Pratite nas

Intervju

INTERVJU S PREDSJEDNICOM: Ono što je meni bitno je bilo naroda koje uvijek osluškujem

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović gostovala je u nedjelju u emisiji Točka na tjedan televizije N1. Novinarka Nataša Božić na početku ju je pitala o nedavnoj njezinoj izjavi da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav koji je kompromitiran u vrijeme NDH. Božić je napomenula kako se povjesničari s tom tezom ne slažu, već tvrde da je pozdrav nastao u NDH. Pitala ju je ne misli li da je izjavom relativizirala značaj pozdrava.

– Ne bih se složila s time, tu sam rečenicu i ranije izrekla, primjerice u 11. mjesecu prošle godine, nitko me nije korigirao tada. Jednostavno u javnosti postoje različita mišljenja i raličita mišljenja povjesničara, no moj je naglasak na ovom drugom dijelu, da je pozdrav kompromitiran i kao takav neprihvatljiv, rekla je predsjednica.

Novinarka joj je napomenula da je i Zlatko Hasanbegović rekao da se ZDS vezuje uz ustaški režim.

– Ne bih ulazila u povijesne rasprave, to je uistinu za povijesne stručnjake i naravno za pravnike, da procijene kakva će biti praksa i kako ćemo dalje postupiti prema simbolima totalitarnih režima. Ono što je bitno je da kroz svu ovu raspravu, koliko god ona mučna bila, mi i u 2017. raspravimo o nečemu što je obilježilo Drugi svjetski rat. Još nismo završili te bitke. Ipak je ta mučna rasprava dovela do toga da je većina danas počela govoriti da je dosta povijesnih rasprava, da to prepustimo stručnjacima. Čujemo to iz oporbe, iz HSS-a, SDP-a, HDZ-a, svi se slažemo da se trebamo usredotočiti na sadašnjost i gledati u budućnost, rekla je Grabar-Kitarović.

Pitanje ideologije

Predsjednica kaže da je bila neugodno iznenađena ideološkom obojenošću rasprava u Hrvatskoj

– Nakon odlaska 2008. godine, u periodu prije toga bila sam ministrica u Vladi, ne sjećam se da me tada itko pitao što mislim o pozdravu ‘Za dom spremni’. Razgovarali smo o drugim pitanjima, o pitanjima od životne važnosti, pitanjima o ulasku u EU i NATO i slično. Mislim da je u međuvremenu na političkoj sceni došlo do te polarizacije jer se pojavio određeni broj političara koji je politiku počeo krivo definirati – politika jednako ideologija, i to kriva ideologija. Ideološki se danas konzervativne i liberalne stranke u Europi i drugdje razlikuju uglavnom po socijalnim pitanjima i podjelama. Kod nas se to počelo prenositi, ne nužno po stranačkim crtama, nego općenito podjele u društvu, u odnosu na totalitarne režime, na petokraku, na Josipa Broza, i na pozdrav ‘Za dom spremni’ i na sve ostalo. Ispalo je na kraju da, koliko sam ja tad nevoljko odgovarala na ideološka pitanja baš zato što nisam htjela ulaziti u ideološku raspravu, nisam ih mogla izbjeći jer su novinari postavljali ta pitanja. Političar je bilo jednako netko tko ima mišljenje o prošlosti, a moderni političari danas u EU bave se gospodarstvom, životnim standardom, trgovinom, ulaganjima, otvaranjem prostora za svoja gospodarstva, rekla je predsjednica.

Novinarka ju je zatim pitala je li zadovoljna rješenjem oko HOS-ove ploče u Jasenovcu, koja je premještena u Novsku.

– Moj je dojam da nitko u konačnici nije zadovoljan. Smirili smo strasti i to je dobro, ali sigurno je da će se rasprava nastaviti, nadam se da će se nastaviti u okviru Vijeća za suočavanje s prošlošću i da će oni izaći s preporukama koje će u konačnici postići što je moguće širi konsenzus u hrvatskom društvu. Znam da je nemoguće postići neko jednostrano mišljenje, rekla je predsjednica i dodala da je proučavala praksu drugih država kada je riječ o simbolima totalitarnih režima.

Totalitarni simboli

– Praksa je vrlo različita – od država koje zabranjuju simbole, ali dopuštaju okupljanja pronacističkih i neofašističkih stranaka, računajući na to da nisu prijetnja demokraciji, preko država koje te simbole dopuštaju, ali se koriste samo kao suveniri i za kućnu uporabu pa do država koje apsolutno štite slobodu govora pa tako ne sankcioniraju ni govor mržnje. Mi u Hrvatskoj trebamo naći model koji najbolje odgovara našem društvu jer su podjele najgore od svega, u njima se iscrpljujemo, gubimo iz vida sve ono što je bitno danas, a to je životni standard naših građana, izjavila je.

Verbalni napadi na političare

Ona, kaže, u pravilu nije za zabrane, a pritom se osvrnula na slučaj mladića iz Istre koji je tijekom nedavnog boravka premijera Plenkovića dobacio ‘HDZ lopine!’ zbog čega ga je dva sata poslije dočekao poziv na sud.

– Imamo slučaj mladića iz Umaga koji je prije nekoliko dana izvikivao nekakve povike zbog čega je dobio poziv za sud. Ja sam u svoje dvije i pol godine mandata doživjela svašta, ali mislim da mi kao političari moramo biti spremni na to da građani imaju pravo izražavati svoje mišljenje i svoje nezadovoljstvo i kroz poklike koje nam ne odgovaraju i koje nas vrijeđaju osobno, no ja sam apsolutno protiv bilo kakvog verbalnog delikta, ali treba naći onu finu granicu gdje počinje govor mržnje koji stvara trendove u društvu koje treba zaustaviti, rekla je predsjednica.

Prokomentirala je i prijedlog da se zabrani i pozdrav ZDS i petokraka, rekavši ponovno da zabrane nisu dobre.

– Zabrane izazivaju kontrareakciju, treba staviti naglasak na edukaciju i toleranciju. Treba pustiti i prestati to stavljati u fokus. Bila sam u Lici, tamo živi 13,6 posto srpske manjine i nijedna osoba nije govorila o petokraki i pozdravu Za dom spremni, svi su govorili o odljevu stanovništva, o zapošljavanju, o teškim životnim uvjetima. Svi su zainteresirani za životna pitanja i to je stvarni život. Ne smijemo si dopustiti da živimo u virtualnoj stvarnosti koju stvaraju marginalci s krajnje lijeve ili krajnje desne strane političkoga spektra. Moramo se usredotočiti na gro našeg stanovništva koje želi bolji život u Hrvatskoj, rekla je predsjednica.

Statut udruge HOS-ovaca

Nataša Božić ju je zatim pitala može li i ona danas izgovoriti jasan stav o HOS-u na liniji predsjednika Franje Tuđmana, koji ga je izrekao još početkom 90-ih.

– Hrvatska tradicija je puno bogatija i treba se dičiti tradicijom Domovinskog rata. No, isto tako moramo gledati činjenicu da smo pravna država i da je HOS-ov statut legaliziran na način na koji je. Ja sam za primjenu pravne države u svakom pogledu jer ako budemo nastupali tako da ćemo mi kao država ili Vlada odlučiti je li to dobro ili nije, a nije utemeljeno u zakonu onda je to isto jedan opasan presedan i zato želim da se to riješi u atmosferi pune tolerancije, punog poštovanja i dijaloga, uključujući i HOS, da se to zakonski riješi i da se u budućnosti tako odnosimo prema svim totalitarnim režimima, odgovorila je predsjednica.

Ljudi odlaze zbog ideoloških podjela

Grabar-Kitarović je uvjerena da su i ideološke podjele jedan od razloga za odljev stanovništva iz Hrvatske.

– Vjerujem da apsolutno jesu jer vi za odlazak ili ostanak ljudi morate osigurati puno uvjeta, od stanovanja i dobro plaćenog posla, do društvene klime koja će omogućiti optimizam. Da znate koliko sam ljudi čula koji kažu da vole svoju državu, da su siti rasprava i da bi najradije otišli, a demografija nam je apsolutni broj jedan problem, to je doslovno pitanje opstanka države i žao mi je što to nije fokus javnih rasprava. Iz Hrvatske je u zadnje tri godine iselilo oko 200.000 ljudi. Od 1991. godine do danas u Hrvatskoj je 223.000 ljudi više umrlo nego što je rođeno. Problem je ogroman i treba ga rješavati kroz sustavne mjere, kratkoročne mjere neće potaknuti mlade obitelji da imaju više djece i da ostanu, izjavila je predsjednica.

Navela je stambene kredite kao jednu od najboljih mjera, ali smatra da nismo ozbiljno shvatili demografski problem te ističe da sve mjere trebaju biti usmjerene u rješavanje ovog pitanja. Kaže da je s premijerom razgovarala i o sazivanju posebne sjednice Vlade o demografiji, mjerama demografskog oporavka i ostanka u Hrvatskoj.

Reforma školstva

Osvrnula se i na obrazovanje, za koje je navela da je iznimno bitno.

– Nitko ne mjeri količinu vremena koliko se roditelji bave školovanjem svoje djece. Reforma školstva se pokazala, Irska kaže da je upravo reforma školstva dovela mnoge obitelji tamo. To je svakako jedan od ključeva sigurnog života. Mi u tome jako kasnimo, moramo sprintati da bismo uhvatili zemlje koje su reformirale obrazovanje. Treba rasteretiti djecu, treba udžbenike zamijeniti s elektroničkim sadržajem, da ulažemo u laptope i računala kako bismo olakšali nastavu. Moja su djeca pohađala takve škole, dijete bez pritiska ide u školu, sustav je fleksibilan prema djeci i djeca su samostalna s računalom. Sve je prilagođeno afinitetima djece jer nisu svi dobri u svemu, treba ih usmjeravati ka onome u čemu su dobri i prema onome čime će se baviti, rekla je predsjednica.

Novinarka ju je pitala što bi rekla svojoj kćeri Katarini ako bi je ona sutra pitala gdje da nastavi školovanje.

– Ne bih joj nikada odgovorila na to pitanje, nego bih kroz razgovor došla do toga da sama donese zaključak što učiniti. Ona je odlučila da će nastaviti školovanje ovdje, ona je sada u 3. srednje, ali je isto tako odlučila poslati pismo ministrici Divjak kako bi joj rekla što sve opterećuje školski sustav, otkrila je predsjednica.

Tim Vican ili tim Divjak?

Na pitanje je li za tim Vican ili za tim Divjak, čime je novinarka aludirala na sukob između dosadašnje šefice premijerova povjerenstva za kurikularnu reformu Dijane Vican i nove ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, predsjednica je odgovorila da je sklonija ministrici.

– Mislim da trebamo raditi u sinergiji. Više sam kompatibilna s ministricom Divjak, razmišljamo na isti način. Vican je radila na prvoj reformi i odradila je svoje i može pridonijeti, ali definitivno treba biti timski rad. Javnost ima pravo na rapravu. Zaustavit ću svaki ideološki prijepor, izjavila je predsjednica.

Na pitanje koji je razlog otpora obrazovnoj reformi odgovorila je kako smo mi kao društvo otporni na promjene.

–  Ja sam uvijek za rad, a tko radi taj i griješi. Ali grijeh može biti i propust, kad se ne napravi ništa. Mislim da treba krenuti s elementima reforme s kojima se slažemo. U razgovoru s ministricom Divjak sam shvatila da se 90 posto sadržaja može primjenjivati, a deset posto se može riješiti. Moja djeca su prolazila kroz spolni odgoj u Belgiji i tamo se smatra da roditelji imaju pravo na riječ, dobili smo popis literature i pozvani smo da pregledamo sve i kažemo svoje mišljenje. Vjerujem da se to može riješiti i kod kurikuluma. Djeci treba omogućiti da imaju pristup sadržajima koji ih zanimaju, izjavila je predsjednica.

Blokada ulaska u OECD

U nastavku intervjua razgovaralo se o vanjskopolitičkim temama. Predsjednica je istaknula kako ju je neugodno iznenadila slovenska blokada hrvatskog ulaska u OECD, iako je to možda kod te države bilo i očekivano.

– Mislim da bismo trebali biti zreli i svaki problem zasebno rješavati. Mislim da arbitraža koju mi ne prihvaćamo ne bi trebala određivati slovenski stav u drugim pitanjima. Odnos među ljudima je puno pozitivniji, Slovenci su rado viđeni gosti, baš kao i Mađari, rekla je Grabar-Kitarović, koja se osvrnula i na mađarsku blokadu ulaska u OECD, koja ju je isto tako neugodno iznenadila.

– U utorak putujem u Mađarsku i stavit ću to pitanje na stol da raspravimo o tome. Između dviju država postoje otvoreni problemi, odnos između Ine i MOL-a. Postoji način da kao zrele države pristupimo rješavanju svega toga. Rezultati politike prema Mađarskoj vidljivi su i u žilet žici, no postoje veliki iskoraci jer su oni bili jedan od najvećih prijatelja i narodi su orijentirani jedni na druge i nadam se da ćemo riješiti sva ta pitanja, kazala je predsjednica.

Arbitraža o granici

Na pitanje što će se dogoditi ako Slovenija, kako najavljuje njezin premijer Miro Cerar, donese zakone i granicu postavi onako kako je odlučila arbitraža, predsjednica je odgovorila kako pred domaćim zakonodavstvom prednost imaju međunarodni ugovori, pa tako i oni koji reguliraju režim plovidbe.

– Nadam se da će razum u konačnici pobijediti jer nikome ne odgovaraju incidenti i nadam se da ih neće biti. Svaki put kada raspravljamo imamo različito mišljenje, ali je u duhu poštovanja i trebamo biti percipirani kao države koje razgovaraju, a ne nameću rješenje. Ušli smo u arbitražu s dobrom namjerom i mislim da je za legitimitet međunarodnog prava bitno da svaka odluka bude donesena temeljem činjenica. Ako se dobije dojam da je država u postupku varala ili da se predsjednik suda nije ponašao korektno, onda to kompromitira arbitražu i onda to postavlja negativan presedan i šaljete poruku kako je prošla arbitraža: nećemo poštivati dokumente, natjerat ćemo druge. Odluka treba biti prihvaćena od obje strane i na tome ustrajemo, istaknula je predsjednica.

– To što mi ne prihvaćamo arbitražu ne znači da ne želimo riješiti ovo pitanje, dodala je i napomenula da ne vidi rješenje problema dok su obje strane zakopane, ali vjeruje da se može postići nešto što će omogućiti početak rješenja.

Pitanje radikalizma

Odbacila je tezu da napuhuje problem radikalizma u kontekstu optužbi o rastu islamskog radikalizma u BiH, zbog čega se našla u sukobu s tamošnjim bošnjačkim dužnosnicima, ponajprije Bakirom Izetbegovićem.

– Ne napuhujem problem radikalizma općenito. Govorim o državama EU i globalnoj sceni posebno o južnom krilu NATO-a. Izjavu Bakira Izetbegovića neću komentirati jer ne volim komentirati izjave drugih političara. Ukoliko ima problema s izjavama, treba tražiti sastanak. Čude me neki njegovi citati, ne znam na što se odnose, govorila sam o tisućama ekstremista, ali brojke nisu bitne jer i jedna radikalizirana osoba je prijetnja. Razgovarali smo na summitu NATO-a da trebamo prestati izražavati samo sućut nakon napada, da treba nešto zajednički poduzeti kako bi se spriječilo širenje ekstremizma i radikalizma koje je rašireno zahvaljujući društvenim mrežama, rekla je predsjednica.

Odgovor Majkama Srebrenice

Osvrnula se i na pismo Majki Srebrenice, u kojem između ostalog stoji da su se ‘grdno prevarile’ kada su je prozvale ‘kraljicom Balkana’.

– Nisam osobno primila pismo, a odgovorila sam im jer ih duboko poštujem. Mislim da je pismo potaknuto iz političkih krugova jer doživljavam osobne napade iz BiH. Osobno sam za integriranje BiH u EU i NATO. Treba je nastaviti stabilizirati, na nju treba vratiti fokus jer nije napravljen pomak u ulasku u NATO. (…) U svim forumima i razgovoru s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom molila sam da obrate pažnju na BiH. Zbog skepticizma primanja novih članica koji je postao tako dubok ne vidim trenutak kada ćemo naše susjedne države malo brže gurnuti u članstvo, rekla je predsjednica.

Govoreći o Pelješkom mostu, oko kojega se razvila burna polemika između Hrvatske i bošnjačkog političkog vrha u BiH, predsjednica je rekla da ne razumije otkud dolazi otpor.

– Most koji spaja ne može biti razlog nezadovoljstva, on samo može olakšati živote ljudi u Neumu. Ušlo je u modu da Hrvatska ima najviše problema sa susjedima, ali čini mi se da sve susjedne države umjesto da osnažuju odnose pokušavaju spriječiti stanje kakvo imamo sa Slovenijom: bilo bi bolje da sve probleme rješavamo sada i da pokažemo da možemo probleme riješiti. Ja sam prije svega predsjednica RH i moram voditi računa o Washingtonskom i Daytonskom sporazumu i da radimo na dobrosusjedskim odnosima, izjavila je.

Nije željela govoriti o obavještajnim podacima prema kojima, kako je nedavno otkrio Globus, velik broj radikaliziranih islamista boravi na samoj granici BiH i Hrvatske.

– Ono što se vidi je da se kroz EU razvila mreža ISIL-a i zbog toga što se zanemarila integracija u društvo u nekim se gradovima razvijaju paralelni sustavi i paralelna vlast. Nemam podataka o BiH, ali svakako postoji situacija u ovom vakuumu da se javljaju sumnje i približavanje trećim stranama. Postoji plan socijalnih i gospodarskih mjera i treba dati puno veći naglasak na rad tijelima BiH i trebaju donijeti jasnu odluku što žele kao država, rekla je.

Susret s Vučićem

Predsjednica se nada da će njezin srbijanski kolega Aleksandar Vučić Hrvatsku posjetiti do kraja godine jer, kako kaže, nema vremena za čekanje.

– Mi u međuvremenu komuniciramo između ureda, o sadržaju i dnevnom redu posjeta. Ne želimo da to bude samo protokolarni posjet, već da kao dvije države pristupamo pitanjima nestalih, o granicama, svaki korak u pravom smjeru će biti dobrodošao, rekla je predsjednica.

Haška presuda

Grabar-Kitarović smatra da bi Haški tribunal izgubio svaki kredibilitet ako bi presudom bosanskohercegovačkim Hrvatima, koja se očekuje tijekom jeseni, utvrdio da je s hrvatske strane postojao udruženi zločinački pothvat.

– Uzmimo jednostavno činjenice, Slobodan Milošević je optužen pred sudom u Haagu, njegovom smrću je završio postupak. U ovom slučaju imamo hrvatske državnike, od predsjednika Tuđmana, do tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, načelnika glavnog stožera Bobetka, koji su već godinama bili preminuli prije samog postupka i na neki način, govoreći kolokvijalnim jezikom, na sudu su duhovi koji se ne mogu braniti. Hrvatskoj je onemogućeno da bude prijatelj suda. Nadam se da će sudbeno vijeće odbaciti taj dio optužnice i nadam se da će naravno cijelo rješenje biti drugačije, da neće biti nikakvog zločinačkog udruživanja, rekla je predsjednica.

– Kada smo ulazili u formiranje Međunarodnog suda za ljudska prava jedna od poanti je bila spriječiti optuživanje cijelih naroda, cijelih etničkih skupina za zločine i te zločine individualizirati i pojedincima suditi za individualne zločine koji se mogu dokazati. Sve drugo su nekakve hipoteze za koje sud nije ovlašten, da postavlja neka politička pravila, da sudi i pogotovo ne da mijenja povijest. Apsolutno treba odbaciti takvu kvalifikaciju optužnice i držim da treba djelovati, često govorim u svom diplomatskom djelovanju i objašnjavam drugim državama kakve to opasne presedane postavlja u međunarodnome pravu i u svakom slučaju ćemo nastaviti razgovarati u okviru UN-a i Vijeća sigurnosti, izjavila je.

Put u Moskvu

Otkrila je i detalje svog predstojećeg bilateralnog susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

– To nije došlo preko noći, na tome se radi mjesecima. Kroz cijelo ovo vrijeme zbog mojih iskrenih stavova prema Ruskoj Federaciji ponekad me se optuživalo i krivo interpretiralo. Hrvatska ima pravo razvijati odnose s Rusijom. Ukoliko se ne dovode u pitanje česti susreti kancelarke Merkel s Putinom ne vidim zašto bi se dovodili u pitanje susreti hrvatske predsjednice s njim. Oni razgovaraju o mnogim pitanjima koja su prijeporna, primjerice izgradnja plinovoda Sjeverni tok kojoj se usprotivila i prethodna hrvatska Vlada koju je vodio Tihomir Orešković, i unatoč tome se odvijaju susreti pa ćemo tako i mi razgovarati o nizu pitanja. Već šest godina, do nedavnog boravka u Moskvi bivšeg ministra Stiera, nije bilo posjeta na visokoj razini i doista trebamo održavati dobre odnose. Moramo razgovarati o prostoru jugoistočne Europe, razgovarat ćemo o rusko-srpskoj vojnoj suradnji, najavila je predsjednica.

Na pitanje kako će Putinu objasniti da inicijativa Tri mora, koju snažno zagovara, nije američki produžetak koji ugrožava Rusiju, predsjednica je odgovorila kako je riječ prvenstveno o energetskoj inicijativi usmjerenoj na koheziju jugoistoka Europe.

– To nije trojanski konj Amerike, istaknula je.

– Možda je eneregetski sektor osjetljiviji jer svi imaju svoje interese, naši interesi su osigurati najpovoljnije moguće uvjete za hrvatsko gospodarstvo i to je legitimni interes koji može nekome smetati. Razgovarat ću s predsjednikom Putinom o projektima i ponuditi mu da se i Rusija uključi u neke projekte, rekla je.

Politika prema Ukrajini

Osvrnula se i na hrvatsku politiku prema Ukrajini, zbog koje je već u nekoliko navarata iz Moskve stizalo negodovanje u kontekstu zalaganja za mirnu reintegraciju istočnih dijelova države po uzoru na mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja.

– Susrela sam se s predsjednikom Putinom kratko pretprošle godine na marginama Opće skupštine UN-a, s ministrom Lavrovom sam razgovarala nekoliko puta, oni su svjesni naših pozicija. Ono što podržavam i slažem se s Vladom je potpora sporazumima iz Minska i Normandijskom forumu. Jedino što me zabrinjava je ruska reakcija na inicijativu za mirnu reintegraciju koju smo ponudili Ukrajini, kazala je Grabar-Kitarović.

Otkrila je da nije bila upoznata s nedavnim posjetom Vesne Škare Ožbolt i Joška Morića Ukrajini, koji su ondje s još nekoliko članova Vladine radne skupine otišli prezentirati hrvatska iskustva iz Podunavlja, a nakon čega je stiglo najnovije priopćenje iz Moskve u kojem se izražava nezadovoljstvo tim postupkom.

– Nisam bila upoznata i bila bih upozorila da nije dobro vrijeme, u situaciji kada međunarodna zajednica forsira Minski sporazum mislim da treba postupati delikatnije. Mirna reintegracija u istočnoj Slavoniji je trajala dugo i bila je složen proces koji je tražio hrabrost, ali i rad sa Srbijom. Mislim da treba uključiti Rusiju kako bi se raspravili elementi prije povlačenja takvih koraka. Naša mirna reintegracija je bila primjer i korisno iskustvo, izjavila je predsjednica.

Novinarka ju je pitala nije li ona sukreatorica vanjske politike.

– Nisam bila upoznata da će Morić i Škare Ožbolet putovati u Ukrajinu, a i oko radne skupine sam imala općenite informacije, međutim smatram da je to u redu, da treba ponuditi to iskustvo, ali trebalo je bolje iskomunicirati, kazala je.

Odnosi s Vladom

Osvrnula se i općenito na suradnju s Vladom oko sukreiranja vanjske politike.

– Nema tu puno prostora u kojima ima neusklađenosti i normalno je da ponekad imamo različita mišljenja. I premijer Plenković i ja smo euroatlanticisti, možda je razlika u tom profilu da sam se ja više bavila SAD-om i NATO-om, a on više EU. Bez obzira što u Ustavu stoji da u Europskom vijeću državu predstavljaju predsjednik i Vlada, premijer sudjeluje na sastancima Europskog vijeća iako bih ja voljela više u tome sudjelovati, kazala je Grabar-Kitarović.

– Nemamo toliko prilike u tom formatu sjesti u Bruxellesu i razgovarati. Ne bi bilo dobro da se preklapamo i da postoji neka kompeticija i da jedno drugo želimo izgurati. Premijer Plenković je bio europarlamentarac i poseban izvjestitelj za Ukrajinu i njegova je profilacija drugačija. Iako sam se ja u NATO-u bavila Ukrajinom, to je bilo iz drugačije perpektive pa ne ulazim u to. Što se tiče stanja u jugoistočnoj Europi tu se slažemo. Naši odnosi su odnosi međusobnog poštovanja, nemamo uvijek prostora razgovarati o svemu, ali nema tu svađe, nitko od nas ne želi izazivati svađe jer su one neplodne. Trebamo upozoravati na trendove, pojasnila je predsjednica.

Drugi mandat

Na pitanje očekuje li podršku HDZ-a za drugi predsjednički mandat te namjerava li se uopće ponovno kandidirati, Grabar-Kitarović je samo kratko uzvratila da će o tome na vrijeme izvijestiti javnost.

Na kraju ju je novinarka pitala za komentar rezultata najnovijeg CRO Demoskopa, prema kojemu je u Hrvatskoj na listi najpopularnijih političara ‘Nitko’.

– Kao što znate ankete u pravilu ne komentiram, one mogu biti nit vodilja, ali ima tu puno nedostataka, pogotovo u interpretaciji. Ono što je meni bitno je bilo naroda koje uvijek osluškujem, nikada se neće svi složiti, najgore je zakopati glavu u pijesak i ništa ne raditi kako biste se nekome svidjeli i imali dobar rejting. Nisam došla ovdje čekati novi mandat ili raditi kako bih se svima svidjela. Došla sam raditi na programu, bitno mi je da mi savjest bude čista, da odradim mandat najbolje što mogu, zaključila je predsjednica veliki intervju za televiziju N1.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Plenković: Pronalazak rješenja graničnog problema sa Slovenijom bliže je nego što se čini

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski premijer Andrej Plenković je u razgovoru za austrijski dnevnik Kurier od četvrtka istaknuo kako je Hrvatska otvorena za želje svih država zapadnog Balkana koje žele ući u Europsku uniju, a da je pronalazak rješenja graničnog problema sa Slovenijom bliže nego što se čini.

„Sretan sam što Europska komisija sada slijedi jednu otvoreniju strategiju kad je u pitanju proširenje“, rekao je Plenković. On je istaknuo kako je navedena godina 2025. kao godina mogućeg ulaska nekih zemalja zapadnog Balkana u EU samo okvirni datum ali da je to „bolje nego nikakav datum“.

On je istodobno naglasio da sve zemlje moraju ispuniti kriterije za članstvo i istaknuo kako Hrvatska ima najsvježija iskustva s procesom ulaska u EU te kako je spremna svoja znanja podijeliti s drugima. Pritom je posebice istaknuo Bosnu i Hercegovinu.

„Za nas je Bosna i Hercegovina prioritet. Postoji povijesna odgovornost i mi želimo pomoći“, rekao je Plenković.

U svezi sa suradnjom sa Srbijom hrvatski premijer je istaknuo kako je Hrvatska u međuvremenu četvrti po redu ulagač u Srbiju i kako je krajnje vrijeme da se riješe problemi koji prate odnose dviju zemalja posljednjih 25 godina. Istodobno je naglasio kako je povijesni teret još uvijek velik.

„Činjenica da je Hrvatska bila žrtva Miloševićevog režima je značajno usporila naš put u EU. Da nije bilo rata, vjerojatno bismo već 2004. postali članicom EU-a. To je generacije Hrvata spriječilo da sustignu zapadnu Europu“, rekao je Plenković.

Hrvatsko-slovenski granični spor Plenković je opisao kao ozbiljan ali je isto tako naglasio da ga ne treba pretjerano dramatizirati.

„Mi smo mnogo bliži pronalasku rješenja ovog problema nego što se to čini“, rekao je Plenković.

Na kraju razgovora vođenog u Bruxellesu Plenković je naglasio da će Hrvatska do kraja sljedeće godine ispuniti sve kriterije za ulazak u Schengensku zonu.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Miroslav Škoro: Jedino nas rad, emocija i obrazovanje mogu očuvati i zadržati na našoj zemlji

Objavljeno

na

Objavio

Razgovor s dr. sc. Miroslavom Škorom

Već gotovo tri desetljeća Miroslav Škoro zasigurno spada u sam vrh hrvatske glazbe. Od legendarne pjesme „Ne dirajte mi ravnicu“, jedne od neslužbenih himni Domovinskog rata, do danas ovaj Slavonac imotskih korijena, pjevač, skladatelj, poduzetnik i televizijski voditelj ne prestaje uveseljavati svoju publiku novim i novim glazbenim hitovima.

Miroslav Škoro nikada nije skrivao težak početak svoga životnog puta, pa tako ni činjenicu da je prvu gitaru zaradio na baušteli u Njemačkoj. Danas, kad je uspješan glazbenik i poduzetnik, i dalje čvrsto stoji na nogama, pa ga poznanici opisuju kao gospodina koji je, za razliku od mnogih novopečenih glazbenih „zvijezda“, jednostavan i pristupačan čovjek.

Miroslav Škoro krajem prošle godine, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, obranio je doktorsku disertaciju „Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije“. S dr. sc. Miroslavom Škorom razgovarali smo o njegovu glazbenom putu, ali i o nizu drugih životnih, društvenih i političkih pitanja, piše Davor Dijanović / HKV

Ispunio sam obećanje pokojnoj majci da me gitara neće odvući od knjige

Uz pjevače se obično veže stereotip kako je njihov posao isključivo zabavljati publiku. Vi, međutim, nikada niste zapustili svoje formalno obrazovanje, pa ste nedavno i doktorirali. Možete li nam reći nešto više o temi disertacije i o motivima za upis doktorskog studija? Ako se ne varam jednom ste izjavili da je to bio i svojevrsan dug prema Vašoj majci…

Puno je dragih ljudi koji su napravili daleko više, a pri tom prošli sličan put, i na tom su putu ostali dosljedni i uporni. Količina javnosti oko mene jednostavno stavlja u fokus sve čime se bavim, pa tako i disertaciju. Zbog tih ljudi koje sam spomenuo na početku odgovora, a i zbog činjenice da sam to sve napravio dijelom i iz osobnih razloga, nekako mi je neugodno puno pričati o tome jer mi se čini kao da se hvalim, a moje kolege koje su napravile isto ili više nemaju prigodu govoriti o tome.

Ukratko, proces izrade doktorske radnje je obilježen dosljednošću i upornošću i tko to nije radio teško mu je objasniti sve kroz što osoba prolazi u tom procesu. Osim što sam ispunio obećanje pokojnoj majci da me gitara neće odvući od knjige, mislim da sam stvorio preduvjete da neka mlađa i poduzetnija osoba u skoroj budućnosti još kvalitetnije i učinkovitije zaroni u taj čudesni svijet glazbene industrije i autorskih prava. Moj motiv dijelom je bila i želja da pomognem kolegama u shvaćanju sustava i načina na koji on funkcionira. Nije dovoljno, pogotovo u današnje vrijeme, biti samo talentiran, pa čak i radišan. Valja se obrazovati i znati zaštititi svoj talent.

Majci ste posvetili i vrlo emotivnu pjesmu „Majko jedina“. Ta pjesma nesumnjivo je jedna od najljepših pjesmi posvećenih majkama. Zašto ju više ne izvodite na koncertima?

Majka je umrla krajem prosinca 1997. godine, a koncert u Lisinskom bio jesredinom veljače sljedeće godine. Mama je trebala biti na njemu, i tako… Čovjek snuje, Bog odlučuje. Jednostavno sam se na oba koncerta slomio pri izvedbi i odlučio sam da tu pjesmu ne izvodim bez velike potrebe. Probao sam još koji puta misleći da je prošlo dovoljno godina i da mogu prihvatiti njezin odlazak… nije išlo i jednako me je kidalo. Prevelik sam ja emotivac i zato sam bio tako loš u nekim stvarima, posebice u politici.

Optuže nekoga za govor mržnje i onda najgorim oblikom govora mržnje krenu na optuženog

Ocu ste posvetili pjesmu „Putujem sam“, kako je i naslov jednoga od posljednjih albuma, a i iz cjelokupnoga Vašeg opusa jasno je vidljiva privrženost obiteljskim vrijednostima. Kako komentirate sve intenzivnije napade na instituciju braka i obitelji, ne samo u Hrvatskoj, nego i općenito na Zapadu?

Ta salonska dekadentnost, koja se skriva iza velikih riječi i floskula o ovim i onim pravima, je štit iza kojeg se, i s lijeva i s desna, skrivaju ljudi koji uglavnom ne razumiju o čemu govore. Teško se s njima nositi jer su glasni, nepristojni, ponekad bezobrazni i čine sve ono protiv čega se, kao, bore. Optuže nekoga za govor mržnje i onda najgorim oblikom govora mržnje krenu na optuženog.

Sakriju se iza demokracije, pa žele biti i sudac i porota i dželat. Dobar dio njih to čini samo zato jer imaju od toga osobnu korist od raznih svjetskih fundacija, interesnih skupina i ozbiljnih organizacija kojima posao i je da mute vodu oko sebe. Onaj drugi dio ne razumije ništa, pa lupetaju i u tom lupetanju prije ili kasnije nestanu sa scene.

Zagora i Slavonija

Vaši su korijeni u Imotskoj krajini, odakle su se doselili Vaši roditelji. O tome pjevate u pjesmi „Vrime“ („Vrime vrti sve u krug iz kamena tilo i dušu slavonsku“). Koliko ste danas povezani s tim južnim krajem Hrvatske?

Te su veze trajne i neraskidive. Ne može čovjek uteći od svoje krvi i zemlje koja ga je odgojila, kao što ne možeš pobjeći od samog sebe. Kao dijete sam gojen, dok je bilo škole, u Višnjevcu, a kad bi škola prestala, moj bi me pokojni did Marko Gabelica vodio u imotsku krajinu. Ja sve u isto vrijeme razumijem i razumin i svejedno mi je odmara li se ova moja luda glava na kušinu ili na jastuku. Tu i tamo me samo zaboli kad mi vele da moje pjesme ne mogu u programe nekih dalmatinskih postaja jer sam ja kao Slavonac. Ko da sam, rekla bi teta Jela, bože mi oprosti, gubav. Onda se uvijek razveselim kad čujem nekog stranog pjevača u tim programima jer sam siguran da mu je urednik, držeći se proklamiranog stava, izbrojao krvna zrnca i da je dotični pjevač Dalmatinac. Neka naših ljudi!

„Ne diraj mi ravnicu“ – napisao sam pjesmu da ne poludim od muke

Ipak, Vaše su pjesme ponajviše vezane uz slavonsko-srijemsku ravnicu. Kako je uopće nastala legendarna „Ne dirajte mi ravnicu“?

Slavonsko-srijemsko-baranjsku ravnicu, pa čak izričajem i za bunjevačke njive i bosansku posavinu i mađarske palanke. Pjesma je nastala 1989. godine i sljedeće godine će biti tridesetogodišnja slavljenica. Ništa nemam za dodati od onog što se već zna. Meni je u Americi nedostajao Višnjevac, majka, prijatelji, očev grob, Stara Drava, tramvaji… Osijek. Napisao sam pjesmu da ne poludim od muke. Meni su pjesme i inače terapija.

Nije lako biti stranac, to znam iz osobnog iskustva

Iz Hrvatske se danas ponovno masovno iseljava, a iseljavanjem su osobito obuhvaćene upravo Zagora i Slavonija. I o tome ste glazbeno progovorili u pjesmi „Zašto lažu nam u lice“. Kako gledate na uzroke iseljavanja? Jesu li razlozi isključivo ekonomske prirode?

U početku je bilo ekonomskih razloga, a ima ih i danas, ali mi se čini da je ljude obuzelo više neko beznađe, a to je daleko teže popraviti od gospodarstva. Jedan dio odlazi iz čiste znatiželje. Žao mi je tih ljudi i želim im svako dobro. Razumijem da su razočarani bezidejnošću i bezobrazlukom onih koji bi trebali stvoriti uvjete da oni ili njihova djeca ostanu u Hrvatskoj. Narod je bio strpljiv. Čekao je. Borio se, krvario i nadao se. Bilo je razloga zašto je bilo teško. Bio je rat. No, strpljenju je došao kraj i ljudi odoše. Jedino što mogu reći da nije lako biti stranac, to znam iz osobnog iskustva.

Poljuljan sustav vrijednosti

Po struci se ekonomist, a dugo ste godina i u poduzetničkim vodama. Kako gledate na ekonomsku situaciju u Hrvatskoj? Što je „trulo u državi Danskoj“?

“Nešto” je trulo u toj državi, rekao bih. Tako i glasi puni citat, ako se ne varam – nešto je trulo u državi Danskoj. To nešto može biti i sve i ništa. U ovoj našoj je poljuljan sustav vrijednosti što je rezultiralo gubitkom povjerenja. Nemamo povjerenja u institucije, u sudstvo, u valutu, u liječnike, u profesore, u političare… Proizvodnja je uništena, poljoprivreda ne postoji, banaka u vlasništvu gotovo da i nemamo, uvozimo sve, pa i mađarske šunke, i onda ih prodajemo k’o pršut. Okrećemo se uslužnim djelatnostima, ali tu neke druge destinacije i nacije imaju stogodišnja iskustva, pa su bolji, a k tome nam još uvijek nedostaje infrastrukture i sadržaja.

Kada se svemu pridoda zamršena administracija, dobro da je još itko ovdje. Pa, evo, ja želim kupiti neki komadić državne zemlje između svog vinograda i nekog prtenog puta u Vetovu da mogu započeti projekt koji ću sam financirati, i ne ide da se ubiješ. Dva ministarstva, par agencija i 17 suglasnosti mi treba od različitih državnih tijela. Uključujući i Hrvatske željeznice koje moraju potvrditi da tim blatnim šorom kod Kutjeva neće proći pruga. Pola godine se time bakćemo moj geodet i ja. Pola godine! Pa kako će to onda napraviti neki mladi čovjek ili ćaća mu? Isto tako moraš i na otoku. Zakomplicirali smo sve i ne znam kako to razriješiti. Ako smanjimo administraciju i olakšamo procedure, ostadoše ljudi bez posla u državnoj administraciji, pa će i ti otići. Ne valja kako god okreneš.

Ne rade ništa jer tako ne mogu pogriješiti

Kao poduzetnik sigurno imate što reći i o visokim porezima i hiperbirokaciji koja destimulira privatne poduzetničke inicijative?

Pa, da! Evo sam to pokazao na vlastitom primjeru odgovarajući na prošlo pitanje. Ja moram dokazati državi da je vlasnica zemlje i onda pribaviti 17 mišljenja administrativnih tijela te iste države. Pa šta to država ne bi trebala već znati? I to još u 21. stoljeću kada ti policajac na zapadu provuče na ceti vozačku kroz uređaj i istog trenutka zna koliki ti je broj cipela i da si u minusu na tekućem računu. Još je ovo moje beznačajno. Mogu misliti kako je ozbiljnim investitorima, pogotovo ako su domaći. Pred strancima sistem i savije kičmu.

I što je najgore, ne smiješ se ni zalagati za svoj interes. Razapnu te mediji da kršiš javnu nabavu i svi se boje, pa ne rade ništa jer tako ne mogu pogriješiti. S druge strane, kada njemački telekom ima interes u Hrvatskoj dođe kancelar osobno i javno lobira za poslovni interes svojih građana. Svi naši političari hrle stranim veleposlanicima po ideje i savjete, a ne usude se primiti hrvatskog poduzetnika, da se to ne protumači krivo.

Dakle, uloga političara upravo je da se zalaže za interese svojih birača, pa samim tim i poduzetnika, bez obzira jesu li glasali za tog političara ili ne. Kod nas političar prije izbora trči za građanima, a nakon izbora bježi od njih i promijeni broj telefona.

Negativna selekcija

Pred nekoliko godina kupili ste dva vinograda u kutjevačkom kraju, u Mitrovcu i Vetovu, a ove godine proslavili ste, ako se ne varam, drugo Vincekovo. U vrijeme dok drugi napuštaju zemlju, zašto ste se odlučili za ovaj pothvat?

Volim to. Volim zemlju i uživam proizvoditi nešto. Tu sam na svog dida Marka koji je isto imao svoj duhan, loze, pčele, gudine i kravu. On i ja smo spavali u sobi iznad konobe u kojoj je bila kujundžuša. To su mirisi mog djetinjstva. Bez obzira na sve, treba raditi. Jedino nas rad, emocija i obrazovanje mogu očuvati i zadržati na našoj zemlji. Zuluma je bilo i bit će ih, ali i oni prođu. Prošao je ugarski, turski, talijanski, njemački, komunistički, pa i ovaj zadnji četnički, pa će i ovaj politički koji je posljedica negativne selekcije. Ta negativna selekcija ne izbacuje najsposobnije među nama da nas vode, nego sve neke mediokritete koji ne bi znali preživjeti tjedan dana, a da nisu na nečijem budžetu.

Temelj naše vanjske politike je ustupak za ustupkom i tako već stoljećima

Al kako ko prolazio/od njeg malo otkinuo/razne okolo barabe/svi bi ako može džabe/u mom dvorištu (…) Susjede sve viđam rjeđe/ne štima nam oko međe/njima malo pa ih ždere/stalno nekog vraga mjere/ u mom dvorištu. Dakako, ovo su stihovi iz Vaše pjesme „Dvorište“. Ne želim pitati što je ovom pjesmom na humorističan način „pjesnik htio reći“, no u ovome kontekstu pitao bih Vas kako gledate na aktualne granične sporove sa susjednim državama? Je li Hrvatska zaista „nestaško“ u međunarodnim odnosima ili je nešto drugo u pitanju?

Taj tekst je iz 1998. godine. A što reći? Pogledajte kako nam zemlja izgleda na zemljopisnoj karti i pametnom će sve biti jasno. Mi jednostavno nemamo taj imperijalistički gen u sebi. Temelj naše vanjske politike je ustupak za ustupkom i tako već stoljećima. Kad god se donose neke nacionalno važne odluke u Saboru, pola zastupnika izađe van. Sjetite se samo proglašenja neovisnosti, kune, ZERP-a.

Naš nacionalni preporod je bio ilirski, ne hrvatski, mi smo napravili Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti. Mi smo imali jugoslavenski odbor, mi smo srljali kao guske u maglu, mi smo imali mađarone i orjunu. Mi smo imali ustaše i partizane. Na kraju smo mi, čak i po mišljenju nekih hrvatskih intelektualaca i uglednika, ispali najveći fašisti u Europi, a ne oni koji su taj fašizam izmislili, a neki ga i imali do prije 40-tak godina.

Sve smo obezvrijedili i na sve smo pljunuli, a pod krinkom demokracije, te ljudskih i građanskih prava

Svojedobno ste bili i diplomat. Smatrate li da bi se diplomacija trebala čvršće postaviti kad je u pitanju obrana hrvatskih nacionalnih interesa?

Po mom mišljenju, mi moramo, prije svega, imati decidiraniji odnos prema sustavima u našoj zemlji. Obrazovanje je, primjerice, krucijalano za budućnost. Trenutno imamo sustav u kojem se djeca bore s gomilom nepotrebnog gradiva plaćajući instrukcije i za predmete kao što je engleski jezik. Nema veselja u obrazovanju. U sustavu u kojem sam ja bio školujući se u SAD-u, neuspjeh studenta bio je poraz profesora. S druge strane, ne treba zaboraviti da je svojevremeno biti učitelj bila čast i privilegija i da nam je djecu hrvatskom jeziku učio npr. Silvije Strahimir Kranjčević.

Sve smo obezvrijedili i na sve smo pljunuli, a pod krinkom demokracije, te ljudskih i građanskih prava. Sustav za sustavom nam je propadao, pa je tako i u diplomaciji došlo do problema. Jedan od razloga vjerojatno je činjenica da je ministarstvo vanjskih poslova svojevremeno bilo deponij za svakojake kadrove koje bi tamo poslali da ih maknu negdje izvan zemlje. Istovremeno je to oduvijek bilo mjesto za potkusurivanje između stranaka kroz veleposlanička mjesta. Kao i u većini stvari nije izvrsnost mjerilo nego podobnost. Tako se teško radi diplomacija.

Malo je poznato da ste kratko vrijeme radili i kao novinar. Kako ocjenjujete stanje u hrvatskome medijskom prostoru? Je li normalno da imamo ovakvu neuravnoteženost s obzirom na političke preferencije birača?

O novinarima su snimani filmovi. Novinari su mitska bića koja su iznjedrila književnike i državnike, nobelovce.

Novinari su rušili američke predsjednike i uglavnom bili na grudobranima istine. Svojevremeno je bilo fora biti novinarom. Imati zelenu komandosicu, bradu od par dana, pljugu u ustima i u zadimljenim prostorima provoditi vrijeme uz kavu i pokoju rakijicu, pa onda za pisaću mašinu i udri do jutra…

Digitalizacija je donijela promjene koje su sve učinile drugačijim. Svi znaju sve, sve je dostupno stalno niotkuda i na taj je način obezvrijeđno. Podjele koje su u društvu dijelom nametnuli mediji sada su se poput bumeranga vratile tim medijima i svako se zabarikadirao u svoju busiju. Čuvaju ljudi radna mjesta, pišu kako im se sugerira i nema više onog utjecaja i snage kojim su se događale promjene povijesnih razmjera.

Ljudi odlaze, a oni vladaju

Pred oko šest godina razočarani ste se potpuno maknuli iz aktivne politike. Ipak, zanima nas kako komentirate političku situaciju danas u Hrvatskoj? Vidite li na obzoru neku političku snagu koja bi mogla prodrmati ustajalu političku močvaru?

Komentirati našu politiku je uzaludan i jalov posao. Dok ne bude ozbiljnih promjena u načinu na koji biramo vlast, komentiranje je suvišno. Ovo nije politika već jedna vrsta izbornog kalkuliranja u kojem, sad već vrlo vješti ljudi, mogu čistom matematikom sve predvidjeti i izračunati, a sve u skladu sa zakonom.

Unaprijed dogovorenom podjelom izbornog plijena održavaju se na vlasti politike koje su osvjedočeno neučinkovite. No, imaju svoje ljude za sve, pa tako i u medijima, i stvar hoda. Ljudi odlaze, a oni vladaju. Ne vidim neku političku opciju koja bi nešto drmala i protresala, ali vidim pojedince koji imaju potencijal. Hoće li uspjeti, pokazat će vrijeme.

Što sam stariji, sve sam veći problem

Domoljublje je jedna od okosnica Vašega pjevačkog opusa. Zašto se taj pojam danas sve više proskribira i nastoji izjednačiti s pojmovima kao što su „fašizam“, „govor mržnje“ i slično?

Nema problema s mojim pjesmama. Pišem ih tako da se u njima može prepoznati svatko. Problem sam ja. Imenom i prezimenom. Što sam stariji, sve sam veći problem, a kad problem ne možeš riješiti konkretno, onda ga rješavaš ideološki. Smisli se, ili izvuče iz ladice, neki pojam i osobu staviš u opis tog pojma i udri. Neće nitko reći da sam ja ovo ili ono što je u suprotnosti s tim i tim.

Toga nema. Nema spornog zareza u nijednoj od pjesama. Onda ih sve treba, skupa sa mnom, proglasiti govorm mržnje i sve štima. Nije problem kako ja pišem, govorim ili skladam. Problem je kako ja mislim. Optužiti i prozvati nekoga za mišljenje je isključivo stvar ideologije ostrašćenih ljudi koji svoj život provode razmišljajući isključivo o svojoj guzici jer za ništa drugo nisu sposobni.

Laju oni, ali lajem i ja

Vaši koncerti znali su biti otkazivani i opstruirani, a sa sličnim se problemima susreće i Vaš kum Marko Perković Thompson. S druge strane, pjevači poput tzv. Lepe Brene, Bajage ili Miroslava Ilića slobodno nastupaju po hrvatskim gradovima iako su svojedobno davali potporu četništvu. Je li Hrvatska i u tom pogledu „zemlja čudesa“?

Rekoh nedavno u razgovoru za Večernjak da smo zbunjen narod. Kako ne znaju čitati, neki su se u tom tekstu prepoznali, iako ja stvarno ne znam zašto, jer ih spominjao nisam. Govorio sam na generalnoj razini jer i inače nisam sklon prozivati bilo koga i bilo što imenom i prezimenom. Što je tko radio, isto nije moja stvar. Nitko nije dovoljno bogat da kupi vlastitu prošlost, rekao je Oscar Wilde. Neka ljudi slušaju koga hoće i što im je drago. Moje mišljenje je da bi bilo dobro svima dati istu priliku i ne suditi unaprijed, kad smo već kod demokracije i ljudskih prava.

Kada bi primjerice slavonska tamburaška glazba dobila samo istu priliku u količini emitiranja i medijskog prostora kao neki od žanrova kojima pripadaju i oni koje ste spomenuli u pitanju, ja bih bio sretan. To bi bilo pošteno. Pa jel ja tražim puno? Dajte ljudi pjesmi šansu. Ako ne valja, narod će to sam odbaciti. Stoga se derem koliko mogu jer definitivno nismo ravnopravni. Ne daje se u glazbenom i medijkom prostoru svima ista šansa i to je diskriminacija. Mogu lajat po meni koliko hoće, ali je to i dalje istina. Mogao bi podviti rep i uživati u svemu što sam postigao, ali jednostavno neću. To moje neistomišljenike najviše smeta. Laju oni, ali lajem i ja.

Da u Hrvatskoj nije došlo do lustracije, što je jedan od bitnih preduvjeta nacionalne pomirbe, vidljivo je i na području kulture. Ministar Hasanbegović svojedobno je tek zagrebao na površinu „kulturne močvare“ i automatski se našao na streljani kojekakvih „kulturnjačkih“ udruga. Imamo i primjere da se novcem poreznih obveznika financiraju eminentno protuhrvatski pseudoumjetnički projekti. Kako kao čovjek koji djeluje na polju kulture gledate na sve to?

To je meni razumljivo u onom dijelu u kojem ministarstvo ima neku svoju mandatnu ulogu. Ok, ne moramo svi misliti isto. Ja prvi mislim drugačije o nekim stvarima. Pluralizam je ono za što se zalažemo. Način raspodjele sredstava je valjda uređen sukladno zakonima i sve anomalije valja uočiti, otkloniti i, ako treba, procesuirati. Svi mi imamo prava onoliko koliko imaju najmanji i najslabiji među nama, ma koliko god se mi s njihovim mišljenjem ne slagali.

Hoću reći da nemam ništa protiv izdvajanja u te svrhe, ali sam bio zgrožen kada sam vidio kamo sve ti novci idu. Pogotovo kada je u pitanju financiranje privatnih, rekao bih poduzetničkih projekata. Kultura i raznolikost kojom potičemo razvoj društva je jedno, a poduzetništvo i osobni interesi su drugo. Ovi drugi trebaju biti na tržištu i to je to.

Pjesma „Sude mi“ jedan je od Vaših najvećih hitova, a svojedobno je bila kod publike recipirana kao jedan od najsnažnijih simbola otpora haaškome mrcvarenju Hrvatske. Kako komentirate tragični čin pokojnoga generala Slobodana Praljka?

General Praljak sigurno nije svojom gestom htio da ga ja ili bilo tko drugi komentira. Mislim da je uradio ono što je kao čovjek osjećao da mora uraditi, a svatko od nas će o tom činu imati svoju istinu, ali mora biti svjestan da će s tom istinom živjeti i da će s njom umrijeti. Što se tiče pjesme Sude mi, ona svakome nešto znači i ja je ne smijem i ne želim komentirati.

Bez podjela njih nema

Hrvatskoj je danas više nego ikada potrebno jedinstvo, da se mudre glave stave na kup i da se zajedničkim snagama krene graditi bolju Hrvatsku. No, umjesto toga konstantno se potenciraju podjele i otvaraju sad ovi sad oni ideološki frontovi. Kome je to u interesu?

To je u interesu onima koje ovakve podjele održavaju na pozicijama na kojima jesu. Oni se grčevito drže tih podjela i potenciraju ih jer znaju da bez tih podjela nema njih. Naš narod je strpljiv i u stanju je čekati dugo. U stanju je trpjeti dugo, ali nemojte nikada zaboraviti da i tom strpljenju dođe kraj i onda narod nepogrješivo napravi ono što je pravedno. Sjetite se samo koliko je vrema prošlo od 1102. do 1991. godine.

Devedesetih Hrvatsku je karaterizirao pobjednički (viktoriološki) duh, dok smo danas taoci žrtvoslovnog (viktimološkog) mentaliteta i jednog stanja malodušja i gubitka vjere u Hrvatsku. Kako povratiti vjeru u vlastite snage?

Onim istim polugama sustava koji su nas doveli do, kako Vi velite, viktimološkog mentaliteta. Pametni ljudi u našoj znanosti, našoj vjeri našoj politici će to znati napraviti i napraviti će kada za to dođe trenutak. Recimo da u ovom dijeljenju imamo jako loše karte. Treba ih dobro promiješati i ponovno podijeliti.

Volio bih imati snage biti bolji

Koliko je vjera bitna u Vašem životu?

Volio bih imati snage biti bolji. Voli bih steći hrabrosti koja mi ne dostaje da se još čvršće zauzmem za ono što su me naučili djed, majka i moji isusovci koji su me odgojili, kao i fratri s kojima živim po hrvatskim zajednicama diljem svijeta. Često zaboravim razmišljati kao vjernik i to nastojim promijeniti, ali sam slab čovjek, pa me ponese ova naša svakidašnja stvarnost, a u njoj nema vjere.

Vratimo se glazbi. Kako gledate na hrvatsku glazbenu scenu? Postoje li nove mlade snage koje bi izdvojili?

Često me to pitaju. Još uvijek sam aktivan izvođač, diskograf i autor, pa bi svako komentiranje bilo, u najmanju ruku, nepristojno i zasigurno neobjektivno. Pitajte me to ako doživim mirovinu.

Diskriminacija tambure

S Vama u razgovoru nemoguće je ne spomenuti tamburašku glazbu. Kako komentirate stanje u tamburašoj glazbi?

Odgovor je sličan onome na prošlo pitanje. Jedino što mogu reći da taj glazbeni žanr neme jednakopravnost drugih glazbenih izričaja. Diskriminacija tambure će se nastaviti sve dok se ne dogodi ono nužno miješanje i nova podjela karata.

Upravo kroz tamburašku glazbu ispisali ste jedne od najboljih stranice svoje glazbene karijere. Možemo li u budućnosti očekivati ponovni „izlet“ u tamburaške vode?

Mislite klasični tamburaški album?

Da.

Nedavno sam snimio takav album božićnih pjesama. Napravit ću ga opet čim bude razloga za to.

U ožujku pjevat ćete u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski?

Hoću. Planirali smo koncert 21. ožujka, pa je taj već prodan u kratko vrijeme. Sad smo otvorili i koncert sljedećeg dana, 22. ožujka i tu je već otišlo gotovo pola karata. Očito postoji ta kemija između publike, dvorane Lisinski i mene. Jednostavno se volimo tamo naći. To je moguće samo zbog tih divnih ljudi koji dolaze već godinama i hvala im na tom.

Za kraj jedno kratko pitanje: Kad će novi album?

Uffff… najteže pitanje za kraj. Ne znam. Moram se odmaknuti od doktorata, medija, intervjua i otići tražiti razlog za stih. Nije to lako. Nagodinu je 30 godina nastanka pjesme Ne dirajte mi ravnicu i valjalo bi objaviti nekakav album, ali moram biti siguran da je dostojan te pjesme i njezina tridesetog rođendana.

Davor Dijanović / HKV

 

Miroslav Škoro: Dok sam ja pisao ‘Ne dirajte mi ravnicu’ neki su pisali o vrhovnim komandantima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari