Pratite nas

Intervju

Intervju s Nikom Pinter: Ako postoji želja da se braniteljima pomogne, mogućnosti postoje a vjerujem i kapaciteti

Objavljeno

na

Gospođa Nika Pinter hrvatskoj javnosti u BiH je najpoznatija kao odvjetnica tragično preminulog generala Slobodana Praljka u predmetu „Prlić i ostali“, no u Haagu je gospođa Pinter bila angažirana, uz već spomenuti, u još 4 predmeta.

Također, jedno vrijeme vodila je Ured  za pravnu  pomoć braniteljima pri HNS – u BiH u Mostaru, no nekome je zasmetala… O svemu više u razgovoru.

Gospođo Pinter, može li se čovjek oporaviti nakon što je svjedočio nečemu čemu ste Vi svjedočili 29. studenog 2017. kada je Vaš branjenik, general Slobodan Praljak sebi oduzeo život? Kako se osjećate danas, nepunih pola godine nakon svega?

Vrijeme je melem, život nije stao, sjećanja su snažna, tuga je trajna.

Hoće li biti revizije ove presude? Rekli ste da osobno više ne želite imati posla s Haškim sudom, no da će biti važno što kaže obitelj generala Praljka. Je li uopće moguće, nakon svega što je obrana napravila, doći do novih dokaza kako bi se revizija provela?

Ne znam hoće li biti revizije presude. Obrane su učinile sve da sudu daju dokaze za utvrđivanje svih relevantnih činjenica, ne vidim koji bi se to dokaz mogao pojaviti, a za koji nismo svih ovih 14 godina znali i koji bi mogao biti osnova revizije. No, molim, uzmite u obzir da ja nisam u kontaktu s drugim braniteljima i ne znam njihova razmišljanja i odluke oko  traženja revizije presude.

Sudske revizije možda neće biti, ali duboko sam uvjerena da će vrijeme  revidirati utvrđenja presude. Znam da to nije utjeha za one koji su osuđeni, ali ja vjerujem u snagu činjenica koje je nemoguće trajno zatajiti i negirati, jer činjenice su tvrdoglave.

Zašto smo svjedoci jednom ovakvom selektivnom pristupu Haškog suda (podsjećam da je Glavni haški tužitelj Brammertz kazao nakon predmetne presude u Hagu da je sada na Hrvatskoj da procesuira ostale ratne zločine), a nitko nije spomenuo niti spominje zločine koji su počinjeni nad Hrvatima? Sve to događa se u isto vrijeme kada bošnjački politički predstavnici govore da je zločin u Ahmićima bio pravilo, a onaj u Trusini iznimka.

Ne bih govorila o pravilu i iznimkama, niti bih se bavila prebrojavanjem zločina i žrtava. Čini mi se da se u svim ovim postupcima najmanje vodilo računa o stvarnim žrtvama, kojih je, na žalost bilo. O  razlozima selektivnosti tužiteljske politike gonjenja mogu nagađati, a moje nije da nagađam. Moj je stav da šutnja ne negira istinu i činjenice.

Ako se analiziraju presude Seferu Haliloviću, Rasimu Deliću i Enveru Hadžihasanoviću, vidjet će se, da su teški zločini nad Hrvatima u tim presudama nesporno utvrđeni. Dakle, nisu iznimke. A zašto počinitelji, koji snose kaznenu odgovornost, nisu procesuirani i osuđeni, odgovore treba tražiti izvan sudskih procesa.

Što bi se moglo dogoditi, kakvo je Vaše mišljenje, s onim braniteljima i visokim časnicima HVO-a koji su trenutačno na prostoru Republike Hrvatske?

Moje je mišljenje da branitelji mogu biti pozvani na kaznenu odgovornost  u Republici Hrvatskoj ukoliko pravosudni organi BiH, sukladno zakonu, ustupe kaznene predmete u Republiku Hrvatsku.

Branitelji koji su u Republici Hrvatskoj, prema mojim saznanjima, spremni su se odazvati pravosudnim organima Republike Hrvatske, ali nisu spremni odgovarati pred pravosudnim organima BiH. Arbitrarnost i selektivnost tužiteljstva ne pruža im garancije pravičnog postupka.

Neki od tih ljudi, poput generala Mije Jelića, su u udruzi Hrvatska zvona koja će na idućim općim izborima u BiH podržati Hrvatsku republikansku stranku. Jeste li upoznati s tim projektom i što mislite o istom?

Upoznata sam s osnivanjem udruge Hrvatska zvona, mislim da je udruga nastala zbog potrebe da se probude i hrvatski političari i hrvatski narod u BiH, da se trgnu iz letargije. Ništa se ne mijenja na bolje samo od sebe, a da je dobro, nije. Hrvatima  nitko treći, izvan BiH ne može pomoći.

Hrvatska zvona žele ukazivati  na društvene probleme i probleme hrvatskog naroda jer žele prekinuti šutnju o egzistencijalnim, socijalnim, kulturnim i političkim pitanjima.

Žalosti me podijeljenost hrvatskog naroda u BiH, jer tako razmrvljeni ne mogu predstavljati političku snagu i promijeniti stanje u kojem se nalazi. Osobno sam stava da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelji.

U medijima ste u više navrata kazali da su pripadnici HVO – a jedini koji su pomagali u procesu hercegbosanskoj šestorci te da od državnog vrha RH, kao ni od hrvatskih političkih predstavnika u BiH nisu imali apsolutno nikakve koristi. S obzirom na takav stav i s jedne i s druge strane, što onda očekivati od hrvatskih političara koji ama baš nimalo ne vode računa o onima koji su nas najviše zadužili i to u njihovim najtežim trenucima? I zašto je, prema Vašem mišljenju, izostala ta pomoć?

Pripadnici braniteljske populacije prepoznali su da je postupak u Den Haagu  protiv “šestorke“ i postupak protiv njih i bez ustezanju su se obranama stavili na raspolaganje, svjesni da samo činjenice koje znaju mogu dati cjelovitu sliku događanja 1992.-1994. u BiH.

Na žalost, politički predstavnici nisu prepoznali ozbiljnost optužnice, postupka i presude. Zašto su se hrvatski politički predstavnici i u RH i u BiH kroz ovih 14 godina ponašali kao da postupak u Den Haagu ne postoji, trebaju obrazložiti oni, ja nisam adresa za to pitanje.

Nakon što je prvostupanjskom presudom u predmetu „Prlić i ostali“, potvrđena teza o „udruženom zločinačkom pothvatu“, kakva su Vaša očekivanja vezano za podizanje optužnica protiv zapovjednika i pripadnika HVO-a u nekom idućem razdoblju? Hoće li potvrda ove teze biti temelj za „čistku“ među braniteljskom populacijom? Zanima me također i Vaše mišljenje o mogućim optužnicama prema hrvatskim braniteljima u BiH neovisno o potvrdi ove teze…

Mislim da više nismo u sferi očekivanja već smo u potpunoj izvjesnosti da se optužnice protiv branitelja, pripadnika HVO – a, podižu, i da  će se podizati bez obzira postoji li ili ne osnovana sumnja za  individualnu kaznenu odgovornost. Čini mi se da je način podizanja optužnica u cijelosti preuzet od haškog tužiteljstva, narativni opisi koji u dokazima, a pogotovo u činjenicama, nisu utemeljeni.

Čitala sam da se sprema nova Državna strategija za procesuiranje predmeta ratnih zločina. Nadam se da će se u njoj naći mjesto za osnovne principe kaznenog postupka i da neće biti lista želja. Nadam se da će politički predstavnici, koji, kao da su digli ruke od branitelja, spustiti ruke i zakonitim i političkim putem odgovoriti na „udruženi zločinački pothvat“.

Hrvati u Bosni i Hercegovini bili su sretni što Vas imaju dok ste bili angažirani u Odjelu za pravnu pomoć braniteljima pri HNS – u BiH, no unatoč trima oslobađajućim presudama na Sudu BiH, u predmetu „Zovko i ostali“ te dvije oslobađajuće presude Željka Andabaka i drugih, „netko“ je mislio da to može drugačije, pa ste u kolovozu prošle godine napustili Mostar. Kome ste smetali? Koga je „ugrožavao“ Vaš angažman i Vaš način funkcioniranja? Podsjećam da je bila podnijeta i prijava protiv Vas Federalnoj upravi policije, koja opet nema veze ili ne bi trebala imati veze s Vašim napuštanjem Mostara, ali ima s Vašim angažmanom u BiH.

Oslobađajuće presude rezultat su predanog i savjesnog rada kolega branitelja u predmetima kao i veliki angažman optuženika u vlastitoj obrani, ne bih Uredu za pravnu pomoć niti sebi pripisala zasluge za ishod predmeta.

Stajali smo na raspolaganju obranama i servisirali ih onoliko koliko su od nas tražili i one koji su to od nas tražili. Tako je i bio zamišljen rad Ureda. Da, nisam otišla zbog kaznene prijave, nemam razloga bojati se postupka, jer nikada nisam učinila ništa što bi moglo imati osnova za bilo koji postupak, pa i kazneni.

Jesam li nekom smetala, ne znam, pretpostavljam da jesam. No razlog mojeg napuštanja Mostara i rada u Uredu bio je u zaštiti profesionalnog i osobnog digniteta. Neskromno tvrdim da sam previše vrijedna da ignorantima služim kao vreća za boksanje i nemušto dokazivanje moći i vlasti.

Pratite li, nakon svega, rad Ureda za pomoć braniteljima i kolike su uopće njegove mogućnosti i kapaciteti kada govorimo o pomoći braniteljima?

Ne pratim rad Ureda  za pravnu pomoć braniteljima, niti ovdje u Zagrebu to mogu, a mislim da mi je i nedvojbeno pokazano da sam suvišna. Ako postoji želja da se braniteljima pomogne, mogućnosti postoje a vjerujem i kapaciteti. Treba probuditi želju, a Hrvatska zvona to, kako mi se čini, upravo žele učiniti.

Način optuživanja pripadnika HVO – a, prepuštanje da sami o sebi brinu, nebriga za osobe pod postupkom, neiskorištavanje političkih mehanizama za uvođenje ravnoteže u kaznenim predmetima, sve su okolnosti koje su, uz ostale razloge, iznjedrile osnivanje udruge Hrvatska zvona. Tako ja to vidim.

Ivana Ćubela 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

VIDEO – Thompson odgovorio na sva pitanja postavljena u medijima ovih dana

Objavljeno

na

Objavio

Marko Perković Thompson bio je dio apsolutne euforije i ludila koje je pratilo Vatrene od zračne luke pa do trga. Iz prve ruke za RTL otkriva kako je to doživio.

“Teško je teško još uvijek složiti te dojmove, bilo je nevjerojatno, tolika emocija kod igrača, naroda koji je silno htio mahnuti, pozdravit ih. Doživio sam svašta, ali ovo nisam doživio”, kazao je Thompson.

Otkriva i kako je završio u autobusu. “Izbornik Dalić i Modrić su me zvali i rekli da je to njihova želja da ja dođem u autobus i putujem s njima do Trga bana Jelačića, ja sam ih pitao jeste li vi sigurni”, prepričava Thompson.

“Rekli su ‘da molim te dođi’. Znam da ima tih nekih negativnosti, ali ovo nije vrijeme za negativnost”, kazao je Thompson komentiravši i negativne kritike koje su dolazile i od političara koji su ga nazvali “fašističkim smećem“.

“Mislim da to govori sve o njima svako ima pravo na izjavu, komentar ali nema pravo vrijeđati”, kazao je Thompson. S obzirom da je na trgu i zapjevao, kaže kako su mu igrači nabrajali pjesme koje žele čuti, a ne skriva ni da je bilo više prostora da bi otpjevao sve što igrači od njega traže, pa čak i Čavoglave.

Tvrdi kako nije strahova od fašističkih pozdrava i povika. “Ni na kraj pameti mi to nije bilo. Nikada naši navijači nisu to radili, vidjeli ste koliko je tu dostojanstvo, emocija”, kazao je Thompson. s Vatrenima će biti i u Varaždinu gdje će nastupiti, a tvrdi da će održati koncert gdje god ga igrači zovu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Predsjednica: ‘Ako se ponovno kandidiram, vjerujem da ću imati potporu HDZ-a’

Objavljeno

na

Objavio

Kolinda Grabar-Kitarović: Premijer i ja češće ćemo se sastajati

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je u intervjuu za subotnje izdanje Jutarnjega lista kako vjeruje da će, ako se kandidira za još jedan petogodišnji mandat na Pantovčaku ponovno imati potporu HDZ-a, odnosno s premijerom Andrejom Plenkovićem smatra mnogo boljim nego što se prikazuje u javnosti te najavljuje češće sastanke kako bi se izbjegli nesporazumi.

Grabar-Kitarović je u razgovoru ponovila da u ovom trenutku o tome uopće ne razmišlja o kandidaturi za još jedan predsjednički mandat već je usredotočena na obnašanje sadašnjeg. “Do izbora je ostala godina i pol, a ovo nije izborna godina u bilo kojem smislu, i treba je maksimalno iskoristiti za reforme”, kazala je.

Na novinarsko pitanje kazala je i da nije razmišljala o tome da, ako se odluči kandidirati za novi mandat, to učini kao nezavisna kandidatkinja. „Nisam. Prvi mandat sam dobila kao kandidatkinja HDZ-a i ako se ponovno odlučim kandidirati, vjerujem da ću ponovno imati potporu stranke. U HDZ-u sam se učlanila u ranoj mladosti, stranku nisam napuštala u najtežim trenucima, nakon gubitka izbora 2000., niti 2011. godine. Da nije bilo potpore HDZ-a i tisuća vrijednih volontera, nikad ne bih bila izabrana za predsjednicu”.

Govoreći o odnosima s premijerom Andrejom Plenkovićem, navodi kako se ne moraju uvijek slagati, ali uvijek moraju raditi u interesu hrvatske države te smatra da to i čine.

“Rekla bih da su naši odnosi mnogo bolji nego što je to prikazano u javnosti. Nije problem u sadržaju naše komunikacije, jer mi komuniciramo vrlo dobro, problem je ponekad u nedostatku te komunikacije. Dogovorili smo se da ćemo se češće nalaziti i razgovarati kako ne bi dolazilo do nesporazuma”, ocijenila je hrvatska predsjednica nakon novinarske konstatacije kako je dojam da je u posljednje vrijeme odnos nje i premijera više hladan nego topao.

Na novinarsku opasku kako je bilo razmišljanja i o tome da želi postati predsjednicom HDZ-a te na pitanje ima li takve namjere, Grabar-Kitarović je odgovorila da ju trenutačno zanima dužnost koju obnaša te da je u potpunosti tome posvećena.

Moramo pogledati istini u oči

Analizirajući položaj Hrvatske, pet godina od kako smo ušli u EU, s obzirom na to da su nas, kako je istaknuto u pitanju, prestigle gotovo sve zemlje EU, u nekim segmentima i Rumunjska, a bliži se i Bugarska, predsjednica je ustvrdila da je “riječ o stanju u kojem smo se našli nakon godina i godina krivih politika”. „Rijetko je koja država još iza nas, a ako iz zemlje isele deseci tisuća ljudi ne možemo govoriti da nam je dobro. To naprosto nije istina, moramo pogledati istini u oči”, upozorila je.

Kao glavne razloge iseljavanja navodi preveliku tromost i birokratiziranost društva, nedovoljno vrednovanje znanja i sposobnosti, široko razvijenu kulturu takozvanog uhljebništva i nepotizma, nedovoljnu učinkovitost pravosuđa i opći otpor prema privatnoj inicijativi, poduzetništvu i investicijama.

“Pojednostavljeno rečeno u Hrvatskoj se uvijek traži stotinu razloga zašto je nešto nemoguće napraviti, a tek potom kako se nešto može napraviti. To nas doslovno uništava”, dodala je.

Upitana je li u vezi s iseljavanjem i sadašnja Vlada propustila obaviti svoj dio posla, odgovara: “Morate priznati da se u godinu i pol mandata ne može preokrenuti stanje koje se gomilalo godinama i desetljećima. To je prije svega kritika stanja u kojem smo se danas našli”.

Predsjednica smatra da moramo požuriti s pripremama za predsjedanje EU-om, a jedan od problema je i nedovršena zgrada veleposlanstva u Bruxellesu.

“S premijerom sam razgovarala o problemu zgrade i oboje smo konsternirani što ta zgrada, nakon toliko novca koji je utrošen na kupnju, još stoji nedovršena. Nije učinjeno gotovo ništa, a godina i pol dana još ostaje za pripreme, što je za predsjedanje EU-om jako malo. Smatram da smo dosta kasno počeli s pripremama, a usudila bih se reći da kasnimo i kod osposobljavanja tima za ovaj posao. Doista moramo požuriti”, ustvrdila je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori