Pratite nas

Intervju

INTERVJU: Kolinda Grabar Kitarović

Objavljeno

na

Pokrenut ću dijalog sa stranačkim liderima kako bismo došli do minimalnog konsenzusa oko ključnih pitanja od nacionalnog interesa

Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, jako se razlikuje od svoja dva prethodnika na Pantovčaku. Ne komentira, poput njih, svakodnevno za medije, niti gura svoje mišljenje o baš svemu. Kaže mi da bi se time samo odvlačila pažnja od bitnih stvari. No, kada se javi, uvijek se nešto uzburka. Poput premijera Zorana Milanovića, kojeg je, baš u trenutku dok je predsjednica davala intervju, iznenadila jer je kritizirala njegov potez povlačenja hrvatskog veleposlanika iz Beograda na konzultacije u Zagreb. – U studenom naša vlada nije opozvala veleposlanika. Sada se ne mogu oteti dojmu da je ovo brzopleto povlačenje veleposlanika uvjetovano izbornom kampanjom, objasnila mi je. Očito smatra da je Vlada RH trebala ovakav potez s veleposlanikom poduzeti još u studenom, kao što je to ona i predlagala jer se vlada Srbije tada nije ogradila od Šešeljevih velikosrpskih izjava.

Mi jako dobro znamo, a nadamo se da će i u Srbiji to prihvatiti, kako je Domovinski rat bio pravedan i oslobodilački, vojno redarstvena operacija Oluja legalna i legitimna, a general Gotovina zapovjednik pobjedničke vojske, kazala mi je predsjednica na početku intervjua. Nada se da ćemo se skoro izdići iz ove situacije i moći se koncentrirati na konkretan rad na rješavanju otvorenih pitanja između RH i Srbije, poput pitanja nestalih, razgraničenja, vraćanja arhiva i umjetnina, jer, prošlih godina, kaže, nije riješeno gotovo ništa od toga. Razgovarali smo na Pantovčaku, u zgradi koju, priznaje, ne voli i u kojoj se osjeća otuđenom, daleko od građana, pa otud i njezina želja da se nađe druga lokacija.

:: Hrvatska se izgleda razvojem događaja i politika opet našla na stjecištu različitih geopolitičkih interesa. Jačaju li, međutim, opasnosti od terorizma, povratka Hladnog rata i energetske ovisnosti geostratešku važnost Hrvatske?

Moramo biti svjesni novih ugroza koje su se pojavile zbog tzv. Islamske države i boraca koji se vraćaju iz Sirije i Iraka. Isto tako ukrajinska je kriza vratila neke elemente snaženja geopolitičkog položaja Hrvatske, tako i susjednih nam država.

:: Rusija je dala jasne naznake da je Srbija, pa i Bosna i Hercegovina, u njezinoj interesnoj sferi?

Moramo poštovati načela poretka država u 21. stoljeću. Poštivanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke neovisnosti i prava svake države da samostalno odlučuje o svojoj budućnosti. Uvijek sam podupirala članstvo svih država jugoistoka Europe u EU i NATO-u. Srbija je za sada izrazila namjeru da ne aplicira u članstvo NATO-a, nego je proglasila neutralnost, no držim da bi integriranje bilo najbolji jamac sigurnosti i civiliziranog rješavanja otvorenih pitanja na ovim prostorima.

:: Svoj ste mandat započeli vrlo dinamično u vanjskoj politici. Je li vam to jedino preostalo s obzirom na problematičan odnos premijera Milanovića prema vama?

Daleko od toga da se bavim samo vanjskom politikom. Razgovaram s brojnim poduzetnicima, ali i ugroženim hrvatskim obiteljima o tome kako pokrenuti investicijsku klimu, kako da se maknemo iz ove krize. Ja sam optimist. Bila sam u Mađarskoj, koja ima stopu od 3,6 posto gospodarskog rasta, prepolovili su nezaposlenost u zadnjih pet godina. Iste pokazatelje ima i Slovačka, a to su upravo zemlje koje su imale iste strukturne probleme kao i Hrvatska. Dakle, pitam se kako to mi ne možemo. Što se tiče Vlade RH, mislim da je i njoj u interesu suradnja sa mnom. Držim da se Vlada doista previše zatvorila u sebe, da ima preslabu komunikaciju sa stručnom i širom javnosti i da bi ova sjednica Vlade, koju i dalje predlažem, bila korisna i za RH, ali i za samu Vladu. Da sjednu, i prezentiraju ono što planiraju učiniti u ovim mjesecima koji predstoje do izbora. Jer, Hrvatska nema vremena za gubljenje. Ne vidim zašto bi, dakle, Hrvatska i dalje trebala kaskati za ostatkom Europe. Očito je problem u načinu upravljanja.

:: Je li moguća kohabitacija s Vladom? Ili će taj problem ostati nerješiv jer smo opet u izbornoj godini, a Milanović na vas gleda kao na političkog protivnika?

Moja je ruka i dalje ispružena. Komunikacija postoji, ali ne u onoj mjeri u kojoj to očekuju građani te što zahtijeva ukupna situacija u kojoj se država nalazi.

:: No, kada Milanović reagira na vas, uvijek poslije toga doda – HDZ, kao da želi da ne zaboravite iz koje ste stranke došli?

G. Milanović često spominje HDZ kao uzrok svih problema i zala s kojima se on susreće. Treba istini pogledati u oči. Njegova je vlada na vlasti već četvrtu godinu, a gospodarski su pokazatelji jako loši. Na svoj odnos s g. Milanovićem uopće ne gledam osobno. Mene ne zanima, niti me je briga kakav je njegov stav prema meni, sve dok oboje radimo u interesu države.

:: Premijer Milanović reagirao je ljutito, pa i ljubomorno na vaš susret s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Što ste mu to radili “iza leđa”?

S gospođom Merkel razgovarala sam u četiri oka i to je ostalo između nas. Primjedbe koje sam spomenula u svom komentaru sastanka s njom, a to je bilo spominjanje antipoduzetničke i antiinvesticijske klime u Hrvatskoj, kao i nepredvidljivost sustava zakona i poreza – sve je to izgovoreno na službenom sastanku dvaju izaslanstava. Uvijek sam govorila da ću kazati što mislim, a ne ono što bi ljudi voljeli čuti. I zbog toga, jednostavno moram govoriti o stanju u RH, onakvom kakvo ono jest. Moramo se suočiti s činjenicom da jesmo u krizi i da, nažalost, još nismo izašli, jer, očito nedostaje nadahnuća, ili ideja, ili stvarne volje.

:: Predsjednica ste mjesec i pol dana, vaš se prethodnik Ivo Josipović u tom periodu već sastao sa svim čelnicima oporbe, koji su tražili prijevremene izbore. Vi još niste?

S čelnicima parlamentarnih stranaka planiram se sastati isključivo kako bih čula njihovo viđenje o izlasku države iz krize. Spremna sam predvoditi dijalog koji bi nas napokon doveo do minimalnog konsenzusa oko ključnih pitanja od nacionalnog interesa. Nadam se da ćemo ipak postići to zajedničko razumijevanje. Svoju ulogu predsjednice Republike Hrvatske vidim upravo u tom prostoru postizanja „nacionalnog sporazuma“ oko odgovora na ključna pitanja gospodarskog oporavka. „Nacionalni sporazum o gospodarskom oporavku“ mogao bi obuhvatiti reformu javne uprave, poreznog, mirovinskog i zdravstvenog sustava, odlučnog uklanjanja prepreka poduzetništvu i ulaganjima, modernizaciju obrazovnog sustava, daljnje unaprjeđivanje učinkovitosti pravosudnog sustava, kao i pitanje energetske sigurnosti i neovisnosti, da navedem samo neke.

:: Čini se da će izbori ipak biti zadnjeg mogućeg datuma 2016.?

Mogu samo reći da potičem Vladu da to vrijeme onda iskoristi za konkretan rad i one prave, istinske i stvarne reforme koje će i pomoći ljudima da žive bolje.

:: Vi ste nestranačka osoba. Očekuje se burna kampanja prije parlamentarnih izbora. Ne vidim mogućnost da ostanete neaktivni, pogotovu što ćete biti izloženi provokacijama?

Bit ću objektivna, a na provokacije, u pravilu, ne nasjedam. Jednom sam odgovorila premijeru na njegovu provokaciju, jednostavno zato da pokažem kako takve rasprave ne vode nikamo. Dakako, neću dozvoliti da se gazi po instituciji predsjednice države. Neću sudjelovati u kampanji, no ne mogu staviti na led svojih godinu dana mandata samo zato što smo u predizbornoj godini. Jednako bih se ponašala da je bilo koja druga vlada na vlasti.

:: Tijekom izbora inzistirali ste da za Hrvatsku ima nade, da možemo biti bogata zemlja. Vidite li to i dalje?

Naravno. Imamo takve preduvjete da nema nikakvog razloga da budemo tu gdje jesmo. Ako, pak, Vlada nije ambiciozna, misli da nikada nećemo biti bogata zemlja, nego zauvijek “osrednja”, onda nikada ništa nećemo ni postići. Nama treba vlada s ljudima koji vjeruju u sebe i naše potencijale.

:: Vaš angažman u gospodarskim pitanjima razbija se na Milanovićevoj nepopustljivosti koji i dalje koči vaš zahtjev za sazivanje tematske sjednice Vlade. Upada u oči da je mjesto vašeg savjetnika za gospodarstvo i dalje nepopunjeno?

U svom pismu premijeru vrlo sam konkretno navela o kojim temama želim razgovarati na tematskoj sjednici Vlade. Mene zanima rasprava o strategiji izlaska iz krize. Uskoro ću ponoviti zahtjev za zajedničkom sjednicom Vlade u skladu s Ustavom. A savjetnik za gospodarstvo bit će mlada, ambiciozna i radišna osoba, koja se želi dokazati.

Moja je ruka i dalje ispružena. Komunikacija s premijerom postoji, ali ne u onoj mjeri u kojoj to očekuju građani te koliko zahtijeva ukupna situacija u kojoj se nalazi država

:: Vlast je teško primila vaše kritike o nacionalnoj sigurnosti, radu obavještajnih službi i realnom stanju u Hrvatskoj vojsci. Razvoj događaja išao vam je na ruku?

Održali smo sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon Uskrsa ćemo i sjednicu Vijeća za obranu. Detaljnije ćemo razgovarati o stanju u Oružanim snagama. U tim segmentima imamo sjajne ljude i vrhunske profesionalce. Vidjela sam ih kako funkcioniraju u ratnim uvjetima. Međutim, stanje opreme u oružanim snagama nije zadovoljavajuće. Nešto je napravljeno, no stanje nije dobro u HRZ-u, u mornarici, s obalnom stražom. Moramo ulagati u oružane snage jer je to ulaganje u našu sigurnost. Prvo moramo usvojiti novu strategiju nacionalne sigurnosti, obzirom da je postojeća još iz 2002., i razgovarati o tome kako povećavati proračun za obranu, ulažući više u razvoj i nove tehnologije.

[ad id=”68099″]

:: Bi li Hrvatskoj bilo dovoljno 16.000 profesionalnih vojnika kada bi oni bili moderno naoružani? Stoga i spominjanje vraćanja obveznog vojnog roka, pričuve i broja dragovoljaca?

Sustav dragovoljnog služenja vojnog roka nije dovoljan da dosegnemo one brojke koje su nam potrebne. Iako se o tom pitanju u posljednjih nekoliko dana otvorila rasprava u javnosti ta tema trenutačno “nije na stolu”. O tome ćemo početi razgovarati tek kada usvojimo novu strategiju nacionalne sigurnosti i druge potrebne strategije.

:: Kako biste objasnili ljudima da jesmo u NATO-u, ali da to ne znači da nam više ne treba vojska?

NATO je savez suverenih država koje zadržavaju svoje obrambene snage. U NATO-u nadopunjujemo one sposobnosti koje nemamo, ili ih ne možemo sami priuštiti. No, ipak, svatko se ovdje prvo treba osloniti na vlastite snage i smatram da su jake hrvatske oružane snage naš najbolji jamac sigurnosti i stabilnosti.

:: Osnivate prvo vanjsko savjetodavno tijelo, Vijeće za domovinsku sigurnost. Čujem da je riječ o vrlo zanimljivim imenima, u Vijeću su general Krstičević, komodor Tolić koji se spominjao kao vaš savjetnik za obranu, Miroslav Tuđman, ali spominju se i dva hrvatska generala – Ante Gotovina i Mladen Markač?

Točno. To će Vijeće biti važno za promjenu strategije nacionalne sigurnost i za budući razvoj oružanih snaga RH. U vijeću će biti 10 do 15 najiskusnijih hrvatskih generala, obavještajnih i drugih stručnjaka.

Željela sam da se i general Gotovina uključi u rad ovog važnog Vijeća za domovinsku sigurnost, mi smo i prijatelji dugi niz godina

:: Kako ste uspjeli pridobiti Gotovinu, on je do sada izbjegavao politiku, a političari su s njim mogli otići samo u lov na tune i ništa više?

Željela sam da se i general Gotovina uključi u rad ovog važnog Vijeća za domovinsku sigurnost, mi smo i prijatelji dugi niz godina. Drago mi je da su on i general Markač pristali sudjelovati i da su prepoznali pozitivnu vrijednost moje namjere i zadaće tog Vijeća.

:: U Narodnim novinama objavljena je odluka o osnivanju povjerenstva koje bi trebalo utvrditi kriterije za odabir lokacije Ureda predsjednice RH. Ne bude li moguće preseljenje u Visoku, hoće li vam biti teško narodu priznati da ste imali krivu ideju?

Pustimo sada članovima povjerenstva da odrade svoj posao kako bi se donijela i konačna formalna odluka o sjedištu ureda, koja do sada nije donesena. Podsjećam, predsjednik Tuđman ovdje se doselio privremeno, nakon raketiranja Banskih dvora. I zato želim da se konačno donese odluka i sagleda više lokacija. Osobno, voljela bih biti bliže ljudima.

:: Prosvjed branitelja u Savskoj u međuvremenu se pretvara u tempiranu bombu. Vidite li rješenje situacije ili je to izvan vaših moći?

Braniteljima ne mogu niti zapovijediti, niti tražiti od njih da se maknu, mogu samo izraziti nadu da će se što prije pronaći rješenje koje će okončati prosvjed. Razumijem njihove zahtjeve. Kao što razumijem njihov dugogodišnji osjećaj gubitka poštovanja društva prema njima. Kao što sam svjesna i da 80 posto svih branitelja živi ispod ruba egzistencije. Nepravedno je odnositi se prema njima, dakle, kao prema privilegiranoj skupini. Svoj ured otvorila sam braniteljima i nadam se da će i ostale institucije ostvariti dijalog s njima kako bi se iznašlo rješenje.

:: Kada su svi pomislili da otopljava odnos premijera i vas pojavio se novi problem – kako organizirati 20. obljetnicu Oluje. Opet različiti pristupi?

Nadam se dogovoru. Predložila sam vojnu paradu u Zagrebu, no treba dostojno obilježiti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i u Kninu. Držim da svake godine u Kninu treba podizati na taj dan tu posebnu hrvatsku zastavu. I odati poštovanje svim žrtvama. Vojni mimohod u Zagrebu možemo održati večer prije, 4. kolovoza, ili eventualno nakon proslave u Kninu, uvečer 5. kolovoza. Što se mene tiče, ovdje uopće nisu potrebni politički govori, jer to je dan kada trebaju slaviti one koji su sudjelovali i radili na obrani Domovine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari