Pratite nas

Intervju

INTERVJU: OVO NISTE ZNALI O MLADENU PAVKOVIĆU, novinaru i publicisti i predsjedniku UHBDR91

Objavljeno

na

Objavljujemo veliki intervju sa Mladenom Pavkovićem, novinarom i publicistom, hrvatskim braniteljem i predsjednikom udruge hrvatskih branitelja 91 (UHBDR91.) – branitelj aktivist i čovjek koji je uradio mnoge kvalitetne stvari za koje nikada niste znali da upravo Pavković stoji iza tog. Više o ovom iznimno aktivnom hrvatskom branitelju, novinaru i publicistu doznajte iz velikog intervjua koji je Pavković ekskluzivno dao za Braniteljski portal...

Nema istinskog branitelja kojeg nisu progonili kao zvijer

Braniteljski portal: Gospodine Pavkoviću, neprestano se zalažete za hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskoga rata, iako je od agresije na Republiku Hrvatsku prošlo već više od 25 godina. Bili ste pripadnik 117. brigade i 145. taktičke grupe „Jastrebovi“, koja je ratovala u Bosanskoj Posavini. Također ste uz stotine akcije vezanih uz Domovinski rat pokrenuli i prvi hrvatski vojni list – „Gardist“, itd. Imate i čin pričuvnog natporučnika HV-a. Prvo nam recite, koja ste još odličja dobili, a vezana su uz Domovinski rat?

– Dobio sam, poput 350 tisuća drugih, – Spomenicu Domovinskog rata 1990.-1992., na što sam veoma  ponosan. Neki je prodaju već i po deset kuna, ali je  ne bih dao. Draga mi je, tim prije jer mi je to jedino odličje. Značajnije, vjerojatno, nisam ni zaslužio, baš kao ni tisuće ostalih istinskih hrvatskih dragovoljaca, od kojih neki nemaju ni to, a prošli su gotova sva ratišta. Otkako se saznalo da je osuđeni kriminalac general Zagorac dobio najviše ratnih odličja i sam se pitam-koliko ona zapravo  vrijede?

– Branitelji portal: Poznato je da ste autor oko stotinjak knjiga koje ste objavili, bilo kao autor, bilo kao priređivač i urednik, a također su vezana uz stvaranje hrvatske države. Eto, mnogi ni ne znaju da ste baš vi prvi javno predložili da se Zračna luka Pleso nazove imenom dr. Franje Tuđmana… Možete li se sjetiti ukratko i nekih drugih akcija i manifestacija koje ste pokrenuli?

– Dakle, sjećam se da je na moju inicijativu dosad podignuto najmanje trideset spomen obilježja poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, od Koprivnice, Vukovara, Knina, Varaždina, Ludbrega, Aržana…Podignuo sam i tri velika Spomen križa, dva u Koprivnici, a jedan u krugu vukovarske ratne bolnice. Organizirao sam humanitarnu akciju „Od srca srcu za vukovarsku bolnicu“ (Zagreb, Split, Vukovar, Čakovec, Koprivnica…) kojom prigodom je skupljeno iznimno mnogo financijskih sredstava za ovu legendarnu bolnicu, na čijem je čelu dr. Vesna Bosanac. Bilo je to 2.000-te godine kad su Račanove komunjare željele dr. Bosanac baciti na ulicu i kad su je gazili kao crknutog psa. U Vukovaru sam desetak godina organizirao veličanstveni doček Nove godine podno Križa na ušću Vuke u Dunav. Točno u ponoć, kad su drugi slavili, mi smo se molili i polagali cvijeće za sve poginule, umrle i nestale branitelje. Netko se i njih treba sjetiti i kad su „veselice“. Na moju inicijativu dr. Tuđman, Blago Zadro, Marko Babić, dr. Juraj Njavro, ratna vukovarska bolnica, Kata Šoljić, Josip Jović, generali Gotovina, Markač i drugi proglašeni su Junacima Domovinskoga rata. Kad su Markač i Gotovina bili u Haagu organizirao sam i sudjelovao na oko 300 tribina, gdje sam govorio o njihovoj nevinosti. Osim u Hrvatskoj, održane su i u Njemačkoj, Austriji i BiH. Tada sam, na tim tribina, na žalost vidio tek dva-tri hrvatska generala koji su se tim svojim suborcima usudili javno dati potporu. Organizator sam natječaja za najbolju knjigu iz Domovinskoga rata, priredio stotine izložbi na tu temu, snimio desetak dokumentarnih filmova…Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu priredio sam tri velike izložbe o ratu. Organizirao putnički vlak Zagreb-Vukovar, na obljetnice okupacije ovoga grada, i to u vrijeme kad putnički vlakovi još nisu prometovali u Vukovar. Hvala na podršci HŽ-u. Kasnije su me i u tome kopirali drugi.  Priredio sam na stotine tribina i domoljubnih koncerata o Domovinskome ratu. I to ne samo u Hrvatskoj. U Podravki, gdje sam bio zaposlen kao novinar (bio sam i predsjednik tamošnje Udruge) uspio sam zaposliti najmanje 200 hrvatskih branitelja, najprije na određeno,a potom na neodređeno radno vrijeme, ali i omogućiti relativno velikom broju njih da dobiju najpovoljnije kredite. Organizator sam dugogodišnje Karavane „2500 kilometara diljem Hrvatske- Da se ne zaboravi“, tijekom kojem smo obišli gotovo sva groblja, ali i sve masovne grobnice, što znači da sam zajedno sa svojim braniteljima dosad zapalio najmanje deset tisuća svijeća! Da, u koprivničkom parku postavio sam prvi spomenik jednom branitelju (Draganu Nogiću) koji je izvršio suicid. A koliko sam pomogao i pomagao raznim braniteljima i članovima njihovih obitelji te školama, dječjim domovima i drugima, ne znam ni broja. Bio sam urednik prvog dragovoljačkog lista „Za dom“, pokrenuo prvu galeriju Domovinskog rata, izložbeni postav u Muzeju Grada Koprivnice, s g. Čolakom i g. Miloševićem u Kninu sam pokrenuo i prvi mimohod hrvatskih branitelja.  U Zagrebu sam organizirao i onaj veliki protest protiv gostovanja Lepe Brene. Relativno veliki broj hrvatskih uglednika zahvaljujući mojim prijedlozima i danas imaju svoje ulice i trgove, ili su pak počasni građani i dobitnici brojnih priznanja i odličja, organizirao sam i nekoliko izložbi državnih zastava Europe… i što dalje drugo da nabrajam, da ne ispadne da se hvalim, kad ima puno više onih koji su daleko više napravili od mene.

Braniteljski portal: Dakle, za sve to i štošta drugo primili ste tek „spomenicu“…

– Ma, gledajte kad pomažete, nemojte očekivati da će vam netko reći- hvala. Jednom sam branitelju svojim angažmanom doslovce spasio život, jer su mu otkazali bubrezi, ali… to je vjerujte najveća nagrada. Bilo je i ovakvih situacija: nazvali me iz koprivničke bolnice da tamo već duže vrijeme mrtav leži jedan branitelj, a da ga “nitko“ ne želi sahraniti, čak ni  od obitelji. Sahranili smo ga ja i jedan moj prijatelj, uz vojničke počasti!

Braniteljski portal: Čuli smo i takve koji kažu za one koji se bave poput vas i humanitarnim radom da ne bi oni to radili a da nemaju osobne koristi? Recite nam nešto o tom.

– Ma, to su genijalci. Eto, jednom je i meni došao neki ugostitelj i rekao baš to. Velim mu: pa što ti ne podigneš neki spomenik nekom branitelju ili ne učiniš nešto slično, a čovjek, navodni lopov, odgovori: Čuj, ja sam ti ugledni ugostitelj. J..e se meni za to što ti i takvi radite. Vi ste budale što ne uzimate novac.  Moj lokal radi od 6 do 23 sata, tako da ja i kad odem obavljati nuždu meni kune samo „kapaju“!

Braniteljski portal: Ako se ne varamo, dosad ste po našim spoznajama objavili najmanje tri tisuće tekstova i komentara o stvaranju hrvatske države, o  hrvatskim braniteljima…

– Da, i više od toga. I to uglavnom bez – honorara! Da, dobro ste čuli-bez honorara. Razni tomići se tome valjda  kao ludi smiju. Oni primaju ogromne novce i kad pišu, kao taj kojem glava još smrdi od govana, da hrvatski pravaši, odnosno hrvatski branitelji nikada ne bi našli zgradu HNK-a u Splitu bez satelitske navigacije (Jutarnji list, 26.4.2017.). „Govnar“ bio „govnar“ ostao! Sjećam se da mu je jednu knjižicu svojedobno objavila i Podravka na zahtjev Drenislava Žekića, Srbina, koji je i meni, na žalost,m bio šef. U Podravki nisu znali što bi radili sa tim „kapitalnim djelom“ pa smo ga putem tvorničkog biltena morali dijeliti radnicima, koji su odmah, i to masovno, sa tim štivom punili kante za smeće. Nisu taj naručeni roman željeli nositi ni kući za potpalu peći.

Braniteljski portal: Zahvaljujući jednim dobrim dijelom i vama, po našim spoznajama- došlo je do otkrivanja spomen obilježja masakriranim hrvatskim policajcima u Borovu selu…

– Svaki puta kad smo dolazili u to mjesto pokloniti se nevino stradalim Hrvatima od srbijanske čizme dočekali su nas posađeni čempresi na ulazu u selu, jedno improvizirano spomen obilježje, uglavnom tijekom godine neodržavano. Tada sam rekao: mi ćemo podići spomen obilježje poginulim 12-torici policajaca, ali na mjestu gdje su stradali. Za to je odmah saznao i tadašnji ministar policije (Šime Lučin), nazvao me, pohvalio ideju, ali rekao je da to ne može bez pravne procedure. Ali ni bez novaca. Zamolio me da prikupim najmanje pola potrebnih sredstava, što sam i učinio. Eto, toga se već malo tko sjeća, iako je to skromno bilo istaknuto i na samom otkrivanju spomenika.

Braniteljski portal: U Hrvatskoj valjda nema istinskog branitelja koji nije imao posla sa lažnim optužbama i sudovima. Pa tako i vi. Sjećate li se, za što su vas sve tužili i tužakali.Koliko nam je poznato jedan ste od najtuženijih novinara u Hrvatskoj.

– O, to je posebna priča, to je roman. Prvo me 1991. tužio jedan udbaš iz Varaždina, inače tadašnji dugogodišnji šef dopisništva jednog poznatog dnevnika, jer sam otkrio da je on i godinama urednik biltena u kaznionici Lepoglava. A to su mogli, kako mi je rekao i sam g. Buđanovac, dugogodišnji šef zatvora u vrijeme komunizma, isključivo takvi. Sudac nije imao razumijevanja i kaznio me expresno s dva mjeseca uvjetnog zatvora. Nakon dvije godine taj isti sudac je bio i moj odvjetnik, jer je od suca prešao u drugu profesiju. Rekao je: prijatelju, što ćeš, takvo je bilo vrijeme! Na taj način postao sam prvi novinar osuđen u Hrvatskoj! Zatim su me najčešće moje kolege novinari, jugo-komunističke orijentacije, tužili za sve i sva. I ne samo oni. Jedan me saborski zastupnik tužio da sam napisao da je „za đurđevačku općinu učinio veoma malo“, a drugi novinar (tada dopredsjednik gradskog HDZ-a) zbog toga što sam objavio da je krao sapune po trgovinama, treći da je bio „patnik iz 1971.“, a živio je malo „lošije“ od druga Tita… Nisam volio one kolege novinare koji se nisu željeli uključiti u Domovinski rat, a to mi oni nikada nisu mogli oprostiti. Tužio me i bivši gradonačelnik Vukovara koji je imao lažnu potvrdu o sudjelovanju u ratu, a dva puta su me hapsili da sam bacio i bombe na njegovu kuću, što se naravno pokazalo kao totalna glupost. Tužili su me manje-više djeca bivših komunjara, koja još i danas vode glavnu riječ i to ne samo u medijima. Od svih tih silnih presuda na sudovima od Vukovara, Zagreba, Koprivnice, Ludbrega, Varaždina, Čakovca, Ivanić Grada, Osijeka sve sam pravomoćno dobio, osim te prve. Sada su, da me zaustave, okrenuli ploču, pa su našli neku „devojku“ koju sam navodno poljubio, što je označeno kao bludna radnja!? Osudili su me zbog „poljupca“, nepravomoćno, na se sedam mjeseci uvjetno, bez ijednog svjedoka iliti dokaza, dok sam ja imao desetak svjedoka koji su tvrdili što je i dokazano da u to vrijeme kad su me teretili nikako nisam mogao biti ni u njezinoj blizini. Suđenje o jednom „poljupcu“  trajalo je skoro četiri godine, a presudila je jedna od suda angažirana psihijatrica koja je ustvrdila da ova „devojka“ prije tri-četiri godine nikako nije mogla lagati!? To inače ne bi mogao utvrditi ni – poligraf! Da umreš od smijeha. A to je počelo tako da se njezin otac meni predstavio kao dragovoljac i želio je da mu pomognem, a kad nisam mogao, a želio sam, sve je krenulo nizbrdo. On je u istom predmetu zbog prijetnji i laži osuđen na četiri mjeseca zatvora uvjetno-pravomoćno, što naravno nigdje ne piše, itd. Inače, dosad sam sve nepravomoćne presude uglavnom izgubio, a pravomoćne dobio. Zanimljivo je da kad vas hoće „trajno“ oblatiti onda vas optuže ili da ste „bludničar“ ili pak kosovac. To je stara „manolićeva“ udbaška metoda. Eto, u Koprivnici su optužili ratnog zapovjednika slavne 117.brigade i ratnog zapovjednika Grada uglednog i časnog  g. Dragutina Kralja da je bio – kosovac! Zbog toga se nakon rata pet godina vukao po sudovima ( i ja sam mu bio jedan od svjedoka) i na kraju je dokazao da je to dobro smišljena laž. Gotovo su mu uništili život, baš kao što sada uništavaju živote braniteljima iz splitske Lore, Veljku Mariću ili pak Juri Šimiću, kojeg su u Bjelovaru optužili da je kriv za smrt tri neprijateljska vojnika koji su razarali ovoj grad. Što se pak događa ili događalo s Glavašem, Merčepom, Klemom, Sačićem, Rokom Mijićem, Krajinom, Norcem, Mišom Hrastovim ili onim braniteljima koji su u Vukovaru skidali čirilićne ploče…A što pak s onima koji su bili ili su još u Haagu. Koliko ima osuđenih branitelja za koje se ni ne zna. Puni su zatvori i bolnice hrvatskih branitelja, ali na žalost i – groblja.

Svojedobno se iz koprivničke Podravke jedan branitelj ubio jer su ga optužili da je otuđio kilogram „Vegete“ koja je već bila otpisana. A kako to da se još ni jedan tajkun nije ubio? Todorića i njegove navodne silne lopovluke štiti čak i država, baš kao i lopovluke urednika i osnivača Indexa Babića, koji je za navodne milijunske krađe osuđen samo na godinu dana „guljenja krumpira“. Branitelj Mladen Milošević bez kojeg vjerojatno još ni danas ne bi bilo nacionalnog spomenika Oluja 95. u Kninu pod hitno je bez dokaza osuđen na više od dvije godine zatvora i povrat sredstava za koja ga terete. Todorić i njegovi mogu mirno spavati u dvorcu jer oni ne moraju vratiti baš ništa. Ne, za to se nismo borili.

Braniteljski portal: Koliko, po vama, država skrbi o hrvatskim braniteljima?

– Puno, ali isključivo o stradalnicima Domovinskoga rata. Ostali se mogu samo „slikati“. Šteta što general Tomo Medved nije prije došao za ministra, možda bi i prije bilo  bolje.

Braniteljski portal: Mnogi nam govore da ima previše braniteljskih udruga…

–  A, kako to da ne kažu da ima previše političkih stranaka? I političara i politikanata! Već svaki gradski kvart ima svoju stranku. Osim toga, nitko ne govori da samo „podobne“ udruge primaju izdašnu financijsku i drugu pomoć, dok se ostale udruge snalaze kako znaju i umiju. Inače, kako to da nitko ne veli da imamo previše tajkuna i lopova koji su „ugledni“ građani, a koji su rat proveli u podrumu ili tko zna gdje na sigurnome.

Braniteljski portal: A što kažete o Registru hrvatskih branitelja, imate neko svoje određeno mišljenje?

– Zbog čega nije objavljen kao tiskana publikacija? Ovako ne služi ničemu, osim za ono- zavadi pa vladaj. Tamo nigdje ne piše ni kad je tko došao u neku ratnu postrojbu, već samo broj dana. Neki su počeli „ratovati“ i nekoliko mjeseci prije nego što je uopće i počeo rat! Zbog čega Matić ili netko drugi dosad nije objavio koliko imamo i kako se zovu tzv. lažni branitelji? Prošle godine sam objavio knjigu „Srcem protiv čelika“ u kojoj piše tko je ratovao i prije rata i na temelju toga dobio sve pogodnosti s „prvih crta obrane“. Oni su se našli na sudu, a sve ih je oslobodila sutkinja koja je mene nedavno osudila za „blud“! Sve po zakonu, ili pametnome dosta – kazao je Mladen Pavković, novinar i publicist te predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91., koji će uskoro, među ostalim, objaviti i knjigu dokumenata o radu Saveza komunista (SK).  No, na kraju nije mogao, a da nije dodao još i ovo:

–  U Hrvatskoj je najbolje raznim pupovcima. Oni su zakon. Kakvi branitelji! Ako pupovci primjerice kažu da je redatelj Sedlar „ološ“ to i sudovi moraju priznati. Kad ste čuli da je DORH ili Uskok počeo rješavati barem jednu od niza utemeljenih optužbi protiv ovog srbijanskog „mutikaše“?

Braniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Željka Markić za Dnevnik Nove TV: ‘Mi imamo dovoljan broj potpisa’

Objavljeno

na

Objavio

Referendumu i broju potrebnih potpisa najbliže su bili u inicijativi ”Narod odlučuje”. Za jedno pitanje nedostajalo im je samo 3290 potpisa. Vjeruju li vladajućima te što će učiniti nakon svega, otkrila je u razgovoru sa Sabinom Tandarom Knezović u Dnevniku Nove TV Željka Markić.

Iz Vlade kažu da nemate dovoljan broj potpisa. Zašto mislite da ste prevareni?

Mi imamo dovoljan broj potpisa. Građanska inicijativa ”Narod odlučuje” i udruga ”U ime obitelji”, koja je dio platforme ”Narod odlučuje”, prikupila je dovoljan broj potpisa. To je potvrdio premijer i ministar Kuščević. Ono što oni tvrde jest da nema dovoljan broj valjanih potpisa. Oni tvrde da oko 40.000 ljudi u Hrvatskoj nije znalo napisati svoje ime, prezime, svoj OIB i potpisati se.

Što vi kažete?

Mi kažemo da to nije istina i da je činjenica da je ministar spojio dvije referendumske inicijative, potpuno odvojene, u jedno izvješće, pomiješao ih, paralelno govorio o jednoj i drugoj. To pokazuje neozbiljnost, jer mu je Vlada dala dva zadatka, da napravi dvije odluke. S druge strane, on nema zakonske osnove za ovako proizvoljno određivanje koji potpisi su valjani, a koji nisu. Zbog toga je GI ”Narod odlučuje” zatražio da se Ustavni sud pozicionira prema tome.

Danas su predočili potpise gdje se vidi da je jedna osoba potpisana na dvije stranice i tako više puta. Pokazali su i da je jedna ruka pisala više imena, kako to objašnjavate?

Htjela bih reći da ono što je iz najvišeg izvora curilo u medije, a to su maloljetna djeca potpisnici, mrtvi i stranci, da oni čine, prema podacima ministra Kuščevića, tek 0,2 posto ukupnog broja potpisa. Isto tako bih rekla da je na jedinoj drugoj inicijativi za referendum, u kojoj su bili prebrojani svi potpisi, a to je bila ona o Zakonu o radu, postoje iste te kategorije. Postojali su mrtvi, maloljetni i stranci, po prilici u isto tako niskom postotku. Prema tome, to se događa u tako velikim inicijativama.

A isti rukopisi?

Prvo bi htjela reći da se u fokus stavlja, ”Narod odlučuje” je prikupio 99 posto potpisa, nedostaje mu manje od jedan posto za referendumsko pitanje, prema računu gospodina Kuščevića. I stavljati u fokus nešto što čini 0,2 posto svih potpisa zovem blaćenjem i pokušajem diskreditiranja inicijative, a ne interesom političara.

U 30.000 potpisa riječ je o nečitkom rukopisu, krivim OIB-ovima… ?

30.000 potpisa su stavili u kategoriju koju su izmješali. Dakle, mi ne znamo koliko je to ljudi. Oni su se potpisali imenom koje ne stoji u registru ili kažu da ih nisu mogli pročitati. Prema tome, sigurno je, čuli smo od inicijative, oni će zatražiti uvid u sve potpise koji su proglašeni nevažećima. Sigurno je da ova Vlada nije željela i ne želi referendum. Ovaj odnos prema građanskim inicijativama je odnos koji govori da oni jednostavno ne žele građane gledati kao partnere, kao na one koji trebaju reći što misle.

Koji je vaš idući korak?

Vidjet ćemo što će inicijativa učiniti. Sigurno je da će tražiti uvid u sve potpise. To će sigurno biti zatraženo, to su već i najavili. Daljnje korake ćemo vidjeti.

HNS je podnio kaznenu prijavu. Oni traže odgovornost organizatora.

Apsolutno. Ako se pokaže da je itko išta falsificirao, treba biti kažnjeno gonjen, kao što treba biti kažnjeno gonjen ako se pokaže da je netko lagao.

Ali može se jasno vidjeti isti rukopis na više mjesta?

Pa da, ali što to znači? Da je netko varao ili da je neki volonter na primjer, ne znam, doista ne znam zašto je to netko napravio. Neka nam kaže ministar.

Bilo je više takvih primjera.

Ja sam za to da se građanski referendumi naprave savršeno, da se svaki potpis pregleda, ali neka se to ne vadi iz konteksta.

Kako ćete vi sad otići tamo i pregledavati te potpise?

To će raditi kolege iz građanske inicijative, oni će zatražiti pregled tih potpisa. Ono što je sigurno, ja bih se na to vratila, jest da ovu Vladu ne zanima činjenica da je prikupljeno dovoljno potpisa. Oni nama valjda ne žele reći da potpisi koje su izvukli, da oni čine većinu. Mi znamo da ne čine. Oni ne žele aktivne građane, koji će, na primjer kao gospodinu Vrdoljaku iz HNS-a da s podrškom od 1,5 posto birača, upravlja s 50 posto tvrtki u državnom vlasništvu i tamo namješta svoje stranačke kolege.

Jeste li vi zapravo pokrenuli tu inicijativu kako bi sebi olakšali put u Sabor?

Tko? Građanska inicijativa ”Narod odlučuje”?

Da. Vi ste platforma.

To je jedna platforma i naša udruga je dio te platforme. Mogu govoriti za sebe i udrugu ”U ime obitelji”. To bi bio jedan od najkompliciranijih ulazaka u politiku igdje u svijetu. Nisam čula da netko pokrene negdje referendum da bi mogao ući u Sabor, kad se u Sabor ulazi samo da se napravi dogovor s gospodinom Plenkovićem. I onda uđeš s podrškom od 1,5 posto birača.

Dobro, ali manji prag?

Ma gledajte, to su gluposti koje pričaju političari koji žele zaustaviti građane da postignu promjenu izbornog sustava koji će dovesti do toga da će ljudi u Saboru odgovarati biračima, a ne šefovima stranaka.

Jeste li se čuli s Predsjednicom nakon svega? Znamo da se ona interesira oko svega.

Ne čujem se telefonski s Predsjednicom. Nisam ni povodom ovoga. Ne samo da se interesirala, gospođa Predsjednica je i davala podršku.

Ne bi bilo čudno da vas je kontaktirala?

Nije me kontaktirala, ali da me je kontaktirala rekla bih joj da mi je drago da je dala podršku, jer mislim da je jako važno da se daje podrška aktivnosti birača, da se ljudi pokreću i mijenjaju stvari koje nisu dobre.

Jeste li bili u Vukovaru?

Jesam.

Je li to bio prosvjed protiv aktualne vlasti?

Prosvjed u Vukovaru je bio nešto najtužnije na čemu sam bila. To je bio prosvjed protiv korupcije, protiv nerada DORH-a, protiv svake vlasti, uključujući i ovu vlast i prosvjed protiv onih ljudi koji ne priznaju žrtvu i muku tih ljudi koji susreću svoje silovatelje, ubojice i mučitelje na ulicama svog grada. Ali sigurno je da je gospodine Plenković za to odgovoran, kao što je odgovoran i gospodin Milanović…

Nije li premalo na vlasti da je mogao nešto učiniti?

Ma kakvi. Dovoljno je bio na vlasti da rješava stvari s Borgom, dovoljno je na vlasti da nam je doveo HNS u novu koaliciju HDZ-HNS, dovoljno je na vlasti za brinuti se za svoje poslove.

Zločini su ipak jedna malo kompliciranija kategorija.

Ma to vam se čini komplicirano, vi zapravo imate Zakon o aboliciji, članak 3. koji vam točno navodi koje osobe, koji zločinci nisu izuzeti i onda kažeš, treba se to napraviti.

Vladajući kad spominju nekakvu rušenje vlasti nekako uvijek vas vide kao crvenu krpu. Ima li tu nečega?

Nema, nema ničega vezanog za rušenje vlasti, ali ima nečeg vezanog za demokratizaciju. Ja se zalažem da se prošire slobode u društvu u svim područjima, ako govorimo o izbornom sustavu, neradnoj nedjelji, ako govorimo o bilo čemu.

Pripremate li još inicijativa?

Imamo dovoljno tekućih inicijativa.

Nešto što možete najaviti?

Mogu reći da je sigurno potrebno osigurati neradnu nedjelju. To je jako važna tema.

Možemo li očekivati incijativu u tom smijeru?

Mi već djelujemo u tom smijeru i mislimo da je jedini način da se u Hrvatskoj stvari promijene, jest da se ova mreža korupcije i politike, koja uništava Hrvatsku ekonomski i na svaki drugi način, da se razbije promjenom izbornog sustava i da se građani više uključe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Međunarodni je plan iskorjenjivanje Hrvata-katolika iz BiH

Objavljeno

na

Objavio

Banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica za Kamenjar.com:

Molim Boga da upoznam sebe i ambijent oko sebe, da mi dade snage da svijet mijenjam na bolje. I baš zato kucam na mnoga vrata donoseći dramatičnu dijagnozu da je u jednom cijelom narodu nemilosrdno slomljena kralježnica. Taj narod više ne hoda ni pogureno kao što je hodao pod turskom vlašću. On sada puže.  On nema snage ni da se podigne malo – na koljena

Europska Akademija Banjolučke biskupije u Zagrebu je promovirala Zbornik radova sa skupa “Dubički arhiđakonat u razvijenom srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća”.

Događaju promocije bio je nazočan i banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, koji jer okupljenima govorio o motivima održavanja skupa i izdavanja Zbornika. Nakon promocije zamolili smo preuzvišenog oca biskupa da za  čitatelje www.kamenjar.com kratko prokomentira trenutnu situaciju u entitetu iz kojega dolazi i u državi u kojoj živi. Evo što nam je rekao tom prigodom:

– Ja bih najprije pitao: što se podrazumijeva kad se kaže BiH? Pitam to, zato što, kad redovito slušam medije i političare iz Hrvatske kad govore o BiH, uglavnom njih 99 % misle samo na Federaciju BiH, a to je samo polovica od već priznate države Bosne i Hercegovine.  Za Hrvate u drugoj polovici BiH ne brine nitko.

Pa, ako hrvati koji potječu iz BiH, Vaše i moje BiH, ne znaju za taj ostatak ostataka, jer tamo od predratnih 220 tisuća katolika sada nema više od osam tisuća. Dakle, sada nakon 23 godine rata nisu se vratili. S pravom se pitam što su onda radile dosadašnje garniture hrvatskih političara BiH ali i susjedne Hrvatske , koja je bila jamac u Daytonu i garantirali po njegovu duhu da će se Hrvati moći vratiti i tamo ostati i to ne kao roblje, nego živjeti ravnopravno s drugima. Što su učinili?

Njihovo je djelo planirani nestanak, iskorjenjivanje najstarijega naroda, hrvatskoga, na tom području BiH, iz te polovice BiH koja se danas naziva Republika srpska po međunarodnoj odredbi, a danas je (ja sam to javno govorio), pitanje vremena kada će i Hrvati u F BiH doći na red. Dakle, međunarodni je plan iskorjenjivanje Hrvata-katolika iz Bosne.

Pitao me je veleposlanik jedne utjecajne svjetske sile jednom prigodom odakle dolazim? Kad sam rekao da sam  iz BIH, pogledao me je i pitao pod kim želim da se mi nalazimo: pod Erdoganom ili pod Putinom? Odgovorio sam da želimo biti svoj na svome.

Međutim, drugi su već odlučili pod kim ćemo mi biti, a to znači da nas neće ni biti. Meni su govorili brojni stranci: “Biskupe, zašto se Vi ljutite? Zašto protestirate? Trebali ste  znati da za vas tamo više nema tla pod nogama, niti zraka da udišete niti sunca da Vas obasjava. Vi nemate što tamo raditi. Vi ste trostruko krivi: Krvi ste kao katolik, krivi ste kao Hrvat i krivi ste kao rođeni Banjolučanin. Kako čovjek može biti krv samo zato što je živ? Ali, evo, današnji samozvani Bogovi, tako odlučuju o ljudima, pa se pitam: gdje su moji intelektualci, katolici da kažu: “Čekajte malo, ja poštujem tebe i tražim da i ti mene poštuješ. Ja tražim da imam pravo biti čovjek sa onim pravima koja mi je Bog dao i nitko mi ih nema pravo uzeti, a to je zacrtano i na karti ljudskih prava, a to su sva prava koja imaju i svi  pripadnici drugih naroda, naših susjednih, ali i svih drugih diljem Europe i svijeta.

U Hrvatskoj i BiH vidimo mnogo mladih ljudi koji bi se rado zalagali za naše tradicionalne vrijednosti. Međutim, često nemaju potporu.  Vi, Oče biskupe, govorite tako da Vas je jednostavno razumjeti.

 – Nije me napustila nada kako bih vjerovao i znao da imam dosta istomišljenika. Moja je zadaća da ih pokušam pronaći i međusobno povezati da zajednički umrežavamo konstruktivce. Jer, konstruktivci su uvijek upitni. Ako oni nisu ispravni, onda destrukcija dolazi do izražaja i baš zato konstruktivce trebamo pronaći i obodriti ih, ohrabriti.

Mi svima trebamo pokazati svoje pravo lice: temeljito, konstruktivno, humano, solidarno. Solidarno ne sa mnom kao biskupom, nego s istinom, maksimalnom i objektivno utemeljenom istinom, kako bi ona mogla rasplamsati vatru u našim srcima i doprinijeti još mnogim drugim projektima za našu sveopću dobrobit.

Hrvati u Bih nemaju potporu. Manjka potpora iz Republike Hrvatske i svijeta. Trebamo li se konačno okrenuti sami sebi i Božjoj Providnosti?

 – Molim Boga da upoznam sebe i ambijent oko sebe, da mi dade snage da svijet mijenjam na bolje. I baš zato kucam na mnoga vrata donoseći dramatičnu dijagnozu da je u jednom cijelom narodu nemilosrdno slomljena kralježnica.

Taj narod više ne hoda ni pogureno kao što je hodao pod turskom vlašću. On sada puže.  On nema snage ni da se podigne malo – na koljena. Evo, to je problem. Što se to događa s mojom generacijom intelektualaca u Zagrebu, u Hrvatskoj, diljem Europe? Ako je moja Banja Luka “močvara”, a jeste u svakom pogledu, jako mi je žao zbog toga, jer to je moj rodni grad, ali se pitam: zašto Zagreb mora biti intelektualna močvara. Intelektualna, kulturna, solidarna i kršćanska močvara?

Zagrebu se ne može osporiti da intelektualno nije jak, da nije kršćanski. Pitam se kako onda nema solidarnosti sa istinom koja vrišti, koja vapi u pomoć.  Dođite, spasite čovjeka i u Republici Srpskoj, poglavito u Posavini i drugim  dijelovima Bosne i Hercegovine.

Učinjeno je mnogo nepravde i nesreće, a onaj koji je dopustio tu nepravdu i koji ništa ne poduzima da se nepravda ukloni, on je sukrivac. Zločin je zločin i zlo je zlo, a odobriti zlo je još gore. To su pokvarenost i zločin. Ako ja znam da je nešto zlo i dopuštam da se to uradi i ništa ne činim da se to zlo makne, onda sam daleko veći krivac. Zato sam zabrinut za budućnost Hrvatske i Europe pogotovo kršćanske i katoličke, gdje smo izdali Božju istinu o Bogu i Božju istinu o čovjeku, jer je samo Bog gospodar ljudskih života. Čovjek treba biti zahvalan Bogu i biti solidaran s ljudima.

Ne, samo s katolicima, a mi tamo pokušavamo biti dobri našim susjedima, koji nisu ni Hrvati niti katolici. Time im želimo pokazati pravo lice i hrvatskoga naroda i katoličke Crkve. No, pitanje je hoće li nam to i u buduće biti moguće. Ja se nadam i zato molim Bogu.

Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari