Pratite nas

Intervju

INTERVJU: Mate Rimac – Osobno ću financirati najbolje projekte iz tehnološkog parka u Livnu

Objavljeno

na

Foto: Hina

Konferencija “Business Forum Livno 2018.” bila je prigoda za razgovor s Matom Rimcem, poznatim Livnjakom koji je u Hrvatskoj osnovao sada već poznatu tvrtku Rimac Automobili koja je razvila i predstavila električni automobil, a potom i krenula u njegovu serijsku proizvodnju.

Premda živite i radite u Hrvatskoj, nikada niste pokidali veze s rodnim Livnom. Što je ponukalo vas i nekolicinu uspješnih Livnjaka da rodnom gradu darujete zakladu Linnovate i tehnološki park?

– Puno nas za vrijeme praznika dođe u rodni kraj. Vidimo da je grad, nažalost, gotovo mrtav, osim kad se tu sjatimo iz svih krajeva svijeta. Nas nekoliko puno je razgovaralo o tome i odlučili smo nešto napraviti, pomoći drugima, da mogu svoje poduzetničke ideje i projekte razvijati u svom gradu, da ne moraju ići vani. Imamo puno prijatelja i poznanika koji, unatoč fakultetskom obrazovanju, nisu našli posao u ovom gradu te idu vani raditi, primjerice u Njemačku, poslove poput građevinarstva, vožnje kamiona. Meni je to grozno. Želimo da se to manje događa, jednog dana i prestane događati, tako što ćemo pomoći drugima da osnuju svoje tvrtke.

Pomažemo im u njihovim počecima – savjetom, infrastrukturom, a i financijama. Onda kasnije, kad stasaju, pomoći želimo i u drugim izazovima, privlačenju većih investicija itd.

Jedan ste od glavnih donatora i za izvjesno vrijeme osigurali ste funkcioniranje tehnološkog parka. Ako nije tajna, koliko se novca uspjelo prikupiti?

– Ja financiram ovu početnu fazu. Za sada su to vrlo skromna sredstva jer to radim iz vlastitog džepa. Nadam se kako ću moći puno više u budućnosti. Za sada je to samo opremanje prostora za nekih tridesetak radnih mjesta, kojih možemo proširiti do sto. To je oko 30.000 eura za početak, za prvi korak, ali čim se počnu pokretati poduzetnički projekti, te kad njih krenemo financirati, to će biti značajnija sredstva, prije svega ona koja ću ja izdvojiti. Radim na tome da se i drugi poduzetnici pridruže i daju novac. Cilj Linnovatea je povezati poduzetnike s mogućnostima financiranja. Imali smo na sastanku u Livnu predstavnike USAID-a, tu je i švicarska zaklada koja se bavi financiranjem sličnih stvari. Želimo pomoći lokalnim poduzetnicima da se spoje s njima i prijavljuju na fondove. Ali, i mi ćemo privatno, i ja osobno, financirati najbolje projekte.

Nikad niste skrivali činjenicu kako ste podrijetlom iz Livna, bez obzira na planetarni uspjeh koji ste postigli.

– Ponosni sam Livnjak, volim svoj kraj. Kad god mogu, dođem. Nažalost, ove godine stigao sam samo na nekoliko dana, ali, eto, nadam se kako ću kroz ovaj projekt imati još više razloga doći. Obožavam svoje Livno i boli me srce kad vidim kako je napušteno i prazno.

Katastrofalno je stanje. Bosna i Hercegovina je najgora ekonomija u Europi, a Hercegbosanska županija najgora u državi.

Za razliku od toga, kraj je prekrasan. Mnogi koji žive u inozemstvu napravili su prekrasne kuće, ali one su puste ili u njima žive umirovljenici. Bit ću sretan ako uspijemo da u sljedećih godinu dana, dvije-tri, mali dio ljudi, njih deset-dvadeset, ostane ovdje, a ako budemo kroz dugoročno djelovanje uspješni, možda i nekoliko stotina. To je neki naš cilj za ovaj kraj.

Koliko je bitno da mladim ljudima ili budućim poduzetnicima prenesete svoje iskustvo?

– Kad sam počeo ovo što radim raditi u Zagrebu, profesori s Fakulteta strojarstva rekli su mi kako je nemoguće praviti automobil u Hrvatskoj, da odustanem što prije kako bi što manje ljudi propalo sa mnom.

Kad dođu ljudi iz svijeta, ne mogu vjerovati da smo to postigli i uradili u Hrvatskoj.

Praktički, to je bilo nemoguće raditi u Hrvatskoj, ali mi smo to nekako uspjeli. Istina, teško, ali uspjeli smo doći do tog gdje smo danas, u Zagrebu. Raditi to ovdje bilo bi apsolutno nemoguće. Ne može nitko sam postojati, biti otok za sebe. Tu se već generacijama ljudi iseljavaju, od ‘60-ih godina idu u Njemačku i sve krajeve svijeta. Ovo je kraj gdje se ljudi tradicionalno iseljavaju, rade većinom jednostavne poslove vani, ne mogu to svoje znanje prenijeti natrag.

Ako radiš na baušteli u Frankfurtu, teško možeš pokrenuti istu takvu tvrtku u svom kraju. Zato mislim kako je važno da dijaspora koja je ostvarila sofisticiranije poslove, ne samo ulaže novce nego je vrlo važno i mentoriranje i davanje savjeta onima koji svoje projekte žele pokrenuti ovdje.

Kako objašnjavate činjenicu da nijedna hrvatska tvrtka nije otvorila neki svoj pogon u Livnu ili Tomislavgradu, za razliku od Hercegovine?

– Lokacije su danas u globalnoj konkurenciji, isto kao i tvrtke. Svaka lokacija, bila to država, županija ili grad, ima svoje prednosti i nedostatke. Svaka tvrtka koja traži svoju novu lokaciju uspoređuje sve te čimbenike. Kada ste na svim postojećim ljestvicama na posljednjem mjestu, neće vas ni gledati.

Sad radimo jedno detaljno istraživanje za Hrvatsku. Tu jako loše stojimo kao Hrvatska u odnosu na zemlje okruženja u središnjoj i jugoistočnoj Europi, a možete misliti kakva bi tek ocjena bila za Bosnu i Hercegovinu ili konkretno za Livno. Tu je jasna računica. Nema tu veze je li vlasnik tvrtke iz Livna, iako je takvih ipak relativno malo. Oni gledaju svoje interese i ne žele raditi na račun nekog domoljublja protiv svog interesa. Čimbenici koji utječu na odabir lokacije su jednostavni i znani. Može se vidjeti gdje stojimo na tim ljestvicama.

Zna se što se mora napraviti kako bi se napredovalo na tim ljestvicama kako bismo bili bolji. Ali moramo biti realni, Livno je malo mjesto, ovdje nemamo fakultete, nemamo nekakvu radnu snagu koja je obrazovana ili nemamo tvrtki pa da je moguća nekakva fluktuacija. (Željka Mihaljević/VečernjiList)

Mate Rimac pokreće Tehnološki park u Livnu kako bi pomogao ostanak mladih ljudi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bariša Čolak – SDA je zaoštrila stavove nakon što je ‘ljevica’ otišla još desnije

Objavljeno

na

Objavio

Ne prestaju komentari na donesene dokumente Stranke demokratske akcije na stranačkome kongresu prošlog vikenda. Prvo pitanje koje je na dnevnome redu jest je li moguće naći alternativu ovakvoj politici iz Sarajeva. Visoki dužnosnik HDZ-a Bariša Čolak trenutačno je ne vidi.

Kako ste doživjeli poruke SDA s posljednjeg kongresa stranke?

Nažalost, te poruke ne ohrabruju. Ne ohrabruju iz jednostavnog razloga što je BiH višenacionalna država u kojoj žive tri konstitutivna naroda, ali i građani koji se tako ne izjašnjavaju. Na bilo koji način definirati jedan narod kao dominantan, bilo izravno ili neizravno, a pri tome zanemariti ovu realnost Bosne i Hercegovine, ne vodi rješenju problema u BiH. Zato mislim da ove poruke, neće, po mom dubokom uvjerenju, naići na plodno tlo u BiH. No, problem je svakako što će one još dodatno u ovom vremenu koje je pred nama onemogućiti ili barem usporiti mogućnost konačnog dogovora i uspostavu vlasti. Ponajprije tu mislim na razinu Bosne i Hercegovine. Bilo bi puno primjerenije da su poruke drukčije i da na jednak način uvažavaju sva tri konstitutivna naroda, odnosno da se svi uvažavamo i konačno priznamo kao politički narodi koji žive na teritoriju BiH. To, nažalost, nije slučaj. Postoji i niz drugih poruka koje su također neprihvatljive.

Na koje poruke mislite?

Ponajprije su to poruke, prijedlozi o ustroju i uređenju Bosne i Hercegovine. U deklaraciji jasno stoji da bi se BiH trebala preustrojiti na regionalnom temelju, odnosno regionalnom ključu.

Ali, zar se i HDZ, odnosno politika HNS-a BiH, na zauzima za preustroj srednje razine vlasti? Moguće da SDA nudi federalne jedinice?!

Ja bih prihvatio takvu mogućnost kad bi se barem jednom rečenicom uvažavalo i nacionalno načelo, odnosno načelo da u ovoj zemlji žive tri naroda. Nije prihvatljivo da zemlju ustrojite na pet, šest regija u kojima je uvijek jedan narod većinski, a uvijek drugi ili druga dva manjinska. To nije dobar princip. Nisam pročitao da postoji intencija u tome smjeru.

Nakon subotnje deklaracije postoje komentari da je SDA morao dokazati da je zelenija od bošnjačke ljevice SDP-a, DF-a koja je preuzela snažniji nacionalistički narativ?!

Vjerujem da jednim dobrim dijelom sadržaj ove deklaracije jest takav i zbog tog razloga. Neću reći da je to jedini razlog, ali jest činjenica da su ove druge stranke političkog Sarajeva u posljednjih godinu dana u svojim stavovima otišle desnije od samog SDA. Bile su isključivije u nekim zahtjevima od samog SDA, što u svakom slučaju šteti boljem političkom pozicioniranju SDA u biračkom tijelu.

Kako će se HNS, odnosno HDZ, pozicionirati na ovakve poruke koje nisu samo dnevno-političke, nego i strateške, dugoročne?

To jest ozbiljan problem. Ali, s druge strane, imate i promišljanja kako je bolje da je to na dosta eksplicitan način prezentirano.

Zapravo, do sada smo imali situaciju da su se promovirale drukčije stvari od onih koje su zapisane u stranačkim dokumentima. U svakom slučaju, uvjeren sam da će se ovim potezom na dulje razdoblje opteretiti odnosi u BiH umjesto da se ide na otopljavanje. Bez konsenzusa, a na ovim načelima SDA nije ih moguće izgraditi, zapravo, svi ćemo biti gubitnici. Ne mislim da će ovdje bilo tko biti pobjednik. Gubimo dragocjeno vrijeme, a posebice neće biti iskoraka na europskom i putu u NATO.

Je li realno očekivati da HNS/HDZ odgovore reafirmiranje oživljavanja Herceg Bosne?

Neću prejudicirati što će odlučiti HNS BiH ili HDZ, ali mi imamo utvrđene stavove i trebamo ih se pridržavati. Svi ste vidjeli kako smo se ponašali u predizbornoj kampanji, te i u vremenu poslije, te neki od kritičara možda i s pravom nam mogu prigovoriti – zašto ste vodili takvu politiku. No, apsolutno smatram ispravnim upravo tako voditi politiku – politiku kompromisa koji je moguće ostvariti jedino uvažavajući predstavnike triju konstitutivnih naroda. U biti, najviše me brine uporno inzistiranje na građanskoj državi koja, naravno, podrazumijeva “jedan čovjek – jedan glas”. To u jednoj višenacionalnoj državi jednostavno ne ide. Nemate višenacionalne države u kojoj je to na takav način riješeno.

Je li to europski standard, kako se često uvjerava iz Sarajeva?

Nije niti može biti. U EU to nije slučaj ni u jednonacionalnim državama. Primjerice, u Hrvatskoj imate apsolutnu zaštitu nacionalnih manjina, pa ih se pozitivno diskriminira. Te nacionalne manjine tamo same biraju svoje predstavnike. U BiH istodobno žive, po Ustavu, tri konstitutivna naroda, što znači tri ravnopravna naroda. Unatoč tome, u Izbornom zakonu imamo manjkavosti koje omogućavaju preglasavanje i dominaciju. Poznat je slučaj izbor hrvatskog člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima ili da jedan broj izaslanika u Domu naroda također biraju Bošnjaci. To je, naravno, neodrživo. Dok god politike koje vode BiH ne prihvate činjenicu jednakopravnosti, mislim da nećemo napraviti bitniji iskorak ni prema EU ni NATO-u.

Trebaju li sada vodeće hrvatske i srpske stranke zaobići SDA pri uspostavi vlasti nakon što je ova stranka obznanila stajališta o preustroju zemlje?

Prvo, mislim da je jako teško pronaći nove partnere. Prije svega, u političkom Sarajevu ne postoje stranke koje bi bitno odudarale, ali od ovih stajališta. Moramo biti zaista realni. A s druge strane, ja sam pristaša da vlast uvijek trebaju formirati oni koji dobiju tu vlast od naroda. Prema tome, jako je važno to načelo ispoštovati. U suprotnom, postavlja se pitanje zašto provodimo izbore. Mi smo već odavno trebali formirati vlast. Prošlo je više od 11 mjeseci od održavanja posljednjih općih izbora.

Dakle, ne vidite prostora za novu koaliciju na državnoj razini?!

Teoretski, moguće je to o čemu govorite, možda na nekim razinama i praktično izvesti, ali iskreno mislim da nije pametno praviti eksperimente koji ne počivaju na izbornoj volji birača iz triju konstitutivnih naroda.

SDA je donio dalekosežne odluke i neki tumače da se radi o otpakiranju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Je li ovo dobar trenutak da se počne razgovarati o tim krupnim pitanjima?

Prije svega, treba razlikovati dvije stvari. Legitimno je izražavati svoje političke stavove, ali ta legitimnost ipak ima ograničenje.

Ograničenje u ovome slučaju leži u tome da se ovakvim stavovima ugrožava netko drugi. Ja bih bio presretan i uvijek bih prihvatio stavove drugih kada bi oni na isti način tretirali moj kao i svoj narod. No, ne mogu prihvatiti stavove koji na takav način u izvedenom projektu isključuju moj narod ili ga na bilo koji način dovode u neravnopravan položaj. Ne mislim da je nelegitimno pričati i o promjenama Daytona, zašto ne? Samo su narodi ti koji ostaju, a državna uređenja se mijenjaju. No, u tim prijedlozima treba voditi računa da nikoga ne isključujete i da druge uvažavate. Ako tog nema, ako se tu stvari postavljaju na različit način i prema narodu kojemu pripadate, onda to rješenje ne može biti rješenje za drugoga i ne može donijeti nikakav rezultat. Ono zapravo samo može donijeti novi konflikt. Nadam se da do toga neće doći i da ga neće biti. Govorim o konfliktima u političkom smislu, a o onom drugom ne želim ni razmišljati. (vecernji.ba)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Miroslav Lajčak: ‘Ako želimo sačuvati BiH, jedan narod ne može biti izbačen iz igre’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelju OESS-a i ministru vanjskih poslova Slovačke Miroslavu Lajčaku na Sveučilištu u Mostaru dodijeljena je titula počasnog doktora. To je još jedno priznanje koje je u BiH uručeno iskusnom diplomatu.

On je prije sadašnjih funkcija bio i na poziciji predsjednika Skupštine UN-a te visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Slovi za jednog od najuglednijih europskih diplomata, ali i jednog od najboljih poznavatelja prilika u BiH. Za razliku od većine visokih predstavnika, on je ostao upamćen po vrlo konstruktivnom pristupu i pokušaju da u suradnji s domaćim političarima osigura tranziciju BiH iz međunarodnog protektorata u suverenu i funkcionalnu državu.

Bili ste visoki predstavnik međunarodne zajednice, predsjednik Generalne skupštine UN-a, a sada ste predsjednik OESS-a. To je pomalo neobično, jer dolazite iz jedne, uvjetno kazano, male države. Kako komentirate takav diplomatski uspjeh?

Slovačka nije velika zemlja, ali ima uglednu diplomaciju koja se poštuje u svijetu i utjecajnija je u odnosu na zemlje u susjedstvu. Mislim da je razlog to što se kod nas poštivao profesionalizam. Slovačka je samostalna 26 godina, a od toga je diplomat od karijere 22 ili 23 godine na čelu Ministarstva vanjskih poslova, tako da je zaštitio resor, ljudi su imali priliku za napredovanje. Nije ovdje riječ o meni, jer Slovaci su na važnim pozicijama u UN-u, EU, OESS-u i tako dalje. Nema tu tajne. Treba ljude pustiti da rade svoj posao i zaštiti ih od politizacije i političkih utjecaja.

Koliko diplomati i dužnosnici u EU razumiju što se događa u BiH?

Teško je razumjeti situaciju u BiH, jer ona je uistinu kompleksna i zahtjevna. Potrebno je provesti ovdje neko vrijeme i biti fokusiran na ovdašnje stanje da bi se mogli razumjeti procesi.

Kako uopće riješiti situaciju u BiH?

Ima li prostora da se nađe kompromis između nacionalnog i građanskog? Ako želimo sačuvati BiH, moramo sačuvati i principe na kojima je izgrađena, a to je multinacionalni princip. Znači, moramo sačuvati princip da jedan narod ne može biti nadglasan i izbačen iz igre. To bi bilo jako opasno za ovu zemlju. Mislim da nije teško postići prihvatljivo rješenje.

Tu je i pitanje prisustva međunarodne zajednice, koja treba pomagati i savjetovati, a ne imati iluziju da ona treba formirati tijela vlasti, primoravati domaće političare i donositi odluke umjesto njih. To vrijeme je prošlo. To treba shvatiti i narod u BiH te odgovore i rješenja tražiti od svojih političara, a ne od međunarodne zajednice.

Vi ste pokušavali relaksirati odnose, prenijeti odgovornost na domaće političare i rijetko ste se koristili bonnskim ovlastima. Čini se da taj pristup nije prepoznat od međunarodne zajednice?

a sam se koristio bonnskim ovlastima uglavnom vezano za Haaški tribunal, kriminal, ali ne kad je riječ o smjenama i ulasku u političke procese. Meni je i tad bilo jasno da masovno korištenje bonnskih ovlasti znači nastavak nekog međunarodnog protektorata u BiH, a to nije cilj. Cilj je pomoći BiH da postane potpuno samostalna. Želim reći da međunarodna zajednica danas ne može reći: ovo je vaša zemlja i radite sami, jer je Daytonski sporazum međunarodni ugovor i ovdje je vrlo jako prisustvo međunarodne zajednice. Međutim, to treba biti proces i u njemu međunarodna zajednica više treba savjetovati i biti medijator, a manje odlučivati. Još uvijek ima situacija kada međunarodna zajednica uistinu treba dići svoj glas, a on se upravo u tim situacijama ne čuje. Nekada treba jasno reći što je neprihvatljivo, a tada takva reakcija izostane. S druge strane, postoji uplitanje međunarodne zajednice ondje gdje bi domaći političari trebali i mogli odraditi neke stvari.

Čini se problematičnim i to što sama međunarodna zajednica u BiH ne govori jedinstvenim jezikom. Može li se to promijeniti, barem kada je EU u pitanju?

Jedan od problema je to što svaki konstitutivni narod ima svog međunarodnog odvjetnika i trudi se zaštititi svoje interese uz pomoć tog međunarodnog odvjetnika. Sve dok EU, SAD, Turska i Rusija imaju različite stavove teško možemo nešto postići. Moramo se dogovoriti u međunarodnoj zajednici o ključnim principima, a glavni je, po mom mišljenju, europska perspektiva, ulazak u EU. To ne bi trebao nitko osporavati. I onda se na toj osnovi dogovarati o ostalim pitanjima. A ne voditi bitku u BiH preko međunarodnih partnera.

Bez obzira na sva očekivanja od EU, imam osjećaj da su sve oči uprte u SAD, da se od Amerike očekuje uključivanje i da je to jedini način da se riješi problem?

Iskustvo me uči da smo na ovom području uvijek bili uspješni kad su SAD i EU našli zajednički jezik i nastupali potpuno koordinirano. Ja to želim vidjeti. Imenovanje gospodina Palmera za posebnog izaslanika dobar je signal, jer Amerika ima autoritet na ovom području. S druge strane, ni američki izaslanik ne može ponuditi ništa bolje od europske perspektive, tako da imenovanje Palmera doživljavam kao jedan impuls za EU da se više aktivira. Nije normalno da imamo američkog izaslanika, a da EU ne reagira na to. Njegova prisutnost treba pomoći EU da se aktivira i shvati kolika je njena odgovornost.

Stanje u BiH opterećuje i priljev migranata, jer je BiH ključna na toj ruti. Kako to riješiti?

Pitanje migracije je nažalost pitanje koje nije riješeno u Europi. Europa nije bila spremna na priljev migranata 2015. godine i tada je donesena naivna i štetna odluka o otvaranju svih granica. To nije bilo realno i brzo su narodi u Europi počeli reagirati, jer moramo provjeravati tko nam ulazi. Došli smo u situaciju da ugledan biznismen iz Turske mora donijeti 20 dokumenata da dobije vizu, a mi smo istodobno primali na tisuće ljudi svakodnevno, a da nismo imali pojma tko su oni. Svi su shvatili da sustav mora imati pravila i kontrolu. Zemlje koje su prve na udaru, poput Italije i Grčke, traže da im se pomogne s nekom preraspodjelom. Zemlje srednje Europe nisu naviknute na migracije i njihov strah nitko ne može ignorirati. Ni BiH nije izolirana u tom problemu. Mi trebamo naći europsko rješenje i BiH mora biti dio tog rješenja.

Kako iz perspektive predsjednika OESS-a i europskog diplomata gledate na ulogu Hrvatske, posebno na zapadnom Balkanu?

Uključuje li se Hrvatska dovoljno i konstruktivno u te procese? Hrvatska je država koja je posljednja ušla u današnji sastav EU i naravno jedna od sljednica bivše Jugoslavije. Logično je i očekivano da Hrvatska inzistira da se ovom području poklanja pozornost unutar EU. U tom smislu postoje očekivanja od Hrvatske i zato je njezin glas vrlo važan.

Jozo Pavković/Večernji.ba

Miroslavu Lajčaku dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Mostaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari