Pratite nas

Intervju

Intervju s Tomislavom Karamarkom: ‘Gospodarstvom će upravljati stručnjaci, a ne političari!’

Objavljeno

na

Umjesto da je u prvoj godini provela reforme, Milanovićeva Vlada u zadnjoj godini, mora na još jedan popravni i to u zadnjem ispitnom roku. Ne preostaje joj drugo nego, u zadnjoj godini svoga mandata, povećavati trošarine i uvodit nove namete građanima

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko u subotnjem izdanju Jutarnjeg lista. Razgovor prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Rozite Vuković:

[ad id=”68099″]

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize, došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira na to je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Razgovarali smo u njegovu uredu u središnjici stranke sat vremena nakon što se u utorak vratio sa sastanka na Pantovčaku. Bio je to jedan od rijetkih dana kada se predsjednika HDZ-a moglo „uhvatiti“ u Zagrebu. Stalno je, kaže, na terenu – obilazi stranačke organizacije, priprema strategiju za parlamentarne izbore i zajedno sa suradnicima privodi kraju gospodarski program. Bio je zadovoljan razgovorom s predsjednicom, ali nije skrivao čuđenje što je premijer odbio njen poziv koji je uputila svim čelnicima parlamentarnih stranaka. – Tri i pol godine čekamo da nešto poduzme, a ništa se ne događa. Ne samo da nije provedena, nego nije ni započeta niti jedna prava strukturalna reforma. Svi izlaze iz recesije, a Hrvatska tone i tone. Vrijeme prolazi, a premijer Milanović se zabavlja – kaže Karamarko.

Gotovo dvije godine priča se o gospodarskom programu HDZ-a, a za sada smo vidjeli samo naznake. Kad će biti predstavljen u cijelosti? 

To je opširan, cjelovit i složen program, ne samo ekonomskih, nego i društvenih reformi. Hrvatska je umorna od površnih eksperimenata. Onima koji su pažljivo pratili naš gospodarski forum već sada su jasne smjernice našeg programa. Koristimo pozitivna iskustva drugih, prije svega Slovačke. Naravno, ona se ne mogu primijeniti u potpunosti, zato naši stručnjaci surađuju s njemačkim IFO institutom ne bi li dio tih provjerenih modela prilagodili konkretnim hrvatskim prilikama. Uskoro će naši prijatelji iz Munchena opet doći u Hrvatsku. Sada kada je izvjesno da izbori neće biti do jeseni, sve možemo na miru dotjerati i za kraj ljeta pripremiti još jedan veliki gospodarski forum, gdje ćemo detaljnije predstaviti program. Bio bih sretan kada bi na toj prezentaciji sudjelovali,ne samo stranački stručnjaci i kolege, nego i neovisni eksperti, pa i članovi Vlade na odlasku, jer i njihova negativna iskustva mogu biti dragocjena. Cjelovito predstavljanje pitanje je političke procjene. Onima bolje upućenima jasno je da će se taj program još i u trenutku našeg dolaska na vlast prilagođavati trenutnoj gospodarskoj situaciji.

Ako dođete na vlast, koje su tri ključne reforme koje planirate provesti u prvoj godini mandata? 

Današnja Vlada tvrdi da je usredotočena na štednju. Čak i da je tako, bilo bi pogrešno. Međutim, ta štednja u pravilu završi novim nametima na leđima građana. Naš model je sasvim drukčiji. Kroz reformu porezne politike stimulirat ćemo poduzetništvo i investicije. Uz poticajne mjere zapošljavati mlade, ali i one koji su izgubili posao,a još uvijek su u radnoj snazi. Sudbinu javnih poduzeća neće krojiti političari i državni birokrati i u njima zbrinjavati podobne političke kadrove. Njima će upravljati karijerni menadžeri. Umjesto da opterećuju proračun, ona će, tako vođena, biti konkurentna u međunarodnim okvirima. Tek kada političke uprave zauvijek napuste javna poduzeća, možemo reći da smo izašli iz realsocijalizma. Dakako, za to nam trebaju i stranački neopterećeni i dokazani menadžeri. Mi već sada raspolažemo sa 200-tinjak stranačkih, koalicijskih, vanstranačkih stručnjaka s kojima razgovaramo.

Zašto se HDZ protivi ukidanju županija? 

Kad Milanovićeva Vlada nema što ponuditi biračima, onda i kozmetičke promjene treba podvaliti kao reforme, a regionalizaciju Hrvatske kao ključ za rješenje gospodarske krize. SDP želi ukidati županije jer ne razumije da upravo u njima leži najveći razvojni potencijal. Županije su samoodržive, zaživjele su u narodu, na njih otpada manje od dva posto BDP-a. Zato ih HDZ i njegovi koalicijski partneri neće ukidati, ali će ih racionalizirati, debirokratizirati i učiniti efikasnijima.

Je li razlog protivljenju taj što bi HDZ time mogao izgubiti dio birača. Naime, većina županija je HDZ-ova? 

Ne mogu se oteti dojmu da je i tu posrijedi SDP-ova sitna podvala. Dovoljno je pogledati da samo dva župana dolaze iz redova SDP-a, pa taj prijedlog regionalizacije Hrvatske poprima sasvim novi karakter. Ali ne radi se samo o podvali HDZ-u, nego i SDP-ovim koalicijskim partnerima HNS-u i IDS-u. SDP očito teško podnosi da je u parlamentu višestruko snažniji od svojih koalicijskih partnera, a u županijama inferioran. Sjetite se samo pokušaja da preko odbjeglog Damira Kajina u Istri razbije IDS. S druge strane, ti isti koji bi ukidali županije istovremeno se deklarativno zalažu za decentralizaciju, što je u potpunoj proturječnosti. I na kraju, ali ne manje važno, najčešće sve krene s regionalizacijom, a onda na kraju završi sa zahtjevom za regionalnim parlamentom…

Zašto niste zatražili izglasavanje nepovjerenja Vladi? 

Zato što nemamo većinu u Saboru. A onima koji bi nam u tome mogli pomoći vlastita fotelja je na žalost na prvome mjestu. Dio tih klijentelista svjesno je da im je to posljednji mandat i žele ga iscrpiti do krajnjih granica. Glasovanje o nepovjerenju u takvim okolnostima moglo bi izazvati samo neke PR efekte. Biti opozicija ili pričati samo zato da se čuje – od toga nema koristi.

Ipak bi se radilo o jednom političkom potezu? 

Pokušavali smo biti konstruktivna opozicija, predlagali smo i ukazivali. U konačnici, kada smo prije četiri mjeseca izašli sa smjernicama našeg programa, očekivao sam da će netko iz Vlade nazvati i pitati što radimo. Bio sam spreman na konsenzus. Zašto njemački IFO institut s kojim mi surađujemo ne bi radio i s Vladom? Pa šef IFO instituta, doktor Sinn, rekao je da ne radimo ovaj program za HDZ, nego za Hrvatsku.To je bila dobra prilika i za uspostavu suradnje. Bio sam otvoren, ali nije bio nikakvog signala. Njihova nesposobnost i prepotencija pogubna su kombinacija. Sva njihova kolebanja i njihovu bezidejnost mi smo javno kritizirali. Zato i imamo ovo njihovo stalno nametanje svjetonazorskih i ideoloških tema.

Pa, čini se da više HDZ nameće takve teme? 

Pa nije HDZ micao hrvatski grb s registarskih pločica, bunio se protiv hrvatskih zastava u noći izborne pobjede, rastakao Domovinski rat i njegove vrijednosti, ukidao pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Narede uklanjanje grba s registarskih pločica, a onda za to optuže dizajnere. Nisu dizajneri krivi. Oni su dobili projektni zadatak koji je glasio „napravite rješenje, ali skinite grb“. Ova je Vlada – Vlada kontroverznih i ishitrenih odluka. Vlastite odluke ukidali su u roku od 48 sati ili par mjeseci.

Neki smatraju da vi ne dolazite često u Sabor jer se izbjegavate sučeliti s premijerom? 

Što znači sučeljavanje? Taj čovjek nikad nije suvislo odgovorio ni na jedno pitanje, a da nije izvrijeđao čovjeka koji mu je postavio pitanje. Je li to razina razgovora jednog premijera? Spreman sam i za sučeljavanje, ali kad bude vrijeme za to. Milanović je najprije dužan prezentirati što je njegova Vlada napravila. Objasniti zašto su svi trendovi negativni, a država u dubokoj krizi, zašto je posvađan s cijelim svijetom, zašto ne komunicira s gospodarstvenicima, sindikatima, HUP-om….? Mi ćemo iznijeti naš program, a to koliko ćemo mi biti spretni u nekom verbalnom duelu, koliko radikalnu retoriku ćemo koristiti, pa zar će to riješiti nezaposlenost, iseljavanje mladih, blokirane, ovršene, Švicarce, javni dug…? Od nadmudrivanja s Milanovićem korisnije mi je bilo obići Hrvatsku nekoliko puta i razgovarati s ljudima. Kad sam bio mlađi, puno pari tenisica potrošio sam ‘haklajući’ košarku. I ovo me sada podsjeća na situaciju kada protiv nekoga vodite 20-0, i onda taj koji gubi kaže – hajdemo sada igrati tko prvi zabije koš – pobjednik je.

HDZ od početka podržava prosvjed branitelja u Savskoj 66, a niste predložili novi zakon o braniteljima? 

Podržavamo njihovu namjeru da taj zakon podignu na višu razinu. Koliko ja razumijem, oni žele dodatno zaštiti braniteljsku populaciju, jasno definirati žrtvu i agresora. Brinu ih i vrijeđaju predložene formulacije u kojima branitelj, zamislite, postaje sudionik u oružanom sukobu. Time u stvari štite vjerodostojnosti i autentičnosti događaja iz 90-ih godina, vrijednosti Domovinskog rata. Oni su obranili Hrvatsku i ne dozvoljavaju da se njihovom tadašnjom ulogom netko danas poigrava. Danas postoji taj jedan ignorantski odnos, prije svega premijera Milanovića i ministra Matića prema njima.

Ne može se reći da je bio ignorantski. Prava im nisu ukidana, u početku se pokušalo s njima razgovarati, Đuro Glogoški je bio i s premijerom, ali je to tajio, napravljeni su im brojni ustupci budući da krše zakon. Što je pravi problem? 

Ti zahtjevi se ne smiju banalizirati i svoditi na razinu materijalnih interesa, kako to rade premijer i ministar Matić. Pravi problem je u ministru Matiću, i u odnosu vlasti prema njima i Domovinskom ratu. Ministar Matić ne zna komunicirati s populacijom za koju je zadužen. Pa pogledajte samo što je ispalo oko kuće za invalide i naplate WC-a. Da ne govorim o Milanovićevom susretu s Glogoškim. Sve su to u stvari bili pokušaji denunciranja branitelja iz Savske.

Ne vidite problem u tome što je Glogoški prisvojio državnu kuću u Zaprešiću?

Vlada se ne mora slagati s braniteljima, ali stopostotni ratni invalidi moraju imati brigu vlastitog ministarstva i Vlade. Bez obzira što se ne slažu s prosvjedom, moraju se brinuti o tim ljudima. Oni su za ovu državu dali dijelove svoga tijela i do kraja života spremni su nositi tu žrtvu. Možda je pravo pitanje zašto ta kuća Glogoškom već nije bila ponuđena.

Što je s drugima koji imaju ista prava, zašto bi Glogoški imao prednost? 

I oni ju, naravno, trebaju koristiti. U tome ne smije biti razlike. Za mene su jednaki i oni koji su u Savskoj i oni koji nisu tamo i oni koji se ne slažu s onima u Savskoj. Svima njima Ministarstvo treba biti servis, a ne jedne denuncirati, na račun drugih. Pa, nisu došli prosvjedovati neki navijači.

Smatrate da je taj prosvjed legalan? 

Legalan je jer ga je Vlada svojim nečinjenjem učinila legalnim. Da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi bilo. I sada tvrdim, kada bi ministar Matić podnio ostavku, učinio bi jedan veliki korale u smirivanju napetosti.

Zašto bi Matić trebao dati ostavku? Je li to neka vrsta ucjene? 

Nije to nikakva ucjena. Kažem, da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi ni bilo. Ali ova Vlada to ne razumije. Premijer i ministar natječu se tko će se više inatiti s braniteljima u Savskoj. Nikad ne bih dozvolio da se zbog mene netko 170 dana smrzava u šatoru. Dao bih ostavku.

Prigovarate da vam se nameću ideološke teme, ali najviše vi govorite o 2. svjetskom ratu, partizanima, Titu… Ne sjećam se da se o tome govorilo na SDP-ovim skupovima, čula sam ih samo na vašima? 

Čekajte malo! Prvo što su napravili, kada su preuzeli vlast, ukinuli su pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Kad ste zadnji put čuli da su se distancirali od komunističkog totalitarizma? Naprotiv, štitili su zločine iz tog razdoblja izglasavajući Lex Perković. Mi smo se u međuvremenu nebrojeno puta distancirali od svih tipova totalitarizma, i nacističkog i fašističkog i komunističkog. Čak je i gospodin Goldstein u zadnje vrijeme revidirao svoje stavove i napravio distinkciju između antifašizma i titoizma. Jedino ga partija još uporno veliča. Odbija taj mračni period od ’45. do ’90. godine nazvati pravim imenom i priznati da smo živjeli u komunističkoj diktaturi i da u toj diktaturi nije bilo vrijednosti kojima bi se trebali ponositi. Oni i ne znaju objasniti zašto su za Tita, pa kažu da su razlozi emotivni. Žrtvama totalitarizma jednoumlje i represija nisu bili nimalo zabavni. Što se tiče mojih govora, vodim računa o prigodi. Bilo bi neprikladno da na obilježavanju 25. godišnjice HDZ-a govorim samo o sadašnjosti i budućnosti, kada je to vrijeme da se prisjetimo predsjednika Tuđmana, ostalih utemeljitelja, branitelja, Domovinskog rata… Druga je stvar što provladini mediji iz nekog govora koji je dominantno posvećen gospodarstvu ciljano izvuku samo svjetonazorske poruke.

Ipak, ne možemo odvojiti vaše govore na one za vaše članove i za širu javnost? 

Neki bi silom htjeli da potpuno zanemarimo svjetonazorske poruke, a zaboravljaju da je zastupanje svjetonazora i određenih društvenih vrijednosti smisao postojanja političkih stranaka. Osim toga, HDZ se iznimno ponosi onime što zastupa, nastao je kako bi te vrijednosti što glasnije promovirao, a ne o njima šutio.

Jesu li u pravu oni koji vam prigovaraju da je vaša retorika preradikalna?

Jeste li čuli retoriku naših kolega pučana iz drugih zemalja EU kada govore na predizbornim i stranačkim skupovima? Ja samo otvoreno govorim ono što ljudi vide i percipiraju kao probleme. To je naprosto istina, drugo je pitanje je li ona za nekoga radikalna ili ne.

Što bi onda za vas bilo radikalno? 

Radikalno bi bilo kad bi se ja ili netko iz stranke zalagao za neke ekstremne stavove, poput Jobbika u Mađarskoj. Mi pripadamo desnom centru, narodnjacima, pučanima europske orijentacije. I u Europi se štiti nacionalni identitet i dignitet vlastitog naroda. Jedno vrijeme smo počeli gubiti svoj identitet. Sada smo u središte ponovno vratili domoljublje, poštenje, radišnost i znanje. Nulta tolerancija na korupciju, kriminal, nepotizam… Tko to krši, leti van.

Zašto stalno govorite da Hrvatsku danas vode oni koji je nisu htjeli, željeli, ni voljeli. Koje je po vama mjerilo ljubavi za Hrvatsku? 

Kada netko uporno relativizira Domovinski rat kao temelj hrvatske slobode i samostalnosti, ne uvažava hrvatske branitelje, domoljubne osjećaje proglašava nazadnima, kada mu smetaju hrvatske zastave u noći izborne pobjede, kada omalovažava hrvatske sportske reprezentativce i utakmice nacionalne vrste, kada marginalizira i izbjegava obilježavanja povijesnih događaja, kada ukida grb s registarske pločice, kada umjesto Pelješkog mosta gura koridor kroz BiH – što zaključiti i kako to nazvati. Domovinski rat je za mene temelj suvremene Hrvatske. Zato mi je stalo da zaštitimo te vrijednosti Domovinskog rata. A oni ih stalno rastaču jer još nisu raskrstili s Titom i njegovom diktaturom. I sad ispada da ja, koji se bavim programom za budućnost, ideologiziram i bavim se prošlošću. Neka svatko Hrvatsku voli na svoj način, ali neka ju voli.To je najmanje što su zaslužili oni koji su za nju dali život.

Rekli ste da ćete, kad dođete na vlast, provesti lustraciju. Ostajete li pri tome i što ste pod tim mislili? 

Za mene je danas lustracija promjena društvene klime. Krenimo od toga da osudimo svaki totalitarizam i da poštujemo rezolucije EU, jer u njima sve piše.

Ni HDZ, ni SDP, a ni druge stranke ne mogu se pohvaliti unutarstranačkom demokracijom? Jeste li pogriješili u odnosu na neke članove koji su izbačeni ili su sami napustili stranku? 

Moj zamjenik je sam otišao, a gospođa Kosor je bila pod stegovnim postupkom zbog izjava koje su bile u konfrontaciji s politikom stranke. Ne mislim da je unutarstranačka demokracija uporno stranci slati poruke putem medija, umjesto to činiti u legalnim tijelima stranke gdje svi mogu red ono što žele. Meni je žao svakog člana kojeg HDZ izgubi. Međutim, teško je katkada uskladiti interese stranke s osobnim ambicijama i svjetonazorskim neslaganjima pojedinaca. I ta ambicija je legitimna, ali ne na štetu stranke. Kad govorimo o demokratičnosti, svaka stranka ima svoj Statut i kodeks ponašanja. Imamo istu stranačku knjižicu, pa prema tome postoji kvantum ideja i ideala koji su zajednički. O Statut se ogriješiš ili ne. Nijedna stranka ne može dopustiti anarhiju.

Jeste li vi i Milanović slični po pitanju vođenja stranki? 

Između mene i Milanovića bezbroj je razlika, a ključna je da, za razliku od njega, ako čujem bolje argumente, ja svoje mišljenje mogu i promijeniti. Potičem ljude s kojima radim da iskažu svoje mišljenje. To će vam potvrditi svi moji kolege i suradnici.

U slučaju izvanrednih izbora u Zagrebu, hoćete li podržati M. Bandića ili ćete imati svog kandidata? 

HDZ neće ni na koji način provocirati prijevremene izbore. Zagrepčani kroz prirez i razne poreze skupo plaćaju život u Zagrebu i nisu zaslužili da u Zagrebu netko uporno generira krizu i potiče disfunkcionalnost. Kad dođe vrijeme redovitih izbora, mi ćemo se kao stranka viteški boriti za vlastiti koncept upravljanja Zagrebom. Već sada promišljamo o više kandidata. Nekoliko stranačkih i dva izvanstranačka, ali ne bih za sada o imenima.

Ako Upravni sud odluči da je rad glavnog tajnika Milijana Brkića plagijat, hoće li biti mjesta za njega u eventualnoj budućoj Vladi? 

Čvrsto sam uvjeren da kolega Brkić nije učinio ništa nezakonito. Dugo ga i dobro poznajem, uvjeren sam da je u njegovom slučaju posrijedi politički obračun. On je bio spreman poginuti za Hrvatsku i za njega će u mom timu uvijek biti mjesta.

Hoćete red da se nikada ne posvađate ili da vas nikada nije naljutio? 

Ne sjećam se da me ikada naljutio. S njim se ne mogu posvađati. Znate kakav je naš odnos? Poznajemo se 23 godine, a on meni još uvijek govori ‘vi’.

Možda zato što ste mu uvijek bili šef? 

Tu oduvijek postoji jedan odnos međusobnog uvažavanja. Neću nikada zaboraviti, kad sam bio pomoćnik ministra i kad smo rješavali stambene probleme naših branitelja – specijalaca. I on je bio među njima. Bilo je to nakon Oluje. Stavio sam mu na stol ključeve njegovog novog stana. Nije ih htio uzeti dok udovica našeg poginulog prijatelja nije dobila stan. Mogu o njemu pričati što žele oni koji ga ne poznaju. Mi smo danas ne samo suradnici, nego i prijatelji iako mediji svaki dan pišu da smo u svađi. Već unaprijed znam kako će reagirati u pojedinom trenutku. Nema nepredvidivosti, a to je u politici važno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari