Pratite nas

Intervju

Intervju s Tomislavom Karamarkom: ‘Gospodarstvom će upravljati stručnjaci, a ne političari!’

Objavljeno

na

Umjesto da je u prvoj godini provela reforme, Milanovićeva Vlada u zadnjoj godini, mora na još jedan popravni i to u zadnjem ispitnom roku. Ne preostaje joj drugo nego, u zadnjoj godini svoga mandata, povećavati trošarine i uvodit nove namete građanima

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko u subotnjem izdanju Jutarnjeg lista. Razgovor prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinarke Rozite Vuković:

[ad id=”68099″]

Kada bi premijer Zoran Milanović imao ozbiljan interes za traženje rješenja izlaska iz krize, došao bi na razgovor kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, bez obzira na to je li pozvan kao premijer ili kao predsjednik stranke, jer on je trenutno i jedno i drugo – kaže šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Razgovarali smo u njegovu uredu u središnjici stranke sat vremena nakon što se u utorak vratio sa sastanka na Pantovčaku. Bio je to jedan od rijetkih dana kada se predsjednika HDZ-a moglo „uhvatiti“ u Zagrebu. Stalno je, kaže, na terenu – obilazi stranačke organizacije, priprema strategiju za parlamentarne izbore i zajedno sa suradnicima privodi kraju gospodarski program. Bio je zadovoljan razgovorom s predsjednicom, ali nije skrivao čuđenje što je premijer odbio njen poziv koji je uputila svim čelnicima parlamentarnih stranaka. – Tri i pol godine čekamo da nešto poduzme, a ništa se ne događa. Ne samo da nije provedena, nego nije ni započeta niti jedna prava strukturalna reforma. Svi izlaze iz recesije, a Hrvatska tone i tone. Vrijeme prolazi, a premijer Milanović se zabavlja – kaže Karamarko.

Gotovo dvije godine priča se o gospodarskom programu HDZ-a, a za sada smo vidjeli samo naznake. Kad će biti predstavljen u cijelosti? 

To je opširan, cjelovit i složen program, ne samo ekonomskih, nego i društvenih reformi. Hrvatska je umorna od površnih eksperimenata. Onima koji su pažljivo pratili naš gospodarski forum već sada su jasne smjernice našeg programa. Koristimo pozitivna iskustva drugih, prije svega Slovačke. Naravno, ona se ne mogu primijeniti u potpunosti, zato naši stručnjaci surađuju s njemačkim IFO institutom ne bi li dio tih provjerenih modela prilagodili konkretnim hrvatskim prilikama. Uskoro će naši prijatelji iz Munchena opet doći u Hrvatsku. Sada kada je izvjesno da izbori neće biti do jeseni, sve možemo na miru dotjerati i za kraj ljeta pripremiti još jedan veliki gospodarski forum, gdje ćemo detaljnije predstaviti program. Bio bih sretan kada bi na toj prezentaciji sudjelovali,ne samo stranački stručnjaci i kolege, nego i neovisni eksperti, pa i članovi Vlade na odlasku, jer i njihova negativna iskustva mogu biti dragocjena. Cjelovito predstavljanje pitanje je političke procjene. Onima bolje upućenima jasno je da će se taj program još i u trenutku našeg dolaska na vlast prilagođavati trenutnoj gospodarskoj situaciji.

Ako dođete na vlast, koje su tri ključne reforme koje planirate provesti u prvoj godini mandata? 

Današnja Vlada tvrdi da je usredotočena na štednju. Čak i da je tako, bilo bi pogrešno. Međutim, ta štednja u pravilu završi novim nametima na leđima građana. Naš model je sasvim drukčiji. Kroz reformu porezne politike stimulirat ćemo poduzetništvo i investicije. Uz poticajne mjere zapošljavati mlade, ali i one koji su izgubili posao,a još uvijek su u radnoj snazi. Sudbinu javnih poduzeća neće krojiti političari i državni birokrati i u njima zbrinjavati podobne političke kadrove. Njima će upravljati karijerni menadžeri. Umjesto da opterećuju proračun, ona će, tako vođena, biti konkurentna u međunarodnim okvirima. Tek kada političke uprave zauvijek napuste javna poduzeća, možemo reći da smo izašli iz realsocijalizma. Dakako, za to nam trebaju i stranački neopterećeni i dokazani menadžeri. Mi već sada raspolažemo sa 200-tinjak stranačkih, koalicijskih, vanstranačkih stručnjaka s kojima razgovaramo.

Zašto se HDZ protivi ukidanju županija? 

Kad Milanovićeva Vlada nema što ponuditi biračima, onda i kozmetičke promjene treba podvaliti kao reforme, a regionalizaciju Hrvatske kao ključ za rješenje gospodarske krize. SDP želi ukidati županije jer ne razumije da upravo u njima leži najveći razvojni potencijal. Županije su samoodržive, zaživjele su u narodu, na njih otpada manje od dva posto BDP-a. Zato ih HDZ i njegovi koalicijski partneri neće ukidati, ali će ih racionalizirati, debirokratizirati i učiniti efikasnijima.

Je li razlog protivljenju taj što bi HDZ time mogao izgubiti dio birača. Naime, većina županija je HDZ-ova? 

Ne mogu se oteti dojmu da je i tu posrijedi SDP-ova sitna podvala. Dovoljno je pogledati da samo dva župana dolaze iz redova SDP-a, pa taj prijedlog regionalizacije Hrvatske poprima sasvim novi karakter. Ali ne radi se samo o podvali HDZ-u, nego i SDP-ovim koalicijskim partnerima HNS-u i IDS-u. SDP očito teško podnosi da je u parlamentu višestruko snažniji od svojih koalicijskih partnera, a u županijama inferioran. Sjetite se samo pokušaja da preko odbjeglog Damira Kajina u Istri razbije IDS. S druge strane, ti isti koji bi ukidali županije istovremeno se deklarativno zalažu za decentralizaciju, što je u potpunoj proturječnosti. I na kraju, ali ne manje važno, najčešće sve krene s regionalizacijom, a onda na kraju završi sa zahtjevom za regionalnim parlamentom…

Zašto niste zatražili izglasavanje nepovjerenja Vladi? 

Zato što nemamo većinu u Saboru. A onima koji bi nam u tome mogli pomoći vlastita fotelja je na žalost na prvome mjestu. Dio tih klijentelista svjesno je da im je to posljednji mandat i žele ga iscrpiti do krajnjih granica. Glasovanje o nepovjerenju u takvim okolnostima moglo bi izazvati samo neke PR efekte. Biti opozicija ili pričati samo zato da se čuje – od toga nema koristi.

Ipak bi se radilo o jednom političkom potezu? 

Pokušavali smo biti konstruktivna opozicija, predlagali smo i ukazivali. U konačnici, kada smo prije četiri mjeseca izašli sa smjernicama našeg programa, očekivao sam da će netko iz Vlade nazvati i pitati što radimo. Bio sam spreman na konsenzus. Zašto njemački IFO institut s kojim mi surađujemo ne bi radio i s Vladom? Pa šef IFO instituta, doktor Sinn, rekao je da ne radimo ovaj program za HDZ, nego za Hrvatsku.To je bila dobra prilika i za uspostavu suradnje. Bio sam otvoren, ali nije bio nikakvog signala. Njihova nesposobnost i prepotencija pogubna su kombinacija. Sva njihova kolebanja i njihovu bezidejnost mi smo javno kritizirali. Zato i imamo ovo njihovo stalno nametanje svjetonazorskih i ideoloških tema.

Pa, čini se da više HDZ nameće takve teme? 

Pa nije HDZ micao hrvatski grb s registarskih pločica, bunio se protiv hrvatskih zastava u noći izborne pobjede, rastakao Domovinski rat i njegove vrijednosti, ukidao pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Narede uklanjanje grba s registarskih pločica, a onda za to optuže dizajnere. Nisu dizajneri krivi. Oni su dobili projektni zadatak koji je glasio „napravite rješenje, ali skinite grb“. Ova je Vlada – Vlada kontroverznih i ishitrenih odluka. Vlastite odluke ukidali su u roku od 48 sati ili par mjeseci.

Neki smatraju da vi ne dolazite često u Sabor jer se izbjegavate sučeliti s premijerom? 

Što znači sučeljavanje? Taj čovjek nikad nije suvislo odgovorio ni na jedno pitanje, a da nije izvrijeđao čovjeka koji mu je postavio pitanje. Je li to razina razgovora jednog premijera? Spreman sam i za sučeljavanje, ali kad bude vrijeme za to. Milanović je najprije dužan prezentirati što je njegova Vlada napravila. Objasniti zašto su svi trendovi negativni, a država u dubokoj krizi, zašto je posvađan s cijelim svijetom, zašto ne komunicira s gospodarstvenicima, sindikatima, HUP-om….? Mi ćemo iznijeti naš program, a to koliko ćemo mi biti spretni u nekom verbalnom duelu, koliko radikalnu retoriku ćemo koristiti, pa zar će to riješiti nezaposlenost, iseljavanje mladih, blokirane, ovršene, Švicarce, javni dug…? Od nadmudrivanja s Milanovićem korisnije mi je bilo obići Hrvatsku nekoliko puta i razgovarati s ljudima. Kad sam bio mlađi, puno pari tenisica potrošio sam ‘haklajući’ košarku. I ovo me sada podsjeća na situaciju kada protiv nekoga vodite 20-0, i onda taj koji gubi kaže – hajdemo sada igrati tko prvi zabije koš – pobjednik je.

HDZ od početka podržava prosvjed branitelja u Savskoj 66, a niste predložili novi zakon o braniteljima? 

Podržavamo njihovu namjeru da taj zakon podignu na višu razinu. Koliko ja razumijem, oni žele dodatno zaštiti braniteljsku populaciju, jasno definirati žrtvu i agresora. Brinu ih i vrijeđaju predložene formulacije u kojima branitelj, zamislite, postaje sudionik u oružanom sukobu. Time u stvari štite vjerodostojnosti i autentičnosti događaja iz 90-ih godina, vrijednosti Domovinskog rata. Oni su obranili Hrvatsku i ne dozvoljavaju da se njihovom tadašnjom ulogom netko danas poigrava. Danas postoji taj jedan ignorantski odnos, prije svega premijera Milanovića i ministra Matića prema njima.

Ne može se reći da je bio ignorantski. Prava im nisu ukidana, u početku se pokušalo s njima razgovarati, Đuro Glogoški je bio i s premijerom, ali je to tajio, napravljeni su im brojni ustupci budući da krše zakon. Što je pravi problem? 

Ti zahtjevi se ne smiju banalizirati i svoditi na razinu materijalnih interesa, kako to rade premijer i ministar Matić. Pravi problem je u ministru Matiću, i u odnosu vlasti prema njima i Domovinskom ratu. Ministar Matić ne zna komunicirati s populacijom za koju je zadužen. Pa pogledajte samo što je ispalo oko kuće za invalide i naplate WC-a. Da ne govorim o Milanovićevom susretu s Glogoškim. Sve su to u stvari bili pokušaji denunciranja branitelja iz Savske.

Ne vidite problem u tome što je Glogoški prisvojio državnu kuću u Zaprešiću?

Vlada se ne mora slagati s braniteljima, ali stopostotni ratni invalidi moraju imati brigu vlastitog ministarstva i Vlade. Bez obzira što se ne slažu s prosvjedom, moraju se brinuti o tim ljudima. Oni su za ovu državu dali dijelove svoga tijela i do kraja života spremni su nositi tu žrtvu. Možda je pravo pitanje zašto ta kuća Glogoškom već nije bila ponuđena.

Što je s drugima koji imaju ista prava, zašto bi Glogoški imao prednost? 

I oni ju, naravno, trebaju koristiti. U tome ne smije biti razlike. Za mene su jednaki i oni koji su u Savskoj i oni koji nisu tamo i oni koji se ne slažu s onima u Savskoj. Svima njima Ministarstvo treba biti servis, a ne jedne denuncirati, na račun drugih. Pa, nisu došli prosvjedovati neki navijači.

Smatrate da je taj prosvjed legalan? 

Legalan je jer ga je Vlada svojim nečinjenjem učinila legalnim. Da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi bilo. I sada tvrdim, kada bi ministar Matić podnio ostavku, učinio bi jedan veliki korale u smirivanju napetosti.

Zašto bi Matić trebao dati ostavku? Je li to neka vrsta ucjene? 

Nije to nikakva ucjena. Kažem, da su im bili na usluzi, šatora u Savskoj nikad ne bi ni bilo. Ali ova Vlada to ne razumije. Premijer i ministar natječu se tko će se više inatiti s braniteljima u Savskoj. Nikad ne bih dozvolio da se zbog mene netko 170 dana smrzava u šatoru. Dao bih ostavku.

Prigovarate da vam se nameću ideološke teme, ali najviše vi govorite o 2. svjetskom ratu, partizanima, Titu… Ne sjećam se da se o tome govorilo na SDP-ovim skupovima, čula sam ih samo na vašima? 

Čekajte malo! Prvo što su napravili, kada su preuzeli vlast, ukinuli su pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Kad ste zadnji put čuli da su se distancirali od komunističkog totalitarizma? Naprotiv, štitili su zločine iz tog razdoblja izglasavajući Lex Perković. Mi smo se u međuvremenu nebrojeno puta distancirali od svih tipova totalitarizma, i nacističkog i fašističkog i komunističkog. Čak je i gospodin Goldstein u zadnje vrijeme revidirao svoje stavove i napravio distinkciju između antifašizma i titoizma. Jedino ga partija još uporno veliča. Odbija taj mračni period od ’45. do ’90. godine nazvati pravim imenom i priznati da smo živjeli u komunističkoj diktaturi i da u toj diktaturi nije bilo vrijednosti kojima bi se trebali ponositi. Oni i ne znaju objasniti zašto su za Tita, pa kažu da su razlozi emotivni. Žrtvama totalitarizma jednoumlje i represija nisu bili nimalo zabavni. Što se tiče mojih govora, vodim računa o prigodi. Bilo bi neprikladno da na obilježavanju 25. godišnjice HDZ-a govorim samo o sadašnjosti i budućnosti, kada je to vrijeme da se prisjetimo predsjednika Tuđmana, ostalih utemeljitelja, branitelja, Domovinskog rata… Druga je stvar što provladini mediji iz nekog govora koji je dominantno posvećen gospodarstvu ciljano izvuku samo svjetonazorske poruke.

Ipak, ne možemo odvojiti vaše govore na one za vaše članove i za širu javnost? 

Neki bi silom htjeli da potpuno zanemarimo svjetonazorske poruke, a zaboravljaju da je zastupanje svjetonazora i određenih društvenih vrijednosti smisao postojanja političkih stranaka. Osim toga, HDZ se iznimno ponosi onime što zastupa, nastao je kako bi te vrijednosti što glasnije promovirao, a ne o njima šutio.

Jesu li u pravu oni koji vam prigovaraju da je vaša retorika preradikalna?

Jeste li čuli retoriku naših kolega pučana iz drugih zemalja EU kada govore na predizbornim i stranačkim skupovima? Ja samo otvoreno govorim ono što ljudi vide i percipiraju kao probleme. To je naprosto istina, drugo je pitanje je li ona za nekoga radikalna ili ne.

Što bi onda za vas bilo radikalno? 

Radikalno bi bilo kad bi se ja ili netko iz stranke zalagao za neke ekstremne stavove, poput Jobbika u Mađarskoj. Mi pripadamo desnom centru, narodnjacima, pučanima europske orijentacije. I u Europi se štiti nacionalni identitet i dignitet vlastitog naroda. Jedno vrijeme smo počeli gubiti svoj identitet. Sada smo u središte ponovno vratili domoljublje, poštenje, radišnost i znanje. Nulta tolerancija na korupciju, kriminal, nepotizam… Tko to krši, leti van.

Zašto stalno govorite da Hrvatsku danas vode oni koji je nisu htjeli, željeli, ni voljeli. Koje je po vama mjerilo ljubavi za Hrvatsku? 

Kada netko uporno relativizira Domovinski rat kao temelj hrvatske slobode i samostalnosti, ne uvažava hrvatske branitelje, domoljubne osjećaje proglašava nazadnima, kada mu smetaju hrvatske zastave u noći izborne pobjede, kada omalovažava hrvatske sportske reprezentativce i utakmice nacionalne vrste, kada marginalizira i izbjegava obilježavanja povijesnih događaja, kada ukida grb s registarske pločice, kada umjesto Pelješkog mosta gura koridor kroz BiH – što zaključiti i kako to nazvati. Domovinski rat je za mene temelj suvremene Hrvatske. Zato mi je stalo da zaštitimo te vrijednosti Domovinskog rata. A oni ih stalno rastaču jer još nisu raskrstili s Titom i njegovom diktaturom. I sad ispada da ja, koji se bavim programom za budućnost, ideologiziram i bavim se prošlošću. Neka svatko Hrvatsku voli na svoj način, ali neka ju voli.To je najmanje što su zaslužili oni koji su za nju dali život.

Rekli ste da ćete, kad dođete na vlast, provesti lustraciju. Ostajete li pri tome i što ste pod tim mislili? 

Za mene je danas lustracija promjena društvene klime. Krenimo od toga da osudimo svaki totalitarizam i da poštujemo rezolucije EU, jer u njima sve piše.

Ni HDZ, ni SDP, a ni druge stranke ne mogu se pohvaliti unutarstranačkom demokracijom? Jeste li pogriješili u odnosu na neke članove koji su izbačeni ili su sami napustili stranku? 

Moj zamjenik je sam otišao, a gospođa Kosor je bila pod stegovnim postupkom zbog izjava koje su bile u konfrontaciji s politikom stranke. Ne mislim da je unutarstranačka demokracija uporno stranci slati poruke putem medija, umjesto to činiti u legalnim tijelima stranke gdje svi mogu red ono što žele. Meni je žao svakog člana kojeg HDZ izgubi. Međutim, teško je katkada uskladiti interese stranke s osobnim ambicijama i svjetonazorskim neslaganjima pojedinaca. I ta ambicija je legitimna, ali ne na štetu stranke. Kad govorimo o demokratičnosti, svaka stranka ima svoj Statut i kodeks ponašanja. Imamo istu stranačku knjižicu, pa prema tome postoji kvantum ideja i ideala koji su zajednički. O Statut se ogriješiš ili ne. Nijedna stranka ne može dopustiti anarhiju.

Jeste li vi i Milanović slični po pitanju vođenja stranki? 

Između mene i Milanovića bezbroj je razlika, a ključna je da, za razliku od njega, ako čujem bolje argumente, ja svoje mišljenje mogu i promijeniti. Potičem ljude s kojima radim da iskažu svoje mišljenje. To će vam potvrditi svi moji kolege i suradnici.

U slučaju izvanrednih izbora u Zagrebu, hoćete li podržati M. Bandića ili ćete imati svog kandidata? 

HDZ neće ni na koji način provocirati prijevremene izbore. Zagrepčani kroz prirez i razne poreze skupo plaćaju život u Zagrebu i nisu zaslužili da u Zagrebu netko uporno generira krizu i potiče disfunkcionalnost. Kad dođe vrijeme redovitih izbora, mi ćemo se kao stranka viteški boriti za vlastiti koncept upravljanja Zagrebom. Već sada promišljamo o više kandidata. Nekoliko stranačkih i dva izvanstranačka, ali ne bih za sada o imenima.

Ako Upravni sud odluči da je rad glavnog tajnika Milijana Brkića plagijat, hoće li biti mjesta za njega u eventualnoj budućoj Vladi? 

Čvrsto sam uvjeren da kolega Brkić nije učinio ništa nezakonito. Dugo ga i dobro poznajem, uvjeren sam da je u njegovom slučaju posrijedi politički obračun. On je bio spreman poginuti za Hrvatsku i za njega će u mom timu uvijek biti mjesta.

Hoćete red da se nikada ne posvađate ili da vas nikada nije naljutio? 

Ne sjećam se da me ikada naljutio. S njim se ne mogu posvađati. Znate kakav je naš odnos? Poznajemo se 23 godine, a on meni još uvijek govori ‘vi’.

Možda zato što ste mu uvijek bili šef? 

Tu oduvijek postoji jedan odnos međusobnog uvažavanja. Neću nikada zaboraviti, kad sam bio pomoćnik ministra i kad smo rješavali stambene probleme naših branitelja – specijalaca. I on je bio među njima. Bilo je to nakon Oluje. Stavio sam mu na stol ključeve njegovog novog stana. Nije ih htio uzeti dok udovica našeg poginulog prijatelja nije dobila stan. Mogu o njemu pričati što žele oni koji ga ne poznaju. Mi smo danas ne samo suradnici, nego i prijatelji iako mediji svaki dan pišu da smo u svađi. Već unaprijed znam kako će reagirati u pojedinom trenutku. Nema nepredvidivosti, a to je u politici važno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari