Pratite nas

Herceg Bosna

Intervju s odvjetnikom Jadranka Prlića, Michaelom Karnavasom

Objavljeno

na

Američki odvjetnik Michael G. Karnavas 32 godine se uspješno bavi ovim poslom. Pred američkim sudovima, Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) branio je više osoba koje su bile optužene za najteža kaznena djela počinjena u ratu. Bio je kratko vrijeme čak i angažiran u Povjerenstvu vezanom uz rješavanje statusa Brčkog pri Uredu visokog međunarodnog predstavnika u BiH.

[ad id=”93788″]

Jedan od najtežih i najkompliciranijih procesa, za koji je osobno vezao i trećinu svoje odvjetničke karijere, je postupak protiv hercegbosanske šestorke dužnosnika gdje brani nekadašnjeg predsjednika Vlade Herceg Bosne Jadranka Prlića.

Karnavas u intervjuu za Večernji list BiH govori o drugostupanjskom postupku u slučaju Prlića i drugih, u predmetu u kojemu je nedavno sudac Carmel Agius imenovan za predsjednika sudskoga vijeća. Aguis je naslijedio suca Theodora Merona na čelu ICTY, ali i sudskoga vijeća, što je nagovijestilo da će se presuda šestorici hrvatskih dužnosnika ponovno pomaknuti.

Imenovan je novi predsjedatelj sudskog vijeća Carmel Agius koji se tek treba uključiti kako bi mogao analizirati prvostupanjsku presudu. Kakva su vam očekivanja u pogledu izricanja drugostupanjske presude?

– Pretpostavljam da ćemo iznositi usmene argumente početkom 2017., tako da ozbiljno sumnjam da ćemo imati presudu prije prvoga dijela 2018. godine.

Poštovani odvjetniče, stvara se dojam kako obrana nije ništa radila u prvostupanjskom procesu. Kako sada, nakon što ste podnijeli žalbe i sve temeljito analizirali, komentirate prvostupanjsku presudu?

– Mislim da žalbe koje smo podnijeli govore same za sebe. Bili smo šokirani kada smo vidjeli da je praktično cijeli slučaj obrane, kao i svi naši svjedoci, ignoriran. Predlažem da pročitate podnesene žalbe i sami se uvjerite u to. Kada smo ukazivali na nečuvene pogreške, nismo bježali od upotrebe izravnog i otvorenog jezika kako bismo na to upozorili.

Koliko je značajna činjenica da je predsjedatelj vijeća Jean Claude Antonetti bio protiv navoda o postojanju navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata, kao i umiješanosti Hrvatske i predsjednika Franje Tuđmana u sukob?

– Ne mislim da je to dovelo do bilo kakve razlike. Na kraju, on je zapravo potvrdio zaključke druga dva suca za gotovo cijeli slučaj. Zajednički zločinački pothvat, kako god pogrešno to može biti kao oblik odgovornosti, prihvatio je Haaški sud…

Nije li pomalo čudno, ali po dosadašnjim presudama, jedino je Hrvatska sudjelovala u zajedničkom zločinačkom pothvatu?!

– Ne želim se upuštati u nagađanje. Postoji tako mnogo varijabli koje je koristio i tužitelj pri optuživanju, da je teško za one izvana shvatiti motive. Što se tiče vijeća, njegov posao je pažljivo razmotriti dokaze, a da pri tome već nema rezultata na umu.

Budući da ste dugo godina u tome i iskusni ste u pravosudnim procesima, možete li zamisliti drugostupanjsku presudu bez zajedničkog zločinačkog pothvata. Što u tome slučaju?

– Mislim da ne bi bilo razborito od mene nagađati i komentirati. U našim podnescima smo pokušali usmjeriti pozornost Žalbenog vijeća na ignorirane dokaze i postaviti dokaze u cjelinu u odgovarajućem kontekstu, tako da se pošten i pravedan ishod može postići.

Kako komentirate činjenicu da su u drugostupanjskom Raspravnom vijeću svi suci profesionalci, prije svega, i najveći autoriteti Haaškog suda?

– Svi suci Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju su profesionalci u smislu da nisu nestručne osobe, laici.

Zločini su se događali u ratu na svim stranama, tako i na strani HVO-a, ali mogu li se oni staviti na leđa civilnih vlasti, prije svih, gospodina Prlića?

– Svrha suđenja je utvrđivanje individualne odgovornosti na temelju dokaza. Dakle, kada je zločin počinjen, pitanje na koje treba odgovoriti je tko su odgovorni pojedinci za taj zločin?

Idemo na početak hrvatsko-bošnjačkog sukoba. Je li utvrđeno tijekom ovoga postupka tko je koga napao u ovome ratu?

– Ovo je povijesno pitanje, a suđenju nije cilj odredit povijesnu istinu. Konačan ishod analize je, kao što sam rekao, individualna odgovornost.

Vance-Owenov plan je, prema tužiteljstvu, bio okidač sukoba. Jesu li hrvatske vlasti i optuženi provodili politiku etničkog čišćenja?

– Htio bih vas uputiti na naše žalbe koje su javne. Više nego dovoljno ukazali smo na sva pitanja koja se odnose na različite mirovne planove. Pregovore i mirovne planove treba sagledati u tome kontekstu.

Je li moguće, prema presudi, da su istodobno vlasti HVO-a bile agresori i da su progonile svoje sunarodnjake iz središnje Bosne, čak i s područja koja su im pripala Vance-Owenovim planom, a čini se da su prema tome odgovorne i za vlastite žrtve?

– Morat ću vas uputiti na moje ranije odgovore o individualnoj odgovornosti.

U presudi se isticalo kako je Hrvatska radila na podjeli i cijepanju BiH, a činjenica je da danas ne postoji Herceg Bosna, nego Republika Srpska i entitet Federacija BiH u kojemu dominiraju Bošnjaci?

– Drugi su možda bolje upućeni odgovoriti na ovo pitanje. Imam svoje mišljenje, ali ovo pitanje je više političko, nego pravno.

Ovo je vrlo ozbiljan sudski predmet, kako komentirate činjenicu da vlasti Hrvata iz BiH i Hrvatske peru ruke od šestorice dužnosnika i koliko bi eventualna drugostupanjska presuda bila loša za Republiku Hrvatsku i Hrvate iz BiH?

– Kako ja mogu znati što političari u Zagrebu i Sarajevu misle?

Gospodine Karnavas, šestorka je od 2004. godine u pritvoru. Kako komentirate činjenicu da proces traje već 11 godina, i najmanje će trajati još dvije godine. Može li se nazvati pravičnim bez obzira na ishod?

– Ovo je bio dug i kompliciran predmet. Nisam potpuno uvjeren da bi, s obzirom na opseg predmeta, postupak mogao trajati manje. Tužitelj je potpuno neovisan pri odluci koga će i za što optužiti.

Kako komentirate činjenicu da pravosudne institucija u BiH sada praktično već nepravomoćnu presudu koriste kao matricu za podizanje optužnica i olakog proglašavanja zajedničkog zločinačkog pothvata?

– Mislim da će Sud BiH dobro raditi ako ne usvoji ono što se smatra utvrđenim sudskim činjenicama u drugim predmetima pred ICTY-jem. Svaki optuženi zaslužuje imati svoj dan u sudnici. To pravo ne mogu ostvariti ako suci jednostavno prihvaćaju činjenice utvrđene u drugim predmetima, po drugom sudu ICTY.

Autor: Zoran Krešić/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Na Bilima obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima

Objavljeno

na

Objavio

foto: Kamenjar.com

Ukopom posmrtnih ostataka neidentifiranih žrtava iz Drugog svjetskog rata u subotu je u mjestu Bilama kod Mostara obilježen Europski dan sjećanja na žrtve nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma.

Na Groblju mira pokopano je 41 tijelo pronađeno u brojnim masovnim grobnicama nastalim potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Na groblju je trenutno 235 podignutih križeva.

Na komemoraciji je kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića bio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman te saborski zastupnik Božo Ljubić, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića.

Grlić Radman je novinarima izjavio kako je potrebno njegova kulturu sjećanja na žrtve. “Ovdje smo došli na dan žrtava svih totalitarnih i autoritarnih režima, pokloniti se, odati počast i iskazati pijetet žrtvama. Moramo njegovati tu kulturu sjećanja kako se takve stvari više nikada ne bi dogodile“, rekao je šef hrvatske diplomacije.

Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić istaknuo je da su se brojni vjernici okupili kako bi probudili “svijest i odgovornost te poštovanje prema žrtvi koja je napravljena zbog vjere, naroda i rodne grude”.

Na Groblju mira pokopano je 41 tijelo pronađeno u brojnim masovnim grobnicama nastalim potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata – foto: kamenjar.com

Dodao je kako je jedna od takvih žrtava bio i kardinal Alojzije Stepinac koji je javno osuđivao zlo, što njegovi protivnici nisu željeli čuti.

Kardinal Puljić je istaknuo kako će 20. stoljeće ostati najkravije zbog ratova, ali i “vladavine tiranije fašizma, nacizma i komunizma”.

“Jedni su terorizirali u ime naroda i države, u ime nacije, a drugi radničke klase i svete revolucije. Ovdje ne uspoređujem zlo, jer ga ne treba uspoređivati. Tko god brani takve stavove, on je sudionik u zločinima. Nažalost, u brojnima je ostao duh tog mentaliteta“, istaknuo je.

Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović smatra kako se i danas Hrvati u BiH suočavaju sa sličnim iskušenjima kao u vrijeme totalitarizma.

“I danas se želi iz ustava izbrisati nešto što je hrvatsko. To su željeli i 1945. Zaštiti to je zadaća nas u vlasti i politici. To se nikada neće dogoditi”, rekao je Čović.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 uzdiže Groblje mira, spomen-područje za sve pobijene katolike Hrvate.

Na groblju je trenutno 235 podignutih križeva. – foto: kamenjar.com

Po podacima Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH, na području Hercegovine je tijekom i potkraj Drugog svjetskog rata poginulo ili ubijeno 20.000 Hrvata.

Europski parlament je posebnom rezolucijom odredio da se 23. kolovoza obilježava Europski dan sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Bile: obilježavanje ‘Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma’

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma, u organizaciji Odjela HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće, ove će godine na Groblju mira na Bilima biti 24. kolovoza (subota najbliža 23. kolovozu).

Sv. misu zadušnicu u 12.00 predvodit će uzoriti kardinal Vinko Puljić koji će ujedno i pokopati pronađene neidentificirane žrtve ratnih i poratnih djelovanja Drugoga svjetskoga rata i poraća. Izaslanstva hrvatskog naroda s obje strane granice položit će vijence i zapaliti svijeće za sve pobijene. Kao i prošlih godina, očekuje se više tisuća osoba koji će sv. misu zadušnicu i događanja pratiti ispod prigodno podignutih šatora. Preporučuje se poći na vrijeme zbog gužvi i mogućih zastoja na cesti.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 polako uzdiže Groblje mira, spomen-prostor na sve pobijene katolike Hrvate iz Herceg Bosne, BiH. Ograđeno je, sazidana je i blagoslovljena crkvica posvećena Sv. Josipu, dovršena kosturnica, zasađena stabla, podignuti prvi križevi, asfaltirane staze. Ostali radovi su u tijeku.

Sve je počelo 2013. u povodu »Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma«. Naum je sazrio kroz rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina (do sada njih 9) te njihovih suradnika, što se sve kasnije uobličilo u Odjel HNS-a BiH za Drugi svjetski rat i poraće.

Željelo se na jednom mjestu pokopati sve neidentificirane posmrtne ostatke ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću koje na svom ozemlju pronađu Povjerenstva te postavljanjem prikladnih križeva simbolično pokopati sve one za koje obitelji ne znaju gdje su pokopani tako da bi imali negdje mjesto pomoliti se i zapaliti svijeću za njih.

Spomenimo još da su jugokomunisti za nekoliko dana u veljači 1945., koliko im je trebalo da pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 što većih što manjih stratišta i grobišta te da je u Drugom svjetskom ratu i poraću stradao svaki deseti Hercegovac (oko 20.000). Za vrijeme jugokomunizma o tomu se nije smjelo ni govoriti, a kamo li raditi na tomu da ih se dostojno pokopa, što je oduvijek kršćanski a već dugo i civilizacijski doseg.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari