tim činom zaštititi dostojanstvo svog naroda, dignitet domovine i svakog časnog branitelja, pa i svoj osobni jer uistinu je on takav bio. Njegov čin je krik nad nepravdom, vapaj i apel svima nama zajedno da se probudimo i shvatimo kako se moramo konkretno boriti za opstojnost našeg naroda u BiH. Zasigurno će ova presuda ostati zapisana crnim slovima u novijoj hrvatskoj povijesti, a posebno među Hrvatima u BiH.

I sami ste bili branitelj, bili ste na pragu obrane domovine, kako je gledati sve ovo što se događa nakon 20 godina?

Teško je i bolno svakom hrvatskom branitelju, kako u RH tako i u BiH, gledati ovu nepravdu. Zaboravlja se da su upravo zahvaljujući časnoj borbi i herojstvu hrvatskih branitelja i Hrvatska i BiH opstale. RH nikad nije imala za cilj pripajanje teritorija BiH, a upravo su ratne operacije koje su provodili HV i HVO spasile cjelovitost BiH. Herceg Bosna je nastala u ratu. Hrvati su se na takav način politički, a kroz HVO i vojno štitili od srpskog agresora. Ni u jednom dokumentu Herceg-Bosne ne prejudicira se odcjepljenje od BiH, a poglavito ne pripajanje RH. U svim službenim dokumentima naglašava se kako je Herceg-Bosna dio BiH. Sjetimo se ponovno sudbine Bihaća i što bi bilo da ga hrvatski branitelji nisu pomogli obraniti. Vjerujem, da sada pitate Bošnjake iz toga i drugih krajeva BiH, sigurno bi vam rekli da su ih hrvatski branitelji i Hrvatska spasili. Ponavljam, važno je naglasiti tko je sukobe započeo, a tko je sukobe želio okončati na miran način. Falsifikatori povijesnih činjenica te oni koji se nikada nisu pomirili sa stvaranjem hrvatske države nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da je epilog hrvatske politike 90-ih, pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana, samostalna, suverena, slobodna i demokratska Republika Hrvatska, punopravna članica EU i NATO-a, ali i cjelovita BiH.

Što Hrvatska može i što će pokušati učiniti?

Drugostupanjska presuda šestorici Hrvata na Međunarodnom sudu u Haagu itekako se tiče i same RH jer je riječ o pitanju koje zadire u zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Poduzet će se svi raspoloživi pravni i politički mehanizmi kako bi istina i pravda pobijedile. Može se govoriti o opravdanom zahtjevu za revizijom presude u dogovoru s obranama petorice Hrvata u Haagu. Država Hrvatska u tome mora pružiti svu pomoć koristeći pri tome političke, diplomatske i sve ostale dostupne kanale. Predsjednica RH je u svom obraćanju u Vijeću sigurnosti, između ostalog, ponovila jasan stav da Hrvatska nije bila agresor u BiH te da je, naprotiv, pomagala BiH. Premijer Plenković i ministar Bošnjaković u nekoliko su navrata u razgovorima otvorili ovo pitanje i već se traže i poduzimaju koraci kako bi se što prije krenulo u obranu istine o Domovinskom ratu i ulozi Hrvatske te zaštiti i pomoći Hrvatima u Haagu.

Brojni hrvatski branitelji, generali… žrtve su montiranih optužbi i progona u BiH. Kada će stati obračun s prošlošću?

Sve je to dio kontinuirane strategije kojom se želi ispisati činjenično netočna povijest. Hrvati i hrvatske snage (HV i HVO) dali su najveći doprinos u obrani i oslobađanju BiH od velikosrpske agresije. Brojni časnici HVO-a, međutim, morali su otići iz BiH kako im se ne bi sudilo po drugom, strožem zakonu. Jer u BiH se pripadnicima triju naroda ne sudi po istim zakonima. Za jedne važi zakon iz bivše države, koji je stroži, a za druge iz poslijeratnoga razdoblja, koji je blaži. Pitam se kako je to moguće i gdje u BiH stanuje pravda. U procesuiranju ratnih zločina ne smije biti selektivnog pristupa. Inzistirat će se da se kaznene prijave protiv pripadnika HVO-a procesuiraju prema istim zakonima koji se primjenjuju na ostale. U tom kontekstu podsjećam opet i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Damjanović – Maktouf”. Poznajem generale HVO-a koji desetljećima trpe progon i nepravdu, podmetanje lažnih iskaza, svjedoka, montiranje optužnica. I nose se s tim jer znaju istinu i znaju kako su teško obranili svoju domovinu i dom. Nažalost, sve to s njima proživljavaju i njihove obitelji. I sam sam bio žrtva takvih pokušaja i nitko od nas ne zna je li gotovo s takvim političkim obračunima kroz pravosuđe u BiH.

Bili ste s premijerom Plenkovićem prije nekoliko dana u Mostaru u misiji smirenja tenzija i podrške Hrvatima. Što su vam predstavnici udruga i stranaka rekli?

Došli smo u Mostar kako bismo iskazali potporu sunarodnjacima u BiH, razgovarali s braniteljima, predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Dotaknuli smo se svih otvorenih pitanja koje imaju Hrvati u BiH – o promjeni Izbornog zakona, europskom putu BiH i odluci suda u Strasbourgu koja sugerira da se riješe pitanje izbora članova Predsjedništva BiH i odlučivanje u Domu naroda. Na sastanku su nam predstavnici HNS-a jasno naglasili kako su upravo Hrvati predvodnici europskog puta BiH te kako euroatlantski put nema alternativu. Hrvatska će im pružiti svu potrebnu pomoć na tom putu. Naravno, u fokusu razgovora je bila presuda “šestorki”. Potrebno je i ne nasjedati na ciljane provokacije.

I u haaškoj presudi Milanu Martiću, primjerice, navodi se udruženi zločinački pothvat, no niste mogli čitati ili slušati da će na temelju toga žrtve tužiti Srbiju. Jer Haaški sud ne presuđuje državama i narodima, nego pojedincima. Stoga i sadašnje učestale, a posve neutemeljene tvrdnje da će “Bošnjaci tužiti RH” treba sagledati kao nastavak difamacijske kampanje i političkih pritisaka čiji je cilj “invalidirati” i Hrvate u BiH i RH u borbi za naša legalna i legitimna prava – od stvarne ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH do izmjene diskriminatorskog Izbornog zakona. Moramo i dalje punom snagom i voljom boriti se za ono što nam pripada po Bogu, pravdi i Ustavu BiH. Jer Hrvati ne traže ni više ni manje od onoga što imaju druga dva konstitutivna naroda.

Rođeni ste u BiH, živite u Hrvatskoj. Poznajete stanje u objema državama, osobito među Hrvatima. Je li moguće da se povijest na ovakve načine želi iskriviti?

Nikada svoje sunarodnjake nisam dijelio po mjestu rođenja, regionalnoj pripadnosti i sličnom. Kriteriji po kojima ih dijelim su poštenje, čast, domoljublje i djela koja stoje iza svakog od nas pojedinačno. Mi Hrvati iz BiH imamo neraskidivu vezu s RH i hrvatskim iseljeništvom diljem svijeta. Sudbina moje obitelji je bila takva da su se sedamdesetih odselili iz Klobuka kod Ljubuškog u Zagreb. Dio obitelji je u Zagrebu, brat u Australiji, rodbina razasuta po Hercegovini, Hrvatskoj i svijetu…, ali uvijek je to moja obitelj i te obiteljske veze nitko i nikada ne može pokidati. Isto je tako i s moje obje domovine – i RH i BiH. Povijest se ne može iskriviti dok je nas, dok se borimo da istina pobijedi. I ovi posljednji događaji pokazuju da zajedno moramo tražiti rješenja kako nam nitko ne bi pisao povijest, nijedna međunarodna institucija, sila ili drugi narodi.

Kao drugi čovjek HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora, možete li reći što će Hrvatska moći učiniti kako bi zaštitila Hrvate u BiH i pomogla im?

Ono što hrvatski narod želi u BiH je mir, ravnopravnost, sigurnost, stabilnost, pravda i istina. Hrvati u BiH su bezuvjetnu ljubav uvijek darivali RH, uvijek su se žrtvovali bez ikakvih protuusluga. Spomen hrvatske države pobuđuje emocije kod Hrvata u BiH. Mislim kako bismo na tom domoljublju i mi Hrvati u RH trebali puno toga uraditi. Trebala bi RH vratiti svu onu ljubav i sav onaj doprinos od početka rata koji su Hrvati iz BiH iskazali prema RH. Mi smo nedjeljiv narod koji se nalazi u dvije domovine. Geostrateška, geopolitička, povijesna, kulturna, gospodarska i svaka druga povezanost RH i BiH je nedvojbena i neizmjenjiva. Stabilnost BiH i opstojnost Hrvata u BiH upravo znače i stabilnost RH. Imamo ustavnu obvezu i RH mora zaista iskreno skrbiti o Hrvatima u BiH. Ta pomoć mora biti osobito sada jaka, nedvosmislena i usmjerena jednom cilju – da Hrvati u BiH opstanu i ostanu te se izbore za svoja legitimna prava ne nasjedajući na provokacije o tobožnjoj kolektivnoj krivnji.

Mnogi prozivaju bivše dužnosnike RH da su svojim potezima pomogli u ovakvom ishodu presude “šestorki”. Kako to komentirate?

Nažalost, i ova presuda svjedoči da su nas koštali neodgovorni postupci i izjave nekih bivših hrvatskih dužnosnika. Bivši predsjednik Stjepan Mesić i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić svojim izjavama i djelima itekako su naškodili i RH i Hrvatima u BiH. I oni su dio u tom nečasnom, nemoralnom mozaiku djela koja su radili oni, ali i neki drugi protiv RH.

Završena je priča oko vaše diplome. Zašto vas se godinama povlačilo po medijima? Kako sada, s vremenske distance, na to gledate? Jeste li pogriješili?

Cijela je javnost upoznata s mojim slučajem. Bio sam izvrgnut nepravednom progonu. A sve je pokrenuto iz političkih razloga jer sam tada bio na poziciji glavnog tajnika HDZ-a. Visoki upravni sud donio je odluku da mi je diploma oduzeta nezakonito i nakon toga je Policijska akademija ponovno pokrenula postupak. Odlučio sam svima pokazati da mogu i “dva puta” diplomirati na istom fakultetu iako bi bilo bolje da sam diplomirao na dva fakulteta (smijeh). To je za mene završena priča. Okrenuo sam novu stranicu u knjizi života.

Nedavno je u Saboru RH izglasan Zakon o braniteljima koji na poseban način štiti pripadnike HVO-a. Što on donosi i jesu li u planu još neki zakoni?

Ministarstvo hrvatskih branitelja i ministar Tomo Medved, kao predlagač ovog zakona, vodio se svim smjernicama nužnima da se hrvatskim braniteljima HVO-a osigura puna zaštita, pomoć i prava koja zaslužuju. Prava branitelja HVO-a počet će se primjenjivati od 1. siječnja 2019. RH nastoji na institucionalnoj razini, uključujući i buduće izmjene pojedinih zakona, poput Zakona o hrvatskom državljanstvu, Zakona o prebivalištu te izbornih zakona, olakšati položaj Hrvata u BiH te, uz znatniju pomoć gospodarskih subjekata Hrvatske, pridonijeti stvaranju uvjeta za opstojnost i ostanak Hrvata u BiH. U Saboru RH, kada je u pitanju BiH, ne bi smjelo biti podjele jer, kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, svi moramo provoditi ono što je naša ustavna, ali i moralna obveza prema našem narodu u BiH.

Mislite li da je međunarodna zajednica pogriješila u BiH, posebice u odnosu prema Hrvatima i svim potezima koje je povlačila, a čije se posljedice i danas osjete?

Teško je razumjeti da je u društvu koje se naziva demokratskim moguće, npr., grubo izigrati izbornu volju jednog cijelog konstitutivnoga naroda. Kao što je to bilo u vrijeme vlasti “platforme” ili Alijanse. Smatram nedopustivim i neprihvatljivim ne samo biranje nego i sami pokušaj biranja predstavnika jednog naroda od drugog naroda, kako su to neki radili. Skupina stranaka u FBiH, predvođena onima koje se nazivaju socijalističkim i demokratskim, kada su to radile, imale su pomoć i međunarodne zajednice. Znamo što su visoki predstavnici do sada radili, koliko su štetnih odluka donijeli, i to u najvećem broju slučajeva za Hrvate. Sjetimo se, i u slučaju “platforme” i biranja predstavnika Hrvata, presudila je međunarodna zajednica. Pitam se kome odgovara takvo što i kome je u interesu da je u BiH ovakvo stanje. U zemljama iz kojih dolaze svi ti stranci koji na takav način odlučuju uime naroda u BiH za takvo što vjerojatno bi bili, u najmanju ruku, politički potpuno diskreditirani, da ne kažem težu kvalifikaciju. Kreiranje takvih politika pogubno je za sve. Međunarodni sponzori mirovnih, političkih i ustavnih aranžmana ne smiju jednostrano raditi na reviziji Washingtona i Daytona, i to na štetu jedne strane potpisnice – na štetu hrvatskog naroda, koji ovdje živi stoljećima. Mora im biti jasno da i RH, kao supotpisnica Daytona, ima pravo i obvezu sudjelovati u procesu revizije Daytona i zaštiti Hrvata u BiH. Brojnost naroda ne smije biti razlog dvostrukih standarda.

Često dolazite u rodni kraj, Hercegovinu. Mislite li da je trend iseljavanja iz RH i BiH isključivo vezan uz egzistenciju ili ima i drugih problema i razloga?

Veliki problem je proces iseljavanja Hrvata iz BiH koji već dugo traje i treba ga zaustaviti. I to je posljedica neravnopravnosti Hrvata u BiH. Odlaze cijele obitelji, a ne, kao nekada, samo muževi, dok su žene i djeca ostajali na ognjištima. Nisu u pitanju samo financije i potreba da se prehrani obitelj jer nema posla, u pitanju je veliko nezadovoljstvo političkom situacijom u BiH i beznađem koje mlade obitelji osobito vide za budućnost svoje djece. Nešto se mora žurno učiniti i promijeniti. Nažalost, u tijeku je proces novog egzodusa i odlaska mladih i iz RH. U RH se moraju pokrenuti svi procesi kako bi se takav trend zaustavio i stvorili uvjeti za ostanak hrvatskih građana. Nove smjernice Vlade RH i demografska politika, prijedlozi novih zakona idu u tom smjeru kako bi se taj opasni trend zaustavilo.

Što biste poručili mladim ljudima koji sada uče povijest, što biste im naveli kao razlog ostanka u domovini?

Previše je križnih postaja u povijesti hrvatskog naroda bilo i to ne smijemo nikada zaboraviti. Kao što smo mi mladi početkom 90-ih ostali u RH i borili se za našu slobodu s puškom u ruci, pozivam danas mlade ljude neka ostanu u RH i svojim znanjem, sposobnostima i vještinama neka se bore za bolju budućnost. Nije bilo lako 90-ih, mnogima nije lako ni danas, ali RH ima prosperitetnu budućnost koju moramo graditi svi zajedno. Ono što želim poručiti mladima je da ostanu i da se bore za svoje snove jer nigdje sunce ne grije ljepše nego u domovini.

Kako gledate na sustavnu majorizaciju hrvatskog naroda u BiH i kako im Republika Hrvatska može pomoći da se izbore za jednakopravnost?

U prvorazredne nacionalne interese ubraja se i pitanje zaštite Hrvata u BiH koje se danas, nažalost, tretira gotovo kao građane drugog reda i koji u stvarnom životu nemaju ista prava kao i pripadnici ostala dva konstitutivna naroda. Velika je to nepravda. Svi u RH moraju napraviti sve što je u našoj moći kako bismo pronašli najpravedniji i održivi model po kojem ćemo zaštititi svoj narod u našoj drugoj domovini BiH. RH je i do sada skrbila o njima i to je naša i ustavna obveza. Nedopustivo je da se Hrvate u BiH majorizira i stigmatizira jer su branili domovinu, jer žele jednakopravnost i prava koja im pripadaju. Želi ih se sustavno svesti na nacionalnu manjinu, ušutkati njihove težnje i borbu za ostanak i opstanak u BiH. Hrvati su istinski graditelji BiH, temelj njezine opstojnosti. Sjetimo se samo 1991. i rezultata referenduma. I bi li uopće bilo BiH da nije Hrvata u njoj, ali i Hrvatske. To su upravo ključne činjenice koje se ne smiju zaboraviti. Zajedništvo Hrvata u BiH i Hrvata u RH mora sada biti snažno upravo onako kako su se nekada temeljem zajedništva u Domovinskom ratu stvarale hrvatske snage koje su zajedno branile i obranile RH i BiH na jedinstvenom ratištu. Jedan je hrvatski narod – jedan je Domovinski rat!

Davor Domazet Lošo: Hrvatska je vodila najčišći rat u povijesti ratovanja

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo

Objavljeno

na

Objavio

Zoran Čagar / foto: Arhiva

– Noćima ne mogu spavati. Svi šute, a to mi je najgore. Ja sam spreman za to odgovarati, ali ću reći istinu – tako je započeo razgovor sa Zoranom Čegarom, jednom od ratnih legendi Sarajeva. Čovjekom koji je a policijskim specijalcima spriječio da JNA zauzme glavni grad 1992. godine. Ranjen je u dva navrata, danas je zamjenik zapovjednika Federalne uprave policije. Iako je cijeli rat bio na drugoj strani – Armije BiH – izričito tvrdi da Hrvatska nije bila agresor u BiH niti da je istina to što se stavlja na teret šestorici nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne, pieš Zoran Krešić/ Večernji List

Večernji list BiH: Kako ste doživjeli i kako komentirate presudu koja je izrečena u Haagu protiv šestorice dužnosnika Herceg Bosne?

– Ja možda nisam najbolji sugovornik za to i ne želim komentirati presude. Posebno oko toga je li netko nešto počinio ili nije. No, ja ću vam posvjedočiti nekoliko stvari u kojima sam bio sudionik i znam što se dogodilo.

Večernji list BiH: A što se to događalo?

– Konkretno. U ovoj situaciji mene najviše boli što su u Haagu rekli i presudili da je Hrvatska bila agresor na BiH.

Večernji list BiH: Zašto vas to boli?

– Ja sam bio sudionik kada je sve krenulo. Bio sam sudionik u vrijeme raspada Jugoslavije. Zemlja koja je, kako kažu, bila agresor na drugu državu, ne može 1992. godine među prvima priznati tu zemlju na koju je bila agresor. To ne može tako biti. Iskreno govoreći, prvi zločini i prve granate na Hrvatsku pale su iz BiH. Ispalili su ih ovi koji su nas sve klali, ubijali i sada se mi, imam osjećaj, moramo njima ispričavati što smo se branili. Meni nije jasno kako netko može reći da je Hrvatska bila agresor na BiH, a Srbija nije. To mi nikada neće biti jasno.

Večernji list BiH: Kako to tumačite?

– To tumačim tako da su srbijanski lobiji, UDBA, BIA, MI5 i ostale obavještajne službe to jako dobro odradili s Haagom. Urađeno je to perfidno s Hrvatskom. Nisam političar, a brojni znaju ovo što ću vam reći, ali ne smiju.

Večernji list BiH: Zašto se boje?

– Znate, oni meni kažu: – Mi imamo djecu. Ali, Hrvatska, kao država, ispravite me ako lažem i nazovite me lažljivcem pustila je da preko njezina teritorija izbjegne više od milijun ljudi iz BiH za vrijeme rata. Čak 700.000 izbjeglica iz BiH je bilo smješteno u RH. Bili su siti i obučeni, a među njima je bila i moja obitelj. U Hrvatskoj je zbrinuto 15.000 ranjenika iz BiH. To jedna država agresor ne radi.

Večernji list BiH: Kako ste doživjeli šestoricu osuđenih Hrvata u Haaga, neke ste i poznavali?!

– Svu šestoricu osuđenika osobno poznajem. Oni nisu zarobljavani, nisu se skrivali ili bježali. Dragovoljno su otišli u Haag dokazati nevinost. U prijevodu, kako mi to ovdje kažemo, netko im je to dobro “zabio” iz politike. Opet kažem, neću komentirati i govoriti jesu li bili u zapovjednom lancu, ali jamčim da nitko od njih nikoga nije zaklao, nitko nije silovao, nitko nikoga nije ubio. Znam da nisu takvi tipovi ljudi.

Večernji list BiH: Zanima me vaše mišljenje o generalu Praljku koji je počinio samoubojstvo?!

– Nisam imao puno kontakata s njim, ali… sjećam se jednoga trenutka i, ponavljam, uopće ne ulazim u presudu. Išao je konvoj u istočni Mostar hrane i pomoći iz smjera Avijatičarskog mosta i ekstremi nisu dali prolazak. Pokojni general, ja sam to vidio, popeo se na prvo vozilo i rekao: – Vozi. Ja sam bio tu. I proveo je konvoj u istočni Mostar. Ljudi su ga dočekali, nisu pucali na njega. Izgrlili su ga i izljubili i s ovima što su dovezli vratili su se na “hrvatsku stranu”. E sada, vi meni recite rade li to ratni zločinci. Nađite mi jednoga svjedoka koji može potvrditi da je netko od tih ljudi u tom udruženom zločinačkom pothvatu ubio, silovao. Ja sam bio zapovjednik i nisam mogao znati što je netko radio u pozadini. Možda sam mogao saznati, a možda i nisam. Ne možete tako ljude tako okarakterizirati. Ratni zločinac je Ratko Mladić. Osobno sam došao i vidio trudnicu u osmom mjesecu trudnoće kojoj je on pucao u trbuh. No, kada netko popije otrov, a prije toga kaže da nije ratni zločinac, najbolje svjedoči o drugoj krajnosti. To za mene nije ratni zločinac. Jamčim da nitko od tih šest ljudi nije ono što im se stavlja na teret.

Večernji list BiH: Neće vam sigurno biti ugodno kada ovaj intervju izađe u javnost?!

– Stojim iza ovih tvrdnji i znam da ću zbog ovog intervjua imati problema. Ali se njih ne bojim. Nas i u policiji, politici vode ljudi koji su 1992. prvi digli ruke i predali se četnicima. Plakali su za njima na Yutelu. Prvi koji su pobjegli danas nam zapovijedaju i javno poručuju kako će, kao, eto, sprečavati neke nove sukobe u buduće, a trebali su prije osam godina u mirovinu. To su priče za malu djecu. Nama danas u policiji rade ljudi koji veličaju Ratka Mladića. To me boli da danas na mom mjestu sjedi onaj koji je pucao na nas sve.

Večernji list BiH: Vratimo se malo ulozi Hrvatske u posljednjem ratu. Jedan ste od heroja rata u Sarajevu, sudjelovali ste u presudnim bitkama za obranu grada. Koliko je RH zaslužna za tu obranu?

– Neću vam ništa govoriti iz druge ruke jer sam izravni sudionik. Bio sam ranjen drugi put i izašao sam najprije kao maskirani svećenik. Izvukli su me braća Ćurčić. Došao sam u Mostar, gdje sam zbrinut, a nakon toga u Zagreb, gdje su me zbrinuli u bolnicu “Sestre milosrdnice”. Jedan dan krajem 1992. smo preko nekih veza organizirali sastanak s pokojnim ministrom Šuškom. Na tome sastanku bio je i ministar obrane BiH Jerko Doko, general Ivan Čermak, Ante Roso, Ante Gotovina, moja malenkost i Dunja Zloić. Ministar Šušak me pitao: – Zapovjedniče, što vama treba? Odgovorio sam da me samo zanima da se vratim u Sarajevo i napravimo deblokadu grada. I objasnio: – Mi nemamo ništa.

Večernji list BiH: Je li se tada spominjalo ulogu Bošnjaka i Hrvata, odnos prema ovim dvjema stranama i kakvi su bili komentari?

– Nitko nije rekao ružnu riječ. Nitko. Valja mrijeti, valja reći istinu. Ja sam rekao da je jako malo Hrvata katolika ostalo u Sarajevu, a ministar Šušak je rekao: – Nema to veze tko je tko, ostali su ljudi. Ponovio je što treba poslati da se deblokira grad, a ja sam doslovno ponovio da mi nemamo ništa. Nakon toga je generalu Čermaku rekao: – Ivane, uzet ćeš momka, ići ćete tamo gdje treba i dajte im sve u što on upre prstom. Je li jasno? Zatim je od Rose i Gotovine zatražio da nam osiguraju prolaz. Dobili smo dva puna tegljača vojne opreme, “zolja”, “osa”, “ciganki”, pušaka, snajpera RPG-ova, granata, mina, bombi…, sve što je moglo stati. S pratnjom smo došli do Mostara i HVO nas je dovezao do Kreševa u kuću pjevača Duška Kuliša koji je više učinio za obranu BiH nego brojni drugi. Tada sam nazvao ministra Pušinu i rekao mu što sam dovezao. On je mislio da sam ja pukao. Nije mi vjerovao. Poslao je iz Hrasnice izvidnicu koja je sve to potvrdila. Nazvao me i rekao: – Svaka čast. Tada smo s desecima malih kamiona i pickupova to prebacili u Hrasnicu. Nažalost, znam čak da je dio tog oružja prodan, nekima od tih pušaka ubijeni su svećenici u Fojnici i kod Konjica. Ali, pustimo sada to, ponovno pitam može li takva država biti agresor.

Večernji list BiH: Da, to se pitaju svi. Čini se da se drugi boje reći što vi govorite?!

– Znate tko je bio Mate Šarlija Daidža (Nijaz Batlak – bivši časnik HV-a i HVO-a). On je sve kampove vojne obuke organizirao u Hrvatskoj, svi logistički centri za BiH bili su u RH. Hoće li sve to dopustiti “zemlja agresor”. Naravno da neće. Ne ulazim ni u kakve presude.

Večernji list BiH: Iznimno emotivno nastupate. Zašto ste sada odlučili ovako jasno progovoriti?

– Zato što sam imao infarkt. Ovo me je sve jako potreslo. Prije nekoliko dana imao sam trigliceride 26. Ovo jako loše utječe na mene i svakog normalnog čovjeka.

Večernji list BiH: Nakon presude stvorilo se vrlo ružno ozračje. Hoće li imati posljedice na odnose Hrvata i Bošnjaka?

– Ne mogu vjerovati sada gdje živim. Ne mogu vjerovati da živim s ljudima koji s jedne strane slave onog koljača i ratnog zločinca, a drugi koji žive sa mnom se naslađuju onom čemu se ne smiju naslađivati. A znate što me još više boli. To što šute Bošnjaci iz Sarajeva koji imaju vile i jahte u Makarskoj, Brelima, pod Dubrovniku i koji su se za vrijeme rata tamo skrivali. Zašto nitko od njih ne izađe i kaže: – Hej, nemojte tako govoriti. Ja nemam problema ni s kim. Do Bakira Izetbegovića (bošnjački član Predsjedništva) i drugih bošnjačkih dužnosnika mogu otići kad želim. Ali nisam siguran da mogu kod Hrvata koji su se 1997. godine sjetili da su Hrvati. Dapače, okreću glavu i boje se istine koju mogu reći.

Večernji list BiH: Kako vratiti povjerenje između Bošnjaka i Hrvata nakon ovakvog negativnog naboja?

– Treba razgovarati, ljude povezivati i reći istinu kakva god bila. Ali mene boli to što su, primjerice, u Drežnici kod Mostara ljude ubacivali u svinjac, polijevali benzinom i zapalili i to je nazvano izoliranim slučajem. To je ratni zločin. A kada bilo što učini neki Hrvat, odmah je to ratni zločin. U mojoj postrojbi koja je upadala u vojarne i radila što nitko drugi nije, nitko nikada nije imao nož. Ja nemam emocija prema zločincima, i da je u pitanju rođeni brat, ali ne može se etiketirati bilo koga. I sada ću vam reći kako vidim izlazak iz ove situacije.

Bio sam Titov pionir, omladinac, vojnik i policajac. Na to sam ponosan. Napravio me čovjekom. I to je istina. Sve dok se ne rodi novi Tito ovdje, ovdje neće biti života i suživota.

Zoran Krešić/ Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari