Pratite nas

Intervju

INTERVJU S KOLINDOM GRABAR-KITAROVIĆ Hrvatskoj će biti bolje ako premijer i ja surađujemo

Objavljeno

na

Ekskluzivni intervju s Predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, koji je objavljen u subotnjem Magazinu Jutarnjeg lista

Trebalo je uložiti prosvjednu notu i jasno osuditi postupke Vojislava Šešelja i ministra Aleksandra Vulina. No, smatram da je povlačenje hrvatskog veleposlanika iz Beogradu ishitrena odluka – komentirala je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posljednje zaoštravanje odnosa Hrvatske i Srbije. Razgovarali smo u njezinom uredu na Pantovčaku, dan nakon incidenta u Beogradu, i samo dva dana nakon objave da su se počeli poboljšavati njezini odnosi s premijerom Zoranom Milanovićem.

Jesu li doista na putu bolje suradnje ili će im situacija oko Srbije i dogovor o proslavi 20. obljetnice Oluje postati novi kamen spoticanja? Predsjednica kaže da, što se nje tiče, problema u međusobnim odnosima nema.

– Bila sam i ostajem spremna na dijalog. Kada je riječ o premijeru i Vladi, mi razgovaramo, ali ne onoliko koliko bih htjela i ne o temama o kojima bismo trebali razgovarati, a to je sveopće i gospodarsko stanje u Hrvatskoj. U interesu nam je raditi zajedno i nadam se da će ta suradnja biti mnogo bolja – kaže Grabar Kitarović, ne želeći nam otkriti o čemu je razgovarala s premijerom na proslavi šeste obljetnice ulaska Hrvatske u NATO, što je bio njihov drugi službeni susret.

Prošlo je 40-ak dana vašeg mandata. U kakvom ste stanju zatekli Ured? Je li bilo neugodnih iznenađenja?

 [ad id=”68099″]

– Nije ih bilo. O bivšem predsjedniku ne bih govorila jer u uljuđenim zemljama nije uobičajeno komentirati rad svog prethodnika. Dužnosnici su razriješeni 18. veljače, a dan poslije sam stupila na dužnost. Tada smo krenuli u novu organizaciju Ureda, donijeli smo uredbu i sada je u finalnoj fazi nova sistematizacija. Imenovali smo i nekoliko savjetnika i još je preostalo ovih dana imenovati savjetnika za gospodarstvo. No, ostavili smo prostora za ono što sam govorila u kampanji, a to je da ću se većinom oslanjati na rad vanjskih savjetnika koji će djelovati na volonterskoj bazi. Tako ću imati više posebnih savjetnika i povjerenika koji će se baviti različitom problematikom, od mladih preko zviždača, ali i do demografije i demografske obnove, te holokausta. U ovih 40-ak dana napravili smo mnogo, bilo je susreta, sastanaka, razgovora, inicijativa, vanjskopolitičkih posjeta… No, gotovo da u danu nema dovoljno sati da odradimo sve ono što bismo htjeli. Jedan od mojih glavnih ciljeva ostaje biti među ljudima jer to je jedini i najbolji način da zadržite osjećaj za realnost i stvarno stanje u Hrvatskoj.

Je li točno da u savjetnički tim namjeravate pozvati Natašu Jovičić, ravnateljicu Spomen-centra Jasenovac?

– Točno je, predviđam da će ubrzo biti imenovana posebnom savjetnicom za pitanja holokausta. To je civilizacijsko pitanje. Ove godine obilježavamo 70. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata i niz drugih obljetnica i potrebno se posebno sjetiti svih žrtava i temeljem edukacije o holokaustu i osvješćivanja o pitanjima tolerancije, suživota, učiti i raditi na tome da se borimo protiv svakog oblika rasizma i netrpeljivosti temeljem vjerske, spolne i bilo koje druge pripadnosti. Učenje o holokaustu može se preslikati općenito na poštivanje ljudskih prava. Gospođu Jovičić iznimno cijenim kao osobu koja je mnogo učinila ne samo kao ravnateljica kompleksa Jasenovac, već i kao stručnu osobu koja je stvorila i domaću i međunarodnu karijeru po mnogim pitanjima.

Zašto Nataša Jovičić nije bila pozvana na vašu inauguraciju?

– Žao mi je što gospođa Jovičić nije bila pozvana na inauguraciju. Riječ je o protokolarnoj pogrešci.

Vaš prvi potez kao predsjednice bio je posjet braniteljima prosvjednicima. Zašto ste se baš odlučili na posjet šatoru u Savskoj 66?

– Bilo je i drugih poteza, ali je taj vjerojatno privukao najviše pažnje javnosti. Rekla sam braniteljima da ću s njima neprestano razgovarati dok se ne riješi njihovo stanje i zahtjevi. Također sam im htjela iskazati i poštovanje jer smatram da se posljednjih godina o braniteljima raspravlja isključivo u negativnom kontekstu. Raspravlja se o popisima branitelja i o tome tko je prevario sustav i dobio povlastice koje mu ne pripadaju, a ne raspravljamo o najvećem broju branitelja koji imaju minimalne mirovine i koji žive na rubu egzistencije. Ne raspravljamo o tome da tim ljudima doista dugujemo zahvalnost za sve što su učinili. Branitelje treba u potpunosti uključiti u svakodnevni život, a ne od njih raditi socijalne slučajeve.

Ministar branitelja Predrag Matić vam je zamjerio što se niste sreli s njim i što ga niste pozvali na sastanak na Pantovčak kada ste zvali branitelje. Zašto ga niste pozvali?

– Nisam ga pozvala na prvi sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga jer sam željela da to bude sastanak mene i njih. No, nikada ne završavam proces samo jednim sastankom. Tada tek počinje pravi posao. Ministru Matiću uputila sam poziv odmah u ponedjeljak sljedeći tjedan da dođe u Ured, da razgovaramo i da ga izvijestim o čemu sam razgovarala s braniteljima. No, on se nikada nije odazvao na taj poziv. Poziv ministru Matiću i dalje je otvoren.

Kako komentirate to što je neformalni vođa prosvjeda Đuro Glogoški praktički prisvojio državnu kuću u Zaprešiću koja bi, po ugovoru s Ministarstvom, trebala biti na raspolaganju svim stopostotnim ratnim vojnim invalidima kad dolaze na liječenje u Zagreb?

– Pojedinačne slučajeve nikad ne komentiram, nego se borim za načela i za sustavna rješenja na institucionalnoj razini.

No, jedna od ozbiljnih zamjerki vama kao predsjednici je ta da podržavanjem prosvjeda branitelja zapravo podržavate kršenje zakona?

– Podržavam njihovo pravo da iskazuju nezadovoljstvo svojim statusom u društvu. Kada je riječ o prosvjedu, voljela bih da završi što prije. Zauzimam se za otvoreni i iskreni dijalog branitelja sa svim institucijama koje mogu pridonijeti rješavanju nagomilanih problema. A činjenica je da problemi postoje i od njih ne treba okretati glavu.

Na koji način bi se to moglo riješiti?

– Moglo bi se riješiti da s druge strane postoji malo veća volja za razgovorom. U svom osobnom slučaju, poziva ministru Matiću, mogu donekle osjetiti kakav je možebitno odnos među njima i taj nedostatak razgovora i komunikacije. Očekujem od ministra Matića i Vlade da to postane dijalog ravnopravnih i da se nađe rješenje za pitanje branitelja. Branitelji su vrlo strpljivi ljudi, razumiju i tešku gospodarsku situaciju, i uvjerena sam da se može naći rješenje. Treba samo htjeti razgovarati.

Čini se da je sada situacija s prosvjedom izmakla kontroli. No, nakon vaše inauguracije mnogi su očekivali da ćete upravo vi pomoći da se postigne kompromis s braniteljima i da će se povući. Jeste li ih ipak trebali pozvati da prekinu prosvjedovati?

– I dalje se trudimo postići taj kompromis, ali ako ministar Matić ne želi razgovarati, onda je vrlo teško posredovati. Međutim, smatram da treba raditi na rješavanju tih zahtjeva i mimo ministra jer nitko od nas političara nije vječan. Doista želim da to riješimo i da prosvjedi prestanu.

Osim podrške braniteljima, još je jedan vaš potez podijelio Hrvatsku, a to je micanje Titove biste s Pantovčaka. U kampanji i u inauguracijskom govoru rekli ste da ćete spajati, a ne dijeliti Hrvatsku. Vidite li u tome problem?

– Hrvatsko je društvo, nažalost, podijeljeno po mnogo osnova, uključujući i pitanje treba premještanja biste iz Ureda predsjednice ili ne. Činjenica je da je Tito bio diktator, da je komunizam bio totalitarni režim. Nitko ovdje ne želi provoditi lov na vještice. Što se mene tiče, ja doista više ne želim govoriti o prošlosti. Smatram da mu kao diktatoru koji je, uostalom, izjavio da će prije Sava poteći uzvodno, nego što će Hrvatska biti samostalna država, odnosno takvoj bisti nije mjesto u Uredu predsjednice. Odradili smo to na vrlo dostojanstven način, ne samo prema bisti, nego i prema ostalim artefaktima koje smo našli u Uredu, a koje su koristili ili dobili na dar Jovanka i Josip Broz. To smo vratili u njegovo rodno Hrvatsko zagorje. Četiri najvrednija djela, uključujući bistu, su na trajnoj posudbi. Dakle, nismo to izdvojili iz vlasništva Ureda predsjednice. I oni će biti izloženi građanima koji ih žele vidjeti iz bilo kojeg razloga. Bolje je da su tamo, nego ovdje gdje su bili gurnuti u prostoriji pokraj kotlovnice u jednoj od zgrada. Mislim da smo prema tim artefaktima postupili dostojanstvenije nego što je bilo dosad, a smatram da će se ova rasprava o bisti završiti, bez obzira što tko mislio o njemu. Mi ne možemo riješiti naše probleme neprestanim vraćanjem u prošlost. Poštujem osjećaje svih građana, ali to ne može promijeniti činjenicu da je Tito bio dikator.

Ipak, Tita se ne može definirati samo kao diktatora, bio je kompleksna ličnost, ne mogu se izbjeći ni njegove zasluge, bio je jugoslavenski i hrvatski državnik s najviše ugleda u svijetu.

– Zašto mislite da mu mjesto treba biti u Uredu predsjednice?

Zašto ne? Do sada nije smetao niti jednom predsjedniku, pa ni Franji Tuđmanu?

– Predsjednik Tuđman je imao poseban odnos s Titom. On ga je osobno poznavao, bio je najmlađi general i razumijem stavove predsjednika Tuđmana. Uz to, to je bilo u ratno vrijeme kada se Hrvatska morala suočiti s prošlošću na drukčiji način nego što su to učinile druge zemlje istočne i srednje Europe. Držim da je Tuđman tada donio dobru odluku, da se ide na jedinstvo koje je u to vrijeme bilo još, neću reći krhko, ali smo izlazili iz totalitaranog režima, iz komunizma. Bili smo žrtva velikosrpske agresije i trebalo se obraniti. Zato je trebalo pustiti bilo kakve podjele iz prošlosti. Mislim da je sada, 2015. došlo vrijeme da konačno podvučemo crtu pod tu prošlost, da maknemo simbole svih totalitarnih režima i da radimo danas za sutra, da gledamo u budućnost.

Kako gledate na to što su zbog preseljenja biste antifašisti odbili vaše pokroviteljstvo nad obilježavanjem 70. obljetnice pobjede nad fašizmom?

– Žao mi je zbog toga, ali to je njihovo pravo. Žao mi je iz više razloga. Prije svega antifašizam se uopće ne može izjednačavati s Titom, niti se može izjednačavati s komunizmom. To su dva različita pojma.

Uostalom, članovi moje obitelji bili su antifašisti i borili su se za pripojenje Rijeke i Istre matici Hrvatskoj. No, nikada nisu bili komunisti. Štoviše, osjećali su se prevarenima nakon Drugog svjetskog rata kad su vidjeli kakav je sustav nastao u bivšoj Jugoslaviji i kakvu je ulogu tada imala Hrvatska. Jer oni su se borili za Hrvatsku.

Više ste puta tražili tematsku sjednicu Vlade, no to još nije dogovoreno. Ipak, premijer vam je zaželio dobrodošlicu i poručio vam da dođete na sjednicu s konkretnim prijedlozima kad god želite. Zašto vam je taj premijerov poziv neprihvatljiv?

– Rječnik koji je tada upotrijebljen, zapravo, potpuno izlazi iz mojih ustavnih ovlasti, da dođem s konkretnim inicijativama i financijskim implikacijama tih rješenja. Premijer dobro zna da to nije ustavna zadaća predsjednice Republike, nego Vlade. Međutim, sjednica Vlade koju tražim bila bi i u interesu Vlade, jer meni nije nikakav cilj ponižavati Vladu, niti je prozivati. No, želim čuti što je to što Vlada radi kako bi se riješilo teško gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj. Jer ovo što vidim je samo niz nepovezanih poteza koji se ne mogu opisati kao sustavna politika za izlazak iz krize.

I svima bi bilo u interesu da se održi ta sjednica, kao i da premijer i ja surađujemo. Smatram da je cijeli sustav toliko birokratiziran da se očekuje da će se raznoraznim pisanjem zakona izvući zemlju iz krize. To se neće dogoditi dok se ne pokrene poduzetnička, investicijska klima, dok se ne stvore takvi uvjeti da ljudi mogu slobodno poslovati. To podrazumijeva promjenu administrativnih okvira, poreznog sustava i stabilnost. Nakon razgovora s ljudima, od najmanjih obrtnika do velikih poduzetnika te domaćih i inozemnih ulagača, trenutačno stanje u Hrvatskoj je takvo da se temeljne primjedbe koje čujem mogu svesti pod zajednički nazivnik birokratizacija i nepredvidljivost sustava.

Je li, po Vama, Vlada napravila nešto dobro?

– Jest. Mislim da je fiskalizcija jedna od stvari koja je dobro napravljena, jer je uveden prijeko potreban red koji su zagovarali i poduzetnici. No, mislim da je problem u silnim porezima koji se nameću. Cilj postaje napuniti proračun, a ne pokrenuti gospodarstvo u Hrvatskoj.

Je li točno da je Angela Merkel imala posebne primjedbe na Hrvatsku vezano uz gradnju državne informatičke infrastrukture jer to stvara konkurenciju Deutsche Telekomu?

– Ako kancelarka Merkel ima takve primjedbe, onda će ih ona i iznijeti u razgovoru s premijerom. To je pitanje ionako u domeni Vlade. No, ono što me brine, a što je istaknula Merkel i što ističu svi, su naša nepredvidljivost i antipoduzetnička i antiinvesticijska klima u Hrvatskoj. I to šteti prije svega nama. Iz stava gospođe Merkel vidite ono čime bi se Hrvatska danas trebala baviti. Ne ideološkim pitanjima, nego gospodarstvom. Merkel u našim razgovorima nije spomenula išta ideološke prirode. Razgovarali smo isključivo o suradnji naših zemalja, prijateljstvu, investiranju i napretku Hrvatske.

Kako ste doživjeli njezine zamjerke, je li bila kritična prema Hrvatskoj?

– Na tom sastanku nije bila kritična, nego afirmativna. Složile smo se da bez jakog gospodarstva nema jake Hrvatske. Druge zemlje izlaze iz krize, a mi još ne.

Što mislite o otkazima novinarkama HRT-a Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić zbog emisije o vašoj inauguraciji?

– Ne želim se miješati u uređivačku politiku niti HRT-a, niti bilo kojeg drugog medija u Hrvatskoj. Apelirala sam da se tim novinarkama ne daje otkaz jer smatram da je to preoštra sankcija. Uvijek ću se zauzimati za slobodu novinara da kažu svoje mišljenje, pa čak ako je ono i negativno po nas političare. Mi se moramo naučiti živjeti s time.

Vaš prijedlog o uvođenju obaveznog vojnog roka prilično je ozbiljno shvaćen u javnosti i to možda više zbog vašeg donedavnog posla u NATO-u, nego zbog funkcije predsjednice. Jeste li obavili konzultacije s NATO-om o tome?

– Poželjno je da se rasprava o tome otvorila u javnosti, no na mojem stolu u ovom trenutku to nije tema. Prethodi nam Startegija nacionalne sigurnosti, analiza svih ugroza, analiza naših financijskog stanja. O tome se treba razviti i kvalitetna javna rasprava, ali kad za to dođe vrijeme.

Jeste li podržali ministricu Vesnu Pusić za UN?

– Preuranjeno je govoriti još o bilo čemu jer se ne zna hoće li kandidat dolaziti iz istočnoeuropske skupine u Ujedinjenim narodima.

Bili ste na utakmici Hrvatske i Norveške, i to ne u VIP loži, nego na zapadnoj tribini. Kako ste doživjeli povike “za dom spremni”?

– Osuđujem ih i ne želim da se na utakmicama, nogometnim ili drugima, uzvikuju bilo kakvi uvredljivi povici. Ili bilo kakvi uzvici kojima se podržavaju rasizam ili netrpeljivosti temeljem nacionalnih ili drugih osnova. Nadam se da ćemo strpljivim i upornim radom i edukacijom sviju pridonijeti uljuđivanju stanja na utakmicama. Drago mi je da nije bilo drugih incidenata. Mislim da je atmosfera bila bolja nego inače. Što se mene tiče, ja i inače idem na utkamice.

Za koga navijate?

– Za Hrvatsku!

Što ste, zapravo, pili na utakmici?

– Bezalkoholno pivo koje se prodaje u plastičnim čašama na zapadnoj tribini.

Znači, izbjegli ste plaćanje kazne koju je morao platiti bivši predsjednik Srbije Boris Tadić?

– On je pio alkohol, ja nisam.

Vlada predlaže da se središnja proslava Oluje održi u Zagrebu. Što mislite o tome?

– Predložila sam da 4. kolovoza u glavnom gradu Hrvatske imamo vojni mimohod povodom 20. obljetnice Oluje, a da 5. kolovoza svi, već tradicionalno, budemo u Kninu.

Hoće li zbog Oluje doći do novog spora s Vladom?

– Smatram da neće, jer ne bi trebalo.

Kad ste se zadnji put čuli sa šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom? Jeste li u redovitom kontaktu?

– Sreli smo se na Plitivicama, na obilježavanju “krvavog Uskrsa”. Kontakt s njim održavat ću redovito, kao i s drugim čelnicima parlamentarnih stranaka.

Kako ćete proslaviti Uskrs?

– Onako kako priliči, u krugu obitelji. Dopustite mi da iskoristim ovu prigodu i svima zaželim sretan Uskrs!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari