Pratite nas

Intervju

INTERVJU: OVO NISTE ZNALI O MLADENU PAVKOVIĆU, novinaru i publicisti i predsjedniku UHBDR91

Objavljeno

na

Objavljujemo veliki intervju sa Mladenom Pavkovićem, novinarom i publicistom, hrvatskim braniteljem i predsjednikom udruge hrvatskih branitelja 91 (UHBDR91.) – branitelj aktivist i čovjek koji je uradio mnoge kvalitetne stvari za koje nikada niste znali da upravo Pavković stoji iza tog. Više o ovom iznimno aktivnom hrvatskom branitelju, novinaru i publicistu doznajte iz velikog intervjua koji je Pavković ekskluzivno dao za Braniteljski portal...

Nema istinskog branitelja kojeg nisu progonili kao zvijer

Braniteljski portal: Gospodine Pavkoviću, neprestano se zalažete za hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskoga rata, iako je od agresije na Republiku Hrvatsku prošlo već više od 25 godina. Bili ste pripadnik 117. brigade i 145. taktičke grupe „Jastrebovi“, koja je ratovala u Bosanskoj Posavini. Također ste uz stotine akcije vezanih uz Domovinski rat pokrenuli i prvi hrvatski vojni list – „Gardist“, itd. Imate i čin pričuvnog natporučnika HV-a. Prvo nam recite, koja ste još odličja dobili, a vezana su uz Domovinski rat?

– Dobio sam, poput 350 tisuća drugih, – Spomenicu Domovinskog rata 1990.-1992., na što sam veoma  ponosan. Neki je prodaju već i po deset kuna, ali je  ne bih dao. Draga mi je, tim prije jer mi je to jedino odličje. Značajnije, vjerojatno, nisam ni zaslužio, baš kao ni tisuće ostalih istinskih hrvatskih dragovoljaca, od kojih neki nemaju ni to, a prošli su gotova sva ratišta. Otkako se saznalo da je osuđeni kriminalac general Zagorac dobio najviše ratnih odličja i sam se pitam-koliko ona zapravo  vrijede?

– Branitelji portal: Poznato je da ste autor oko stotinjak knjiga koje ste objavili, bilo kao autor, bilo kao priređivač i urednik, a također su vezana uz stvaranje hrvatske države. Eto, mnogi ni ne znaju da ste baš vi prvi javno predložili da se Zračna luka Pleso nazove imenom dr. Franje Tuđmana… Možete li se sjetiti ukratko i nekih drugih akcija i manifestacija koje ste pokrenuli?

– Dakle, sjećam se da je na moju inicijativu dosad podignuto najmanje trideset spomen obilježja poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, od Koprivnice, Vukovara, Knina, Varaždina, Ludbrega, Aržana…Podignuo sam i tri velika Spomen križa, dva u Koprivnici, a jedan u krugu vukovarske ratne bolnice. Organizirao sam humanitarnu akciju „Od srca srcu za vukovarsku bolnicu“ (Zagreb, Split, Vukovar, Čakovec, Koprivnica…) kojom prigodom je skupljeno iznimno mnogo financijskih sredstava za ovu legendarnu bolnicu, na čijem je čelu dr. Vesna Bosanac. Bilo je to 2.000-te godine kad su Račanove komunjare željele dr. Bosanac baciti na ulicu i kad su je gazili kao crknutog psa. U Vukovaru sam desetak godina organizirao veličanstveni doček Nove godine podno Križa na ušću Vuke u Dunav. Točno u ponoć, kad su drugi slavili, mi smo se molili i polagali cvijeće za sve poginule, umrle i nestale branitelje. Netko se i njih treba sjetiti i kad su „veselice“. Na moju inicijativu dr. Tuđman, Blago Zadro, Marko Babić, dr. Juraj Njavro, ratna vukovarska bolnica, Kata Šoljić, Josip Jović, generali Gotovina, Markač i drugi proglašeni su Junacima Domovinskoga rata. Kad su Markač i Gotovina bili u Haagu organizirao sam i sudjelovao na oko 300 tribina, gdje sam govorio o njihovoj nevinosti. Osim u Hrvatskoj, održane su i u Njemačkoj, Austriji i BiH. Tada sam, na tim tribina, na žalost vidio tek dva-tri hrvatska generala koji su se tim svojim suborcima usudili javno dati potporu. Organizator sam natječaja za najbolju knjigu iz Domovinskoga rata, priredio stotine izložbi na tu temu, snimio desetak dokumentarnih filmova…Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu priredio sam tri velike izložbe o ratu. Organizirao putnički vlak Zagreb-Vukovar, na obljetnice okupacije ovoga grada, i to u vrijeme kad putnički vlakovi još nisu prometovali u Vukovar. Hvala na podršci HŽ-u. Kasnije su me i u tome kopirali drugi.  Priredio sam na stotine tribina i domoljubnih koncerata o Domovinskome ratu. I to ne samo u Hrvatskoj. U Podravki, gdje sam bio zaposlen kao novinar (bio sam i predsjednik tamošnje Udruge) uspio sam zaposliti najmanje 200 hrvatskih branitelja, najprije na određeno,a potom na neodređeno radno vrijeme, ali i omogućiti relativno velikom broju njih da dobiju najpovoljnije kredite. Organizator sam dugogodišnje Karavane „2500 kilometara diljem Hrvatske- Da se ne zaboravi“, tijekom kojem smo obišli gotovo sva groblja, ali i sve masovne grobnice, što znači da sam zajedno sa svojim braniteljima dosad zapalio najmanje deset tisuća svijeća! Da, u koprivničkom parku postavio sam prvi spomenik jednom branitelju (Draganu Nogiću) koji je izvršio suicid. A koliko sam pomogao i pomagao raznim braniteljima i članovima njihovih obitelji te školama, dječjim domovima i drugima, ne znam ni broja. Bio sam urednik prvog dragovoljačkog lista „Za dom“, pokrenuo prvu galeriju Domovinskog rata, izložbeni postav u Muzeju Grada Koprivnice, s g. Čolakom i g. Miloševićem u Kninu sam pokrenuo i prvi mimohod hrvatskih branitelja.  U Zagrebu sam organizirao i onaj veliki protest protiv gostovanja Lepe Brene. Relativno veliki broj hrvatskih uglednika zahvaljujući mojim prijedlozima i danas imaju svoje ulice i trgove, ili su pak počasni građani i dobitnici brojnih priznanja i odličja, organizirao sam i nekoliko izložbi državnih zastava Europe… i što dalje drugo da nabrajam, da ne ispadne da se hvalim, kad ima puno više onih koji su daleko više napravili od mene.

Braniteljski portal: Dakle, za sve to i štošta drugo primili ste tek „spomenicu“…

– Ma, gledajte kad pomažete, nemojte očekivati da će vam netko reći- hvala. Jednom sam branitelju svojim angažmanom doslovce spasio život, jer su mu otkazali bubrezi, ali… to je vjerujte najveća nagrada. Bilo je i ovakvih situacija: nazvali me iz koprivničke bolnice da tamo već duže vrijeme mrtav leži jedan branitelj, a da ga “nitko“ ne želi sahraniti, čak ni  od obitelji. Sahranili smo ga ja i jedan moj prijatelj, uz vojničke počasti!

Braniteljski portal: Čuli smo i takve koji kažu za one koji se bave poput vas i humanitarnim radom da ne bi oni to radili a da nemaju osobne koristi? Recite nam nešto o tom.

– Ma, to su genijalci. Eto, jednom je i meni došao neki ugostitelj i rekao baš to. Velim mu: pa što ti ne podigneš neki spomenik nekom branitelju ili ne učiniš nešto slično, a čovjek, navodni lopov, odgovori: Čuj, ja sam ti ugledni ugostitelj. J..e se meni za to što ti i takvi radite. Vi ste budale što ne uzimate novac.  Moj lokal radi od 6 do 23 sata, tako da ja i kad odem obavljati nuždu meni kune samo „kapaju“!

Braniteljski portal: Ako se ne varamo, dosad ste po našim spoznajama objavili najmanje tri tisuće tekstova i komentara o stvaranju hrvatske države, o  hrvatskim braniteljima…

– Da, i više od toga. I to uglavnom bez – honorara! Da, dobro ste čuli-bez honorara. Razni tomići se tome valjda  kao ludi smiju. Oni primaju ogromne novce i kad pišu, kao taj kojem glava još smrdi od govana, da hrvatski pravaši, odnosno hrvatski branitelji nikada ne bi našli zgradu HNK-a u Splitu bez satelitske navigacije (Jutarnji list, 26.4.2017.). „Govnar“ bio „govnar“ ostao! Sjećam se da mu je jednu knjižicu svojedobno objavila i Podravka na zahtjev Drenislava Žekića, Srbina, koji je i meni, na žalost,m bio šef. U Podravki nisu znali što bi radili sa tim „kapitalnim djelom“ pa smo ga putem tvorničkog biltena morali dijeliti radnicima, koji su odmah, i to masovno, sa tim štivom punili kante za smeće. Nisu taj naručeni roman željeli nositi ni kući za potpalu peći.

Braniteljski portal: Zahvaljujući jednim dobrim dijelom i vama, po našim spoznajama- došlo je do otkrivanja spomen obilježja masakriranim hrvatskim policajcima u Borovu selu…

– Svaki puta kad smo dolazili u to mjesto pokloniti se nevino stradalim Hrvatima od srbijanske čizme dočekali su nas posađeni čempresi na ulazu u selu, jedno improvizirano spomen obilježje, uglavnom tijekom godine neodržavano. Tada sam rekao: mi ćemo podići spomen obilježje poginulim 12-torici policajaca, ali na mjestu gdje su stradali. Za to je odmah saznao i tadašnji ministar policije (Šime Lučin), nazvao me, pohvalio ideju, ali rekao je da to ne može bez pravne procedure. Ali ni bez novaca. Zamolio me da prikupim najmanje pola potrebnih sredstava, što sam i učinio. Eto, toga se već malo tko sjeća, iako je to skromno bilo istaknuto i na samom otkrivanju spomenika.

Braniteljski portal: U Hrvatskoj valjda nema istinskog branitelja koji nije imao posla sa lažnim optužbama i sudovima. Pa tako i vi. Sjećate li se, za što su vas sve tužili i tužakali.Koliko nam je poznato jedan ste od najtuženijih novinara u Hrvatskoj.

– O, to je posebna priča, to je roman. Prvo me 1991. tužio jedan udbaš iz Varaždina, inače tadašnji dugogodišnji šef dopisništva jednog poznatog dnevnika, jer sam otkrio da je on i godinama urednik biltena u kaznionici Lepoglava. A to su mogli, kako mi je rekao i sam g. Buđanovac, dugogodišnji šef zatvora u vrijeme komunizma, isključivo takvi. Sudac nije imao razumijevanja i kaznio me expresno s dva mjeseca uvjetnog zatvora. Nakon dvije godine taj isti sudac je bio i moj odvjetnik, jer je od suca prešao u drugu profesiju. Rekao je: prijatelju, što ćeš, takvo je bilo vrijeme! Na taj način postao sam prvi novinar osuđen u Hrvatskoj! Zatim su me najčešće moje kolege novinari, jugo-komunističke orijentacije, tužili za sve i sva. I ne samo oni. Jedan me saborski zastupnik tužio da sam napisao da je „za đurđevačku općinu učinio veoma malo“, a drugi novinar (tada dopredsjednik gradskog HDZ-a) zbog toga što sam objavio da je krao sapune po trgovinama, treći da je bio „patnik iz 1971.“, a živio je malo „lošije“ od druga Tita… Nisam volio one kolege novinare koji se nisu željeli uključiti u Domovinski rat, a to mi oni nikada nisu mogli oprostiti. Tužio me i bivši gradonačelnik Vukovara koji je imao lažnu potvrdu o sudjelovanju u ratu, a dva puta su me hapsili da sam bacio i bombe na njegovu kuću, što se naravno pokazalo kao totalna glupost. Tužili su me manje-više djeca bivših komunjara, koja još i danas vode glavnu riječ i to ne samo u medijima. Od svih tih silnih presuda na sudovima od Vukovara, Zagreba, Koprivnice, Ludbrega, Varaždina, Čakovca, Ivanić Grada, Osijeka sve sam pravomoćno dobio, osim te prve. Sada su, da me zaustave, okrenuli ploču, pa su našli neku „devojku“ koju sam navodno poljubio, što je označeno kao bludna radnja!? Osudili su me zbog „poljupca“, nepravomoćno, na se sedam mjeseci uvjetno, bez ijednog svjedoka iliti dokaza, dok sam ja imao desetak svjedoka koji su tvrdili što je i dokazano da u to vrijeme kad su me teretili nikako nisam mogao biti ni u njezinoj blizini. Suđenje o jednom „poljupcu“  trajalo je skoro četiri godine, a presudila je jedna od suda angažirana psihijatrica koja je ustvrdila da ova „devojka“ prije tri-četiri godine nikako nije mogla lagati!? To inače ne bi mogao utvrditi ni – poligraf! Da umreš od smijeha. A to je počelo tako da se njezin otac meni predstavio kao dragovoljac i želio je da mu pomognem, a kad nisam mogao, a želio sam, sve je krenulo nizbrdo. On je u istom predmetu zbog prijetnji i laži osuđen na četiri mjeseca zatvora uvjetno-pravomoćno, što naravno nigdje ne piše, itd. Inače, dosad sam sve nepravomoćne presude uglavnom izgubio, a pravomoćne dobio. Zanimljivo je da kad vas hoće „trajno“ oblatiti onda vas optuže ili da ste „bludničar“ ili pak kosovac. To je stara „manolićeva“ udbaška metoda. Eto, u Koprivnici su optužili ratnog zapovjednika slavne 117.brigade i ratnog zapovjednika Grada uglednog i časnog  g. Dragutina Kralja da je bio – kosovac! Zbog toga se nakon rata pet godina vukao po sudovima ( i ja sam mu bio jedan od svjedoka) i na kraju je dokazao da je to dobro smišljena laž. Gotovo su mu uništili život, baš kao što sada uništavaju živote braniteljima iz splitske Lore, Veljku Mariću ili pak Juri Šimiću, kojeg su u Bjelovaru optužili da je kriv za smrt tri neprijateljska vojnika koji su razarali ovoj grad. Što se pak događa ili događalo s Glavašem, Merčepom, Klemom, Sačićem, Rokom Mijićem, Krajinom, Norcem, Mišom Hrastovim ili onim braniteljima koji su u Vukovaru skidali čirilićne ploče…A što pak s onima koji su bili ili su još u Haagu. Koliko ima osuđenih branitelja za koje se ni ne zna. Puni su zatvori i bolnice hrvatskih branitelja, ali na žalost i – groblja.

Svojedobno se iz koprivničke Podravke jedan branitelj ubio jer su ga optužili da je otuđio kilogram „Vegete“ koja je već bila otpisana. A kako to da se još ni jedan tajkun nije ubio? Todorića i njegove navodne silne lopovluke štiti čak i država, baš kao i lopovluke urednika i osnivača Indexa Babića, koji je za navodne milijunske krađe osuđen samo na godinu dana „guljenja krumpira“. Branitelj Mladen Milošević bez kojeg vjerojatno još ni danas ne bi bilo nacionalnog spomenika Oluja 95. u Kninu pod hitno je bez dokaza osuđen na više od dvije godine zatvora i povrat sredstava za koja ga terete. Todorić i njegovi mogu mirno spavati u dvorcu jer oni ne moraju vratiti baš ništa. Ne, za to se nismo borili.

Braniteljski portal: Koliko, po vama, država skrbi o hrvatskim braniteljima?

– Puno, ali isključivo o stradalnicima Domovinskoga rata. Ostali se mogu samo „slikati“. Šteta što general Tomo Medved nije prije došao za ministra, možda bi i prije bilo  bolje.

Braniteljski portal: Mnogi nam govore da ima previše braniteljskih udruga…

–  A, kako to da ne kažu da ima previše političkih stranaka? I političara i politikanata! Već svaki gradski kvart ima svoju stranku. Osim toga, nitko ne govori da samo „podobne“ udruge primaju izdašnu financijsku i drugu pomoć, dok se ostale udruge snalaze kako znaju i umiju. Inače, kako to da nitko ne veli da imamo previše tajkuna i lopova koji su „ugledni“ građani, a koji su rat proveli u podrumu ili tko zna gdje na sigurnome.

Braniteljski portal: A što kažete o Registru hrvatskih branitelja, imate neko svoje određeno mišljenje?

– Zbog čega nije objavljen kao tiskana publikacija? Ovako ne služi ničemu, osim za ono- zavadi pa vladaj. Tamo nigdje ne piše ni kad je tko došao u neku ratnu postrojbu, već samo broj dana. Neki su počeli „ratovati“ i nekoliko mjeseci prije nego što je uopće i počeo rat! Zbog čega Matić ili netko drugi dosad nije objavio koliko imamo i kako se zovu tzv. lažni branitelji? Prošle godine sam objavio knjigu „Srcem protiv čelika“ u kojoj piše tko je ratovao i prije rata i na temelju toga dobio sve pogodnosti s „prvih crta obrane“. Oni su se našli na sudu, a sve ih je oslobodila sutkinja koja je mene nedavno osudila za „blud“! Sve po zakonu, ili pametnome dosta – kazao je Mladen Pavković, novinar i publicist te predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91., koji će uskoro, među ostalim, objaviti i knjigu dokumenata o radu Saveza komunista (SK).  No, na kraju nije mogao, a da nije dodao još i ovo:

–  U Hrvatskoj je najbolje raznim pupovcima. Oni su zakon. Kakvi branitelji! Ako pupovci primjerice kažu da je redatelj Sedlar „ološ“ to i sudovi moraju priznati. Kad ste čuli da je DORH ili Uskok počeo rješavati barem jednu od niza utemeljenih optužbi protiv ovog srbijanskog „mutikaše“?

Braniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Dr. sc. Tomislav Sunić: ‘Lagano je sa neprijateljem, ali čuvajte se prijatelja!’

Objavljeno

na

Objavio

Dr. sc. Tomislav Sunić

Dr. sc. Tomislav Sunić publicist, književnik, prevoditelj, diplomat i analitičar politoloških i socioloških fenomena, u razgovoru za Kamenjar.com odgovorio je na neka aktualna pitanja:

G. Sunić, kao poznati hrvatski bivši politički emigrant profesor i pisac, kako to da ste izabrali biti na listi Hrvatskih suverenista, a ne na listi Nezavisnih za Hrvatsku? Koje su suštinske ideološke razlike?

Zvali su me početkom godine Suverenisti, konkretno  njihov čelnik, g. Hrvoje Zekanović kojeg sam također upoznao ove godine,  i pitali mi da li se želim priključiti Suverenistima. Kao nestranački kandidat prihvatio sam ponudu —ne samo kao odgovor na njihovu gestu povjerenja prema meni, nego kao i moju građansku dužnost. Od čelnika Nezavisnih za Hrvatsku, usprkos mojih povremenih dvogodišnjih upita glede moje mogućeg angažmana, i pogotovo  ranije, kada sam u stranim medijima nešto branio bivšeg ministra  Dr. Zlatka Hasanbegovića od inozemnih uvreda i kleveta —  nitko  mi se nije dosad javljao sa povratnim  informacijama. Dakle razlog što sam se priključio Suverenistima je jednostavan: Suverenisti su me prvi zvali. Nadalje, Suverenisti predstavljaju danas u Hrvatskoj najozbiljniju političku platforma za okupljanje svih  Hrvata, svih profila, a kojima je u interesu očuvanje hrvatskog identiteta.  Prednost sadašnje liste Suverenista, za razliku od ostalih lista, je ta što Suverenisti nisu stranka dogmatske stege i jednoumlja, već predstavljaju širi narodni pokret koji odbacuje istrošene floskule desnice i ljevice. Nakon ovih predstojećih izbora za EU, Suverenisti mogu zajedno sa Nezavisnima, te ako se budu dobro organizirali sa ostalim strankama, lagano preuzeti vlast na kasnijim izborima u Hrvatskoj.

Zašto postoje toliki prijepori između Nezavisnih za Hrvatsku i Suverenista umjesto da zajednički vodite kampanju zajedno sa desnim strankama  protiv stvarnih protivnika?

Nije to misterij. To je negativna strana liberalne  parlamentarne demokracije koja tobože kroz neku slobodu političkog višestranačja u biti elegantno mrvi narode i uništava svaki osjećaj zajedništva. Političari bezbroj stranaka u Hrvatskoj vode isključivo dnevnu politiku sa slabim poznavanjem kulturnih i političkih trendova u Europi i SAD-u. Tu je cijela hrvatska desnica zakazala, i to već od 1991.g.  Nepisano je pravilo u stranačkom životu Hrvatske da je nemoguće učiniti bilo kakvu profesionalnu karijeru bez pripadnosti nekoj političkoj sekti ili nekom klanu. Nema danas niti jednog jedinog političara u Hrvatskoj koji  nešto ne duguje osobi na većoj društvenoj i političkoj razini, odnosno koja ga je dovela bilo u saborsku ili ministarsku stolicu. Svi odrede imaju ili jednu ili više tamnih  mrlja u svom životopisu. Jedini čisti izuzetak možda je general i saborski zastupnik Željko Glasnovića, čiji asketski pedigree najbolje i najdulje poznam, političar koji ne ulazi u tračeve i međusobna oblajavanja.  Provincijska nadmetanja među hrvatskim desničarima, svađe je li neko bio jugoslaven ili član Udbe ili nekog klana, odnosno purgersko- hercegovačke – zagorsko-prigorske -vjersko-regionalne svađe, nažalost uvijek su bile odlike desnice ili tzv. desnice u Hrvatskoj.

Vama se i Suverenistima spočitava da ste “HDZ”-ovi igrači i da radite protiv ujedinjenja hrvatskih domoljuba ?

Ovo je najveći  poslijeratni štos kojeg sam čuo!  Izuzevši g. Franju Tuđmana, prvog čelnika HDZ-a, uvijek sam HDZ smatrao strankom opasnih namjera: prvo što su većina njihovih prvih lidera bili većinom bivši stasiti komunisti i skojevci, a kasnije tj. danas,  što je HDZ postala isključivo Stranka Hrvatskog Uhljebništva. Što se tiče gđe Esih i g. Hasanbegovića i njihovih  bivših partijskih gravitacija oko HDZ, nemojmo zaboraviti da su oni političari koji imaju  kvalitete, ali također i dobre argumente. Bez njihovih imena HDZ nikada ne bio dobio velik broj hrvatskih glasača. Ruka ruku mije. Ili kako kažu Amerikanci u jednoj dvosmislenoj mudroj poslovici koja najbolje označuje liberalno-parlamentarnu lakrdiju i političare koji su njene žrtve: „ Every asshole must take a shit.“  Što,  zavisno  od konteksta, može imati dva suprotna značenja koja se mogu primijeniti u zagrebačkom prijevodu kada je riječ o partijanju brojnih hrvatskih domoljuba:  „ Svaka guzica mora doći na šekret“—što je bez dvojbe konstatacija o  prirodnim biološkim potrebama svakog od nas, ali ujedno, zavisno od konteksta i najbolje obilježje za političke prevrtljivce.  Odnosno „svakog seronju mora se poslati na zahod.“

Kako gledate na pitanja bošnjačke unitarističke i politike ‘islamizacije BiH’, kako vi gledate na teški položaj Hrvata u BiH i na ‘islamizaciju’ Europe?

Dobro pitanje, pogotovo imajući u vidu nazočnost utjecajnih krugova iz Zaljeva i Turske  u BiH, uz nadolazeće rijeke afro-azijskih migranata.  Ali budimo oprezni. Treba razlikovati između vjere i nacije. Nisu to uvijek sinonimi.  Jedan musliman Bošnjak ili Hrvat nema ništa zajedničko sa muslimanskim migrantom iz Pakistana ili Bangladeša.  Tu griješe i masa mojih nacionalističkih kolega iz SAD-a i Europe  koji vole prozivke  „islamisti“ i „muslimani“,  jer su u medijskom i pravnom strahu kazati pravu stvar: svi današnji migranti su ne-europskog podrijetla, drugačijega etničkog koda i drugačijeg genetskog fonda.  Riječ je danas o velikoj zamjeni europskog stanovništva u Europi, čije europsko bure baruta leži ponovno u BiH. Ispada danas da je Ante Pavelić u NDH-u bio veći zagovornik multikulturalizma nego povjerenici, tj. komesari EU-a! Imao je u svojoj vladi, pored većine katolika,  brojne muslimane, pravoslavce, Židove, i agnostike.

Mnogi smatraju da je Ivo Banac poznat po sintagmi “detuđmanizacije”, „intelektualni lider i politički mentor nove desnice”? Što mislite o tome?

G. Banac, a donekle i g. Goldstein, kao i masa drugih povodljivih hrvatskih intelektualca, su simptom imitacije, tj. mimikrije današnjeg duha vremena, a nipošto dvije hrvatske iznimke. S obzirom na broj stranaka i na velik broj oprečnih ideja koje je g. Banac, a i desetine drugih hrvatskih intelektualaca zastupao u posljednjih dvadesetak godina, ljudi koji g. Banca poznaju moraju se upitati: Vjeruje li g. Banac stvarno sada u program „ U ime naroda“ kojeg on sada podržava? Analogno, postavlja se i pitanje vjeruje li on u ispravnost svoje vlastite bivše historiografske proze?

Nije za isključiti da bi g. H. Klasić, g. T. Jakovina, D. Pilsel, i desetine ostalih  medijsko eksponiranih hrvatskih intelektualaca, u drugačijim povijesno- pomodarskim i kultur-političkim vremenima, zajedno sa predsjednicom na čelu pjevali Giovenizzu i marširali od Grobnika do Rijeke u pratnji G. D’Annuzija ili M. Salvinija. A. Sunić bi tada, poznajući svoju narav, vjerojatno  bio ispitivan od njihovih „velehrvatskih“ batinaša  UNS-a u Savskoj.  Lagano je sa neprijateljem—ali čuvajte  se prijatelja!

Dr. Tomislav Sunić je kandidat Hrvatskih suverenista na EU izborima. Drugo izdanje njegove knjige  La Croatie ; un pays pardéfaut ?uskoroizlazi u nakladi  Editiondu Lore, Paris).

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Jure Vujić: Većina suverenista su daleko veći europeisti od same briselske tehnokracije i federalista

Objavljeno

na

Objavio

isječak Podcast Velebit

Jure Vujić je hrvatski politolog i pravnik, povratnik iz hrvatskog iseljeništva, hrvatsko-francuski pisac i mislilac. Stručno se bavi geopolitikom, geostrategijom i istraživanjima međunarodnih odnosa. ovom prigodom s njim smo razgovarali u svojstvu nezavisnog kandidata na listi hrvatskih suverenista:

g. Vujiću, Vi ste kao nezavisni i nestranački kandidat na Listi Hrvatskih suverenista. Zašto ste se odlučili za suverenističku opciju?

Oni koje prate moj dugogodišnji rad u javnosti zasigurno mogu prepoznati određeni ideološki i intelektualni kontinuitet glede zalaganja i promicanja suverenističkog i državotvornog političkog gospodarskog i identitetskog načela. Kao prvo, suverenizam pretpostavlja oslobađanje naroda ovaj put ne od vanjskog neprijatelja i ugroze, već on raznih unutarnjih lobija, poslovno-klijentelističkih koruptivnih mreža  domače „duboke države“, od trgovačkog uvoznog lobija i od NGO manjinskih lobija koje rastvaraju iznutra temeljne slobode i prava hrvatskog naroda da ostane ono što stoljetno jest, kao autohtona europski narodna zajednica , pravo na vlastiti kršćanski identitet , kulturu i tradiciji, ali i pravo  da suvereno upravlja sa svojom sudbinom kao što mu je to zajamčeno u Ustavu.

Ako smo 90.-tih ostvarili pobjedu u domovinskom ratu i konzumirali  pravo na nacionalna i državno samoodređenje, danas moramo biti sposobni provesti nužnu de-komunizaciju društva i ostvariti pravo na nacionalno samoodređenje i  očuvanje hrvatskog identiteta na unutarnjem planu. Svaka suverenistička politika mora voditi u tom smjeru i isključivo u korist hrvatskog naroda kao izvorište narodne suverene volje i legitimiteta. Već decenijama gospodarske, fiskalne  politike sukcesivnih lijevih i desnih vlada osiromašuju narod, srednji i radnički  sloj dok se paralelno obogaćuju političke financijske i poslovne oligarhije, simptomi koji ukazuju na rast demokratskog deficita i nepovjerenja prema stranačkom parlamentarizmu.  Suverenistička politika nastoji vratiti demokratsko proces odlučivanju na izvorištu lokalne narodne zajednice, što znači da odluke trebaju zaista biti donesene od baze do vrha putem trajnih lokalnih narodnih konzultacija i putem narodnih  referendumskih inicijativa. Na razini EU se događaja isti proces političke oligarhizacije jačanjem nadnacionalnog tehnokratskog modela, nepoštivanje načela supsidijarnosti , te neprestani rast transfera područja iz „  suverenih nadležnosti država članica“ prema „ EU „podijeljenim nadležnostima“ i proširenjem prakse  glasovanja  kvalificiranom većinom unutar EU institucija što omogućuje zaobilaženja jednoglasnosti ali glas manjih država članica u važnim odlukama.

Na drugu stranu suverenisti nisu protiv Europe kao neovisna geopolitička kontinentalna i identitetsko-vrijednosna zajednica i sila, već protiv unitarističke Bruxelleske super-države  kao poluga  liberalno-lijevog  globalističkom svjetonazora i tržišta. U tom smjeru se zalažemo za izgradnju Europe kao « savez suverenih nacija «  koja učinkovito može funkcionirati na međuvladinoj i međudržavnoj ravnopravnoj bilateralnoj i multilateralnoj razini, što prethodno podrazumijeva i reviziju europskih ugovora. Zalažemo se također za redefiniciju uloge Europske komisije koja nema demokratski legitimitet i  i jačanje zakonodavne uloge i inicijative Vijeća kao i Parlament

Što kažete na kritike koje dolaze sa „desne strane“ onih političkih stranaka koje nisu prihvatili koncept „ujedinjavanja na desnici“ kojeg  suverenisti zagovarali?

Poznati je politolog i pravnik Carl Schmitt smatrao da je s bit politike u prepoznavanju „prijatelja i neprijatelja“, pa zato smatram da oni koji nas sa „desne strane“ napadaju zapravo su poput školskog zadatka, „fulali temu“, a pogotovo kada takvi napadi dolaze od aktera koji su isplivali na političku scenu preko HDZ-a. Pa treba reći da mi nismo jedna sekta koja teži prema očuvanju neke“ čiste dogme“, te da samo široka inkluzivna državotvorna i nacionalna  platforma građanskih inicijativa, stranaka i neovisnih pojedinaca, utemeljena  na zajedničkim vrijednostima.

Stoga ne vidim nikakve nekompatibilnosti između umjetne diobe nacionalizma i suverenizma, jer iako je nacionalizam ponajprije višeslojni pojam i politička doktrina, suverenizam je onaj pogon mobiliziranja i aktiviranja svih nacionalnih energija za očuvanje i afirmiranje hrvatskog nacionalnog interesa ali i šire europskog civilizacijskog identiteta i suvereniteta. Stoga na tragu Lenjinove izjave da je „komunizam sovjeti plus struja“,moglo bi se reći   da je „suverenizam nacionalizam plus struja“ . Upravo lijevo-liberalna oligarhija  i sistemske stranke strahuju od takvog ujedinjenja, jer jada bi došlo do takvog udruženja svih  nacional-populističkih i suverenističkih, nacional-konzervativnih stranaka u jednu političku platformu, mogla bi izrasti u drugu po brojnosti koaliciju u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, što i pokazuju  zadnja istraživanja Europskog parlamenta. Desno  populističke i suverenističke stranke koje su  trenutno podijeljene u tri skupine,  kada bi se udružile,  mogle bi zajedno osvojiti 173 zastupnička mjesta od ukupno 751.

Što se tiče odnosa između nacionalizma kao političke doktrine i suverenizma kao metodologije i konceptualnog alata, moram priznati da tu postoji licemjerje političke korektnosti kod  sistemskih političkih aktera koji nastoje diskreditirati pojam suverenizma, ali i populizma asocirajući ih sa desnim ekstremizmom koji sam po sebi  ništa ne znači. Suverenizam kao politička kultura i stajalište   poziva na model nacionalne države i države-nacije kao najoptimalnijih i najprikladnijih formi za narodnu zajednicu, eminentno je nacionalni projekt i narativ koji se reaktivira u postnacionalnom obzoru kasnoga moderniteta, što ne znači kako neki liberali i globalisti tvrde da je povijesno istrošen i neprikladan za postmoderno doba. Naime, suverenizam zagovara obranu nacionalnog suvereniteta nasuprot prijenosu izvršenja vlasti na nadnacionalnu razinu. Zagovornici suverenosti protive se tom prijenosu suvereniteta kao prijetnji za nacionalni identitet i demokratska načela. Suverenizam zagovara model “Europe naroda”, a njegovi zagovornici nazivaju se euroskepticima – u suprotnosti s europskim federalistima koji zagovaraju federalnu Europu po uzoru na Sjedinjene Države, struju koju često nazivamo i europeizmom. Dakle pogrešno je reći da su suverenisti protiv Europe, dapače, većina suverenista daleko su veći europeisti od same briselske tehnokracije i federalista, jer zagovaraju uspostavu ravnopravne europske zajednice slobodnih i suverenih naroda i nacija polazeći od baze, od načela supsidijarnosti i političke autonomije, dok briselski federalistički model zagovara daljnju konstrukciju Europe od vrha briselske piramide, putem jačanja monetarnog bankarskog i gospodarskog centralizma.  

Je li se  suverenizam može učinkovito oduprijeti neoliberalnom globalizmu ?

– Ne treba zaboraviti da je zapravo EU djelomice i postao glavna poluga gospodarske i monetarne desuverenizacije europskih nacija, provodeći putem raznih direktiva politiku monetarizma i proračunske discipline “Washingtonskog konsenzusa” koji pogoduju uvoznim lobijima i interesima multinacionalnih korporacija. Dobra ilustracija takve politike jest slučaj Uljanik i nametanje obveze daljnje liberalizacije energetskog sektora koja pod krinkom tržišne konkurencije zapravo pogoduje privatizaciju sektora od nacionalnog interesa. Bitna i neodvojiva sastavnica nacionalnog suverenizma je i socijalna sastavnica suverenizma, koja podrazumijeva projekt socijalne emancipacije upravo od onih neoliberalnih nadnacionalnih gospodarskih i monetarističko-financijskih poluga koje se nameću svim europskim narodima putem MMF-a, Svjetske banke, WTO-a…, koji pogoduju neprestanom državnom zaduživanju, hegemoniji špekulativne fiktivne ekonomije i bankarskom financijalizmu. Suverenizam koji bi proturječno zagovarao gospodarski i politički neoliberalizam, zapravo bi predstavljao trojanskog konja globalističkih središta moći koji zagovaraju društveni status quo, i koji održavaju podčinjenje političkog suverniteta financijskom i gospodarskom izvanjskom oligarhijskom središtu.

Što znači suverenizam na socijalnom planu?

Suverenizam, da bi bio konzistentan i konstitutivan, treba, kao što to ističe Jacques Sapir, obuhvaćati tri dimenzije: socijalnu, identitetsku i političku. Na identitetskom planu, oštro se suprotstavljamo glavim kulturno-identitetskim ali sigurnosnim ugrozam za europski kontinent: islamizacija Europe putem nekontrolirane masovne imigracije, radikalni sekularizam , liberalni a-nacionalni globalizam u obliku tžišne uniformizacije.  Načelo državnog i teritorijalnog suvereniteta, prema svim ustavima, nedjeljivo je i neprenosivo, dok suverenizam predstavljaju različita strujanja i političke senzibilitete. Ponajprije socijalni suverenizam temelji se na postulatu da društveni napredak podrazumijeva da je narod suveren, što pretpostavlja da gospodarska sfera bude u službi većine i na dobrobit zajednice, a ne da bude monopol oligarhija i bogatih slojeva. Neoliberalna globalizacija, jedinstvena valuta i financijska globalizacija pogoduju političko-gospodarsku oligarhizaciju, destrukciju socijalnih stečevina. Drugi oblik tradicionalnog suverenizma je politički suverenizam koji odbacuje reduciranje demokracija na deliberaciju i podrazumijeva da se demokracija odvija i razvija unutar jednog omeđenog prostora na kojem se može verificirati mogućnost suverenog odlučivanja i odgovornost vladajućih. Politički suverenizam dolazi do punog izražaja kombiniranjem i sjedinjenjem načela nacionalnog (državnog) suvereniteta i narodnog suvereniteta putem izravnih građanskih konzultacija i prakse referenduma građanskih inicijativa.

Kako se suverenizam artikulira na monetarnoj i gospodarskoj razini?

Ključno je uspostaviti monetarni suverenitet svrstavanjem monetarne emisije na « realnu  ekonomiju » a ne na špekulativna fiktivna financijska tržišta, što podrazumijeva da se HNB  zaista treba  baviti sa regulatorskim funkcijama u službi domače ekonomije a ne kao devizna banka. Naravno trebalo bi se i revidirati ulogu Europske središnje Banke koja bi  se trebala baviti i sa borbom protiv nezaposlenosti a ne kao nadnacionalni nadzor nad nacionalnim središnjim bankama kojima nameče proračunsku disciplinu. Suverenizam u gospodarstvu pretpostavlja zauzimanje  za gospodarsku opciju javnoga dobra i interesa ( Res Publicae), prekid sa politikom štednje i pokretanje dinamične politike potrošnje i investicija, te za opći plan re-industrijalizacije na inicijativu zajedničke državne  strategije kako bi se pokrenula realna proizvodnja, sa fiskalnim poticajima hrvatskim srednjim i manjim poduzećima u odnosu na nelojalnu konkurenciju i primjenom gradiranog protekcionizma,  kako i zaustavljanja pogodovanja uvoznom lobiju.

Načelo „gospodarskog patriotizma“ treba primijeniti na hrvatske poljoprivredne proizvode sa državnim poticajima putem javne nabave na državnoj i na razini lokalne samouprave. Također treba pretvoriti zajedničku poljoprivrednu politiku  u hrvatsku poljoprivrednu politiku i jamčiti iznos poticaja po kriterijima koje fiksira Hrvatska suverena država a ne EU sa svrhom da se spasi i potiče održivi rast  obiteljskih poljoprivrednih imanja . Također bi trebalo žurno administrativno pojednostaviti svakodnevnicu poljoprivrednika  i zaustaviti inflaciju administrativnih normi, te  poticati mlade poljoprivrednike putem defiskalizacije u prvim godinama. Načelo gospodarskog patriotizma podrazumijeva ekonomske mjere koje se odupiru restriktivnim europskim normama i  zagovara usmjeravanje javne nabave isključivo hrvatskim poduzećima.

Također treba se suprotstaviti primjeni u RH direktive za upućivanje radnika na rad u drugu zemlju EU-a zbog nelojalne konkurencije, i osigurati zaštitu strateških nacionalnih sektora i dobara sa uskom kontrolom stranih investicija koji ugrožavaju nacionalne interese.  Što se tiče zaštite okoliša zalažemo se sa prekidom sa dosadašnjim modelom utemeljen na divljoj globalizaciji svemoćnog tržišta razmjena i socijalnog, sanitarnog i okolišnog  dumpinga. Prav suverene ekologija podrazumijeva da se re-lokalizira gospodarstvom tako da se proizvodnja i potrošnja i recikliranje događaja na mjestu, na lokalnoj razini. Također se treba investirati o energetsku samodostatnosti i održivosti poticanjem bioenergetskih sektora (biogorivo, solarna energija) primjenom inteligentnog protekcionizma.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari