Pratite nas

Intervju

INTERVJU S KOLINDOM GRABAR-KITAROVIĆ Hrvatskoj će biti bolje ako premijer i ja surađujemo

Objavljeno

na

Ekskluzivni intervju s Predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, koji je objavljen u subotnjem Magazinu Jutarnjeg lista

Trebalo je uložiti prosvjednu notu i jasno osuditi postupke Vojislava Šešelja i ministra Aleksandra Vulina. No, smatram da je povlačenje hrvatskog veleposlanika iz Beogradu ishitrena odluka – komentirala je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posljednje zaoštravanje odnosa Hrvatske i Srbije. Razgovarali smo u njezinom uredu na Pantovčaku, dan nakon incidenta u Beogradu, i samo dva dana nakon objave da su se počeli poboljšavati njezini odnosi s premijerom Zoranom Milanovićem.

Jesu li doista na putu bolje suradnje ili će im situacija oko Srbije i dogovor o proslavi 20. obljetnice Oluje postati novi kamen spoticanja? Predsjednica kaže da, što se nje tiče, problema u međusobnim odnosima nema.

– Bila sam i ostajem spremna na dijalog. Kada je riječ o premijeru i Vladi, mi razgovaramo, ali ne onoliko koliko bih htjela i ne o temama o kojima bismo trebali razgovarati, a to je sveopće i gospodarsko stanje u Hrvatskoj. U interesu nam je raditi zajedno i nadam se da će ta suradnja biti mnogo bolja – kaže Grabar Kitarović, ne želeći nam otkriti o čemu je razgovarala s premijerom na proslavi šeste obljetnice ulaska Hrvatske u NATO, što je bio njihov drugi službeni susret.

Prošlo je 40-ak dana vašeg mandata. U kakvom ste stanju zatekli Ured? Je li bilo neugodnih iznenađenja?

 [ad id=”68099″]

– Nije ih bilo. O bivšem predsjedniku ne bih govorila jer u uljuđenim zemljama nije uobičajeno komentirati rad svog prethodnika. Dužnosnici su razriješeni 18. veljače, a dan poslije sam stupila na dužnost. Tada smo krenuli u novu organizaciju Ureda, donijeli smo uredbu i sada je u finalnoj fazi nova sistematizacija. Imenovali smo i nekoliko savjetnika i još je preostalo ovih dana imenovati savjetnika za gospodarstvo. No, ostavili smo prostora za ono što sam govorila u kampanji, a to je da ću se većinom oslanjati na rad vanjskih savjetnika koji će djelovati na volonterskoj bazi. Tako ću imati više posebnih savjetnika i povjerenika koji će se baviti različitom problematikom, od mladih preko zviždača, ali i do demografije i demografske obnove, te holokausta. U ovih 40-ak dana napravili smo mnogo, bilo je susreta, sastanaka, razgovora, inicijativa, vanjskopolitičkih posjeta… No, gotovo da u danu nema dovoljno sati da odradimo sve ono što bismo htjeli. Jedan od mojih glavnih ciljeva ostaje biti među ljudima jer to je jedini i najbolji način da zadržite osjećaj za realnost i stvarno stanje u Hrvatskoj.

Je li točno da u savjetnički tim namjeravate pozvati Natašu Jovičić, ravnateljicu Spomen-centra Jasenovac?

– Točno je, predviđam da će ubrzo biti imenovana posebnom savjetnicom za pitanja holokausta. To je civilizacijsko pitanje. Ove godine obilježavamo 70. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata i niz drugih obljetnica i potrebno se posebno sjetiti svih žrtava i temeljem edukacije o holokaustu i osvješćivanja o pitanjima tolerancije, suživota, učiti i raditi na tome da se borimo protiv svakog oblika rasizma i netrpeljivosti temeljem vjerske, spolne i bilo koje druge pripadnosti. Učenje o holokaustu može se preslikati općenito na poštivanje ljudskih prava. Gospođu Jovičić iznimno cijenim kao osobu koja je mnogo učinila ne samo kao ravnateljica kompleksa Jasenovac, već i kao stručnu osobu koja je stvorila i domaću i međunarodnu karijeru po mnogim pitanjima.

Zašto Nataša Jovičić nije bila pozvana na vašu inauguraciju?

– Žao mi je što gospođa Jovičić nije bila pozvana na inauguraciju. Riječ je o protokolarnoj pogrešci.

Vaš prvi potez kao predsjednice bio je posjet braniteljima prosvjednicima. Zašto ste se baš odlučili na posjet šatoru u Savskoj 66?

– Bilo je i drugih poteza, ali je taj vjerojatno privukao najviše pažnje javnosti. Rekla sam braniteljima da ću s njima neprestano razgovarati dok se ne riješi njihovo stanje i zahtjevi. Također sam im htjela iskazati i poštovanje jer smatram da se posljednjih godina o braniteljima raspravlja isključivo u negativnom kontekstu. Raspravlja se o popisima branitelja i o tome tko je prevario sustav i dobio povlastice koje mu ne pripadaju, a ne raspravljamo o najvećem broju branitelja koji imaju minimalne mirovine i koji žive na rubu egzistencije. Ne raspravljamo o tome da tim ljudima doista dugujemo zahvalnost za sve što su učinili. Branitelje treba u potpunosti uključiti u svakodnevni život, a ne od njih raditi socijalne slučajeve.

Ministar branitelja Predrag Matić vam je zamjerio što se niste sreli s njim i što ga niste pozvali na sastanak na Pantovčak kada ste zvali branitelje. Zašto ga niste pozvali?

– Nisam ga pozvala na prvi sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga jer sam željela da to bude sastanak mene i njih. No, nikada ne završavam proces samo jednim sastankom. Tada tek počinje pravi posao. Ministru Matiću uputila sam poziv odmah u ponedjeljak sljedeći tjedan da dođe u Ured, da razgovaramo i da ga izvijestim o čemu sam razgovarala s braniteljima. No, on se nikada nije odazvao na taj poziv. Poziv ministru Matiću i dalje je otvoren.

Kako komentirate to što je neformalni vođa prosvjeda Đuro Glogoški praktički prisvojio državnu kuću u Zaprešiću koja bi, po ugovoru s Ministarstvom, trebala biti na raspolaganju svim stopostotnim ratnim vojnim invalidima kad dolaze na liječenje u Zagreb?

– Pojedinačne slučajeve nikad ne komentiram, nego se borim za načela i za sustavna rješenja na institucionalnoj razini.

No, jedna od ozbiljnih zamjerki vama kao predsjednici je ta da podržavanjem prosvjeda branitelja zapravo podržavate kršenje zakona?

– Podržavam njihovo pravo da iskazuju nezadovoljstvo svojim statusom u društvu. Kada je riječ o prosvjedu, voljela bih da završi što prije. Zauzimam se za otvoreni i iskreni dijalog branitelja sa svim institucijama koje mogu pridonijeti rješavanju nagomilanih problema. A činjenica je da problemi postoje i od njih ne treba okretati glavu.

Na koji način bi se to moglo riješiti?

– Moglo bi se riješiti da s druge strane postoji malo veća volja za razgovorom. U svom osobnom slučaju, poziva ministru Matiću, mogu donekle osjetiti kakav je možebitno odnos među njima i taj nedostatak razgovora i komunikacije. Očekujem od ministra Matića i Vlade da to postane dijalog ravnopravnih i da se nađe rješenje za pitanje branitelja. Branitelji su vrlo strpljivi ljudi, razumiju i tešku gospodarsku situaciju, i uvjerena sam da se može naći rješenje. Treba samo htjeti razgovarati.

Čini se da je sada situacija s prosvjedom izmakla kontroli. No, nakon vaše inauguracije mnogi su očekivali da ćete upravo vi pomoći da se postigne kompromis s braniteljima i da će se povući. Jeste li ih ipak trebali pozvati da prekinu prosvjedovati?

– I dalje se trudimo postići taj kompromis, ali ako ministar Matić ne želi razgovarati, onda je vrlo teško posredovati. Međutim, smatram da treba raditi na rješavanju tih zahtjeva i mimo ministra jer nitko od nas političara nije vječan. Doista želim da to riješimo i da prosvjedi prestanu.

Osim podrške braniteljima, još je jedan vaš potez podijelio Hrvatsku, a to je micanje Titove biste s Pantovčaka. U kampanji i u inauguracijskom govoru rekli ste da ćete spajati, a ne dijeliti Hrvatsku. Vidite li u tome problem?

– Hrvatsko je društvo, nažalost, podijeljeno po mnogo osnova, uključujući i pitanje treba premještanja biste iz Ureda predsjednice ili ne. Činjenica je da je Tito bio diktator, da je komunizam bio totalitarni režim. Nitko ovdje ne želi provoditi lov na vještice. Što se mene tiče, ja doista više ne želim govoriti o prošlosti. Smatram da mu kao diktatoru koji je, uostalom, izjavio da će prije Sava poteći uzvodno, nego što će Hrvatska biti samostalna država, odnosno takvoj bisti nije mjesto u Uredu predsjednice. Odradili smo to na vrlo dostojanstven način, ne samo prema bisti, nego i prema ostalim artefaktima koje smo našli u Uredu, a koje su koristili ili dobili na dar Jovanka i Josip Broz. To smo vratili u njegovo rodno Hrvatsko zagorje. Četiri najvrednija djela, uključujući bistu, su na trajnoj posudbi. Dakle, nismo to izdvojili iz vlasništva Ureda predsjednice. I oni će biti izloženi građanima koji ih žele vidjeti iz bilo kojeg razloga. Bolje je da su tamo, nego ovdje gdje su bili gurnuti u prostoriji pokraj kotlovnice u jednoj od zgrada. Mislim da smo prema tim artefaktima postupili dostojanstvenije nego što je bilo dosad, a smatram da će se ova rasprava o bisti završiti, bez obzira što tko mislio o njemu. Mi ne možemo riješiti naše probleme neprestanim vraćanjem u prošlost. Poštujem osjećaje svih građana, ali to ne može promijeniti činjenicu da je Tito bio dikator.

Ipak, Tita se ne može definirati samo kao diktatora, bio je kompleksna ličnost, ne mogu se izbjeći ni njegove zasluge, bio je jugoslavenski i hrvatski državnik s najviše ugleda u svijetu.

– Zašto mislite da mu mjesto treba biti u Uredu predsjednice?

Zašto ne? Do sada nije smetao niti jednom predsjedniku, pa ni Franji Tuđmanu?

– Predsjednik Tuđman je imao poseban odnos s Titom. On ga je osobno poznavao, bio je najmlađi general i razumijem stavove predsjednika Tuđmana. Uz to, to je bilo u ratno vrijeme kada se Hrvatska morala suočiti s prošlošću na drukčiji način nego što su to učinile druge zemlje istočne i srednje Europe. Držim da je Tuđman tada donio dobru odluku, da se ide na jedinstvo koje je u to vrijeme bilo još, neću reći krhko, ali smo izlazili iz totalitaranog režima, iz komunizma. Bili smo žrtva velikosrpske agresije i trebalo se obraniti. Zato je trebalo pustiti bilo kakve podjele iz prošlosti. Mislim da je sada, 2015. došlo vrijeme da konačno podvučemo crtu pod tu prošlost, da maknemo simbole svih totalitarnih režima i da radimo danas za sutra, da gledamo u budućnost.

Kako gledate na to što su zbog preseljenja biste antifašisti odbili vaše pokroviteljstvo nad obilježavanjem 70. obljetnice pobjede nad fašizmom?

– Žao mi je zbog toga, ali to je njihovo pravo. Žao mi je iz više razloga. Prije svega antifašizam se uopće ne može izjednačavati s Titom, niti se može izjednačavati s komunizmom. To su dva različita pojma.

Uostalom, članovi moje obitelji bili su antifašisti i borili su se za pripojenje Rijeke i Istre matici Hrvatskoj. No, nikada nisu bili komunisti. Štoviše, osjećali su se prevarenima nakon Drugog svjetskog rata kad su vidjeli kakav je sustav nastao u bivšoj Jugoslaviji i kakvu je ulogu tada imala Hrvatska. Jer oni su se borili za Hrvatsku.

Više ste puta tražili tematsku sjednicu Vlade, no to još nije dogovoreno. Ipak, premijer vam je zaželio dobrodošlicu i poručio vam da dođete na sjednicu s konkretnim prijedlozima kad god želite. Zašto vam je taj premijerov poziv neprihvatljiv?

– Rječnik koji je tada upotrijebljen, zapravo, potpuno izlazi iz mojih ustavnih ovlasti, da dođem s konkretnim inicijativama i financijskim implikacijama tih rješenja. Premijer dobro zna da to nije ustavna zadaća predsjednice Republike, nego Vlade. Međutim, sjednica Vlade koju tražim bila bi i u interesu Vlade, jer meni nije nikakav cilj ponižavati Vladu, niti je prozivati. No, želim čuti što je to što Vlada radi kako bi se riješilo teško gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj. Jer ovo što vidim je samo niz nepovezanih poteza koji se ne mogu opisati kao sustavna politika za izlazak iz krize.

I svima bi bilo u interesu da se održi ta sjednica, kao i da premijer i ja surađujemo. Smatram da je cijeli sustav toliko birokratiziran da se očekuje da će se raznoraznim pisanjem zakona izvući zemlju iz krize. To se neće dogoditi dok se ne pokrene poduzetnička, investicijska klima, dok se ne stvore takvi uvjeti da ljudi mogu slobodno poslovati. To podrazumijeva promjenu administrativnih okvira, poreznog sustava i stabilnost. Nakon razgovora s ljudima, od najmanjih obrtnika do velikih poduzetnika te domaćih i inozemnih ulagača, trenutačno stanje u Hrvatskoj je takvo da se temeljne primjedbe koje čujem mogu svesti pod zajednički nazivnik birokratizacija i nepredvidljivost sustava.

Je li, po Vama, Vlada napravila nešto dobro?

– Jest. Mislim da je fiskalizcija jedna od stvari koja je dobro napravljena, jer je uveden prijeko potreban red koji su zagovarali i poduzetnici. No, mislim da je problem u silnim porezima koji se nameću. Cilj postaje napuniti proračun, a ne pokrenuti gospodarstvo u Hrvatskoj.

Je li točno da je Angela Merkel imala posebne primjedbe na Hrvatsku vezano uz gradnju državne informatičke infrastrukture jer to stvara konkurenciju Deutsche Telekomu?

– Ako kancelarka Merkel ima takve primjedbe, onda će ih ona i iznijeti u razgovoru s premijerom. To je pitanje ionako u domeni Vlade. No, ono što me brine, a što je istaknula Merkel i što ističu svi, su naša nepredvidljivost i antipoduzetnička i antiinvesticijska klima u Hrvatskoj. I to šteti prije svega nama. Iz stava gospođe Merkel vidite ono čime bi se Hrvatska danas trebala baviti. Ne ideološkim pitanjima, nego gospodarstvom. Merkel u našim razgovorima nije spomenula išta ideološke prirode. Razgovarali smo isključivo o suradnji naših zemalja, prijateljstvu, investiranju i napretku Hrvatske.

Kako ste doživjeli njezine zamjerke, je li bila kritična prema Hrvatskoj?

– Na tom sastanku nije bila kritična, nego afirmativna. Složile smo se da bez jakog gospodarstva nema jake Hrvatske. Druge zemlje izlaze iz krize, a mi još ne.

Što mislite o otkazima novinarkama HRT-a Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić zbog emisije o vašoj inauguraciji?

– Ne želim se miješati u uređivačku politiku niti HRT-a, niti bilo kojeg drugog medija u Hrvatskoj. Apelirala sam da se tim novinarkama ne daje otkaz jer smatram da je to preoštra sankcija. Uvijek ću se zauzimati za slobodu novinara da kažu svoje mišljenje, pa čak ako je ono i negativno po nas političare. Mi se moramo naučiti živjeti s time.

Vaš prijedlog o uvođenju obaveznog vojnog roka prilično je ozbiljno shvaćen u javnosti i to možda više zbog vašeg donedavnog posla u NATO-u, nego zbog funkcije predsjednice. Jeste li obavili konzultacije s NATO-om o tome?

– Poželjno je da se rasprava o tome otvorila u javnosti, no na mojem stolu u ovom trenutku to nije tema. Prethodi nam Startegija nacionalne sigurnosti, analiza svih ugroza, analiza naših financijskog stanja. O tome se treba razviti i kvalitetna javna rasprava, ali kad za to dođe vrijeme.

Jeste li podržali ministricu Vesnu Pusić za UN?

– Preuranjeno je govoriti još o bilo čemu jer se ne zna hoće li kandidat dolaziti iz istočnoeuropske skupine u Ujedinjenim narodima.

Bili ste na utakmici Hrvatske i Norveške, i to ne u VIP loži, nego na zapadnoj tribini. Kako ste doživjeli povike “za dom spremni”?

– Osuđujem ih i ne želim da se na utakmicama, nogometnim ili drugima, uzvikuju bilo kakvi uvredljivi povici. Ili bilo kakvi uzvici kojima se podržavaju rasizam ili netrpeljivosti temeljem nacionalnih ili drugih osnova. Nadam se da ćemo strpljivim i upornim radom i edukacijom sviju pridonijeti uljuđivanju stanja na utakmicama. Drago mi je da nije bilo drugih incidenata. Mislim da je atmosfera bila bolja nego inače. Što se mene tiče, ja i inače idem na utkamice.

Za koga navijate?

– Za Hrvatsku!

Što ste, zapravo, pili na utakmici?

– Bezalkoholno pivo koje se prodaje u plastičnim čašama na zapadnoj tribini.

Znači, izbjegli ste plaćanje kazne koju je morao platiti bivši predsjednik Srbije Boris Tadić?

– On je pio alkohol, ja nisam.

Vlada predlaže da se središnja proslava Oluje održi u Zagrebu. Što mislite o tome?

– Predložila sam da 4. kolovoza u glavnom gradu Hrvatske imamo vojni mimohod povodom 20. obljetnice Oluje, a da 5. kolovoza svi, već tradicionalno, budemo u Kninu.

Hoće li zbog Oluje doći do novog spora s Vladom?

– Smatram da neće, jer ne bi trebalo.

Kad ste se zadnji put čuli sa šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom? Jeste li u redovitom kontaktu?

– Sreli smo se na Plitivicama, na obilježavanju “krvavog Uskrsa”. Kontakt s njim održavat ću redovito, kao i s drugim čelnicima parlamentarnih stranaka.

Kako ćete proslaviti Uskrs?

– Onako kako priliči, u krugu obitelji. Dopustite mi da iskoristim ovu prigodu i svima zaželim sretan Uskrs!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ivan Vukoja: Radikalni unitaristi žele mobilizirati Bošnjake i gurnuti ih u sukob s Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U BiH su održani izbori. Dogodio se i onaj scenarij na kojega su Hrvati upozoravali – Bošnjaci su im ponovno nametnuli političke predstavnike. U Predsjedništvo BiH ušao je Željko Komšić unatoč činjenici kako je više od 80 posto hrvatskih birača izabralo Dragana Čovića. Što ovo znači za BiH, odnose Hrvata i Bošnjaka, je li BiH u političkoj krizi, ali i što slijedi u budućnosti razgovarali smo s Ivanom Vukojom iz Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara.

Iz FBiH su birana dva člana Predsjedništva – bošnjački i hrvatski. Kako je Izborni zakon BiH manjkav, a nisu provedene presude Ustavnoga suda BiH koje bi ga korigirale, dogodila se treća prijevara – Bošnjaci su Hrvatima ukrali poziciju u Predsjedništvu BiH!?

S obzirom da Bošnjaci čine 70,40% a Hrvati 22,44% stanovništva Federacije BiH, Izborni sustav u BiH omogućava Bošnjacima da samostalno izaberu dva člana tročlanog Predsjedništva BiH. To se događa evo već treći put, Bošnjaci su kao svoga drugog člana Predsjedništva izabrali Komšića. Pored toga, osporeni i protuustavni Izborni zakon omogućavao im je da samostalno izaberu 37 od 58 izaslanika u Domu naroda FBiH (DN FBIH), odnosno 14 od 17 izaslanika u bošnjačkom klubu DN FBiH, 12 od 17 u srpskom klubu, 6 od 17 u hrvatskom klubu i 5 od 7 u klubu Ostalih. Time je Bošnjacima omogućeno da izbornim inženjeringom osiguraju punu kontrolu DN FBiH i sva četiri njegova kluba. Onaj tko kontrolira DN FBiH također imenuje i kontrolira Vladu FBiH. Bošnjački politički predstavnici ne žele se odreći mogućnosti biranja dva člana Predsjedništva kao ni mogućnosti da kontroliraju DN FBiH a preko njega i kompletnu Vladu FBiH. To je glavni razlog zašto bošnjačke stranke blokiraju proces izmjena IZ i provedbu odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kao i punu provedbu odluke Ustavnog suda BiH iz 2000., tzv. odluke o konstitutivnosti.

Na izborima za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Dragan Čović je dobio više od 80 % podrške hrvatskih birača u BiH, a Komšić tek oko 1%. Ali ni ovi omjeri nisu bili dovoljni da se uvaži volja Hrvata. Što ovo znači i kako u budućnosti funkcionirati?

U tri općine BiH u kojima Hrvati čine više od 98% stanovništva (Grude, Posušje, Široki Brijeg) Komšić je dobio manje od 1% glasova. U općini Goražde gdje po službenom popisu stanovništva žive samo 23, od prijeratnih 76 Hrvata, Komšić je dobio 4.842 glasa. Ovo su samo slikoviti primjeri nacionalne strukture njegovih glasača i apsurdnosti postojećeg izbornog sustava. Matematički i statistički egzaktno je utvrđeno da je Komšić izabran bošnjačkim glasovima. To je dokaziva i nepobitna činjenica. S obzirom da politički predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali, Željko Komšić je bošnjački predstavnik, odnosno bošnjački član Predsjedništva BiH. Stoga je pogrešno tvrditi da je Dragan Čović izgubio izbore za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Naprotiv, Čović je te izbore uvjerljivo dobio s oko 80 posto podrške hrvatskih birača. Čović nije ušao u Predsjedništvo BiH zato što je Komšić, kandidat za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva imao više glasova od njega. Ono što je posebno frustrirajuće za Hrvate u ovoj situaciji je slijedeća činjenica: Čak i u slučaju da svi Hrvati u FBiH s pravom glasa izađu na izbore i svi svoj glas daju jednom kandidatu, Bošnjaci i u tom slučaju svojim glasovima mogu izabrati drugoga kandidata i imati dva bošnjačka člana u Predsjedništvu BiH.

Nakon izbora, većina medija bila je usredotočena na Komšića, uključujući i one u RH. Mnogi¸nisu zabilježili gotovo prijeteću poruka Hrvatima i Srbima čelnika SDA Bakira Izetbegovića izrečenu uz poklike “Allahu Ekber” „kako BiH nije skrojena po željama Čovića i HDZ-a BiH, te kako Bošnjake iritira postojanje RS-a”. Kako objašnjavate izjave?

Spomenuta izjava Bakira Izetbegovića, prigodno ukrašena „tekbirima“ i poklicima „Allahu ekber“ u stranačkim prostorijama i na dan općih izbora, jedna je u nizu izjava i aktivnosti koje za cilj imaju relativiziranje i ukidanje ustavne kategorije konstitutivnosti tri naroda i pretvaranje najprije Federacije BiH u entitet s bošnjačkom većinom i dominacijom, a zatim i cijele BiH. Ono što posebno iritira je način i razina argumentacije takvih zahtjeva. Izetbegović je u pravu kada kaže kako BiH nije skrojena po željama Dragana Čovića i HDZ-a BiH. Ona je skrojena u skladu s temeljnim načelom Daytonskog sporazuma i Ustava BiH a to je načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Hrvati u BiH preko Dragana Čovića i HDZ-a BiH traže samo ona prava koja im po Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH pripadaju, a koja im Izetbegović i njegove pristaše sustavno relativiziraju i otimaju pa i ovakvim podvalama da Čović i HDZ traže ono što im ne pripada i što ne postoji u Ustavu. Konstitutivnost Hrvata izvorno nema veze niti s Draganom Čovićem ni s HDZ-om BiH, a niti s Bakirom Izetbegovićem, nego s Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH. Hrvati će imati konstitutivna prava i za njih se boriti i ako na političkoj sceni potpuno nestane i Čovića i HDZ-a, zato što su ta prava ne samo sastavni dio Daytonskog sporazuma i Ustava BiH nego i njihovo temeljno načelo.

Što govore ovakvi rezultati izbora i činjenica da su u vrlo prljavoj predizbornoj kampanji tzv. građanske stranke, bile puno radikalnije i isključivije u porukama?

Rezultati ovih izbora su još jednom pokazali da su nacionalna pitanja i nacionalne politike dominantne u cijeloj državi i na svim razinama. Čak što više, pokazali su da su trenutno najveći nacionalisti i šovinisti u BiH zagovornici građanske države okupljeni oko projekta Komšić. Najbolje rezultate ostvarile su stranke koje jasno i dosljedno u prvi plan svoga djelovanja stavljaju odgovornost prema vlastitom narodu i njegovim državotvornim interesima. Sviđalo se to nekome ili ne, to će biti tako sve dok se međunacionalni odnosi u BiH ne riješe na pravedan i ustavan način, sve dok se ne napravi institucionalni i zakonski okvir koji će onemogućiti dominaciju bilo kojega naroda i osigurati punu jednakopravnost između tri konstitutivna naroda na onim razinama i u onim tijelima i institucijama koje su Daytonski sporazum i Ustav BiH predvidjeli i odredili.

Kakav bi trebao biti odgovor Hrvata na nametanje Komšića i kakva je ovo Hrvatima poruka od strane Bošnjaka. Mnogi političari i analitičari to tumače kao akt neprijateljstva?

Prvi korak koji Hrvati trebaju napraviti je proglasiti Komšića personom non grata u svim tijelima i institucijama u kojima mogu donijeti takvu odluku te kroz građanski neposluh organizirati bojkot svih njegovih aktivnosti. Premda bojkot Komšića treba biti odlučan i beskompromisan, ipak treba biti oprezan i suptilan kada su odnosi između Bošnjaka i Hrvata u pitanju. Nepobitna je činjenica da Bošnjaci imaju mogućnost izabrati i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To se već tri puta i dogodilo. Ipak, iz činjenice da su Bošnjaci izabrali Komšića ne trebamo i ne smijemo zaključiti da su svi Bošnjaci protiv hrvatske konstitutivnosti i da su svi za to da se Hrvatima biraju i nameću njihovi politički predstavnici. Također, ni sve bošnjačke stranke nisu iste kada je u pitanju odnos prema Hrvatima i načelu konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda. Provodeći svoju naivnu unitarističko-građansku ideologiju i forsirajući takozvane građanske političke opcije predstavnici međunarodne zajednice omogućili su stvaranje i jačanje radikalnih unitarista koji svoj šovinizam i mržnju, u prvom redu prema Hrvatima, maskiraju i predstavljaju kao borbu za građansku državu. Ti radikalni unitaristi i šovinisti okupljeni oko projekta Komšić u prvom redu žele mobilizirati sve Bošnjake, pretvoriti ih u protivnike konstitutivnosti i gurnuti u sukob s Hrvatima (i Srbima, u drugom poluvremenu) koji se ne žele odreći svojih konstitutivnih prava.

Što radikalni unitaristi, kako ih zovete, žele postići ovakvim potezima i nametanjem predstavnika Hrvatima?

Njihov je cilj da svaki Bošnjak svakog političkog i konstitutivnog Hrvata vidi kao prijetnju vlastitoj opstojnosti i opstojnosti države BiH. Zato su izgradili te stalno novim lažima i izljevima šovinističke mržnje obnavljaju narativ o Hrvatima kao saveznicima Milorada Dodika u negiranju i rušenju BiH, a sve to navodno kao uvod u novi genocid nad Bošnjacima zato što su muslimani. Potpuno suluda teza! I razni drugi ekstremisti i politički radikali unutar unitarističkog narativa i okvira vide svoju šansu i aktivno se uključuju u njega, od velikobošnjačkih nacionalista do radikalnih islamista. Svi oni u unitarističkom narativu o građanskoj državi vide sredstvo za ostvarivanje svojih političkih ideja i ciljeva. Naravno, u tom okviru su i mnogi koji zapravo ne razumiju u kakvo kolo su se upleli i koji nastupaju iz dobronamjernih ali vrlo naivnih pobuda. Stoga imamo samo naizgled apsurdnu činjenicu da u unitarističko-građanskom stroju zajedno marširaju zagovornici lijevo-liberalnih nadnacionalnih teorija i ideologija, velikobošnjački nacionalisti i radikalni islamisti te predstavnici međunarodnih institucija i organizacija u BiH. Ono što ih povezuje je zajednički cilj: ukinuti načelo konstitutivnosti tri naroda i pretvoriti najprije FBiH u entitet s građanskom (bošnjačkom) većinom, a zatim i cijelu državu. Prva prepreka radikalnim unitaristima na tom putu su Hrvati koji se bore za svoja konstitutivna prava, a druga Bošnjaci koji Hrvatima ne žele kršiti i otimati njihova ustavna prava. Stoga žele radikalizirati i jedne i druge, uplašiti ih onim Drugim, poljuljati međusobno povjerenje i gurnuti ih u nove sukobe jer je to jedini način na koji oni mogu opstati na političkoj sceni i ostvariti svoje ideje i ciljeve. Komšić je simbol i sredstvo te politike. Ukoliko se ta politika ne onemogući i dekonstruira ona će nužno voditi u sve veće međunacionalne sukobe i sve veću političku nestabilnost u BiH.

Mislite li da je možda percepcija suradnje Dodik – Čović i loša komunikacija HDZ-a po ovom pitanju motivirala Bošnjake da glasuju za Komšića jer je u predizbornoj kampanji i on sam to koristio kao oružje za motiviranje glasača?

Ništa u BiH nije jednoznačno, niti crno-bijelo. Sva tri naroda u BiH imaju svoja iskustva iz bliže ili dalje povijesti prema onima drugima i trećima. Dio tih iskustava za sva tri naroda je vrlo bolan i duboko frustrirajući. Svi smatraju kako su u nekom razdoblju ili situaciji oni drugi bili nepravedni prema njima i nanijeli im štetu ili bol. Svatko tko se bavi politikom u BiH trebao bi toga biti svjestan i uzimati to u obzir pri svom političkom djelovanju. Tako je i odnos Dodik-Čović, pa i generalno odnos Srba i Hrvata u BiH, vrlo kompleksan. Prostom političkom logikom oni su upućeni jedan na drugog jer imaju zajedničkoga političkog neprijatelja u obliku sarajevskog radikalnog unitarizma. Strah od bošnjačke dominacije i većinskoga nacionalizma Hrvate i Srbe udružuje i hrani njihove vruće manjinske nacionalizme koji, osobito u srpskom slučaju, imaju i elemenata separatizma i secesionizma. S druge strane, Bošnjaci potencijalni savez Dodika i Čovića, odnosno Hrvata i Srba vide kao ugrozu vlastite pozicije i kao prijetnju opstojnosti države. Vrlo često Bošnjaci i Hrvati jedni prema drugima djeluju iz nedostatka povjerenja i straha. Ako iz bošnjačke državotvorne perspektive i postoji nešto problematično u odnosu Dodika i Čovića, ili Srba i Hrvata, ponižavanje Hrvata kroz nametanje Komšića zasigurno nije rješenje tog problema niti smjer u kojem trebaju ići bošnjačko-hrvatski odnosi. Nerazumijevanja i krivih poteza je bilo i s jedne i druge strane, ipak, ostaje činjenica da su Bošnjaci Hrvatima nametnuli Komšića, a ne obrnuto. I to tri puta. Kao što je i činjenica da je Komšić projekt, a ne incident. Jednom nešto može biti iznimka, treći put to postaje pravilo i projekt.

Brojni sarajevski krugovi provlače tezu kako HDZ BiH ima maksimalističke zahtjeve te da svjesno izaziva blokade, kako promjena Izbornog zakona tako i uspostave vlasti?

Teza da će HDZ BiH izazivati nekakve blokade je vrlo opasan unitaristički spin i podvala koja za cilj ima oslabiti političku i pregovaračku poziciju HDZ-a odnosno HNS-a BiH. Iz iste kuhinje se zahtjevi za vladavinom prva, poštivanjem Ustava i provođenjem odluka Ustavnog suda nazivaju maksimalističkim zahtjevima. Bh. unitaristi i njihovi međunarodni pokrovitelji nastavljaju svoju borbu na svim oblastima društvenog i političkog života, sustavno i uporno svim raspoloživim sredstvima grade i jačaju unitaristički narativ i agendu zato jer su svjesni da svaku političku akciju treba prije toga dobro medijski i društveno pripremiti. Pri tom se služe raznim obmanama, podvalama i lažima. Jedna od omiljenih metoda im je zamjena teza. Provjerljiva je i dokaziva činjenica kako su jedino predstavnici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH u propisanom roku kroz legalnu parlamentarnu proceduru pokušali provesti odluku Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić i izmijeniti Izborni zakon BiH u skladu s navedenom odlukom. Pri tom, HNS-ov prijedlog je dobio pozitivno mišljenje parlamentarne ustavno-pravne komisije te dobio natpolovičnu većinu državnog Doma naroda. Nakon žalbe bošnjačkog kluba Doma naroda PSBiH, Ustavni sud BiH je presudio kako HNS-ovim prijedlogom ni u jednom segmentu nije povrijeđen bošnjački vitalni nacionalni interes. Nakon toga, bošnjačka većina u Zastupničkom domu PS BiH oborila je HNS-ov prijedlog. Usprkos svemu navedenom, unitaristi i njihovi mediji te međunarodni pokrovitelji konstruiraju priču da su HDZ i HNS glavni krivci što odluka Ljubić nije provedena niti je izmijenjen Izborni zakon. Po istoj matrici obmanjuju javnost da HDZ i HNS BiH blokiraju uspostavu vlasti premda znaju da vlast nije moguće uspostaviti prije nego se izmjeni Izborni zakon BiH. Upravo onaj zakon čije izmjene su blokirali i koje će nastaviti blokirati. Oni su izazvali političku, ustavnu i izbornu krizu te i dalje svojim neustavnim i antidaytonskim djelovanjima proizvode blokade za koje svojom bolesnom logikom optužuju one koji inzistiraju na vladavini prava, poštivanju Ustava i Daytona te provođenju odluka Ustavnog suda.

Koji su motivi kako ste kazali konstruiranja takvih priča?

Motivi su politički oslabiti a nakon toga u potpunosti dekonstituirati Hrvate. Slijedom toga, kako bi zamaskirali ciljeve iopravdali svoje nelegitimne i nelegalne aktivnosti, unitaristi optužuju HDZ i HNS BiH da namjerno izazivaju krize i blokade. A blokada je HDZ-u potrebna, tvrdi dalje njihov spin, kako bi skupa s Dodikom rušili državu BiH. Tim nebuloznim konstrukcijama i spinovima nastoje opravdati grubo kršenje Daytonskog sporazuma i Ustava BiH te ponižavanje Hrvata koje su napravili projektom Komšić. Slijedeća faza toga projekta je pokušaj da se legitimne hrvatske političke predstavnike izbaci iz vlasti i na državnoj i na entitetskoj razini. Zato laž i spin o planiranim HDZ-ovim i Čovićevim blokadama i ucjenama treba nastaviti napuhivati i jačati. Unitaristi, očito, ne mogu prihvatiti BiH kao državu tri konstitutivna i ravnopravna naroda pa stoga ne žele ni provesti odluku Ljubić čija bi puna provedba Hrvatima osigurala legitimno predstavljanje u Domu naroda i Predsjedništvu BiH. Oni svojim djelovanjem negiraju i ugrožavaju ne samo konstitutivnost naroda nego i državu BiH, njezin ustavno-pravni poredak i Daytonski sporazum. Umjesto da ih strogo kazne zbog toga, OHR i određeni predstavnici međunarodne zajednice navodno ih u tome podržavaju radeći zajednički plan kako opstruirati provedbu odluke Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i time izbaciti HDZ-HNS koaliciju iz buduće vlasti premda ta koalicija nosi preko 75% hrvatskog izbornog legitimiteta.

Kakve reakcije očekujete iz Hrvatske. Činjenica je da vlast u RH imala prve vrlo mlake reakcije na grube napade pa i prijetnje iz BiH, prvo od Komšića, pa i Džaferovića?

Hrvati u BiH velike nade i očekivanja polažu u pomoć iz Hrvatske. Ne zato jer su nesposobni sami se brinuti o sebi i vlastitim interesima nego zato jer su pravnim, političkim i medijskim nasiljem bosanskohercegovačkih unitarista i njihovih međunarodnih pokrovitelja dovedeni do toga da se trenutno bore za golo nacionalno i političko preživljavanje. Hrvatima se u BiH sustavno krše ustavna prava, oduzimaju im se ovlasti, nameću politički predstavnici, izbacuje ih se iz vlasti i s pozicija koja im po Ustavu pripadaju, opstruiraju se odluke Ustavnog suda koje idu njima u korist… Hrvatska na dvije formalne razine ima pravo i obvezu pomoći Hrvatima u BiH. Prva je Ustav RH koji ju obvezuje na pomoć svim Hrvatima, ma gdje bili, kojima se krše njihova kolektivna, građanska i ljudska prava. Druga razina je činjenica da je RH supotpisnica Daytonskoga sporazuma i kao takva obavezna štiti i provoditi taj sporazum. Kršenje i oduzimanje konstitutivnih prava Hrvatima ujedno je i čin kršenja Daytonskoga sporazuma i Ustava BiH kao njegovog aneksa, stoga RH i po tom osnovu ima međunarodno pravo i obvezu štiti i Hrvate kao konstitutivan narod u BiH i daytonski ustavno-pravni poredak. Ako unitaristi koji krše Dayton i Ustav imaju međunarodne pokrovitelje i javne zagovaratelje, ne vidim razlog zašto RH ne bi mnogo snažnije i odlučnije stala u zaštitu Daytonskoga sporazuma i prava koja su Hrvati dobili tim sporazumom i Ustavom BiH. Kao prvi korak predlažem i da RH proglasi Komšića personom non grata.

Kako komentirate izvještavanje hrvatskih medija, posebno HRT, i činjenice da se najviše prostora davalo upravo Komšiću, da se često osjeti nepripremljenost, neinformiranost?

Mediji u RH su još jedna bolna točka Hrvata u BiH. Često se, prečesto, naime događa da mediji, pa i neki političari iz RH u cijelosti preuzimaju unitaristički narativ i kroz njega gledaju i tumače društvene i političke procese i fenomene u BiH. U najvećem broju slučajeva radi se o neupućenosti i nerazumijevanju, ali svejedno, zahvaljujući tom narativu kreira se slika o Hrvatima u BiH, kao i o BiH općenito, koja ne odgovara činjenicama niti istini. Jako malo ljudi, pa i novinara u RH razumije da se u BiH vrlo često plasiraju medijski sadržaji koji su u funkciji ideološke borbe i obračuna s neistomišljenicima a ne u funkciji istine i objektivnog informiranja. Unitaristički narativ kao ideološko-politički konstrukt koji se svakodnevno medijski obnavlja u bh. javnosti Hrvati u BiH doživljavaju kao medijsko nasilje prema sebi i svojim legitimnim i ustavnim pravima. Stoga ih posebno boli kada dijelove tog narativa pronalaze i prepoznaju i u medijima u RH, osobito kada je HRT u pitanju. No, osobna iskustva mi govore kako se na tom planu procesi kreću u dobrome smjeru./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Željka Markić za Dnevnik Nove TV: ‘Mi imamo dovoljan broj potpisa’

Objavljeno

na

Objavio

Referendumu i broju potrebnih potpisa najbliže su bili u inicijativi ”Narod odlučuje”. Za jedno pitanje nedostajalo im je samo 3290 potpisa. Vjeruju li vladajućima te što će učiniti nakon svega, otkrila je u razgovoru sa Sabinom Tandarom Knezović u Dnevniku Nove TV Željka Markić.

Iz Vlade kažu da nemate dovoljan broj potpisa. Zašto mislite da ste prevareni?

Mi imamo dovoljan broj potpisa. Građanska inicijativa ”Narod odlučuje” i udruga ”U ime obitelji”, koja je dio platforme ”Narod odlučuje”, prikupila je dovoljan broj potpisa. To je potvrdio premijer i ministar Kuščević. Ono što oni tvrde jest da nema dovoljan broj valjanih potpisa. Oni tvrde da oko 40.000 ljudi u Hrvatskoj nije znalo napisati svoje ime, prezime, svoj OIB i potpisati se.

Što vi kažete?

Mi kažemo da to nije istina i da je činjenica da je ministar spojio dvije referendumske inicijative, potpuno odvojene, u jedno izvješće, pomiješao ih, paralelno govorio o jednoj i drugoj. To pokazuje neozbiljnost, jer mu je Vlada dala dva zadatka, da napravi dvije odluke. S druge strane, on nema zakonske osnove za ovako proizvoljno određivanje koji potpisi su valjani, a koji nisu. Zbog toga je GI ”Narod odlučuje” zatražio da se Ustavni sud pozicionira prema tome.

Danas su predočili potpise gdje se vidi da je jedna osoba potpisana na dvije stranice i tako više puta. Pokazali su i da je jedna ruka pisala više imena, kako to objašnjavate?

Htjela bih reći da ono što je iz najvišeg izvora curilo u medije, a to su maloljetna djeca potpisnici, mrtvi i stranci, da oni čine, prema podacima ministra Kuščevića, tek 0,2 posto ukupnog broja potpisa. Isto tako bih rekla da je na jedinoj drugoj inicijativi za referendum, u kojoj su bili prebrojani svi potpisi, a to je bila ona o Zakonu o radu, postoje iste te kategorije. Postojali su mrtvi, maloljetni i stranci, po prilici u isto tako niskom postotku. Prema tome, to se događa u tako velikim inicijativama.

A isti rukopisi?

Prvo bi htjela reći da se u fokus stavlja, ”Narod odlučuje” je prikupio 99 posto potpisa, nedostaje mu manje od jedan posto za referendumsko pitanje, prema računu gospodina Kuščevića. I stavljati u fokus nešto što čini 0,2 posto svih potpisa zovem blaćenjem i pokušajem diskreditiranja inicijative, a ne interesom političara.

U 30.000 potpisa riječ je o nečitkom rukopisu, krivim OIB-ovima… ?

30.000 potpisa su stavili u kategoriju koju su izmješali. Dakle, mi ne znamo koliko je to ljudi. Oni su se potpisali imenom koje ne stoji u registru ili kažu da ih nisu mogli pročitati. Prema tome, sigurno je, čuli smo od inicijative, oni će zatražiti uvid u sve potpise koji su proglašeni nevažećima. Sigurno je da ova Vlada nije željela i ne želi referendum. Ovaj odnos prema građanskim inicijativama je odnos koji govori da oni jednostavno ne žele građane gledati kao partnere, kao na one koji trebaju reći što misle.

Koji je vaš idući korak?

Vidjet ćemo što će inicijativa učiniti. Sigurno je da će tražiti uvid u sve potpise. To će sigurno biti zatraženo, to su već i najavili. Daljnje korake ćemo vidjeti.

HNS je podnio kaznenu prijavu. Oni traže odgovornost organizatora.

Apsolutno. Ako se pokaže da je itko išta falsificirao, treba biti kažnjeno gonjen, kao što treba biti kažnjeno gonjen ako se pokaže da je netko lagao.

Ali može se jasno vidjeti isti rukopis na više mjesta?

Pa da, ali što to znači? Da je netko varao ili da je neki volonter na primjer, ne znam, doista ne znam zašto je to netko napravio. Neka nam kaže ministar.

Bilo je više takvih primjera.

Ja sam za to da se građanski referendumi naprave savršeno, da se svaki potpis pregleda, ali neka se to ne vadi iz konteksta.

Kako ćete vi sad otići tamo i pregledavati te potpise?

To će raditi kolege iz građanske inicijative, oni će zatražiti pregled tih potpisa. Ono što je sigurno, ja bih se na to vratila, jest da ovu Vladu ne zanima činjenica da je prikupljeno dovoljno potpisa. Oni nama valjda ne žele reći da potpisi koje su izvukli, da oni čine većinu. Mi znamo da ne čine. Oni ne žele aktivne građane, koji će, na primjer kao gospodinu Vrdoljaku iz HNS-a da s podrškom od 1,5 posto birača, upravlja s 50 posto tvrtki u državnom vlasništvu i tamo namješta svoje stranačke kolege.

Jeste li vi zapravo pokrenuli tu inicijativu kako bi sebi olakšali put u Sabor?

Tko? Građanska inicijativa ”Narod odlučuje”?

Da. Vi ste platforma.

To je jedna platforma i naša udruga je dio te platforme. Mogu govoriti za sebe i udrugu ”U ime obitelji”. To bi bio jedan od najkompliciranijih ulazaka u politiku igdje u svijetu. Nisam čula da netko pokrene negdje referendum da bi mogao ući u Sabor, kad se u Sabor ulazi samo da se napravi dogovor s gospodinom Plenkovićem. I onda uđeš s podrškom od 1,5 posto birača.

Dobro, ali manji prag?

Ma gledajte, to su gluposti koje pričaju političari koji žele zaustaviti građane da postignu promjenu izbornog sustava koji će dovesti do toga da će ljudi u Saboru odgovarati biračima, a ne šefovima stranaka.

Jeste li se čuli s Predsjednicom nakon svega? Znamo da se ona interesira oko svega.

Ne čujem se telefonski s Predsjednicom. Nisam ni povodom ovoga. Ne samo da se interesirala, gospođa Predsjednica je i davala podršku.

Ne bi bilo čudno da vas je kontaktirala?

Nije me kontaktirala, ali da me je kontaktirala rekla bih joj da mi je drago da je dala podršku, jer mislim da je jako važno da se daje podrška aktivnosti birača, da se ljudi pokreću i mijenjaju stvari koje nisu dobre.

Jeste li bili u Vukovaru?

Jesam.

Je li to bio prosvjed protiv aktualne vlasti?

Prosvjed u Vukovaru je bio nešto najtužnije na čemu sam bila. To je bio prosvjed protiv korupcije, protiv nerada DORH-a, protiv svake vlasti, uključujući i ovu vlast i prosvjed protiv onih ljudi koji ne priznaju žrtvu i muku tih ljudi koji susreću svoje silovatelje, ubojice i mučitelje na ulicama svog grada. Ali sigurno je da je gospodine Plenković za to odgovoran, kao što je odgovoran i gospodin Milanović…

Nije li premalo na vlasti da je mogao nešto učiniti?

Ma kakvi. Dovoljno je bio na vlasti da rješava stvari s Borgom, dovoljno je na vlasti da nam je doveo HNS u novu koaliciju HDZ-HNS, dovoljno je na vlasti za brinuti se za svoje poslove.

Zločini su ipak jedna malo kompliciranija kategorija.

Ma to vam se čini komplicirano, vi zapravo imate Zakon o aboliciji, članak 3. koji vam točno navodi koje osobe, koji zločinci nisu izuzeti i onda kažeš, treba se to napraviti.

Vladajući kad spominju nekakvu rušenje vlasti nekako uvijek vas vide kao crvenu krpu. Ima li tu nečega?

Nema, nema ničega vezanog za rušenje vlasti, ali ima nečeg vezanog za demokratizaciju. Ja se zalažem da se prošire slobode u društvu u svim područjima, ako govorimo o izbornom sustavu, neradnoj nedjelji, ako govorimo o bilo čemu.

Pripremate li još inicijativa?

Imamo dovoljno tekućih inicijativa.

Nešto što možete najaviti?

Mogu reći da je sigurno potrebno osigurati neradnu nedjelju. To je jako važna tema.

Možemo li očekivati incijativu u tom smijeru?

Mi već djelujemo u tom smijeru i mislimo da je jedini način da se u Hrvatskoj stvari promijene, jest da se ova mreža korupcije i politike, koja uništava Hrvatsku ekonomski i na svaki drugi način, da se razbije promjenom izbornog sustava i da se građani više uključe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari