Pratite nas

Intervju

Intervju s Tomislavom Karamarkom: ‘Gospodarstvom će upravljati stručnjaci, a ne političari!’

Objavljeno

na

Umjesto da je u prvoj godini provela reforme, Milanovićeva Vlada u zadnjoj godini, mora na još jedan popravni i to u zadnjem ispitnom roku. Ne preostaje joj drugo nego, u zadnjoj godini svoga mandata, povećavati trošarine i uvodit nove namete građanima

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko u subotnjem izdanju Jutarnjeg lista. Razgovor prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Rozite Vuković:

[ad id=”68099″]

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize, došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira na to je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Razgovarali smo u njegovu uredu u središnjici stranke sat vremena nakon što se u utorak vratio sa sastanka na Pantovčaku. Bio je to jedan od rijetkih dana kada se predsjednika HDZ-a moglo „uhvatiti“ u Zagrebu. Stalno je, kaže, na terenu – obilazi stranačke organizacije, priprema strategiju za parlamentarne izbore i zajedno sa suradnicima privodi kraju gospodarski program. Bio je zadovoljan razgovorom s predsjednicom, ali nije skrivao čuđenje što je premijer odbio njen poziv koji je uputila svim čelnicima parlamentarnih stranaka. – Tri i pol godine čekamo da nešto poduzme, a ništa se ne događa. Ne samo da nije provedena, nego nije ni započeta niti jedna prava strukturalna reforma. Svi izlaze iz recesije, a Hrvatska tone i tone. Vrijeme prolazi, a premijer Milanović se zabavlja – kaže Karamarko.

Gotovo dvije godine priča se o gospodarskom programu HDZ-a, a za sada smo vidjeli samo naznake. Kad će biti predstavljen u cijelosti? 

To je opširan, cjelovit i složen program, ne samo ekonomskih, nego i društvenih reformi. Hrvatska je umorna od površnih eksperimenata. Onima koji su pažljivo pratili naš gospodarski forum već sada su jasne smjernice našeg programa. Koristimo pozitivna iskustva drugih, prije svega Slovačke. Naravno, ona se ne mogu primijeniti u potpunosti, zato naši stručnjaci surađuju s njemačkim IFO institutom ne bi li dio tih provjerenih modela prilagodili konkretnim hrvatskim prilikama. Uskoro će naši prijatelji iz Munchena opet doći u Hrvatsku. Sada kada je izvjesno da izbori neće biti do jeseni, sve možemo na miru dotjerati i za kraj ljeta pripremiti još jedan veliki gospodarski forum, gdje ćemo detaljnije predstaviti program. Bio bih sretan kada bi na toj prezentaciji sudjelovali,ne samo stranački stručnjaci i kolege, nego i neovisni eksperti, pa i članovi Vlade na odlasku, jer i njihova negativna iskustva mogu biti dragocjena. Cjelovito predstavljanje pitanje je političke procjene. Onima bolje upućenima jasno je da će se taj program još i u trenutku našeg dolaska na vlast prilagođavati trenutnoj gospodarskoj situaciji.

Ako dođete na vlast, koje su tri ključne reforme koje planirate provesti u prvoj godini mandata? 

Današnja Vlada tvrdi da je usredotočena na štednju. Čak i da je tako, bilo bi pogrešno. Međutim, ta štednja u pravilu završi novim nametima na leđima građana. Naš model je sasvim drukčiji. Kroz reformu porezne politike stimulirat ćemo poduzetništvo i investicije. Uz poticajne mjere zapošljavati mlade, ali i one koji su izgubili posao,a još uvijek su u radnoj snazi. Sudbinu javnih poduzeća neće krojiti političari i državni birokrati i u njima zbrinjavati podobne političke kadrove. Njima će upravljati karijerni menadžeri. Umjesto da opterećuju proračun, ona će, tako vođena, biti konkurentna u međunarodnim okvirima. Tek kada političke uprave zauvijek napuste javna poduzeća, možemo reći da smo izašli iz realsocijalizma. Dakako, za to nam trebaju i stranački neopterećeni i dokazani menadžeri. Mi već sada raspolažemo sa 200-tinjak stranačkih, koalicijskih, vanstranačkih stručnjaka s kojima razgovaramo.

Zašto se HDZ protivi ukidanju županija? 

Kad Milanovićeva Vlada nema što ponuditi biračima, onda i kozmetičke promjene treba podvaliti kao reforme, a regionalizaciju Hrvatske kao ključ za rješenje gospodarske krize. SDP želi ukidati županije jer ne razumije da upravo u njima leži najveći razvojni potencijal. Županije su samoodržive, zaživjele su u narodu, na njih otpada manje od dva posto BDP-a. Zato ih HDZ i njegovi koalicijski partneri neće ukidati, ali će ih racionalizirati, debirokratizirati i učiniti efikasnijima.

Je li razlog protivljenju taj što bi HDZ time mogao izgubiti dio birača. Naime, većina županija je HDZ-ova? 

Ne mogu se oteti dojmu da je i tu posrijedi SDP-ova sitna podvala. Dovoljno je pogledati da samo dva župana dolaze iz redova SDP-a, pa taj prijedlog regionalizacije Hrvatske poprima sasvim novi karakter. Ali ne radi se samo o podvali HDZ-u, nego i SDP-ovim koalicijskim partnerima HNS-u i IDS-u. SDP očito teško podnosi da je u parlamentu višestruko snažniji od svojih koalicijskih partnera, a u županijama inferioran. Sjetite se samo pokušaja da preko odbjeglog Damira Kajina u Istri razbije IDS. S druge strane, ti isti koji bi ukidali županije istovremeno se deklarativno zalažu za decentralizaciju, što je u potpunoj proturječnosti. I na kraju, ali ne manje važno, najčešće sve krene s regionalizacijom, a onda na kraju završi sa zahtjevom za regionalnim parlamentom…

Zašto niste zatražili izglasavanje nepovjerenja Vladi? 

Zato što nemamo većinu u Saboru. A onima koji bi nam u tome mogli pomoći vlastita fotelja je na žalost na prvome mjestu. Dio tih klijentelista svjesno je da im je to posljednji mandat i žele ga iscrpiti do krajnjih granica. Glasovanje o nepovjerenju u takvim okolnostima moglo bi izazvati samo neke PR efekte. Biti opozicija ili pričati samo zato da se čuje – od toga nema koristi.

Ipak bi se radilo o jednom političkom potezu? 

Pokušavali smo biti konstruktivna opozicija, predlagali smo i ukazivali. U konačnici, kada smo prije četiri mjeseca izašli sa smjernicama našeg programa, očekivao sam da će netko iz Vlade nazvati i pitati što radimo. Bio sam spreman na konsenzus. Zašto njemački IFO institut s kojim mi surađujemo ne bi radio i s Vladom? Pa šef IFO instituta, doktor Sinn, rekao je da ne radimo ovaj program za HDZ, nego za Hrvatsku.To je bila dobra prilika i za uspostavu suradnje. Bio sam otvoren, ali nije bio nikakvog signala. Njihova nesposobnost i prepotencija pogubna su kombinacija. Sva njihova kolebanja i njihovu bezidejnost mi smo javno kritizirali. Zato i imamo ovo njihovo stalno nametanje svjetonazorskih i ideoloških tema.

Pa, čini se da više HDZ nameće takve teme? 

Pa nije HDZ micao hrvatski grb s registarskih pločica, bunio se protiv hrvatskih zastava u noći izborne pobjede, rastakao Domovinski rat i njegove vrijednosti, ukidao pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Narede uklanjanje grba s registarskih pločica, a onda za to optuže dizajnere. Nisu dizajneri krivi. Oni su dobili projektni zadatak koji je glasio „napravite rješenje, ali skinite grb“. Ova je Vlada – Vlada kontroverznih i ishitrenih odluka. Vlastite odluke ukidali su u roku od 48 sati ili par mjeseci.

Neki smatraju da vi ne dolazite često u Sabor jer se izbjegavate sučeliti s premijerom? 

Što znači sučeljavanje? Taj čovjek nikad nije suvislo odgovorio ni na jedno pitanje, a da nije izvrijeđao čovjeka koji mu je postavio pitanje. Je li to razina razgovora jednog premijera? Spreman sam i za sučeljavanje, ali kad bude vrijeme za to. Milanović je najprije dužan prezentirati što je njegova Vlada napravila. Objasniti zašto su svi trendovi negativni, a država u dubokoj krizi, zašto je posvađan s cijelim svijetom, zašto ne komunicira s gospodarstvenicima, sindikatima, HUP-om….? Mi ćemo iznijeti naš program, a to koliko ćemo mi biti spretni u nekom verbalnom duelu, koliko radikalnu retoriku ćemo koristiti, pa zar će to riješiti nezaposlenost, iseljavanje mladih, blokirane, ovršene, Švicarce, javni dug…? Od nadmudrivanja s Milanovićem korisnije mi je bilo obići Hrvatsku nekoliko puta i razgovarati s ljudima. Kad sam bio mlađi, puno pari tenisica potrošio sam ‘haklajući’ košarku. I ovo me sada podsjeća na situaciju kada protiv nekoga vodite 20-0, i onda taj koji gubi kaže – hajdemo sada igrati tko prvi zabije koš – pobjednik je.

HDZ od početka podržava prosvjed branitelja u Savskoj 66, a niste predložili novi zakon o braniteljima? 

Podržavamo njihovu namjeru da taj zakon podignu na višu razinu. Koliko ja razumijem, oni žele dodatno zaštiti braniteljsku populaciju, jasno definirati žrtvu i agresora. Brinu ih i vrijeđaju predložene formulacije u kojima branitelj, zamislite, postaje sudionik u oružanom sukobu. Time u stvari štite vjerodostojnosti i autentičnosti događaja iz 90-ih godina, vrijednosti Domovinskog rata. Oni su obranili Hrvatsku i ne dozvoljavaju da se njihovom tadašnjom ulogom netko danas poigrava. Danas postoji taj jedan ignorantski odnos, prije svega premijera Milanovića i ministra Matića prema njima.

Ne može se reći da je bio ignorantski. Prava im nisu ukidana, u početku se pokušalo s njima razgovarati, Đuro Glogoški je bio i s premijerom, ali je to tajio, napravljeni su im brojni ustupci budući da krše zakon. Što je pravi problem? 

Ti zahtjevi se ne smiju banalizirati i svoditi na razinu materijalnih interesa, kako to rade premijer i ministar Matić. Pravi problem je u ministru Matiću, i u odnosu vlasti prema njima i Domovinskom ratu. Ministar Matić ne zna komunicirati s populacijom za koju je zadužen. Pa pogledajte samo što je ispalo oko kuće za invalide i naplate WC-a. Da ne govorim o Milanovićevom susretu s Glogoškim. Sve su to u stvari bili pokušaji denunciranja branitelja iz Savske.

Ne vidite problem u tome što je Glogoški prisvojio državnu kuću u Zaprešiću?

Vlada se ne mora slagati s braniteljima, ali stopostotni ratni invalidi moraju imati brigu vlastitog ministarstva i Vlade. Bez obzira što se ne slažu s prosvjedom, moraju se brinuti o tim ljudima. Oni su za ovu državu dali dijelove svoga tijela i do kraja života spremni su nositi tu žrtvu. Možda je pravo pitanje zašto ta kuća Glogoškom već nije bila ponuđena.

Što je s drugima koji imaju ista prava, zašto bi Glogoški imao prednost? 

I oni ju, naravno, trebaju koristiti. U tome ne smije biti razlike. Za mene su jednaki i oni koji su u Savskoj i oni koji nisu tamo i oni koji se ne slažu s onima u Savskoj. Svima njima Ministarstvo treba biti servis, a ne jedne denuncirati, na račun drugih. Pa, nisu došli prosvjedovati neki navijači.

Smatrate da je taj prosvjed legalan? 

Legalan je jer ga je Vlada svojim nečinjenjem učinila legalnim. Da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi bilo. I sada tvrdim, kada bi ministar Matić podnio ostavku, učinio bi jedan veliki korale u smirivanju napetosti.

Zašto bi Matić trebao dati ostavku? Je li to neka vrsta ucjene? 

Nije to nikakva ucjena. Kažem, da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi ni bilo. Ali ova Vlada to ne razumije. Premijer i ministar natječu se tko će se više inatiti s braniteljima u Savskoj. Nikad ne bih dozvolio da se zbog mene netko 170 dana smrzava u šatoru. Dao bih ostavku.

Prigovarate da vam se nameću ideološke teme, ali najviše vi govorite o 2. svjetskom ratu, partizanima, Titu… Ne sjećam se da se o tome govorilo na SDP-ovim skupovima, čula sam ih samo na vašima? 

Čekajte malo! Prvo što su napravili, kada su preuzeli vlast, ukinuli su pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Kad ste zadnji put čuli da su se distancirali od komunističkog totalitarizma? Naprotiv, štitili su zločine iz tog razdoblja izglasavajući Lex Perković. Mi smo se u međuvremenu nebrojeno puta distancirali od svih tipova totalitarizma, i nacističkog i fašističkog i komunističkog. Čak je i gospodin Goldstein u zadnje vrijeme revidirao svoje stavove i napravio distinkciju između antifašizma i titoizma. Jedino ga partija još uporno veliča. Odbija taj mračni period od ’45. do ’90. godine nazvati pravim imenom i priznati da smo živjeli u komunističkoj diktaturi i da u toj diktaturi nije bilo vrijednosti kojima bi se trebali ponositi. Oni i ne znaju objasniti zašto su za Tita, pa kažu da su razlozi emotivni. Žrtvama totalitarizma jednoumlje i represija nisu bili nimalo zabavni. Što se tiče mojih govora, vodim računa o prigodi. Bilo bi neprikladno da na obilježavanju 25. godišnjice HDZ-a govorim samo o sadašnjosti i budućnosti, kada je to vrijeme da se prisjetimo predsjednika Tuđmana, ostalih utemeljitelja, branitelja, Domovinskog rata… Druga je stvar što provladini mediji iz nekog govora koji je dominantno posvećen gospodarstvu ciljano izvuku samo svjetonazorske poruke.

Ipak, ne možemo odvojiti vaše govore na one za vaše članove i za širu javnost? 

Neki bi silom htjeli da potpuno zanemarimo svjetonazorske poruke, a zaboravljaju da je zastupanje svjetonazora i određenih društvenih vrijednosti smisao postojanja političkih stranaka. Osim toga, HDZ se iznimno ponosi onime što zastupa, nastao je kako bi te vrijednosti što glasnije promovirao, a ne o njima šutio.

Jesu li u pravu oni koji vam prigovaraju da je vaša retorika preradikalna?

Jeste li čuli retoriku naših kolega pučana iz drugih zemalja EU kada govore na predizbornim i stranačkim skupovima? Ja samo otvoreno govorim ono što ljudi vide i percipiraju kao probleme. To je naprosto istina, drugo je pitanje je li ona za nekoga radikalna ili ne.

Što bi onda za vas bilo radikalno? 

Radikalno bi bilo kad bi se ja ili netko iz stranke zalagao za neke ekstremne stavove, poput Jobbika u Mađarskoj. Mi pripadamo desnom centru, narodnjacima, pučanima europske orijentacije. I u Europi se štiti nacionalni identitet i dignitet vlastitog naroda. Jedno vrijeme smo počeli gubiti svoj identitet. Sada smo u središte ponovno vratili domoljublje, poštenje, radišnost i znanje. Nulta tolerancija na korupciju, kriminal, nepotizam… Tko to krši, leti van.

Zašto stalno govorite da Hrvatsku danas vode oni koji je nisu htjeli, željeli, ni voljeli. Koje je po vama mjerilo ljubavi za Hrvatsku? 

Kada netko uporno relativizira Domovinski rat kao temelj hrvatske slobode i samostalnosti, ne uvažava hrvatske branitelje, domoljubne osjećaje proglašava nazadnima, kada mu smetaju hrvatske zastave u noći izborne pobjede, kada omalovažava hrvatske sportske reprezentativce i utakmice nacionalne vrste, kada marginalizira i izbjegava obilježavanja povijesnih događaja, kada ukida grb s registarske pločice, kada umjesto Pelješkog mosta gura koridor kroz BiH – što zaključiti i kako to nazvati. Domovinski rat je za mene temelj suvremene Hrvatske. Zato mi je stalo da zaštitimo te vrijednosti Domovinskog rata. A oni ih stalno rastaču jer još nisu raskrstili s Titom i njegovom diktaturom. I sad ispada da ja, koji se bavim programom za budućnost, ideologiziram i bavim se prošlošću. Neka svatko Hrvatsku voli na svoj način, ali neka ju voli.To je najmanje što su zaslužili oni koji su za nju dali život.

Rekli ste da ćete, kad dođete na vlast, provesti lustraciju. Ostajete li pri tome i što ste pod tim mislili? 

Za mene je danas lustracija promjena društvene klime. Krenimo od toga da osudimo svaki totalitarizam i da poštujemo rezolucije EU, jer u njima sve piše.

Ni HDZ, ni SDP, a ni druge stranke ne mogu se pohvaliti unutarstranačkom demokracijom? Jeste li pogriješili u odnosu na neke članove koji su izbačeni ili su sami napustili stranku? 

Moj zamjenik je sam otišao, a gospođa Kosor je bila pod stegovnim postupkom zbog izjava koje su bile u konfrontaciji s politikom stranke. Ne mislim da je unutarstranačka demokracija uporno stranci slati poruke putem medija, umjesto to činiti u legalnim tijelima stranke gdje svi mogu red ono što žele. Meni je žao svakog člana kojeg HDZ izgubi. Međutim, teško je katkada uskladiti interese stranke s osobnim ambicijama i svjetonazorskim neslaganjima pojedinaca. I ta ambicija je legitimna, ali ne na štetu stranke. Kad govorimo o demokratičnosti, svaka stranka ima svoj Statut i kodeks ponašanja. Imamo istu stranačku knjižicu, pa prema tome postoji kvantum ideja i ideala koji su zajednički. O Statut se ogriješiš ili ne. Nijedna stranka ne može dopustiti anarhiju.

Jeste li vi i Milanović slični po pitanju vođenja stranki? 

Između mene i Milanovića bezbroj je razlika, a ključna je da, za razliku od njega, ako čujem bolje argumente, ja svoje mišljenje mogu i promijeniti. Potičem ljude s kojima radim da iskažu svoje mišljenje. To će vam potvrditi svi moji kolege i suradnici.

U slučaju izvanrednih izbora u Zagrebu, hoćete li podržati M. Bandića ili ćete imati svog kandidata? 

HDZ neće ni na koji način provocirati prijevremene izbore. Zagrepčani kroz prirez i razne poreze skupo plaćaju život u Zagrebu i nisu zaslužili da u Zagrebu netko uporno generira krizu i potiče disfunkcionalnost. Kad dođe vrijeme redovitih izbora, mi ćemo se kao stranka viteški boriti za vlastiti koncept upravljanja Zagrebom. Već sada promišljamo o više kandidata. Nekoliko stranačkih i dva izvanstranačka, ali ne bih za sada o imenima.

Ako Upravni sud odluči da je rad glavnog tajnika Milijana Brkića plagijat, hoće li biti mjesta za njega u eventualnoj budućoj Vladi? 

Čvrsto sam uvjeren da kolega Brkić nije učinio ništa nezakonito. Dugo ga i dobro poznajem, uvjeren sam da je u njegovom slučaju posrijedi politički obračun. On je bio spreman poginuti za Hrvatsku i za njega će u mom timu uvijek biti mjesta.

Hoćete red da se nikada ne posvađate ili da vas nikada nije naljutio? 

Ne sjećam se da me ikada naljutio. S njim se ne mogu posvađati. Znate kakav je naš odnos? Poznajemo se 23 godine, a on meni još uvijek govori ‘vi’.

Možda zato što ste mu uvijek bili šef? 

Tu oduvijek postoji jedan odnos međusobnog uvažavanja. Neću nikada zaboraviti, kad sam bio pomoćnik ministra i kad smo rješavali stambene probleme naših branitelja – specijalaca. I on je bio među njima. Bilo je to nakon Oluje. Stavio sam mu na stol ključeve njegovog novog stana. Nije ih htio uzeti dok udovica našeg poginulog prijatelja nije dobila stan. Mogu o njemu pričati što žele oni koji ga ne poznaju. Mi smo danas ne samo suradnici, nego i prijatelji iako mediji svaki dan pišu da smo u svađi. Već unaprijed znam kako će reagirati u pojedinom trenutku. Nema nepredvidivosti, a to je u politici važno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti za uvjetovanje izmjena Ustava BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost?

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slaven Raguž u intervjuu za Dnevnik.ba govori o izbornom rezultatu stranke koju vodi, ciljevima HRS-a u nadolazećem mandatu, izboru Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ali i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Gospodine Raguž, jeste li zadovoljni izbornim rezultatima HRS-a?

Trebao bih biti zadovoljan. HRS je sebi zacrtao kao cilj ulazak u Skupštine županija u sve tri županije sa hrvatskom većinom, što smo i uspjeli. Osobito, kad vidite da smo iza sebe ostavili stranke koje su raspolagale sa stotinama tisuća KM, neskrivenom podrškom medija, međunarodne zajednice, lobističkih skupina i dr., moramo biti ponosni na napravljeno, jer smo sve napravili isključivo svojim resursima. Međutim, zašto nema mjesta zadovoljstvu. Iz prostog razloga što cijeli izborni proces je bio festival korupcije, inženjeringa i prijevare. Doveli smo se u situaciju da su isti ljudi koji su 4 godine protratili u vlasti ne samo da su nagrađeni još jednim mandatom, nego su dobili više glasova nego ikada. Kao što sam i predviđao, velika apstinencija birača ostavila je dovoljno prostora za malverzacije iza 19.00 sati, tako da ćemo ponovno imati u Parlamentima ljude koji riječi nisu rekli, ljude koji primaju izdašne plaće za nerad, ljude koji zaborave da su predstavnici hrvatskog naroda u trenutku kada iziđu iz tunela ispod Ivana prema Sarajevu. Imamo ljude kojima će ovo biti 6., 7. ili ne znam ni ja više koji mandat po redu. Meni je to nepojmljivo. Potpuni izostanak političke odgovornosti. Dodajte ovome kriminal s kojim je nametnut Željko Komšić, eto odgovora zašto nema mjesta zadovoljstvu, unatoč HRS-ovom rezultatu.

Kakvo će sada biti djelovanje HRS-a? Hoćete li ulaziti u vlast i u jednoj od županija?

Ne treba uopće o tome razmišljati, budući da je HDZ BiH osvojio većine u HBŽ i ZHŽ, a u HNŽ zajedno sa svojim vječnim koalicijskim partnerom SDA mogu samostalno imenovati Vladu. Što se tiče našeg djelovanja, mi ćemo se sada posvetiti širenju infrastrukture, budući da imamo zahtjeve iz cijele BiH za organizacijom općinskih odbora. Radom u Skupštinama moramo opravdati povjerenje naših birača putem prijedloga zakona, inicijativama i dr. Dobili smo mogućnost izlaska na pozornicu i to ne smijemo prokockati. Sad je do nas.

Što trebaju biti prioritetu nove vlasti u županijama s hrvatskom većinom?

Radit će se vjerojatno o starim-novim vlastima. Prioritet bi moralo biti djelovanje na širenju i zaštiti županijskih nadležnosti. Županije su naši entiteti i kao takvi se moramo ponašati. Ne dopuštati oduzimanje ovlasti od strane Federacije, osobito kada se radi o organskim zakonima. Dalje, raditi na financijskoj neovisnosti i djelovanju u smjeru povećanja povrata javnih sredstava u županije, na štetu Federacije. Jedna od prvih stvari koje ćemo mi pokrenuti je povrat protupravno oduzetog vlasništva javnih poduzeća od strane Federacije. Na ovaj način će se stvoriti temelji za gospodarsko socijalne reforme, kako bi proračunska sredstva bivala korištena za razvoj, a ne kupovinu socijalnog mira.

Kako gledate na izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva?

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost? Nametanje Željka Komšića je izvrsna prigoda za konačan dogovor o konceptu BiH kao države između tri naroda ili konačan razlaz, jer je više nego očigledno kako većinski narod ne želi BiH u kojoj ćemo svi biti ravnopravni.

Podržavate li stav Dragana Čovića da stranke HNS-a neće ulaziti u vlast dok se ne izmijeni Izborni zakon?

Ne slažem se sa tim stavom. Ne možete danas tražiti i uvjetovati izmjene Izbornog zakona, a jučer ste aktivno sudjelovali u izbornom procesu po pravilima tog istog zakona. Problem Izbornog zakona nije od jučer. Zašto nismo bojkotirali izbore, kad se vidjelo kako nema dogovora? Ja sam to predlagao početkom godine. S druge strane, da je kojim slučajem Dragan Čović pobijedio Komšića, imali bismo identičan scenarij kao i pri prošlim Općim izborima. Ušlo bi se u vlast i 4 godine parazitiralo, ništa ne radilo, govorilo kako se treba mijenjati Izborni zakon, a molilo Boga da se ništa ne promijeni. Izbor Željka Komšića nam daje mogućnost za mnogo veće stvari od Izbornog zakona, jer je očigledno kako je Izborni zakon samo manji dio puno većeg problema.

Koje bi to stvari bile? Kako bi se trebali Hrvati ponašati u ovim okolnostima?

Nije svako zlo za zlo.  Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti ne za uvjetovanje izmjena izbornog zakona, nego izmjena Ustava BiH i pokretanje razgovora o konceptu BiH kao države općenito. Osnovni problem BiH je taj što to uopće nije država u funkcionalnom i suvereno/demokratskom smislu, mi se pravimo godinama da jeste, ali objektivno to nije. Ona to može postati isključivo ako su u njenim temeljima ugrađena jednaka prava za sve narode. Radikalističko nametanje građansko-islamističkog koncepta čiji je Željko Komšić nusprodukt vodi ovu državu u propast. Ukoliko bošnjačka elita to želi, neka nastave tim putem, ali bez nas Hrvata. Ukoliko uistinu žele BiH koja bi imala neku budućnost, onda moramo sjesti i ne napuštati dogovore dok se ne dogovorimo kakvu to BiH uopće želimo. Nametanje Željka Komšića od strane bošnjačkog naroda je prigoda za to. Nema formiranja vlasti ukoliko se ne dogovorimo o BiH kao državi, a ne izbornom zakonu.

Jesu li Bošnjaci spremni odreći se luksuza da Hrvatima biraju predstavnike?

Očigledno da nisu. Činjenica kako je Željko Komšić dobio više glasova od Šefika Džaferovića koji je izabran za Člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda to potvrđuje. Razlika u glasovima bi bila i drastičnija da nije dolazilo do poništavanja glasova Željka Komšića, jer, kako rekoše, bila bi sramota da ima duplo više glasova od kandidata iz SDA. Iz ovog razloga je bitan stav kojeg sam spomenuo u prethodnom odgovoru. Pokrenuti razgovore o konceptu  BiH kao države. Ako je njima cilj država u kojoj će se u izbornoj noći klicati poklič s kojim je Armija BiH po Središnjoj Bosni i Hercegovini masakrirala djecu i civile i radila masovne zločine, kao jedna poruka u kojem smjeru će se djelovati nakon izbora, onda hajdemo se lijepo organizirati na način da svatko ovisi od sebe, sporazumno se razvesti i riješena stvar, pa neka oni nastave to klicati, ali u svojoj kući, ne u našoj.

Ovih dana mnogi načelnici, županijski premijeri proglašavaju Željka Komšića „personom non grata“. Kako to komentirate? Podržavate li to?

Prisjetite se da smo i 2011. imali prosvjede zbog majorizacije, transparente straha od gaženja hrvatskog jezika itd. Sa neke načelno simboličke osnove, inicijativa je u redu. No, poznajući subjekte direktno, to nije ništa drugo nego mazanje očiju narodu. Tipično naše već viđeno: „idemo se dobro najesti, pa ćemo štrajkati glađu, dok opet ne ogladnimo“. Većini tih načelnika i premijera su obični građani lokalnih jedinica koje predstavljaju istinske „persone non grate“. Dok se oni bave Komšićem, gorivo je skočilo na 2.42, sindikalna potrošačka korpa na 2200 KM, Aluminij pred gašenjem, podaci o iseljavanju sve porazniji. Želim vidjeti te ljude koji danas šalju poruke Komšiću za dva mjeseca kako će se ponašati. Hoće li opet Emir Suljagić osvanuti u Vijeću ministara, kao i nakon pretprošlih Općih izbora?

Koalicije se već naveliko sklapaju, iako se ne zna kako će se popuniti Dom naroda FBIH. Komentar?

Ako govorite o županijskim razinama, onda je sasvim legitimno razgovarati o koalicijama. Međutim, bilo kakav razgovor o koalicijama na federalnoj i državnoj razini je deplasiran. Neka mi kažu kako planiraju popuniti Domove naroda svi oni koji misle drugačije? Tu ja vidim prigodu nas Hrvata, ako budemo imali hrabrosti i dosljednosti, da izbjegavanjem bilo kakvih razgovora jednostavno natjeramo sve u BiH na razgovor o samom konceptu države.

Kako će na to reagirati međunarodna zajednica?

Sigurno da neće gledati blagonaklono. Zato i govorim kako je potrebna dosljednost i hrabrost. Potrebno je da se postavimo proaktivno, ne reaktivno. Iskoristiti položaj Republike Hrvatske, naše iseljeništvo u Americi i jednostavno krenuti sa lobiranjima, zaobilazeći ovu diplomatsku treću ligu predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Doduše, ne znam ni kako ćemo to uspjeti napraviti znajući kako na prste jedne ruke možemo nabrojati naše dužnosnike koji govore jedan strani jezik.

Što stanovnici BiH mogu očekivati u sljedeće četiri godine?

Ništa što već do sada nisu vidjeli i iskusili. Stanovnici su izabrali iste ljude koji su ih doveli u situaciju u kojoj se nalaze, prema tome, ne može biti bolje, može samo biti isto ili lošije.

Razgovarao: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ivan Vukoja: Radikalni unitaristi žele mobilizirati Bošnjake i gurnuti ih u sukob s Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U BiH su održani izbori. Dogodio se i onaj scenarij na kojega su Hrvati upozoravali – Bošnjaci su im ponovno nametnuli političke predstavnike. U Predsjedništvo BiH ušao je Željko Komšić unatoč činjenici kako je više od 80 posto hrvatskih birača izabralo Dragana Čovića. Što ovo znači za BiH, odnose Hrvata i Bošnjaka, je li BiH u političkoj krizi, ali i što slijedi u budućnosti razgovarali smo s Ivanom Vukojom iz Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara.

Iz FBiH su birana dva člana Predsjedništva – bošnjački i hrvatski. Kako je Izborni zakon BiH manjkav, a nisu provedene presude Ustavnoga suda BiH koje bi ga korigirale, dogodila se treća prijevara – Bošnjaci su Hrvatima ukrali poziciju u Predsjedništvu BiH!?

S obzirom da Bošnjaci čine 70,40% a Hrvati 22,44% stanovništva Federacije BiH, Izborni sustav u BiH omogućava Bošnjacima da samostalno izaberu dva člana tročlanog Predsjedništva BiH. To se događa evo već treći put, Bošnjaci su kao svoga drugog člana Predsjedništva izabrali Komšića. Pored toga, osporeni i protuustavni Izborni zakon omogućavao im je da samostalno izaberu 37 od 58 izaslanika u Domu naroda FBiH (DN FBIH), odnosno 14 od 17 izaslanika u bošnjačkom klubu DN FBiH, 12 od 17 u srpskom klubu, 6 od 17 u hrvatskom klubu i 5 od 7 u klubu Ostalih. Time je Bošnjacima omogućeno da izbornim inženjeringom osiguraju punu kontrolu DN FBiH i sva četiri njegova kluba. Onaj tko kontrolira DN FBiH također imenuje i kontrolira Vladu FBiH. Bošnjački politički predstavnici ne žele se odreći mogućnosti biranja dva člana Predsjedništva kao ni mogućnosti da kontroliraju DN FBiH a preko njega i kompletnu Vladu FBiH. To je glavni razlog zašto bošnjačke stranke blokiraju proces izmjena IZ i provedbu odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kao i punu provedbu odluke Ustavnog suda BiH iz 2000., tzv. odluke o konstitutivnosti.

Na izborima za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Dragan Čović je dobio više od 80 % podrške hrvatskih birača u BiH, a Komšić tek oko 1%. Ali ni ovi omjeri nisu bili dovoljni da se uvaži volja Hrvata. Što ovo znači i kako u budućnosti funkcionirati?

U tri općine BiH u kojima Hrvati čine više od 98% stanovništva (Grude, Posušje, Široki Brijeg) Komšić je dobio manje od 1% glasova. U općini Goražde gdje po službenom popisu stanovništva žive samo 23, od prijeratnih 76 Hrvata, Komšić je dobio 4.842 glasa. Ovo su samo slikoviti primjeri nacionalne strukture njegovih glasača i apsurdnosti postojećeg izbornog sustava. Matematički i statistički egzaktno je utvrđeno da je Komšić izabran bošnjačkim glasovima. To je dokaziva i nepobitna činjenica. S obzirom da politički predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali, Željko Komšić je bošnjački predstavnik, odnosno bošnjački član Predsjedništva BiH. Stoga je pogrešno tvrditi da je Dragan Čović izgubio izbore za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Naprotiv, Čović je te izbore uvjerljivo dobio s oko 80 posto podrške hrvatskih birača. Čović nije ušao u Predsjedništvo BiH zato što je Komšić, kandidat za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva imao više glasova od njega. Ono što je posebno frustrirajuće za Hrvate u ovoj situaciji je slijedeća činjenica: Čak i u slučaju da svi Hrvati u FBiH s pravom glasa izađu na izbore i svi svoj glas daju jednom kandidatu, Bošnjaci i u tom slučaju svojim glasovima mogu izabrati drugoga kandidata i imati dva bošnjačka člana u Predsjedništvu BiH.

Nakon izbora, većina medija bila je usredotočena na Komšića, uključujući i one u RH. Mnogi¸nisu zabilježili gotovo prijeteću poruka Hrvatima i Srbima čelnika SDA Bakira Izetbegovića izrečenu uz poklike “Allahu Ekber” „kako BiH nije skrojena po željama Čovića i HDZ-a BiH, te kako Bošnjake iritira postojanje RS-a”. Kako objašnjavate izjave?

Spomenuta izjava Bakira Izetbegovića, prigodno ukrašena „tekbirima“ i poklicima „Allahu ekber“ u stranačkim prostorijama i na dan općih izbora, jedna je u nizu izjava i aktivnosti koje za cilj imaju relativiziranje i ukidanje ustavne kategorije konstitutivnosti tri naroda i pretvaranje najprije Federacije BiH u entitet s bošnjačkom većinom i dominacijom, a zatim i cijele BiH. Ono što posebno iritira je način i razina argumentacije takvih zahtjeva. Izetbegović je u pravu kada kaže kako BiH nije skrojena po željama Dragana Čovića i HDZ-a BiH. Ona je skrojena u skladu s temeljnim načelom Daytonskog sporazuma i Ustava BiH a to je načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Hrvati u BiH preko Dragana Čovića i HDZ-a BiH traže samo ona prava koja im po Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH pripadaju, a koja im Izetbegović i njegove pristaše sustavno relativiziraju i otimaju pa i ovakvim podvalama da Čović i HDZ traže ono što im ne pripada i što ne postoji u Ustavu. Konstitutivnost Hrvata izvorno nema veze niti s Draganom Čovićem ni s HDZ-om BiH, a niti s Bakirom Izetbegovićem, nego s Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH. Hrvati će imati konstitutivna prava i za njih se boriti i ako na političkoj sceni potpuno nestane i Čovića i HDZ-a, zato što su ta prava ne samo sastavni dio Daytonskog sporazuma i Ustava BiH nego i njihovo temeljno načelo.

Što govore ovakvi rezultati izbora i činjenica da su u vrlo prljavoj predizbornoj kampanji tzv. građanske stranke, bile puno radikalnije i isključivije u porukama?

Rezultati ovih izbora su još jednom pokazali da su nacionalna pitanja i nacionalne politike dominantne u cijeloj državi i na svim razinama. Čak što više, pokazali su da su trenutno najveći nacionalisti i šovinisti u BiH zagovornici građanske države okupljeni oko projekta Komšić. Najbolje rezultate ostvarile su stranke koje jasno i dosljedno u prvi plan svoga djelovanja stavljaju odgovornost prema vlastitom narodu i njegovim državotvornim interesima. Sviđalo se to nekome ili ne, to će biti tako sve dok se međunacionalni odnosi u BiH ne riješe na pravedan i ustavan način, sve dok se ne napravi institucionalni i zakonski okvir koji će onemogućiti dominaciju bilo kojega naroda i osigurati punu jednakopravnost između tri konstitutivna naroda na onim razinama i u onim tijelima i institucijama koje su Daytonski sporazum i Ustav BiH predvidjeli i odredili.

Kakav bi trebao biti odgovor Hrvata na nametanje Komšića i kakva je ovo Hrvatima poruka od strane Bošnjaka. Mnogi političari i analitičari to tumače kao akt neprijateljstva?

Prvi korak koji Hrvati trebaju napraviti je proglasiti Komšića personom non grata u svim tijelima i institucijama u kojima mogu donijeti takvu odluku te kroz građanski neposluh organizirati bojkot svih njegovih aktivnosti. Premda bojkot Komšića treba biti odlučan i beskompromisan, ipak treba biti oprezan i suptilan kada su odnosi između Bošnjaka i Hrvata u pitanju. Nepobitna je činjenica da Bošnjaci imaju mogućnost izabrati i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To se već tri puta i dogodilo. Ipak, iz činjenice da su Bošnjaci izabrali Komšića ne trebamo i ne smijemo zaključiti da su svi Bošnjaci protiv hrvatske konstitutivnosti i da su svi za to da se Hrvatima biraju i nameću njihovi politički predstavnici. Također, ni sve bošnjačke stranke nisu iste kada je u pitanju odnos prema Hrvatima i načelu konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda. Provodeći svoju naivnu unitarističko-građansku ideologiju i forsirajući takozvane građanske političke opcije predstavnici međunarodne zajednice omogućili su stvaranje i jačanje radikalnih unitarista koji svoj šovinizam i mržnju, u prvom redu prema Hrvatima, maskiraju i predstavljaju kao borbu za građansku državu. Ti radikalni unitaristi i šovinisti okupljeni oko projekta Komšić u prvom redu žele mobilizirati sve Bošnjake, pretvoriti ih u protivnike konstitutivnosti i gurnuti u sukob s Hrvatima (i Srbima, u drugom poluvremenu) koji se ne žele odreći svojih konstitutivnih prava.

Što radikalni unitaristi, kako ih zovete, žele postići ovakvim potezima i nametanjem predstavnika Hrvatima?

Njihov je cilj da svaki Bošnjak svakog političkog i konstitutivnog Hrvata vidi kao prijetnju vlastitoj opstojnosti i opstojnosti države BiH. Zato su izgradili te stalno novim lažima i izljevima šovinističke mržnje obnavljaju narativ o Hrvatima kao saveznicima Milorada Dodika u negiranju i rušenju BiH, a sve to navodno kao uvod u novi genocid nad Bošnjacima zato što su muslimani. Potpuno suluda teza! I razni drugi ekstremisti i politički radikali unutar unitarističkog narativa i okvira vide svoju šansu i aktivno se uključuju u njega, od velikobošnjačkih nacionalista do radikalnih islamista. Svi oni u unitarističkom narativu o građanskoj državi vide sredstvo za ostvarivanje svojih političkih ideja i ciljeva. Naravno, u tom okviru su i mnogi koji zapravo ne razumiju u kakvo kolo su se upleli i koji nastupaju iz dobronamjernih ali vrlo naivnih pobuda. Stoga imamo samo naizgled apsurdnu činjenicu da u unitarističko-građanskom stroju zajedno marširaju zagovornici lijevo-liberalnih nadnacionalnih teorija i ideologija, velikobošnjački nacionalisti i radikalni islamisti te predstavnici međunarodnih institucija i organizacija u BiH. Ono što ih povezuje je zajednički cilj: ukinuti načelo konstitutivnosti tri naroda i pretvoriti najprije FBiH u entitet s građanskom (bošnjačkom) većinom, a zatim i cijelu državu. Prva prepreka radikalnim unitaristima na tom putu su Hrvati koji se bore za svoja konstitutivna prava, a druga Bošnjaci koji Hrvatima ne žele kršiti i otimati njihova ustavna prava. Stoga žele radikalizirati i jedne i druge, uplašiti ih onim Drugim, poljuljati međusobno povjerenje i gurnuti ih u nove sukobe jer je to jedini način na koji oni mogu opstati na političkoj sceni i ostvariti svoje ideje i ciljeve. Komšić je simbol i sredstvo te politike. Ukoliko se ta politika ne onemogući i dekonstruira ona će nužno voditi u sve veće međunacionalne sukobe i sve veću političku nestabilnost u BiH.

Mislite li da je možda percepcija suradnje Dodik – Čović i loša komunikacija HDZ-a po ovom pitanju motivirala Bošnjake da glasuju za Komšića jer je u predizbornoj kampanji i on sam to koristio kao oružje za motiviranje glasača?

Ništa u BiH nije jednoznačno, niti crno-bijelo. Sva tri naroda u BiH imaju svoja iskustva iz bliže ili dalje povijesti prema onima drugima i trećima. Dio tih iskustava za sva tri naroda je vrlo bolan i duboko frustrirajući. Svi smatraju kako su u nekom razdoblju ili situaciji oni drugi bili nepravedni prema njima i nanijeli im štetu ili bol. Svatko tko se bavi politikom u BiH trebao bi toga biti svjestan i uzimati to u obzir pri svom političkom djelovanju. Tako je i odnos Dodik-Čović, pa i generalno odnos Srba i Hrvata u BiH, vrlo kompleksan. Prostom političkom logikom oni su upućeni jedan na drugog jer imaju zajedničkoga političkog neprijatelja u obliku sarajevskog radikalnog unitarizma. Strah od bošnjačke dominacije i većinskoga nacionalizma Hrvate i Srbe udružuje i hrani njihove vruće manjinske nacionalizme koji, osobito u srpskom slučaju, imaju i elemenata separatizma i secesionizma. S druge strane, Bošnjaci potencijalni savez Dodika i Čovića, odnosno Hrvata i Srba vide kao ugrozu vlastite pozicije i kao prijetnju opstojnosti države. Vrlo često Bošnjaci i Hrvati jedni prema drugima djeluju iz nedostatka povjerenja i straha. Ako iz bošnjačke državotvorne perspektive i postoji nešto problematično u odnosu Dodika i Čovića, ili Srba i Hrvata, ponižavanje Hrvata kroz nametanje Komšića zasigurno nije rješenje tog problema niti smjer u kojem trebaju ići bošnjačko-hrvatski odnosi. Nerazumijevanja i krivih poteza je bilo i s jedne i druge strane, ipak, ostaje činjenica da su Bošnjaci Hrvatima nametnuli Komšića, a ne obrnuto. I to tri puta. Kao što je i činjenica da je Komšić projekt, a ne incident. Jednom nešto može biti iznimka, treći put to postaje pravilo i projekt.

Brojni sarajevski krugovi provlače tezu kako HDZ BiH ima maksimalističke zahtjeve te da svjesno izaziva blokade, kako promjena Izbornog zakona tako i uspostave vlasti?

Teza da će HDZ BiH izazivati nekakve blokade je vrlo opasan unitaristički spin i podvala koja za cilj ima oslabiti političku i pregovaračku poziciju HDZ-a odnosno HNS-a BiH. Iz iste kuhinje se zahtjevi za vladavinom prva, poštivanjem Ustava i provođenjem odluka Ustavnog suda nazivaju maksimalističkim zahtjevima. Bh. unitaristi i njihovi međunarodni pokrovitelji nastavljaju svoju borbu na svim oblastima društvenog i političkog života, sustavno i uporno svim raspoloživim sredstvima grade i jačaju unitaristički narativ i agendu zato jer su svjesni da svaku političku akciju treba prije toga dobro medijski i društveno pripremiti. Pri tom se služe raznim obmanama, podvalama i lažima. Jedna od omiljenih metoda im je zamjena teza. Provjerljiva je i dokaziva činjenica kako su jedino predstavnici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH u propisanom roku kroz legalnu parlamentarnu proceduru pokušali provesti odluku Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić i izmijeniti Izborni zakon BiH u skladu s navedenom odlukom. Pri tom, HNS-ov prijedlog je dobio pozitivno mišljenje parlamentarne ustavno-pravne komisije te dobio natpolovičnu većinu državnog Doma naroda. Nakon žalbe bošnjačkog kluba Doma naroda PSBiH, Ustavni sud BiH je presudio kako HNS-ovim prijedlogom ni u jednom segmentu nije povrijeđen bošnjački vitalni nacionalni interes. Nakon toga, bošnjačka većina u Zastupničkom domu PS BiH oborila je HNS-ov prijedlog. Usprkos svemu navedenom, unitaristi i njihovi mediji te međunarodni pokrovitelji konstruiraju priču da su HDZ i HNS glavni krivci što odluka Ljubić nije provedena niti je izmijenjen Izborni zakon. Po istoj matrici obmanjuju javnost da HDZ i HNS BiH blokiraju uspostavu vlasti premda znaju da vlast nije moguće uspostaviti prije nego se izmjeni Izborni zakon BiH. Upravo onaj zakon čije izmjene su blokirali i koje će nastaviti blokirati. Oni su izazvali političku, ustavnu i izbornu krizu te i dalje svojim neustavnim i antidaytonskim djelovanjima proizvode blokade za koje svojom bolesnom logikom optužuju one koji inzistiraju na vladavini prava, poštivanju Ustava i Daytona te provođenju odluka Ustavnog suda.

Koji su motivi kako ste kazali konstruiranja takvih priča?

Motivi su politički oslabiti a nakon toga u potpunosti dekonstituirati Hrvate. Slijedom toga, kako bi zamaskirali ciljeve iopravdali svoje nelegitimne i nelegalne aktivnosti, unitaristi optužuju HDZ i HNS BiH da namjerno izazivaju krize i blokade. A blokada je HDZ-u potrebna, tvrdi dalje njihov spin, kako bi skupa s Dodikom rušili državu BiH. Tim nebuloznim konstrukcijama i spinovima nastoje opravdati grubo kršenje Daytonskog sporazuma i Ustava BiH te ponižavanje Hrvata koje su napravili projektom Komšić. Slijedeća faza toga projekta je pokušaj da se legitimne hrvatske političke predstavnike izbaci iz vlasti i na državnoj i na entitetskoj razini. Zato laž i spin o planiranim HDZ-ovim i Čovićevim blokadama i ucjenama treba nastaviti napuhivati i jačati. Unitaristi, očito, ne mogu prihvatiti BiH kao državu tri konstitutivna i ravnopravna naroda pa stoga ne žele ni provesti odluku Ljubić čija bi puna provedba Hrvatima osigurala legitimno predstavljanje u Domu naroda i Predsjedništvu BiH. Oni svojim djelovanjem negiraju i ugrožavaju ne samo konstitutivnost naroda nego i državu BiH, njezin ustavno-pravni poredak i Daytonski sporazum. Umjesto da ih strogo kazne zbog toga, OHR i određeni predstavnici međunarodne zajednice navodno ih u tome podržavaju radeći zajednički plan kako opstruirati provedbu odluke Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i time izbaciti HDZ-HNS koaliciju iz buduće vlasti premda ta koalicija nosi preko 75% hrvatskog izbornog legitimiteta.

Kakve reakcije očekujete iz Hrvatske. Činjenica je da vlast u RH imala prve vrlo mlake reakcije na grube napade pa i prijetnje iz BiH, prvo od Komšića, pa i Džaferovića?

Hrvati u BiH velike nade i očekivanja polažu u pomoć iz Hrvatske. Ne zato jer su nesposobni sami se brinuti o sebi i vlastitim interesima nego zato jer su pravnim, političkim i medijskim nasiljem bosanskohercegovačkih unitarista i njihovih međunarodnih pokrovitelja dovedeni do toga da se trenutno bore za golo nacionalno i političko preživljavanje. Hrvatima se u BiH sustavno krše ustavna prava, oduzimaju im se ovlasti, nameću politički predstavnici, izbacuje ih se iz vlasti i s pozicija koja im po Ustavu pripadaju, opstruiraju se odluke Ustavnog suda koje idu njima u korist… Hrvatska na dvije formalne razine ima pravo i obvezu pomoći Hrvatima u BiH. Prva je Ustav RH koji ju obvezuje na pomoć svim Hrvatima, ma gdje bili, kojima se krše njihova kolektivna, građanska i ljudska prava. Druga razina je činjenica da je RH supotpisnica Daytonskoga sporazuma i kao takva obavezna štiti i provoditi taj sporazum. Kršenje i oduzimanje konstitutivnih prava Hrvatima ujedno je i čin kršenja Daytonskoga sporazuma i Ustava BiH kao njegovog aneksa, stoga RH i po tom osnovu ima međunarodno pravo i obvezu štiti i Hrvate kao konstitutivan narod u BiH i daytonski ustavno-pravni poredak. Ako unitaristi koji krše Dayton i Ustav imaju međunarodne pokrovitelje i javne zagovaratelje, ne vidim razlog zašto RH ne bi mnogo snažnije i odlučnije stala u zaštitu Daytonskoga sporazuma i prava koja su Hrvati dobili tim sporazumom i Ustavom BiH. Kao prvi korak predlažem i da RH proglasi Komšića personom non grata.

Kako komentirate izvještavanje hrvatskih medija, posebno HRT, i činjenice da se najviše prostora davalo upravo Komšiću, da se često osjeti nepripremljenost, neinformiranost?

Mediji u RH su još jedna bolna točka Hrvata u BiH. Često se, prečesto, naime događa da mediji, pa i neki političari iz RH u cijelosti preuzimaju unitaristički narativ i kroz njega gledaju i tumače društvene i političke procese i fenomene u BiH. U najvećem broju slučajeva radi se o neupućenosti i nerazumijevanju, ali svejedno, zahvaljujući tom narativu kreira se slika o Hrvatima u BiH, kao i o BiH općenito, koja ne odgovara činjenicama niti istini. Jako malo ljudi, pa i novinara u RH razumije da se u BiH vrlo često plasiraju medijski sadržaji koji su u funkciji ideološke borbe i obračuna s neistomišljenicima a ne u funkciji istine i objektivnog informiranja. Unitaristički narativ kao ideološko-politički konstrukt koji se svakodnevno medijski obnavlja u bh. javnosti Hrvati u BiH doživljavaju kao medijsko nasilje prema sebi i svojim legitimnim i ustavnim pravima. Stoga ih posebno boli kada dijelove tog narativa pronalaze i prepoznaju i u medijima u RH, osobito kada je HRT u pitanju. No, osobna iskustva mi govore kako se na tom planu procesi kreću u dobrome smjeru./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari