Pratite nas

Intervju

Intervju – Željko Glasnović: Živciraju me anacionalni kadrovi u hrvatskoj politici koji skidaju gaće trećerazrednim činovnicima EU-a

Objavljeno

na

Generala Željka Glasnovića zapravo i ne  treba posebno predstavljati, ali će sigurno biti zanimljivo čuti neka njegova promišljanja o aktualnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, o položaju Hrvata u BiH te o razlozima zbog kojih je odlučio podržati Hrvatska zvona.

Generale Glasnović, zastupnik ste u Saboru RH ispred XI. Izborne jedinice. Iz prve ruke možete reći svoje dojmove o tome koliko zakonodavno tijelo u RH (pa i ono izvršno) vodi brigu o Hrvatima iz BiH, koliko su im važna pitanja od vitalnog značaja za nas Hrvate s ovih područja?

 

Sama činjenica da globalna Hrvatska ima samo tri zastupnika u Hrvatskom državnom saboru govori sve. Ako tome dodamo nemogućnost ostvarenja glasačkog prava (dopisno glasovanje), dobivanja hrvatskog državljanstva, paralizirajuću birokraciju, inertnu anacionalnu diplomaciju itd., očito je da su Hrvati izvan Domovine namjerno isključeni iz svih sfera djelovanja i života u Domovini.

Nitko me ne može razuvjeriti da to nije namjerna sabotaža kadrova iz ancien režima i njihovih ideoloških nasljednika koji svakog Hrvata preko granice vide kao maskiranog ustašu. Isplaćuju se deseci tisuća mirovina u Srbiji, a „nema novaca“ za HVO!?

Hrvatska dijaspora je najveći poslovni ogranak u Domovini koji svake godine pridonosi oko 3 milijarde eura u državni proračun. Također, Hrvatska ostvaruje suficit od stotine milijuna eura u vanjskotrgovinskom poslovanju s Hrvatima u BiH. Bez integracije Izvandomovinske Hrvatske u hrvatsko državno tkivo, nikada nećemo stvoriti suverenu i modernu hrvatsku državu.

 

Sigurno pratite sve što se događa s braniteljskom populacijom u Bosni i Hercegovini. Nedavno ste posjetili Zaboravljene branitelje koji su prosvjedovali pored Graničnog prijelaza Bijača, pa ste tom prilikom kazali: “Mi nismo ratna plemena, ima nas premalo da se podijelimo na 1. 500 raznih braniteljskih udruga”. Što se dogodilo, zašto toliko udruga, zašto su branitelji razjedinjeni?

 

Atomizacija braniteljskih udruga je izraz društvene anarhije, ne samo u BiH nego i u RH. Niti jedna organizacija ne može u potpunosti funkcionirati ako se ne poštuju temeljna načela upravljanja, kao npr. ujedinjeni napor i jedinstvena svrha. Izgleda sve više da su Hrvati postali genetski anarhisti. Maligni egoi i sitni interesi također igraju ulogu u razbijanju jedinstva braniteljske populacije. Kipling je to najbolje rekao: „Svaki bubnjar želi biti feldmaršal“.

 

Mislite li da će Hrvati u BiH doći na svoje, da će hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini biti riješeno, da će Hrvati u ovoj državi doći do, Ustavom zagarantirane, jednakopravnosti i konstitutivnosti?

 

Boj za jedinstveno hrvatsko biće u Domovini, izvan nje i u Bosni i Hercegovini još traje i trajat će još dugo nakon što mi postanemo samo fusnota u povijesnim leksikonima. Imamo tisuće godina naučenih lekcija i propalih carstava iza nas i još smo opstali. Bez snažne nacionalno osviještene hrvatske države opstanak hrvatskog naroda u BiH je upitan. Ne smijemo dopustiti da BiH ostane poligon za društvene eksperimente međunarodne zajednice u kojoj će Hrvati opet postati žrtve političkog inženjeringa kao i u doba prve i druge Jugoslavije.

Tko u Hrvatskom državnom saboru govori i nudi rješenje za više od 160 000 Hrvata protjeranih iz Bosanske Posavine?

 

U situaciji smo kad bošnjački član Predsjedništva BiH prijeti ratom na sam spomen rješavanja ranije spomenutog hrvatskog nacionalnog pitanja. U situaciji smo kad taj isti čovjek relativizira zločin u Trusini, dok ono što se dogodilo u Ahmićima naziva pravilom. Kako to komentirate?

 

Zastrašujuće je da nakon toliko ljudske patnje i više od stotine tisuća mrtvih netko opet priziva ratne strahote. Hrvatski puk je više stradao u hrvatsko-bošnjačkom sukobu. Te su činjenice dokumentirane. Ali na žalost, dosadašnja nezainteresirana hrvatska vodstva nikada nisu shvatila moć medija niti su razvili konkretnu medijsku strategiju koja bi istinu približila vanjskom svijetu.

Žalosno je da nam američki pukovnik Charles R. Schrader istraži i napiše knjigu o muslimansko-hrvatskom sukobu u srednjoj Bosni. To je jedino djelo na stranom jeziku koje na svojih 246 strana realno i argumentirano opisuje povijest tih događaja. Do kraja travnja 1993. godine cijeli hrvatski puk iz konjičke općine bio je protjeran ili zatočen od strane MOS-a (Muslimanskih oružanih snaga).

Nije bilo tv kamera u Trusini kao što je bilo u Ahmićima što je potom na stotine puta u međunarodnim medijima bilo ponavljano. U današnjem svijetu, ako nema tv kamera na licu mjesta isto je kao da se ništa nije ni dogodilo. Živimo u svijetu u kojem su percepcija i slika važniji od sadržaja i stvarnosti.

Dok Hrvati gledaju prema zapadu, Izetbegović gleda prema Bosporu. Turska očito pretendira vratiti staru otomansku slavu. To može dovesti, ne samo do destabilizacije naših prostora, nego i južnog krila NATO-a. Prošle godine Erdogan je najavio reviziju Lausannskog sporazuma koji je 1923. postavio granice između Grčke i Turske nakon krvavog rata.

 

Naravno da odgovorne za zločine treba procesuirati, iz koje god vojske dolazili, no kako komentirate činjenicu da se nad pripadnicima Armije BiH i pripadnicima HVO – a primjenjuju dva različita zakona? Kako komentirate činjenicu da Tužiteljstvo BiH koje putem optužnica proganja vojnike i časnike HVO – a u isto vrijeme dobiva potporu za rad i od strane hrvatskih zastupnika?

 

Hrvatska je specifična zemlja jer u njoj živi oko trećina puka koji je nikada nisu željeli. Ti anacionalni kadrovi, od Stipe Mesića na dalje, su dijelili dokumente visoke državne tajnosti, ne samo tužiteljstvima stranih država nego i stranim novinarima. Većina zemalja sa svojih važnih dokumenata ne skida oznaku tajnosti desetljećima nakon povijesnih događaja.

Hrvatska ne treba nikakvu petu kolonu koja će širiti dezinformacije i laži – već je ima u izobilju, u političkim krugovima, kulturi, medijima, u obrazovnim institucijama i u nevladinim udrugama. Bio sam od Tikala do Nepala, i nigdje nisam vidio da određeni segment populacije toliko mrzi svoju zemlju kao u Hrvatskoj.

 

Jedan ste od onih generala koji se nije pojavio na predavanju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragana Čovića kojeg je organizirao Hrvatski generalski zbor u Zagrebu. Tema predavanja bila je: “Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu”. Zbog čega ste to zaobišli?

 

Organizirao sam više predavanja u Hrvatskom generalskom zboru raznih tema, od rodne ideologije do uporabe hrvatskog jezika u Hrvatskom državnom saboru. Spomenuta tema predavanja je od iznimne važnosti jer BiH i danas ostaje enigma zamotana u upitnik. Tada sam bio odsutan, ali bi bilo zanimljivo čuti kako bi Dragan Čović riješio problematiku Hrvata u BiH. Plodovi dosadašnje politike vide se danas na terenu.

 

Pružili ste potporu Udruzi Hrvatska zvona koja je, s druge strane, podržala Hrvatsku republikansku stranku. Zbog čega? Mislite li da je vrijeme za neke nove ljude, za neku novu oporbu?

 

Politika je umjetnost određivanja prioriteta. Ona nikada nije statična nego uvijek traži novu nadu, nova i bolja rješenja. Ako itko ima više kredibiliteta i integriteta od Darija Kordića, ja ga ne znam. Ljudi s dokazanom žrtvom, koji su vodili osobnim primjerom zaslužuju povjerenje i danas su nam nužno potrebni u vodstvu i svim sferama javnog djelovanja. Partija nije država. Mi trebamo novo vodstvo, a ne statičnu grupaciju aparatčika i poslušnika.

 

Činjenica je da konstantno iz izbora u izbore slušamo jedna te ista obećanja, a ništa se ne događa, ništa se ne mijenja. Koliko smo puta samo čuli priče o izmjenama Izbornog zakona (da ne dolazimo ponovno i iznova u situaciju da nam drugi biraju predstavnike u tijelima vlasti), koliko smo samo puta čuli obećanja o tv kanalu na hrvatskom jeziku i nismo ga dobili… No, sve ostane samo na obećanjima. Vaš komentar?

 

Temeljno demokratsko pravo je pravo glasa. Nitko nema pravo nama dijeliti lekcije o demokraciji dokle god hrvatski narod ne može birati svoje stvarne predstavnike. To je direktna demokracija u akciji. Na žalost, uvijek se nađe neki jugozomboid kao npr. Željko Komšić koji se prikloni svakoj vlasti.

Ako nitko do sada nije riješio spomenute probleme treba li voditi novu proaktivnu politiku? Retoričko pitanje.

U Bosni i Hercegovini Hrvati su se borili i ginuli za istinske europske vrijednosti –  vjeru i identitet, a koje današnja Europa u većini tako lako odbacuje te preuzima plašt kulturnog marksizma i boljševičkog sotonizma.

 

U mjesecu travnju prisjećamo se brojnih obljetnica iz Domovinskog rata. Među takvima je i obljetnica stradanja hrvatskog naroda na Kupresu. Tada ste, dakle 1992., bili teško ranjeni. Kako se osjećate danas, 26 godina nakon svega? Kako se osjećate kao čovjek, kao vojnik i kao general?

 

Zahvalan sam Bogu za svaki dan iznad zemlje. Živciraju me anacionalni kadrovi u hrvatskoj politici koji skidaju gaće trećerazrednim činovnicima EU-a. Boj za jedinstveno Hrvatsko biće ne vodi se samo na političko-pravnoj, nego i na kulturnoj te prije svega na duhovnoj razini.

Komunizam je sustav koji je sam u sebi bio izobličen. Ostavio je strašan pečat na umovima i dušama mnogih. Po određenju, on je krojen po mjeri mentalno, moralno i ekonomski disfunkcionalne osobe. Temelj zdravog društva je individualna odgovornost. Komunizam je ukidanjem odgovornosti poništio savjest i sveo čovjeka na razinu životinje. To je naš najveći problem – taj homojugoslavenikus.

Svi trebamo biti aktivni dio rješenja, a ne pasivni promatrači ili dežurni kukači.

I na kraju, svima treba biti jasno –  bez Hrvata u Bosni i Hercegovini ne bi bilo niti će biti Hrvatske države.

 

Hrvatska zvona

Glasnović: Najveći problem u ovom dijelu Europe bio je velikosrpski imperijalizam (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari