Pratite nas

Herceg Bosna

Intervju s odvjetnikom Jadranka Prlića, Michaelom Karnavasom

Objavljeno

na

Američki odvjetnik Michael G. Karnavas 32 godine se uspješno bavi ovim poslom. Pred američkim sudovima, Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) branio je više osoba koje su bile optužene za najteža kaznena djela počinjena u ratu. Bio je kratko vrijeme čak i angažiran u Povjerenstvu vezanom uz rješavanje statusa Brčkog pri Uredu visokog međunarodnog predstavnika u BiH.

[ad id=”93788″]

Jedan od najtežih i najkompliciranijih procesa, za koji je osobno vezao i trećinu svoje odvjetničke karijere, je postupak protiv hercegbosanske šestorke dužnosnika gdje brani nekadašnjeg predsjednika Vlade Herceg Bosne Jadranka Prlića.

Karnavas u intervjuu za Večernji list BiH govori o drugostupanjskom postupku u slučaju Prlića i drugih, u predmetu u kojemu je nedavno sudac Carmel Agius imenovan za predsjednika sudskoga vijeća. Aguis je naslijedio suca Theodora Merona na čelu ICTY, ali i sudskoga vijeća, što je nagovijestilo da će se presuda šestorici hrvatskih dužnosnika ponovno pomaknuti.

Imenovan je novi predsjedatelj sudskog vijeća Carmel Agius koji se tek treba uključiti kako bi mogao analizirati prvostupanjsku presudu. Kakva su vam očekivanja u pogledu izricanja drugostupanjske presude?

– Pretpostavljam da ćemo iznositi usmene argumente početkom 2017., tako da ozbiljno sumnjam da ćemo imati presudu prije prvoga dijela 2018. godine.

Poštovani odvjetniče, stvara se dojam kako obrana nije ništa radila u prvostupanjskom procesu. Kako sada, nakon što ste podnijeli žalbe i sve temeljito analizirali, komentirate prvostupanjsku presudu?

– Mislim da žalbe koje smo podnijeli govore same za sebe. Bili smo šokirani kada smo vidjeli da je praktično cijeli slučaj obrane, kao i svi naši svjedoci, ignoriran. Predlažem da pročitate podnesene žalbe i sami se uvjerite u to. Kada smo ukazivali na nečuvene pogreške, nismo bježali od upotrebe izravnog i otvorenog jezika kako bismo na to upozorili.

Koliko je značajna činjenica da je predsjedatelj vijeća Jean Claude Antonetti bio protiv navoda o postojanju navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata, kao i umiješanosti Hrvatske i predsjednika Franje Tuđmana u sukob?

– Ne mislim da je to dovelo do bilo kakve razlike. Na kraju, on je zapravo potvrdio zaključke druga dva suca za gotovo cijeli slučaj. Zajednički zločinački pothvat, kako god pogrešno to može biti kao oblik odgovornosti, prihvatio je Haaški sud…

Nije li pomalo čudno, ali po dosadašnjim presudama, jedino je Hrvatska sudjelovala u zajedničkom zločinačkom pothvatu?!

– Ne želim se upuštati u nagađanje. Postoji tako mnogo varijabli koje je koristio i tužitelj pri optuživanju, da je teško za one izvana shvatiti motive. Što se tiče vijeća, njegov posao je pažljivo razmotriti dokaze, a da pri tome već nema rezultata na umu.

Budući da ste dugo godina u tome i iskusni ste u pravosudnim procesima, možete li zamisliti drugostupanjsku presudu bez zajedničkog zločinačkog pothvata. Što u tome slučaju?

– Mislim da ne bi bilo razborito od mene nagađati i komentirati. U našim podnescima smo pokušali usmjeriti pozornost Žalbenog vijeća na ignorirane dokaze i postaviti dokaze u cjelinu u odgovarajućem kontekstu, tako da se pošten i pravedan ishod može postići.

Kako komentirate činjenicu da su u drugostupanjskom Raspravnom vijeću svi suci profesionalci, prije svega, i najveći autoriteti Haaškog suda?

– Svi suci Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju su profesionalci u smislu da nisu nestručne osobe, laici.

Zločini su se događali u ratu na svim stranama, tako i na strani HVO-a, ali mogu li se oni staviti na leđa civilnih vlasti, prije svih, gospodina Prlića?

– Svrha suđenja je utvrđivanje individualne odgovornosti na temelju dokaza. Dakle, kada je zločin počinjen, pitanje na koje treba odgovoriti je tko su odgovorni pojedinci za taj zločin?

Idemo na početak hrvatsko-bošnjačkog sukoba. Je li utvrđeno tijekom ovoga postupka tko je koga napao u ovome ratu?

– Ovo je povijesno pitanje, a suđenju nije cilj odredit povijesnu istinu. Konačan ishod analize je, kao što sam rekao, individualna odgovornost.

Vance-Owenov plan je, prema tužiteljstvu, bio okidač sukoba. Jesu li hrvatske vlasti i optuženi provodili politiku etničkog čišćenja?

– Htio bih vas uputiti na naše žalbe koje su javne. Više nego dovoljno ukazali smo na sva pitanja koja se odnose na različite mirovne planove. Pregovore i mirovne planove treba sagledati u tome kontekstu.

Je li moguće, prema presudi, da su istodobno vlasti HVO-a bile agresori i da su progonile svoje sunarodnjake iz središnje Bosne, čak i s područja koja su im pripala Vance-Owenovim planom, a čini se da su prema tome odgovorne i za vlastite žrtve?

– Morat ću vas uputiti na moje ranije odgovore o individualnoj odgovornosti.

U presudi se isticalo kako je Hrvatska radila na podjeli i cijepanju BiH, a činjenica je da danas ne postoji Herceg Bosna, nego Republika Srpska i entitet Federacija BiH u kojemu dominiraju Bošnjaci?

– Drugi su možda bolje upućeni odgovoriti na ovo pitanje. Imam svoje mišljenje, ali ovo pitanje je više političko, nego pravno.

Ovo je vrlo ozbiljan sudski predmet, kako komentirate činjenicu da vlasti Hrvata iz BiH i Hrvatske peru ruke od šestorice dužnosnika i koliko bi eventualna drugostupanjska presuda bila loša za Republiku Hrvatsku i Hrvate iz BiH?

– Kako ja mogu znati što političari u Zagrebu i Sarajevu misle?

Gospodine Karnavas, šestorka je od 2004. godine u pritvoru. Kako komentirate činjenicu da proces traje već 11 godina, i najmanje će trajati još dvije godine. Može li se nazvati pravičnim bez obzira na ishod?

– Ovo je bio dug i kompliciran predmet. Nisam potpuno uvjeren da bi, s obzirom na opseg predmeta, postupak mogao trajati manje. Tužitelj je potpuno neovisan pri odluci koga će i za što optužiti.

Kako komentirate činjenicu da pravosudne institucija u BiH sada praktično već nepravomoćnu presudu koriste kao matricu za podizanje optužnica i olakog proglašavanja zajedničkog zločinačkog pothvata?

– Mislim da će Sud BiH dobro raditi ako ne usvoji ono što se smatra utvrđenim sudskim činjenicama u drugim predmetima pred ICTY-jem. Svaki optuženi zaslužuje imati svoj dan u sudnici. To pravo ne mogu ostvariti ako suci jednostavno prihvaćaju činjenice utvrđene u drugim predmetima, po drugom sudu ICTY.

Autor: Zoran Krešić/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Mons. Tomo Vukšić na Bobovcu: Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove

Objavljeno

na

Objavio

Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Šesnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga svečano su proslavljeni 26. listopada 2019.

Svečano Euharistijsko slavlje na ostacima kraljevskog grada Bobovca nedaleko od poznatog franjevačkog samostana i župe Kraljeva Sutjeska, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, čiju propovijed prenosimo u cijelosti:

Uzoriti gospodine kardinale!
Poštovana braćo svećenici!
Dragi vjernici, sudionici molitvenoga pohoda!

Zajednička molitva za domovinu okupila je danas ovdje na Bobovcu osamnaesti put vjernike Sarajevske nadbiskupije i šesnaesti put katolike pripadnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Njima se rado pridružuju brojni katolici pripadnici redarstvenih snaga, ali sve češće također vjernici i svećenici iz drugih krajeva i država. Bogu hvala da je tako i sve vas srdačno pozdravljam.

Za tu već lijepu tradiciju našeg okupljanja u molitvi, ovom svetom Misom zahvaljujemo Gospodinu Bogu, što nas je obdario blagoslovom ustrajnosti. Hvala mu i za kušnje i otpore, koje je pripuštao, jer nas je po njima u svojoj promisli odgajao da budemo ustrajni, ali i ponizni, skromni i pobožni.

I.

„Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1). To su riječi Božje objave, koje su dio odlomaka iz Biblije, što se u Katoličkoj Crkvi upravo danas čitaju vjernicima na Misama po cijelom svijetu. Stoga neka nama upravo taj starozavjetni psalam bude vodilja u ovom razmišljanju o molitvi, zemlji, domovini i ljudima.

Molimo, dakle, za sve ljude, koji žive u ovoj lijepoj zemlji. Neka se odavde s vrha gore razliježe naša molitva za cijeli svijest, ljude i druga stvorenja, jer svi su djelo Božjih ruku i promisla. Pri tomu, kao vjernici svjesni smo, da su Nebesa svima, posebice nama danas ovdje okupljenima, svod naše životne građevine, cilj našega životnog maratona i svrha naših molitava i nastojanja.

S Nebesa kroz ovo vedro podnebesje, za koje smo osobito zahvalni dragomu Bogu, sunce jednako obasjava svaku zemlju, sve njihove ljude i sva druga stvorenja. S njih jednako kiša pada svima i posvuda jednako natapa zemlju, da bude plodna i da život buja. Tako i mi katolici svojom molitvom, poput Božjega sunca i nebeske kiše, želimo da Božji blagoslov osvjetljava cijelu zemlju, u kojoj smo rođeni i, zajedno s nama, u njoj sva stvorenja. Neka prosvijetli pameti svih njezinih ljudi i neka kapima nebeske rose natopi sva srca, kako bi mogla plodila dobrotom i prijateljstvom.

Naša je i čast i zadaća, biti sinovi i kćeri, kako kaže Isus, „svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“ (Mt 5,45). Tako, naime, evanđelist Matej bilježi Isusove riječi iz njegove Evanđeoske besjede na Gori. I upravo zato, slijedeći i primjenjujući Isusovu pouku, mi kršćani molimo za sve! To jest, upućujemo svoju molitvu kao što Bog šalje sunce i kišu za sve, te među njima ne pravi razlike. U tomu moramo i sebe stalno ohrabrivati. I moramo uporno tumačiti i stalno ponavljati posebice onima, koji to teško razumiju. Jednostavno zato, što što je zemlja Božje stvorenje, kao i svi ljudi na njoj, te bi među njima trebao vladati Božji zakon, sloga i ravnopravnost.

Ako je „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1), to pak znači, da smo mi na zemlji podstanari Božji. Najamni smo radnici u službi širenja Božje dobrote, svakovrsnoga rasta u ovom životu i radi vječnoga spasenja, svoga i svih Božjih stvorenja. A to spasenje je moguće ostvariti, ako pravedni – da ostanemo kod Isusove slike i rječnika – također uz pomoć naše molitve i stvarne potpore, ustraju na svom putu, a nepravedne da Milosrdni Gospodin odvrati od loših navika, svakoga zla i nereda te se i oni pridruže mnoštvu dobrih ljudi. Odnosno, molimo te, Gospodine, da sve ljude naučiš odredbama svojim. Neka u našoj domovini na svim područjima zauvijek završi sezona teških riječi. Neka se vrše samo dobra djela. Neka umre korupcija i nepotizam. Neka sposobnost, stručna sprema i osobna moralnost budu kriteriji pri zapošljavanju i napredovanju. Neka prava i dostojanstvo radnika budu poštovani. Neka se mladima omogući radosni pogled u budućnost. Neka za svakoga u ovoj zemlji bude posla i sigurnosti. Neka se poštuje obitelj, uloga oca i majke i štiti ljudski život od začeća. Neka se omogući povratak onima, koji to žele, i neka prestane novo iseljavanje. Neka se u svemu poštuju osobna i kolektivna prava, identitet i dostojanstvo svih. Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove. Neka u Crkvi i društvu uvijek vlada povjerenje i iskrena radost zbog bilo čijega napretka i svakoga njegova oblika.

Dok to molimo, skrušeno priznajemo, da smo svi barem nekada krivo procijenili i pogriješili ili mišlju, kojom se ne ponosimo, ili riječju, za koju bismo voljeli da je nije bilo, ili djelom, koje nam nije na čast, ili propustom, za kojim žalimo što se dogodio. A kad god čovjek tako razmišlja, onda je to uvijek izraz ponizne želje za obraćenjem i spremnosti, da se oprosti. Pri tomu, ideal je Gospodin Bog, koji oprašta tako što zaboravlja grijehe prošlosti.

U tom duhu danas molimo: Neka sve to bude, kako bi se i naša domovina mogla prepoznati u riječima Svetoga Pisma: „Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja“ (Ps 119,64) i zahvaljivati Bogu za taj blagoslov.

II.

Draga braćo i sestre!

Svo ovo nastojanje oko uspostave Božjega reda i poštivanja njegovih pravila na zemlji, kao vjernici i Isusovi učenici, molimo i činimo radi vječnoga spasenja. I žarko želimo, da svaki čovjek bude uključen u vječni zagrljaj Božjega Milosrđa i Ljubavi. Odnosno, vođeni tom nadom, ponizno molimo, da se na vječnoj Gori Gospodnjoj, u tom nebeskom Jeruzalemu, nađu sva Božja stvorenja.

Nadahnut tom istom molitvom i željom, već se pisac psalma, koji nam je vodič u ovom razmišljanju, pitao: „Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?“ (Ps 24,2-4). I ne bismo bili dovoljno ozbiljni vjernici, ako to isto pitanje, okupljeni u molitvi na ovoj zemaljskoj gori, ne bismo danas postavili sebi, cijeloj domovini i svakom njezinu čovjeku. A na to ključno pitanje odgovor je dao isti psalam. To jest, uzići će na Goru Gospodnju i stajati na svetomu mjestu u vječnosti: „Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti i ne kune se varavo“ (Ps 24,4).

Čiste ruke, nedužno srce, sloboda od ispraznosti te odsustvo varave nakane i riječi jesu drugo ime za življenu kršćansku svetost. A spomenuti njezin sadržaj jest naša čast, naše ime, naše poslanje i zadaća, naša osobna iskaznica, naš jedinstveni matični broj, naš znak prepoznavanja i lijek za svaki nered. I nema drugoga puta, načina, ni smjera, koji bi čovjeka vodili iz ovoga lijepoga ali prolaznoga podnebesja u vječna i još ljepša Nebesa, s ove zemlje na Goru Gospodnju. I nema drugoga načina ni sredstva za izliječiti nered na zemlji i ostvariti sve one dobre želje, koje su maloprije nabrojene. Naime, put ispravljanja nereda na zemlji jedini vodi u nebeski red, a ustrajnost u tomu jedini je način posvećenja čovjeka.

Samo „čiste ruke i nedužno srce“ posvećenju čovjeka, preobražavaju svijet, pripremaju novu zemlju, i u njoj bolju domovinu, i samo po tom čovjekovu posvećenju, kada tamo dođemo, nastat će novo nebo (usp. Otk 21,1).

„Takav je naraštaj onih, koji traže njega, koji traže lice Božje“ (Ps 24,6). Takav čovjek i njegov naraštaj „blagoslov prima od Gospodina i nagradu od Boga, Spasitelja svoga“ (Ps 24,5). Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

KTA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

RAK kaznio FTV zbog pristranosti: Napokon sankcionirano sotoniziranje Hrvata i Srba

Objavljeno

na

Objavio

„Utvrđuje se da je FTV prekršila Članak 5 (Pravičnost i nepristranost) Kodeksa o medijskim uslugama, te joj se izriče novčana kazna u iznosu od 6000 KM“ stoji u Rješenju Regulatorne agencije koja je postupila po prijavi HRS-a na tendenciozno i huškačko izvješćivanje u emisiji Mreža emitiranoj 14.01.2019. Sada, konačno, imamo na papiru, crno na bijelo, da je FTV politički pristran medij.

Krenimo kronološki. U emisiji „Mreža“ od 14.01.2019. emitirani su prilozi u kojima su Hrvati i Srbi optuženi i, od strane autora i urednika priloga i emisije, osuđeni za sve loše što se događa u BiH.

Nakon odgledane emisije, kod gledatelja koji ima površne informacije o povijesti i odnosima u BiH stvorio se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Budući da je iznošenje tvrdnji i arbitrarnih stavova pod činjenice kršenje ne samo Kodeksa za medije, nego i cijelog niza Zakona, dana 19.01.2019. smo na adresu RAK-a uputili argumentirani prigovor.

RAK kao regulatorno tijelo je bilo obvezno u zakonskom roku ne samo očitovati se po našoj prijavi, nego i objaviti ishod postupka kojeg su pokrenuli po ovoj prijavi.

Budući da nismo dobili apsolutno ikakvu povratnu informaciju, a emisija „Mreža“ se vratila na tv ekrane, te budući da je FTV kroz cijeli svoj informativni program nastavilo svakodnevno širiti pristranu političku propagandu, dana 27.09.2019. ponovno smo poslali upit RAK-u.

Kako nas je RAK i tada ignorirao, dana 25.09.2019. pišemo dopis Ministarstvu komunikacija i prometa, da kao nadležno tijelo kontaktira RAK i priupita gdje je zapela naša prijava. Za razliku od RAK-a, ministarstvo djeluje promptno. Gle slučaja, nakon reakcije ministarstva prometa dobivamorješenje po našoj prijavu u kojem stoji kako je FTV kažnjena sa 6000 KM.

Naime, analizom je utvrđeno kako je FTV emitirala „jednostrane i neizbalansirane priloge“, čime je došlo do kršenja „načela pravičnosti i nepristranosti“.

Nakon silnih peripetija, 9 mjeseci inzistiranja, pisanja dopisa i poziva, napokon smo dobili dokaz o onome što tvrdimo godinama, a to je da je Federalna televizija u biti politički medij, platforma za promociju pseudo građanske, a u biti bošnjačke politike.

Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti dokazima, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama.

Prema tome, večeras kada ponovno na ekranima FTV-a bude emisija „Mreža“, znajte kako se radi o propagandnom, a ne informativnom programu. Dakle, EPP, i to Bakirov.

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari