Pratite nas

Intervju

Intervju s Tomislavom Karamarkom: ‘Gospodarstvom će upravljati stručnjaci, a ne političari!’

Objavljeno

na

Umjesto da je u prvoj godini provela reforme, Milanovićeva Vlada u zadnjoj godini, mora na još jedan popravni i to u zadnjem ispitnom roku. Ne preostaje joj drugo nego, u zadnjoj godini svoga mandata, povećavati trošarine i uvodit nove namete građanima

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko u subotnjem izdanju Jutarnjeg lista. Razgovor prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Rozite Vuković:

[ad id=”68099″]

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize, došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira na to je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Razgovarali smo u njegovu uredu u središnjici stranke sat vremena nakon što se u utorak vratio sa sastanka na Pantovčaku. Bio je to jedan od rijetkih dana kada se predsjednika HDZ-a moglo „uhvatiti“ u Zagrebu. Stalno je, kaže, na terenu – obilazi stranačke organizacije, priprema strategiju za parlamentarne izbore i zajedno sa suradnicima privodi kraju gospodarski program. Bio je zadovoljan razgovorom s predsjednicom, ali nije skrivao čuđenje što je premijer odbio njen poziv koji je uputila svim čelnicima parlamentarnih stranaka. – Tri i pol godine čekamo da nešto poduzme, a ništa se ne događa. Ne samo da nije provedena, nego nije ni započeta niti jedna prava strukturalna reforma. Svi izlaze iz recesije, a Hrvatska tone i tone. Vrijeme prolazi, a premijer Milanović se zabavlja – kaže Karamarko.

Gotovo dvije godine priča se o gospodarskom programu HDZ-a, a za sada smo vidjeli samo naznake. Kad će biti predstavljen u cijelosti? 

To je opširan, cjelovit i složen program, ne samo ekonomskih, nego i društvenih reformi. Hrvatska je umorna od površnih eksperimenata. Onima koji su pažljivo pratili naš gospodarski forum već sada su jasne smjernice našeg programa. Koristimo pozitivna iskustva drugih, prije svega Slovačke. Naravno, ona se ne mogu primijeniti u potpunosti, zato naši stručnjaci surađuju s njemačkim IFO institutom ne bi li dio tih provjerenih modela prilagodili konkretnim hrvatskim prilikama. Uskoro će naši prijatelji iz Munchena opet doći u Hrvatsku. Sada kada je izvjesno da izbori neće biti do jeseni, sve možemo na miru dotjerati i za kraj ljeta pripremiti još jedan veliki gospodarski forum, gdje ćemo detaljnije predstaviti program. Bio bih sretan kada bi na toj prezentaciji sudjelovali,ne samo stranački stručnjaci i kolege, nego i neovisni eksperti, pa i članovi Vlade na odlasku, jer i njihova negativna iskustva mogu biti dragocjena. Cjelovito predstavljanje pitanje je političke procjene. Onima bolje upućenima jasno je da će se taj program još i u trenutku našeg dolaska na vlast prilagođavati trenutnoj gospodarskoj situaciji.

Ako dođete na vlast, koje su tri ključne reforme koje planirate provesti u prvoj godini mandata? 

Današnja Vlada tvrdi da je usredotočena na štednju. Čak i da je tako, bilo bi pogrešno. Međutim, ta štednja u pravilu završi novim nametima na leđima građana. Naš model je sasvim drukčiji. Kroz reformu porezne politike stimulirat ćemo poduzetništvo i investicije. Uz poticajne mjere zapošljavati mlade, ali i one koji su izgubili posao,a još uvijek su u radnoj snazi. Sudbinu javnih poduzeća neće krojiti političari i državni birokrati i u njima zbrinjavati podobne političke kadrove. Njima će upravljati karijerni menadžeri. Umjesto da opterećuju proračun, ona će, tako vođena, biti konkurentna u međunarodnim okvirima. Tek kada političke uprave zauvijek napuste javna poduzeća, možemo reći da smo izašli iz realsocijalizma. Dakako, za to nam trebaju i stranački neopterećeni i dokazani menadžeri. Mi već sada raspolažemo sa 200-tinjak stranačkih, koalicijskih, vanstranačkih stručnjaka s kojima razgovaramo.

Zašto se HDZ protivi ukidanju županija? 

Kad Milanovićeva Vlada nema što ponuditi biračima, onda i kozmetičke promjene treba podvaliti kao reforme, a regionalizaciju Hrvatske kao ključ za rješenje gospodarske krize. SDP želi ukidati županije jer ne razumije da upravo u njima leži najveći razvojni potencijal. Županije su samoodržive, zaživjele su u narodu, na njih otpada manje od dva posto BDP-a. Zato ih HDZ i njegovi koalicijski partneri neće ukidati, ali će ih racionalizirati, debirokratizirati i učiniti efikasnijima.

Je li razlog protivljenju taj što bi HDZ time mogao izgubiti dio birača. Naime, većina županija je HDZ-ova? 

Ne mogu se oteti dojmu da je i tu posrijedi SDP-ova sitna podvala. Dovoljno je pogledati da samo dva župana dolaze iz redova SDP-a, pa taj prijedlog regionalizacije Hrvatske poprima sasvim novi karakter. Ali ne radi se samo o podvali HDZ-u, nego i SDP-ovim koalicijskim partnerima HNS-u i IDS-u. SDP očito teško podnosi da je u parlamentu višestruko snažniji od svojih koalicijskih partnera, a u županijama inferioran. Sjetite se samo pokušaja da preko odbjeglog Damira Kajina u Istri razbije IDS. S druge strane, ti isti koji bi ukidali županije istovremeno se deklarativno zalažu za decentralizaciju, što je u potpunoj proturječnosti. I na kraju, ali ne manje važno, najčešće sve krene s regionalizacijom, a onda na kraju završi sa zahtjevom za regionalnim parlamentom…

Zašto niste zatražili izglasavanje nepovjerenja Vladi? 

Zato što nemamo većinu u Saboru. A onima koji bi nam u tome mogli pomoći vlastita fotelja je na žalost na prvome mjestu. Dio tih klijentelista svjesno je da im je to posljednji mandat i žele ga iscrpiti do krajnjih granica. Glasovanje o nepovjerenju u takvim okolnostima moglo bi izazvati samo neke PR efekte. Biti opozicija ili pričati samo zato da se čuje – od toga nema koristi.

Ipak bi se radilo o jednom političkom potezu? 

Pokušavali smo biti konstruktivna opozicija, predlagali smo i ukazivali. U konačnici, kada smo prije četiri mjeseca izašli sa smjernicama našeg programa, očekivao sam da će netko iz Vlade nazvati i pitati što radimo. Bio sam spreman na konsenzus. Zašto njemački IFO institut s kojim mi surađujemo ne bi radio i s Vladom? Pa šef IFO instituta, doktor Sinn, rekao je da ne radimo ovaj program za HDZ, nego za Hrvatsku.To je bila dobra prilika i za uspostavu suradnje. Bio sam otvoren, ali nije bio nikakvog signala. Njihova nesposobnost i prepotencija pogubna su kombinacija. Sva njihova kolebanja i njihovu bezidejnost mi smo javno kritizirali. Zato i imamo ovo njihovo stalno nametanje svjetonazorskih i ideoloških tema.

Pa, čini se da više HDZ nameće takve teme? 

Pa nije HDZ micao hrvatski grb s registarskih pločica, bunio se protiv hrvatskih zastava u noći izborne pobjede, rastakao Domovinski rat i njegove vrijednosti, ukidao pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Narede uklanjanje grba s registarskih pločica, a onda za to optuže dizajnere. Nisu dizajneri krivi. Oni su dobili projektni zadatak koji je glasio „napravite rješenje, ali skinite grb“. Ova je Vlada – Vlada kontroverznih i ishitrenih odluka. Vlastite odluke ukidali su u roku od 48 sati ili par mjeseci.

Neki smatraju da vi ne dolazite često u Sabor jer se izbjegavate sučeliti s premijerom? 

Što znači sučeljavanje? Taj čovjek nikad nije suvislo odgovorio ni na jedno pitanje, a da nije izvrijeđao čovjeka koji mu je postavio pitanje. Je li to razina razgovora jednog premijera? Spreman sam i za sučeljavanje, ali kad bude vrijeme za to. Milanović je najprije dužan prezentirati što je njegova Vlada napravila. Objasniti zašto su svi trendovi negativni, a država u dubokoj krizi, zašto je posvađan s cijelim svijetom, zašto ne komunicira s gospodarstvenicima, sindikatima, HUP-om….? Mi ćemo iznijeti naš program, a to koliko ćemo mi biti spretni u nekom verbalnom duelu, koliko radikalnu retoriku ćemo koristiti, pa zar će to riješiti nezaposlenost, iseljavanje mladih, blokirane, ovršene, Švicarce, javni dug…? Od nadmudrivanja s Milanovićem korisnije mi je bilo obići Hrvatsku nekoliko puta i razgovarati s ljudima. Kad sam bio mlađi, puno pari tenisica potrošio sam ‘haklajući’ košarku. I ovo me sada podsjeća na situaciju kada protiv nekoga vodite 20-0, i onda taj koji gubi kaže – hajdemo sada igrati tko prvi zabije koš – pobjednik je.

HDZ od početka podržava prosvjed branitelja u Savskoj 66, a niste predložili novi zakon o braniteljima? 

Podržavamo njihovu namjeru da taj zakon podignu na višu razinu. Koliko ja razumijem, oni žele dodatno zaštiti braniteljsku populaciju, jasno definirati žrtvu i agresora. Brinu ih i vrijeđaju predložene formulacije u kojima branitelj, zamislite, postaje sudionik u oružanom sukobu. Time u stvari štite vjerodostojnosti i autentičnosti događaja iz 90-ih godina, vrijednosti Domovinskog rata. Oni su obranili Hrvatsku i ne dozvoljavaju da se njihovom tadašnjom ulogom netko danas poigrava. Danas postoji taj jedan ignorantski odnos, prije svega premijera Milanovića i ministra Matića prema njima.

Ne može se reći da je bio ignorantski. Prava im nisu ukidana, u početku se pokušalo s njima razgovarati, Đuro Glogoški je bio i s premijerom, ali je to tajio, napravljeni su im brojni ustupci budući da krše zakon. Što je pravi problem? 

Ti zahtjevi se ne smiju banalizirati i svoditi na razinu materijalnih interesa, kako to rade premijer i ministar Matić. Pravi problem je u ministru Matiću, i u odnosu vlasti prema njima i Domovinskom ratu. Ministar Matić ne zna komunicirati s populacijom za koju je zadužen. Pa pogledajte samo što je ispalo oko kuće za invalide i naplate WC-a. Da ne govorim o Milanovićevom susretu s Glogoškim. Sve su to u stvari bili pokušaji denunciranja branitelja iz Savske.

Ne vidite problem u tome što je Glogoški prisvojio državnu kuću u Zaprešiću?

Vlada se ne mora slagati s braniteljima, ali stopostotni ratni invalidi moraju imati brigu vlastitog ministarstva i Vlade. Bez obzira što se ne slažu s prosvjedom, moraju se brinuti o tim ljudima. Oni su za ovu državu dali dijelove svoga tijela i do kraja života spremni su nositi tu žrtvu. Možda je pravo pitanje zašto ta kuća Glogoškom već nije bila ponuđena.

Što je s drugima koji imaju ista prava, zašto bi Glogoški imao prednost? 

I oni ju, naravno, trebaju koristiti. U tome ne smije biti razlike. Za mene su jednaki i oni koji su u Savskoj i oni koji nisu tamo i oni koji se ne slažu s onima u Savskoj. Svima njima Ministarstvo treba biti servis, a ne jedne denuncirati, na račun drugih. Pa, nisu došli prosvjedovati neki navijači.

Smatrate da je taj prosvjed legalan? 

Legalan je jer ga je Vlada svojim nečinjenjem učinila legalnim. Da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi bilo. I sada tvrdim, kada bi ministar Matić podnio ostavku, učinio bi jedan veliki korale u smirivanju napetosti.

Zašto bi Matić trebao dati ostavku? Je li to neka vrsta ucjene? 

Nije to nikakva ucjena. Kažem, da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi ni bilo. Ali ova Vlada to ne razumije. Premijer i ministar natječu se tko će se više inatiti s braniteljima u Savskoj. Nikad ne bih dozvolio da se zbog mene netko 170 dana smrzava u šatoru. Dao bih ostavku.

Prigovarate da vam se nameću ideološke teme, ali najviše vi govorite o 2. svjetskom ratu, partizanima, Titu… Ne sjećam se da se o tome govorilo na SDP-ovim skupovima, čula sam ih samo na vašima? 

Čekajte malo! Prvo što su napravili, kada su preuzeli vlast, ukinuli su pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Kad ste zadnji put čuli da su se distancirali od komunističkog totalitarizma? Naprotiv, štitili su zločine iz tog razdoblja izglasavajući Lex Perković. Mi smo se u međuvremenu nebrojeno puta distancirali od svih tipova totalitarizma, i nacističkog i fašističkog i komunističkog. Čak je i gospodin Goldstein u zadnje vrijeme revidirao svoje stavove i napravio distinkciju između antifašizma i titoizma. Jedino ga partija još uporno veliča. Odbija taj mračni period od ’45. do ’90. godine nazvati pravim imenom i priznati da smo živjeli u komunističkoj diktaturi i da u toj diktaturi nije bilo vrijednosti kojima bi se trebali ponositi. Oni i ne znaju objasniti zašto su za Tita, pa kažu da su razlozi emotivni. Žrtvama totalitarizma jednoumlje i represija nisu bili nimalo zabavni. Što se tiče mojih govora, vodim računa o prigodi. Bilo bi neprikladno da na obilježavanju 25. godišnjice HDZ-a govorim samo o sadašnjosti i budućnosti, kada je to vrijeme da se prisjetimo predsjednika Tuđmana, ostalih utemeljitelja, branitelja, Domovinskog rata… Druga je stvar što provladini mediji iz nekog govora koji je dominantno posvećen gospodarstvu ciljano izvuku samo svjetonazorske poruke.

Ipak, ne možemo odvojiti vaše govore na one za vaše članove i za širu javnost? 

Neki bi silom htjeli da potpuno zanemarimo svjetonazorske poruke, a zaboravljaju da je zastupanje svjetonazora i određenih društvenih vrijednosti smisao postojanja političkih stranaka. Osim toga, HDZ se iznimno ponosi onime što zastupa, nastao je kako bi te vrijednosti što glasnije promovirao, a ne o njima šutio.

Jesu li u pravu oni koji vam prigovaraju da je vaša retorika preradikalna?

Jeste li čuli retoriku naših kolega pučana iz drugih zemalja EU kada govore na predizbornim i stranačkim skupovima? Ja samo otvoreno govorim ono što ljudi vide i percipiraju kao probleme. To je naprosto istina, drugo je pitanje je li ona za nekoga radikalna ili ne.

Što bi onda za vas bilo radikalno? 

Radikalno bi bilo kad bi se ja ili netko iz stranke zalagao za neke ekstremne stavove, poput Jobbika u Mađarskoj. Mi pripadamo desnom centru, narodnjacima, pučanima europske orijentacije. I u Europi se štiti nacionalni identitet i dignitet vlastitog naroda. Jedno vrijeme smo počeli gubiti svoj identitet. Sada smo u središte ponovno vratili domoljublje, poštenje, radišnost i znanje. Nulta tolerancija na korupciju, kriminal, nepotizam… Tko to krši, leti van.

Zašto stalno govorite da Hrvatsku danas vode oni koji je nisu htjeli, željeli, ni voljeli. Koje je po vama mjerilo ljubavi za Hrvatsku? 

Kada netko uporno relativizira Domovinski rat kao temelj hrvatske slobode i samostalnosti, ne uvažava hrvatske branitelje, domoljubne osjećaje proglašava nazadnima, kada mu smetaju hrvatske zastave u noći izborne pobjede, kada omalovažava hrvatske sportske reprezentativce i utakmice nacionalne vrste, kada marginalizira i izbjegava obilježavanja povijesnih događaja, kada ukida grb s registarske pločice, kada umjesto Pelješkog mosta gura koridor kroz BiH – što zaključiti i kako to nazvati. Domovinski rat je za mene temelj suvremene Hrvatske. Zato mi je stalo da zaštitimo te vrijednosti Domovinskog rata. A oni ih stalno rastaču jer još nisu raskrstili s Titom i njegovom diktaturom. I sad ispada da ja, koji se bavim programom za budućnost, ideologiziram i bavim se prošlošću. Neka svatko Hrvatsku voli na svoj način, ali neka ju voli.To je najmanje što su zaslužili oni koji su za nju dali život.

Rekli ste da ćete, kad dođete na vlast, provesti lustraciju. Ostajete li pri tome i što ste pod tim mislili? 

Za mene je danas lustracija promjena društvene klime. Krenimo od toga da osudimo svaki totalitarizam i da poštujemo rezolucije EU, jer u njima sve piše.

Ni HDZ, ni SDP, a ni druge stranke ne mogu se pohvaliti unutarstranačkom demokracijom? Jeste li pogriješili u odnosu na neke članove koji su izbačeni ili su sami napustili stranku? 

Moj zamjenik je sam otišao, a gospođa Kosor je bila pod stegovnim postupkom zbog izjava koje su bile u konfrontaciji s politikom stranke. Ne mislim da je unutarstranačka demokracija uporno stranci slati poruke putem medija, umjesto to činiti u legalnim tijelima stranke gdje svi mogu red ono što žele. Meni je žao svakog člana kojeg HDZ izgubi. Međutim, teško je katkada uskladiti interese stranke s osobnim ambicijama i svjetonazorskim neslaganjima pojedinaca. I ta ambicija je legitimna, ali ne na štetu stranke. Kad govorimo o demokratičnosti, svaka stranka ima svoj Statut i kodeks ponašanja. Imamo istu stranačku knjižicu, pa prema tome postoji kvantum ideja i ideala koji su zajednički. O Statut se ogriješiš ili ne. Nijedna stranka ne može dopustiti anarhiju.

Jeste li vi i Milanović slični po pitanju vođenja stranki? 

Između mene i Milanovića bezbroj je razlika, a ključna je da, za razliku od njega, ako čujem bolje argumente, ja svoje mišljenje mogu i promijeniti. Potičem ljude s kojima radim da iskažu svoje mišljenje. To će vam potvrditi svi moji kolege i suradnici.

U slučaju izvanrednih izbora u Zagrebu, hoćete li podržati M. Bandića ili ćete imati svog kandidata? 

HDZ neće ni na koji način provocirati prijevremene izbore. Zagrepčani kroz prirez i razne poreze skupo plaćaju život u Zagrebu i nisu zaslužili da u Zagrebu netko uporno generira krizu i potiče disfunkcionalnost. Kad dođe vrijeme redovitih izbora, mi ćemo se kao stranka viteški boriti za vlastiti koncept upravljanja Zagrebom. Već sada promišljamo o više kandidata. Nekoliko stranačkih i dva izvanstranačka, ali ne bih za sada o imenima.

Ako Upravni sud odluči da je rad glavnog tajnika Milijana Brkića plagijat, hoće li biti mjesta za njega u eventualnoj budućoj Vladi? 

Čvrsto sam uvjeren da kolega Brkić nije učinio ništa nezakonito. Dugo ga i dobro poznajem, uvjeren sam da je u njegovom slučaju posrijedi politički obračun. On je bio spreman poginuti za Hrvatsku i za njega će u mom timu uvijek biti mjesta.

Hoćete red da se nikada ne posvađate ili da vas nikada nije naljutio? 

Ne sjećam se da me ikada naljutio. S njim se ne mogu posvađati. Znate kakav je naš odnos? Poznajemo se 23 godine, a on meni još uvijek govori ‘vi’.

Možda zato što ste mu uvijek bili šef? 

Tu oduvijek postoji jedan odnos međusobnog uvažavanja. Neću nikada zaboraviti, kad sam bio pomoćnik ministra i kad smo rješavali stambene probleme naših branitelja – specijalaca. I on je bio među njima. Bilo je to nakon Oluje. Stavio sam mu na stol ključeve njegovog novog stana. Nije ih htio uzeti dok udovica našeg poginulog prijatelja nije dobila stan. Mogu o njemu pričati što žele oni koji ga ne poznaju. Mi smo danas ne samo suradnici, nego i prijatelji iako mediji svaki dan pišu da smo u svađi. Već unaprijed znam kako će reagirati u pojedinom trenutku. Nema nepredvidivosti, a to je u politici važno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Steve Bannon: Kad misle da je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, globalisti dovedu migrante

Objavljeno

na

Objavio

Steve Bannon jedna je od najkontroverznijih figura današnjice. Dovoljno je pogledati kako ga portretira Saturday Night Live, američki TV show koji od društvenih događaja i vijesti radi komične skečeve: Bannon je kod njih prikazan kao personifikacija Smrti, kao kostur s crnom haljom i kapuljačom.

Bannon je čovjek koji je preuzeo vođenje predizborne kampanje Donalda Trumpa 88 dana prije izbora i doveo Trumpa do pobjede. Bannon je čovjek koji je 210 dana služio u Bijeloj kući kao glavni strateg, i čije su ideje aktivne u Bijeloj kući i nakon odlaska.

Bannon je također bivši suosnivač i direktor Breitbart Newsa, medijske platforme američke nacionalističke desnice. I čovjek koji je bio potpredsjednik Cambridge Analytice u vrijeme kad je ta tvrtka pobrala podatke milijuna korisnika Facebooka i, s pomoću psihometrijskih trikova, pretvorila ih u crno političko oružje u Trumpovoj kampanji.

Bannon je, na koncu, čovjek koji mi otvara vrata svojeg hotelskog apartmana u Bruxellesu u nedjelju predvečer i odvaja vrijeme za ekskluzivni intervju za Večernji list.

Bannon je u Bruxellesu jer pokušava svoj politički aktivizam upregnuti u kola europskih populista i nacionalista kako bi im pomogao da na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. promijene tijek povijesti, onako kako se to već dogodilo u Americi.

Razgovaramo dan nakon prosvjeda žutih prsluka (Gilets jaunes), u Parizu i dan uoči usvajanja globalnog kompakta o zakonitim migracijama u Marrakechu.

Slažete se da su migracije globalni problem?

Nije globalni problem, to je globalna tragedija. Imamo ekonomski i politički kolaps, posebno u podsaharskoj Africi i Srednjoj Americi, i to je zbog globalističkog neoliberalizma, koji te zemlje izrabljuje. Kao i zbog Kine, koja ih izrabljuje kroz svoj model predatorskog kapitalizma. I sporazum iz Marrakecha je, u svojoj srži, imperijalistički. Zato se mora poništiti.

Ako su migracije globalna tragedija, kako ih bolje rješavati nego kroz globalnu organizaciju, a to je UN?

To nije pitanje, to nije sporno. Sporno je želite li outsorceati migrantsku politiku organizaciji koja ne polaže račune nikome. Vlada ove zemlje u kojoj razgovaramo (Belgije, op. a.) upravo je pala. Zbog čega? Jer su građani vidjeli da se potpisuje nešto čiji detalji nisu poznati 24 sata prije usvajanja, a radilo se na tome šest godina. Elita je skrila detalje i obveze i količinu tereta koji će pasti na radnike. Najbolji način za rješavanje situacije jest ojačati nacionalne države koje djeluju unisono. Marakeš će biti vrlo važan zbog prijevare – a UN je prijevara – svih tih globalnih sporazuma, čiju moć i učinak na njihove živote ljudi ne razumiju.

Ali to je okvir za suradnju.

To vas obvezuje na hrpu stvari. Pogledajte sve detalje. To se zove meki zakon. To je prijesna laž iza koje se elite pokušavaju skriti. Ako nemate nikakvih obveza, zašto su energetski porezi otišli gore 25 posto za radne ljude u Francuskoj, zbog klimatskih promjena od kojih Kinezi imaju koristi? Pitajte ljude u Francuskoj. U tome je laž globalista. Globalisti uvijek lažu i krivo navode. Zašto Macron nije rasporedio teret na stranku iz Davosa, nego na radne ljude u Francuskoj? Ali, pogodite što, oni su se pobunili.

U govoru na političkom skupu u Bruxellesu rekli ste da Pariz gori, ali nije baš gorio toliko koliko prije tjedan dana, ne?

Recite to dućanima (koji su se osiguravali od razbijanja i pljačke, op. a.). Oko 1300 ljudi je uhićeno, ok? Vatre su gorjele cijelu noć. Pariz gori. Macron može činiti stvari nakon utorka, ali njegov izvorni predsjednički mandat je gotov. Vladavina Jupitera je okončana, i okončana je na ulicama Pariza. Ne podržavam nasilne demonstracije, ali mogu vidjeti frustraciju ljudi koji imaju osjećaj da ih se ne sluša. Zato mislim da je jako važno što se događa u Parizu. Mislim da je to dramatična prekretnica.

Kažete da globalističke elite lažu cijelo vrijeme, ali ljudi diljem svijeta vide vašeg predsjednika Trumpa kao dokazanog lažljivca, koji laže neprestano, o stvarima malim i velikim, kao što je to i James Comey rekao. Kako uopće možete neke od njegovih poruka na Twitteru uspoređivati s onim što globalisti pokušavaju s Marakešom?

Vaši čitatelji u Hrvatskoj moraju shvatiti kakve su magnitude laži globalista.

Ono što bi trebali učiniti jest odvojiti nekoliko minuta i pročitati taj kompakt, svojim očima, i razmisliti o onome na što taj kompakt poziva.

A to je dramatična promjena u njihovim državama, njihovim životima i životima njihove djece i unuka. I razmisliti o tome kako je to bilo skriveno od njih, skriveno u režiji najpametnijih ljudi na svijetu, elita koje tvrde da to ništa zapravo ne znači, da je to samo okvir i slično.

Pročitajte i razmislite, pa prosudite tko su veći lažljivci. Je li to Trump s marginalnim stvarima o kojima tvita kako bi trolao ljude ili su to elite koje doslovno žele… Gledajte, vi koji u Hrvatskoj čitate ovaj razgovor: oni smatraju da su vaši životi smeće, ne smatraju da vaši životi išta znače.

Kako globalisti na to gledaju, nisu samo nacionalne države te koje treba prevladati, a oni na države poput Hrvatske gledaju kao na administrativne jedinice, nego trebaju prevladati građane, vaše čitatelje, jer samo smetaju na putu.

Kad oni osjete da trebaju veće profite, sve što žele učiniti jest dovesti još migranata i niskokvalificiranih radnika kako bi imali veći broj ljudi koje mogu odabrati.

Kad oni osjete da ljudi u Hrvatskoj nisu previše pametni ili da su plaće previsoke, sve što žele jest ovakvim sporazumima o migracijama dovesti diplomirane studente, inženjere i slične iz zemalja Trećeg svijeta kako bi radili jednu stvar.

Nije to humanost, to je samo ovo: da konkuriraju vašim mladim ljudima u tehnološkim poslovima. Da su humanisti, imali bi rješenje koje nacionalne države imaju, a to je pomaganje tim državama u tim dijelovima svijeta da se razviju, da zadrže najbolje i najbistrije stanovnike, i da učine svoje zemlje ponovno velikima. Laži globalne elite su takve veličine i magnitude, i proizvele su toliko puno štete.

Ljudi u Hrvatskoj moraju znati zašto su Gilets jaunes u Francuskoj tako ljutiti, zašto su Trumpovi pristaše u SAD-u tako ljutiti. Evo zašto: jer su pametni i racionalni i vide kako se odnosi prema njihovim životima, i prekipjelo im je i dosta im je toga.

Dopustite da se vratimo na jedno važno pitanje, koje sam vam i jučer postavio na konferenciji za novinare kad sam vas pitao bavite li se vi zapravo huškanjem na rat. Čak i vaš istomišljenik, mađarski premijer Viktor Orban, u jednom svom govoru kaže da mu je jasno što radi Kina, a to je da pokušava sustići Ameriku, i to na račun srednjeg sloja u SAD-u i Europi…

I u tom pogledu, on je sjedinjen s nama u najvećem pitanju našeg vremena. No, nastavite.

…i vidi da Trumpova Amerika pokušava spriječiti Kinu u tome tako što će promijeniti međunarodna pravila igre. To je nešto što i vi također otvoreno zagovarate, promjena globalnog poretka.

Da.

Ne znam tko je tu koga inspirirao, ali Trump i vi tu zagovarate isto.

(uz smiješak, op. a.) Bila je to ideja predsjednika Trumpa.

Ok, i sad ključan detalj: Orban kaže da još uvijek nije sigurno hoćete li u tome uspjeti bez oružanog sukoba. To je vrlo ozbiljno.

Vrlo ozbiljno, razmotrimo to. Ja sam u svom radijskom showu 2014. predvidio da ćemo se u roku od pet godina naći u oružanom sukobu u Južnom kineskom moru. Kinezi su u ekonomskom ratu protiv Zapada, a Zapad uključuje i SAD i Zapadnu Europu, dakle industrijalizirane demokracije.

Kinezi su u tome od kraja 1990-ih, otkako smo ih pustili da uđu u Svjetsku trgovinsku organizaciju. I to se događa na golemu štetu radničkog i srednjeg sloja ljudi u Zapadnoj Europi i SAD-u jer su te zemlje deindustrijalizirane, a radna su mjesta preselili u Kinu. Ne vjerujte meni na riječ, nego provjerite.

Pročitajte knjigu koju su dvojica kineskih pukovnika napisala krajem 1990-ih, zove se “Unrestricted Warfare”. To je jedna od pet najvažnijih knjiga napisanih u 20. stoljeću i najveća knjiga o strategiji koju je itko napisao nakon Carla von Clausewitza. Ona vrlo detaljno opisuje rat protiv Zapada, njihovu strategiju.

Kaže da postoje tri vrste rata: informacijski rat, ekonomski rat i kinetički rat. I zaključuje da bi zasigurno izgubili ako bi ikad morali voditi kinetički rat protiv Zapada, no da mogu pobijediti u informacijskom ratu i u ekonomskom ratu.

Srž onoga što predsjednik Trump pokušava učiniti jest stupiti u borbu i konfrontirati se s Kinom u ekonomskom ratu koji vode protiv nas, kako bismo izbjegli kinetički rat. Jedna od stvari koje predsjednik Trump pokušava reći je da su ekonomija i vojska nevjerojatno povezani u nacionalnoj sigurnosti. I zbog toga u Europi želi vidjeti da europske države plaćaju dva posto za obranu, i istovremeno se želi u dogovoru s EU pobrinuti da postoji ekonomski stimulans za SAD da bude u punom savezu. Jer, on ne vidi Europu kao protektorat.

Zapamtite, sada su globalisti zapravo imperijalisti, sve što rade je imperijalistički. Populisti i suverenistički, nacionalistički pokret je potpuna suprotnost, mi ne želimo biti imperijalistička sila.

Želimo biti u partnerstvu sa stvarnim saveznicima. Ne želimo da Zapadna Europa bude protektorat. Želimo da bude stvarni saveznik.

Ali, predsjednik Trump redovito kritizira, da ne kažem blati, saveznike.

Koga?

Rekao je, primjerice, da je Njemačka zatočenik Rusije.

To je retorika, ali pogledajmo činjenice. Predsjednik Trump je rekao Njemačkoj da se ne dovodi u situaciju da je u energetici ovisna o Rusiji.

Drugo, Njemačka je, čini mi se, među najgorima u nedosezanju cilja od dva posto (ulaganja u obranu, op. a.). Pa vojni zrakoplov koji je vozio kancelarku na G20 (u Buenos Aires, op. a.) nije mogao doletjeti ni do Barcelone. A to je zato što se u njemačke zračne snage ne ulaže dovoljno. SAD ima ekonomiju od oko 18 bilijuna (engl. trillion) dolara. Naš obrambeni proračun je ugrubo bilijun dolara svake godine.

Također imamo strukturni deficit od bilijun dolara. To nije u direktnoj korelaciji, ali dovoljno je blizu da zaključimo da je naša obveza da budemo svjetski policajac to stvorila. Cijeli je obrambeni proračun Njemačke 35 milijarde dolara.

Da, ali postoji povijesni razlog zbog kojeg Njemačka nije pumpala svoj vojni proračun nakon II. svjetskog rata.

SAD to potpuno razumije. Mi smo im pomogli napisati novi Ustav i sa SSSR-om i Engleskom instalirali njihovu vladu. No, to je bilo tada, a ovo je sada. Ne govorimo o tome da se Njemačka ponovno naoruža kao u vrijeme nacista i postane dominantna sila, samo kažemo da mora dosegnuti cilj s kojim su se složili (u NATO-u, op. a.).

Usput, Nijemci su bez američkih sigurnosnih jamstava apsolutno izloženi Rusiji. I očito je da američka sigurnosna jamstva postoje jer smo saveznici u NATO-u. Ali sve što kažemo jest da ne želimo Njemačku kao protektorat, želimo je kao saveznicu.

Trump katkad kao da uživa u javnom kritiziranju demokratskih europskih saveznika, a nikad ga ne čujemo da kritizira autokratske predsjednike Rusije ili Sjeverne Koreje.

Trebate razlikovati signal od šuma. Signal je ono što je bitno, šum je dimna zavjesa, svakodnevni Donald Trump koji naziva pornoglumicu Stormy Daniels nadimkom “horseface” ili tvita nešto o Merkel. Kad govorite o Rusiji, vratimo se na najvažnije stvari, a to su sankcije i Trumpov govor u Varšavi u srpnju 2017. godine. Vaši bi čitatelji u Hrvatskoj trebali pročitati taj govor.

Hrvatska predsjednica bila je suorganizatorica tog summita u Varšavi.

Točno, hrvatska je predsjednica bila ondje. I Višegradska skupina. I reći ću još ovo ljudima u Hrvatskoj: vjerujem da su dva geopolitički najvažnija dijela svijeta zemlje Višegradske skupine sve dolje do Hrvatske, i jugoistočna Azija oko Južnog kineskog mora. Za mene su to dva najvibrantnija, najrobusnija područja na kojima će se demokracija razvijati i sloboda graditi oko robusnih ekonomija.

Vratite se i pročitajte Trumpov govor iz Varšave, vrlo je važno da građani Hrvatske pročitaju to i shvate što je predsjednik Trump rekao. A to je da je njegov najvažniji zadatak kolektivna obrana judeokršćanskog zapada, zapadne civilizacije. Nijedan američki predsjednik nikad nije toliko hrabro govorio o tome, posebno ne Obama ili Bush.

Jeste li vi napisali taj govor?

Nisam, tad sam već napustio Bijelu kuću, ali moja je ruka bila prisutna u izgradnji tog govora. U tom govoru u Varšavi Trump se praktički usprotivio Rusiji i rekao da smo mi u SAD-u spremni sklopiti ugovore sa svima u srednjoj i istočnoj Europi kako biste imali jeftinu, neiscrpnu energetsku opskrbu. I da smo mi tu kao partneri i saveznici da se pobrinemo da zapadna civilizacija bude obranjena.

To je provokativnije nego išta što je ijedan američki predsjednik rekao, provokativnije od Ronalda Regana i njegova govora s rečenicom “srušite ovaj zid”. Naravno, mainstream mediji su pustili da to prođe neopaženo.

Amerika je danas podjeljenije i bjesnije društvo nego što je bila desetljećima. Kako mislite da će povijest ocijeniti vašu ulogu u tome?

Upravo smo imali “midterm” izbore za Kongres, na kojima je glasalo 113 milijuna ljudi. Demokracija u SAD-u nikad nije bila robusnija. Gledajte, prolazili smo kroz cikluse u povijesti u kojima smo imali razilaženja oko smjera naše zemlje ili smjera u kojem ide svijet. Pod predsjednikom Reaganom bilo je puno više prijepora. Ljudi danas jesu ljutiti, s time da je više bijesa na ljevici jer su ljuti na spoznaju da je Trump dio njihovih života, ali taj bijes je pozitivna stvar, rezultirao je time da su ljudi išli od vrata do vrata i osvojili Predstavnički dom. Naravno, ne sviđa mi se rezultat, ali mislim da su izbori u studenom odličan primjer snage američke demokracije.

Prije tih izbora rekli ste da će, ako demokrati osvoje Predstavnički dom, uslijediti procedura opoziva predsjednika Trumpa. Hoće li?

Mislim da nema sumnje da će demokrati pretvoriti Muellerovo izvješće u oružje i započeti proceduru. Predsjednik Trump neće biti istjeran iz ureda, jer Senat neće podržati Predstavnički dom u opozivu, ali u samoj proceduri demokrati će otvarati nove neovisne istrage. Vjerujem da će 2019. biti najgadnija godina u američkoj politici od 1858., da će biti apsolutno brutalna, da će se dogoditi rat dviju utvrda, rat između Bijele kuće i demokratskih istraga i procedure opoziva na Capitol Hillu. Bit će vrlo dramatično i bit će to teška godina.

Kako će se predsjednik Trump ponašati?

Predsjednik Trump je borac. I odlično zadaje protuudarce. Ne bi bio predsjednik SAD-a da nije takav. Ljudi u Hrvatskoj trebali bi uzeti stolac i zgrabiti kokice jer ovo će biti teška borba. Trump neće otići bez borbe. Ključno je pitanje je li Republikanska stranka spremna čuvati leđa Trumpu. Sjetite se, Nixon nije ozbiljno upao u probleme zbog Watergatea dok nije izgubio podršku Republikanske stranke.

I, za kraj, o Hrvatskoj. Vjerujem da vam je poznato da je Hrvatska najvažniji američki partner u regiji, još od 1990-ih, kad je bila dio rješenja, a ne dio problema, u ratu.

To je točno, Hrvatska je jedna od najvećih saveznica SAD-a, i općenito diljem svijeta, i najvažnija saveznica tijekom 1990-ih. Ono što se dogodilo jest to da su ljudi skrenuli pogled s lopte. Mislim da su države Višegradske skupine pa sve do Hrvatske jedan od geopolitički najvažnijih prostora u svijetu. Zapamtite, u konceptu “America First” ne radi se o američkoj izolaciji, nego o američkoj uključenosti u rad sa saveznicima na pitanjima naše vitalne nacionalne sigurnosti. Planiram posjetiti Hrvatsku i regiju, upoznati ljude, upoznati se pobliže sa situacijom kod vas.

U našem dijelu Europe znamo da rast nacionalizma ne vodi baš uvijek prema dobrome. Mi se sjećamo da je i Slobodan Milošević u početku svoju agresiju nazivao antibirokratskom revolucijom.

Da, ali to zahtijeva da ljudi budu involvirani. Danas imamo snagu koja dolazi od interneta, moć ljudi da se odmaknu od mainstream medija. Ja vjerujem u zdrav razum i pristojnost radnih ljudi. I mislim da moraju imati punu informaciju, da se njihov status građana mora poštovati i da kroz nacionalne države na najbolji način mogu ispunjavati obveze svog statusa građana. Da, ja vjerujem u patriotske pokrete, vjerujem u populizam u kojemu se čuje glas malih ljudi. Ja sam nacionalist, vjerujem u nacionalizam i vjerujem da će nacionalizam biti vrlo pozitivan. Ljudi moraju biti uključeni u to i moraju nadzirati i moderirati to, posebno određene ultranacionaliste koji imaju nešto agresivnije sklonosti. Ali jedan od razloga zbog kojeg imaju takve sklonosti jest to što ih je poklopila i odbacila globalistička elita. Ne možete opravdati neke stvari koje su se dogodile u prošlosti, ali one ne znače da se to mora ponoviti danas.

Večernji list

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

Objavljeno

na

Objavio

Specijalist za ratove 1990-ih objavio je 12. knjigu: “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi

Davor Marijan, znanstvenik iz Hrvatskog instituta za povijest, specijalist za ratove 1990-ih u Hrvatskoj i BiH, upravo je izdao 12. knjigu: „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi. A da bi je iznjedrio, Marijan je istražio golem broj dokumenata. „Nisam ih brojio, no pročitao sam ih mnogo. Samo na web-stranici Slobodana Praljka bilo ih je više od 100 tisuća, a i Haaški sud objavio je više od 60 tisuća dokumenata koji se odnose na rat u BiH“, kaže taj vrsni istraživač povijesne građe koji već 20 godina istražuje rat u BiH, a rat Hrvata i Muslimana (od 1994. Bošnjaka) smatra najkompleksnijim dijelom cijelog Domovinskog rata, pa i svih ratnih zbivanja koja se na Zapadu nazivaju i ratovima za jugoslavensko nasljeđe, piše Žarko Ivković/VečernjiList

U BiH jedni protiv drugih ratovala su sva tri naroda koja tvore tu državu. Srbi smatraju da je to bio građanski rat, Bošnjaci kažu da je riječ o agresiji, Hrvati govore o obrambenom, tj. Domovinskom ratu. Što je istina?

I ja smatram da je to bio ponajprije građanski rat jer je najvećim dijelom bio sukob triju naroda. Miješanja sa strane je bilo pa razumijem bošnjačku stranu kad optužuje Hrvatsku i Srbiju za agresiju, no što s dragovoljcima sa Sandžaka ili vjerskim ratnicima na muslimanskoj strani? Njihov angažman, pri čemu su se međusobno trpjeli šijiti i suniti, pokazuje iznimno visok stupanj organiziranosti, što je, osim u odnosu prema Izraelu, jedinstven slučaj u svijetu. Tokove novca iz muslimanskog svijeta da i ne spominjemo.

Što je uzrok rata u BiH?

On se ne može gledati izvan projekta svi Srbi u jednoj državi. Rat u BiH samo je nastavak rata u Hrvatskoj koji je privremeno okončan u siječnju 1992.

Zašto je svaki narod imao svoju vojsku?

Zato što se zajednička nije mogla stvoriti jer nije bilo ni minimuma suglasja o položaju i uređenju BiH. Navodno savezna JNA transformirala se u tri srpske vojske, premda ima „stručnjaka“ koji svako malo ustvrde da se ona nacionalno podijelila. Ne sjećam se da je ijedna postrojba JNA prešla na hrvatsku ili muslimansku stranu. U takvim okolnostima, nastanak triju oružanih sila bio je logičan. Kažem tri, premda ih je u nekim trenutcima bilo i više, primjerice HOS i Narodna obrana Fikreta Abdića u zapadnoj Bosni. Srbi su preuzeli JNA i dio Teritorijalne obrane, Hrvati su se organizirali gotovo od nule, a Muslimani su posljednji završili ustroj vojske jer je Izetbegović pokušavao dogovoriti nekakav aranžmana s JNA, pri čemu je potpuno ignorirao hrvatske interese. To je propalo jer Srbi nisu bili za takvu opciju.

Opišite nam ukratko ciljeve svake pojedine vojske, naroda.

Srpski ciljevi dani su u jednom fascinantnom dokumentu koji se zove “Odluka Narodne skupštine Republike srpskog naroda u BiH o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH” usvojenom 12. svibnja 1992. u Domu JNA u Banjoj Luci. To su bili: razgraničenje od druga dva naroda, tj. država, dio Sarajeva, koridor kroz Bosansku Posavinu, granice na rijekama Neretvi i Uni, eliminiranje Muslimana iz doline Drine i izlazak na more. Cilj Bošnjaka bio je sukladan stajalištu politike o građanskoj državi, a to je cijela BiH pod njihovim nadzorom. Kod Hrvata se nastojalo obraniti teritorij na kojem su bili većinski i uz to se sanjalo o obuhvaćanju većine hrvatskog naroda u jednoj državi kao što je to bilo u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

Jesu li VRS i HVO bile agresorske vojske, a Armija BiH oslobodilačka?

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Definiciju agresorstva nije lako utvrditi. Uzmimo slučaj Vareša, gradića s većinskim hrvatskim stanovništvom. Je li njega u studenom 1993. ABiH oslobodila ili zauzela? Čini mi se primjerenim da se svako mjesto razmatra od slučaja do slučaja. HVO i VRS bile su hrvatska i srpska vojska, a ABiH muslimanska (od 1994. bošnjačka), to je jedino neosporivo. Ne treba zaboraviti da su Hrvati i Srbi u golemoj većini bili za entitetsko organiziranje, što znači da su zastupali većinsku opciju na razini BiH i da je već zbog toga jako teško primjenjivati formule agresije i oslobodilaštva.

Što je uzrok hrvatsko-muslimanskog rata i tko ga je počeo, tko je krivac?

Uzrok su suprotstavljene politike. Hrvati su smatrali da trebaju dobiti dio teritorija za svoj entitet, a Bošnjaci su imali koncept centralizirane, unitarne, odnosno svoje nacionalne države koja je trebala nastati kao prividno „građanska“ država u kojoj bi nemuslimansko stanovništvo bilo majorizirano. Rat je bio neminovan. Počeo je kada je ABiH velikim dijelom preko teritorija Hrvatske i područja koje je nadzirao HVO nabavila dostatnu količinu oružja i streljiva i kada je agresivnije nastupila prema HVO-u u središnjoj Bosni, gdje je rat i počeo u siječnju 1993. U HVO-u su tek 14. travnja 1993., kad ih je ABiH napala u Konjicu, prihvatili da nije riječ o povremenim incidentima, već o otvorenom ratu. Do tada su iz Zagreba dolazili nalozi da se smire i pregovaraju s Muslimanima.

Može li se iz dokumenata vidjeti tko je vojno bio bolje osposobljen: HVO ili Armija BiH? Odnosno što je bilo presudno za vojne pobjede u tom ratu?

Rat u BiH bio je rat naoružanog naroda. U nizu stvari pokazalo se da je jugoslavenska obrambena koncepcija iznjedrila narodne vojske koje su patile od velikih problema. JNA je nesumnjivo bila jedna od lošijih vojski u novijoj povijesti Europe. ABiH kopirala je koncept JNA, imala je osjetno više kadrova iz nje i na koncu je preuzela njezin sustav organiziranja. HVO je najmanje dugovao JNA i najbliži je miliciji. Naravno da ne mislim na miliciju iz socijalističkog razdoblja. Uz to su im ciljevi bili sasvim drugačiji. HVO je izrazito obrambena organizacija, za razliku od ABiH, koja je 1993. imala više uspjeha u nacionalno miješanim područjima s izrazitom bošnjačkom većinom. U sukobima s jasno definiranom crtom i bez višestruke nadmoći, ABiH nije postizala uspjehe vrijedne spomena. To se najbolje vidi u slučajevima Lašvanske doline i doline Lepenice. O Žepču da ne govorimo. Uz to ne treba zaboraviti da je ABiH imala odriješene ruke za rat, za razliku od HVO-a, na koji su u nekoliko presudnih slučajeva nepovoljno utjecali politika i interes Republike Hrvatske.

Kakve su posljedice toga rata: jesu li Bošnjaci njime ostvarili svoje strateške ciljeve?

Nisu postigli ni izbliza koliko su željeli, a HVO se uz velike gubitke održao u središnjoj Bosni. General Rasim Delić u veljači 1994. sažeo je bit i učinak rata konstatacijom da je „HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku”. Delićeva samohvala ogoljuje do srži svrhu rata koji je ABiH povela protiv HVO-a. Armija BiH ratovala je za teritorij, koji je najvećim dijelom i etnički očistila. Pobijedila je u etnički miješanim područjima, na kojima je prije izbijanja otvorenog sukoba demografska slika drastično promijenjena u korist Muslimana. Muslimani su ratovali za teritorij koji nisu bili u stanju uzeti Srbima zbog njihove tehničko-taktičke nadmoći. S HVO-om su bili izmiješani i iskoristili su pogodan trenutak da na račun te prednosti protjeraju Hrvate.

Mnogi danas smatraju da se taj rat trebao i mogao izbjeći, odnosno da je trebalo očuvati savezništvo Hrvata i Bošnjaka u ratu protiv Srba. Jesu li u pravu?

Takva mišljenja pokazuju loše poznavanje rata i prilika u BiH. Svako malo razni kavanski tumači prozivaju Hrvatsku što nije očuvala savezništvo, a njega uopće nije bilo do srpnja 1995. Postojala je suradnja na nekim područjima 1992. kad su Hrvati i Muslimani bili ugroženi od Srba. U toj suradnji daleko su bolje prošli Muslimani jer su im Hrvati dali vrijeme da se organiziraju i ustroje vojsku. Kad neki Bošnjaci danas govore o “čudu bosanskog otpora”, ignoriraju da je ono doslovno nastalo na krvi hrvatskih vojnika u proljeće 1992. Hrvati bez borbe nisu prepustili nijedno područje na kojem su bili većina ili ih je bilo u znatnijem broju. S druge strane, Srbi su u travnju i svibnju zauzeli najveći dio teritorija na kojem su Muslimani bili većina, često bez borbe. Hrvatima se Donji Vakuf, Doboj ili Bijeljina nisu mogli dogoditi.

Kakva je uloga Alije Izetbegovića u ratu u BiH, a posebice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

Smatram da je on glavni krivac za rat Hrvata i Muslimana, a ima i veliku odgovornost za izbijanje otvorenog rata u BiH 1992. jer je odbacio Cutileirov plan. On je već u predizbornoj kampanji u rujnu 1990. elaborirao da alternative za „ideal građanske republike” nema. Ili „građanska republika” ili „građanski rat”. Izetbegović je prvi čelnik jedne od nacionalnih stranaka u BiH koji je prije rata prijetio ratom ako se ne prihvati koncept države koji je Muslimanima trebao jamčiti političku prevagu. Početkom 1991. u Skupštini SR BiH izjavio je da bi zbog suverene Bosne „žrtvovao mir”, ali da ne bi zbog mira u Bosni „žrtvovao suverenu Bosnu”. Nije sporno to što ga Bošnjaci slave, sporno je to što ga neki iz okruženja također smatraju čovjekom mira, suživota i tolerancije – svime onim što nije bio.

Želite reći da se nije borio za državu triju ravnopravnih naroda?

Izetbegović je bio islamist koji je u izbornu utrku ušao s pedigreom robijaša za islam i s Islamskom deklaracijom, koja se konstantno relativizira tvrdnjom da je napisana 20 godina prije, no objavljena je u izbornoj 1990. te su u pravu oni koji u njoj vide politički program. Kao osoba predmodernog shvaćanja, Izetbegović je zajednicu shvaćao po kriteriju islamske vjere i ponašao se kao da se ništa nije promijenilo nakon što je Austro-Ugarska 1878. okupirala Bosanski pašaluk. On nije prihvaćao da je BiH zemlja triju ravnopravnih naroda. Svrha koncepta građanske države za koji se zalagao bila je majorizacija manjina, a ne izgradnja države u zapadnjačkom smislu.

Izetbegović je potpisao brojne sporazume, no redovito ih nije poštovao. Zašto?

On je od početka djelovao po načelu da cilj opravdava sredstvo, što je uključivalo i laž. Uostalom, u jednom intervjuu 2000. priznao je da je za njega laž nužan taktički potez na putu do strategijskog cilja. Riječ je teško davao, ali ju je lako kršio.

Je li Franjo Tuđman možda podcijenio Izetbegovića kao pregovarača?

Mislim da jest. Tuđman je živio u miljeu u kojem nije bilo orijentalizma ili bizantizma. On nije dvojio da je Izetbegović islamist, no pokazat će se da je i njega iznenadila lakoća kojom je izbjegavao obveze i dogovore. Zbog međunarodnih obzira i interesa Republike Hrvatske uglavnom je prelazio preko Izetbegovićevih izvrdavanja.

Kakva je bila uloga Hrvatske i Franje Tuđmana u ratu Bošnjaka i Hrvata u BiH?

Kompleksna je ta uloga, a često se razmatra izvan konteksta. Godine 1991. BiH je s velikim dijelom te ritorija i nekoliko desetaka tisuća vojnika u JNA i Teritorijalnoj obrani sudjelovala u ratu protiv Hrvatske. Hrvatska je 1992. vraćala svoj okupirani teritorij preko dijela BiH. Posebice je bio važan operacijski ciklus iz Livanjskog polja 1994.–1995. koji je doveo do sloma države pobunjenih Srba u Hrvatskoj. U tom se procesu zbio i rat Hrvata i Muslimana. I tu su paradoksi: iz Hrvatske i preko njezina teritorija naoružavane su obje strane. Slučaj 17. krajiške brigade ABiH najupečatljivije ilustrira taj paradoks. Ona je nastala od dviju postrojba koje su naoružane i opremljene u Hrvatskoj, dio vojnika u toj brigadi bili su i pripadnici HV-a. To je bila možda i najbolja brigada ABiH i ključna u protjerivanju Hrvata iz Travnika u lipnju 1993. Hrvatska je sukladno tome bila involvirana, ali na način kojim prosječan Hrvat iz BiH teško može biti zadovoljan.

U knjizi pišete da se Tuđman u ljeto 1993. opredijelio za pomaganje HVO-u dragovoljačkim skupinama i minimalnim angažmanom vojnika umjesto da je intervenirao jačim snagama i pokušao u što kraćem vremenu spojiti doline Vrbasa i Lašve. Što bi se time dobilo?

Legitimno je postaviti tezu da je mirotvorna Tuđmanova politika u BiH sredinom, a posebice u jesen 1993. doživjela slom, što je izravno štetilo HVO-u i Hrvatima u BiH. Mislim da je bio dužan jačim snagama u kratkom vremenu popraviti štetu nanesenu HVO-u, no on to nije učinio. Na kraju je rezultat bio isti, samo što je takav odnos trajao osjetno duže i s većim ljudskim gubicima. Ovdje moram dodati da je tvrdnja o tisućama pripadnika HV-a u ratu protiv ABiH, za koju je uvelike odgovoran general Martin Špegelj, lažna. Ono što sam napisao prije gotovo dvadeset godina i dalje stoji: radilo se o malim snagama ekvivalenta lake brigade ojačane tenkovima i topništvom podijeljenim u manje sastave duž cijelog ratišta. Premda su te snage u nekim trenutcima igrale važnu ulogu, najvažnija je njihova psihološka uloga. I ta mala skupina bila je dobrim dijelom rodom iz BiH, a u većini su bili iz pričuvnih sastava. O tome detaljno pišem u knjizi. Nasuprot njima bili su brojniji mudžahedini i dragovoljci sa Sandžaka i iz Crne Gore.

Kakva je bila uloga međunarodne zajednice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

To je također kompleksna tema, s mnogo nepoznanica zbog nedostupnih dokumenata. No nema nikakve dvojbe da je međunarodna zajednica bila osjetno sklonija Muslimanima. Nije daleko od istine ni tvrdnja da su oni bili četvrta strana u ratu.

Zašto je međunarodna zajednica stala uz Bošnjake i Armiju BiH, koja je činila zločine i u svojim redovima imala mudžahedine?

Dio velikih sila dokazivao je na BiH da njihova politika nije protumuslimanska i na BiH i dalje gleda kao na Jugoslaviju u malom i nukleus nekog novog okupljanja. Hrvatskoj je stavljen krimen jer je tobože kriva za raspad Jugoslavije. Glavni su krivci Slobodan Milošević i Veljko Kadijević, odnosno Srbija i JNA, no međunarodni krugovi koji su stvarali obje Jugoslavije to ipak zamjeraju Hrvatskoj. Dodajte tome i čudnu zapadnu liberalnu ljevicu koja je „proizvela“ tone literature o ratu, znanstveno pretežno bezvrijedne, no poslužila je svrsi da se dobije željena slika. „Stručnjak“ poput Johna B. Allcocka, koji je bio i ekspert na Haaškom sudu, bez imalo znanstvene nelagode tvrdi da su razgovori Tuđmana i Miloševića u „Karađorđevu o podjeli BiH i kasniji pregovori u Grazu” dobro „dokumentirani i više se ne smatraju spornim”. To nije znanost, to je stopostotna politička angažiranost. Haaški sud samo je nastavak takve politike „pravnim sredstvima“. U spoju s potpunom servilnošću hrvatske politike nakon 2000. Hrvati su još dobro i prošli.

Zašto su Daytonskim sporazumom Amerikanci nagradili Srbe, a nametnuli zajednički hrvatsko-bošnjački entitet?

Američka politika najbolje pokazuje da se velike sile vode interesima, a ne moralnim imperativom. Amerika je zapravo minirala europske mirovne planove iz 1992. i 1993. o unutarnjoj podjeli BiH. Ima ozbiljnih naznaka da je njihov veleposlanik Warren Zimmermann odlučujuće utjecao na Izetbegovića da odbaci Cutileirov plan s proljeća 1992. No kad je EU na djelu pokazala da još nije došlo „vrijeme Europe“, kako je bahato obećavano (ako ikad i dođe), tada su se umiješali Amerikanci i u Daytonu podjelom BiH okončali rat. Supersila kao što je Amerika očito si može dopustiti bezobzirnu politiku ne samo prema „malim igračima“ već i prema saveznicima u Zapadnoj Europi.

Oružane snage BiH danas čine tri komponente: bošnjačka, srpska i hrvatska. Možete li zamisliti tu vojsku kako zajednički brani suverenitet BiH?

Ne mogu. To je očito nužna politička forma za koju sumnjam da bi izdržala prvu ozbiljniju krizu.

Žarko Ivković/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari