Pratite nas

Intervju

Intervju – Željko Glasnović: Živciraju me anacionalni kadrovi u hrvatskoj politici koji skidaju gaće trećerazrednim činovnicima EU-a

Objavljeno

na

Generala Željka Glasnovića zapravo i ne  treba posebno predstavljati, ali će sigurno biti zanimljivo čuti neka njegova promišljanja o aktualnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, o položaju Hrvata u BiH te o razlozima zbog kojih je odlučio podržati Hrvatska zvona.

Generale Glasnović, zastupnik ste u Saboru RH ispred XI. Izborne jedinice. Iz prve ruke možete reći svoje dojmove o tome koliko zakonodavno tijelo u RH (pa i ono izvršno) vodi brigu o Hrvatima iz BiH, koliko su im važna pitanja od vitalnog značaja za nas Hrvate s ovih područja?

 

Sama činjenica da globalna Hrvatska ima samo tri zastupnika u Hrvatskom državnom saboru govori sve. Ako tome dodamo nemogućnost ostvarenja glasačkog prava (dopisno glasovanje), dobivanja hrvatskog državljanstva, paralizirajuću birokraciju, inertnu anacionalnu diplomaciju itd., očito je da su Hrvati izvan Domovine namjerno isključeni iz svih sfera djelovanja i života u Domovini.

Nitko me ne može razuvjeriti da to nije namjerna sabotaža kadrova iz ancien režima i njihovih ideoloških nasljednika koji svakog Hrvata preko granice vide kao maskiranog ustašu. Isplaćuju se deseci tisuća mirovina u Srbiji, a „nema novaca“ za HVO!?

Hrvatska dijaspora je najveći poslovni ogranak u Domovini koji svake godine pridonosi oko 3 milijarde eura u državni proračun. Također, Hrvatska ostvaruje suficit od stotine milijuna eura u vanjskotrgovinskom poslovanju s Hrvatima u BiH. Bez integracije Izvandomovinske Hrvatske u hrvatsko državno tkivo, nikada nećemo stvoriti suverenu i modernu hrvatsku državu.

 

Sigurno pratite sve što se događa s braniteljskom populacijom u Bosni i Hercegovini. Nedavno ste posjetili Zaboravljene branitelje koji su prosvjedovali pored Graničnog prijelaza Bijača, pa ste tom prilikom kazali: “Mi nismo ratna plemena, ima nas premalo da se podijelimo na 1. 500 raznih braniteljskih udruga”. Što se dogodilo, zašto toliko udruga, zašto su branitelji razjedinjeni?

 

Atomizacija braniteljskih udruga je izraz društvene anarhije, ne samo u BiH nego i u RH. Niti jedna organizacija ne može u potpunosti funkcionirati ako se ne poštuju temeljna načela upravljanja, kao npr. ujedinjeni napor i jedinstvena svrha. Izgleda sve više da su Hrvati postali genetski anarhisti. Maligni egoi i sitni interesi također igraju ulogu u razbijanju jedinstva braniteljske populacije. Kipling je to najbolje rekao: „Svaki bubnjar želi biti feldmaršal“.

 

Mislite li da će Hrvati u BiH doći na svoje, da će hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini biti riješeno, da će Hrvati u ovoj državi doći do, Ustavom zagarantirane, jednakopravnosti i konstitutivnosti?

 

Boj za jedinstveno hrvatsko biće u Domovini, izvan nje i u Bosni i Hercegovini još traje i trajat će još dugo nakon što mi postanemo samo fusnota u povijesnim leksikonima. Imamo tisuće godina naučenih lekcija i propalih carstava iza nas i još smo opstali. Bez snažne nacionalno osviještene hrvatske države opstanak hrvatskog naroda u BiH je upitan. Ne smijemo dopustiti da BiH ostane poligon za društvene eksperimente međunarodne zajednice u kojoj će Hrvati opet postati žrtve političkog inženjeringa kao i u doba prve i druge Jugoslavije.

Tko u Hrvatskom državnom saboru govori i nudi rješenje za više od 160 000 Hrvata protjeranih iz Bosanske Posavine?

 

U situaciji smo kad bošnjački član Predsjedništva BiH prijeti ratom na sam spomen rješavanja ranije spomenutog hrvatskog nacionalnog pitanja. U situaciji smo kad taj isti čovjek relativizira zločin u Trusini, dok ono što se dogodilo u Ahmićima naziva pravilom. Kako to komentirate?

 

Zastrašujuće je da nakon toliko ljudske patnje i više od stotine tisuća mrtvih netko opet priziva ratne strahote. Hrvatski puk je više stradao u hrvatsko-bošnjačkom sukobu. Te su činjenice dokumentirane. Ali na žalost, dosadašnja nezainteresirana hrvatska vodstva nikada nisu shvatila moć medija niti su razvili konkretnu medijsku strategiju koja bi istinu približila vanjskom svijetu.

Žalosno je da nam američki pukovnik Charles R. Schrader istraži i napiše knjigu o muslimansko-hrvatskom sukobu u srednjoj Bosni. To je jedino djelo na stranom jeziku koje na svojih 246 strana realno i argumentirano opisuje povijest tih događaja. Do kraja travnja 1993. godine cijeli hrvatski puk iz konjičke općine bio je protjeran ili zatočen od strane MOS-a (Muslimanskih oružanih snaga).

Nije bilo tv kamera u Trusini kao što je bilo u Ahmićima što je potom na stotine puta u međunarodnim medijima bilo ponavljano. U današnjem svijetu, ako nema tv kamera na licu mjesta isto je kao da se ništa nije ni dogodilo. Živimo u svijetu u kojem su percepcija i slika važniji od sadržaja i stvarnosti.

Dok Hrvati gledaju prema zapadu, Izetbegović gleda prema Bosporu. Turska očito pretendira vratiti staru otomansku slavu. To može dovesti, ne samo do destabilizacije naših prostora, nego i južnog krila NATO-a. Prošle godine Erdogan je najavio reviziju Lausannskog sporazuma koji je 1923. postavio granice između Grčke i Turske nakon krvavog rata.

 

Naravno da odgovorne za zločine treba procesuirati, iz koje god vojske dolazili, no kako komentirate činjenicu da se nad pripadnicima Armije BiH i pripadnicima HVO – a primjenjuju dva različita zakona? Kako komentirate činjenicu da Tužiteljstvo BiH koje putem optužnica proganja vojnike i časnike HVO – a u isto vrijeme dobiva potporu za rad i od strane hrvatskih zastupnika?

 

Hrvatska je specifična zemlja jer u njoj živi oko trećina puka koji je nikada nisu željeli. Ti anacionalni kadrovi, od Stipe Mesića na dalje, su dijelili dokumente visoke državne tajnosti, ne samo tužiteljstvima stranih država nego i stranim novinarima. Većina zemalja sa svojih važnih dokumenata ne skida oznaku tajnosti desetljećima nakon povijesnih događaja.

Hrvatska ne treba nikakvu petu kolonu koja će širiti dezinformacije i laži – već je ima u izobilju, u političkim krugovima, kulturi, medijima, u obrazovnim institucijama i u nevladinim udrugama. Bio sam od Tikala do Nepala, i nigdje nisam vidio da određeni segment populacije toliko mrzi svoju zemlju kao u Hrvatskoj.

 

Jedan ste od onih generala koji se nije pojavio na predavanju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragana Čovića kojeg je organizirao Hrvatski generalski zbor u Zagrebu. Tema predavanja bila je: “Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu”. Zbog čega ste to zaobišli?

 

Organizirao sam više predavanja u Hrvatskom generalskom zboru raznih tema, od rodne ideologije do uporabe hrvatskog jezika u Hrvatskom državnom saboru. Spomenuta tema predavanja je od iznimne važnosti jer BiH i danas ostaje enigma zamotana u upitnik. Tada sam bio odsutan, ali bi bilo zanimljivo čuti kako bi Dragan Čović riješio problematiku Hrvata u BiH. Plodovi dosadašnje politike vide se danas na terenu.

 

Pružili ste potporu Udruzi Hrvatska zvona koja je, s druge strane, podržala Hrvatsku republikansku stranku. Zbog čega? Mislite li da je vrijeme za neke nove ljude, za neku novu oporbu?

 

Politika je umjetnost određivanja prioriteta. Ona nikada nije statična nego uvijek traži novu nadu, nova i bolja rješenja. Ako itko ima više kredibiliteta i integriteta od Darija Kordića, ja ga ne znam. Ljudi s dokazanom žrtvom, koji su vodili osobnim primjerom zaslužuju povjerenje i danas su nam nužno potrebni u vodstvu i svim sferama javnog djelovanja. Partija nije država. Mi trebamo novo vodstvo, a ne statičnu grupaciju aparatčika i poslušnika.

 

Činjenica je da konstantno iz izbora u izbore slušamo jedna te ista obećanja, a ništa se ne događa, ništa se ne mijenja. Koliko smo puta samo čuli priče o izmjenama Izbornog zakona (da ne dolazimo ponovno i iznova u situaciju da nam drugi biraju predstavnike u tijelima vlasti), koliko smo samo puta čuli obećanja o tv kanalu na hrvatskom jeziku i nismo ga dobili… No, sve ostane samo na obećanjima. Vaš komentar?

 

Temeljno demokratsko pravo je pravo glasa. Nitko nema pravo nama dijeliti lekcije o demokraciji dokle god hrvatski narod ne može birati svoje stvarne predstavnike. To je direktna demokracija u akciji. Na žalost, uvijek se nađe neki jugozomboid kao npr. Željko Komšić koji se prikloni svakoj vlasti.

Ako nitko do sada nije riješio spomenute probleme treba li voditi novu proaktivnu politiku? Retoričko pitanje.

U Bosni i Hercegovini Hrvati su se borili i ginuli za istinske europske vrijednosti –  vjeru i identitet, a koje današnja Europa u većini tako lako odbacuje te preuzima plašt kulturnog marksizma i boljševičkog sotonizma.

 

U mjesecu travnju prisjećamo se brojnih obljetnica iz Domovinskog rata. Među takvima je i obljetnica stradanja hrvatskog naroda na Kupresu. Tada ste, dakle 1992., bili teško ranjeni. Kako se osjećate danas, 26 godina nakon svega? Kako se osjećate kao čovjek, kao vojnik i kao general?

 

Zahvalan sam Bogu za svaki dan iznad zemlje. Živciraju me anacionalni kadrovi u hrvatskoj politici koji skidaju gaće trećerazrednim činovnicima EU-a. Boj za jedinstveno Hrvatsko biće ne vodi se samo na političko-pravnoj, nego i na kulturnoj te prije svega na duhovnoj razini.

Komunizam je sustav koji je sam u sebi bio izobličen. Ostavio je strašan pečat na umovima i dušama mnogih. Po određenju, on je krojen po mjeri mentalno, moralno i ekonomski disfunkcionalne osobe. Temelj zdravog društva je individualna odgovornost. Komunizam je ukidanjem odgovornosti poništio savjest i sveo čovjeka na razinu životinje. To je naš najveći problem – taj homojugoslavenikus.

Svi trebamo biti aktivni dio rješenja, a ne pasivni promatrači ili dežurni kukači.

I na kraju, svima treba biti jasno –  bez Hrvata u Bosni i Hercegovini ne bi bilo niti će biti Hrvatske države.

 

Hrvatska zvona

Glasnović: Najveći problem u ovom dijelu Europe bio je velikosrpski imperijalizam (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Dalić: Najidealnije je da sad odem, ali dajte mi još koji dan za odluku

Objavljeno

na

Objavio

Iako tajming nije idealan, jer slavlja po Hrvatskoj još traju, razgovor s izbornikom Zlatkom Dalićem neizbježno počinje pitanjem: jeste li zakazali igračima okupljanje uoči sljedeće utakmice, s Portugalom?

– Ne zakazujem ja okupljanja, to je zadaća Saveza. Nisam ni razmišljao o utakmici s Portugalom – uzvraća Dalić okolnim putem, ali odmah potom širom otvara dušu.

– Sada je idealan trenutak da odem! Odluku sam donio još poslije Amerike, sa svojom obitelji, i ta odluka je u meni. Ali, dolaskom u Zagreb, kada sam vidio onaj doček, tu svoju odluku moram preispitati. Zbog tih običnih ljudi, koji su mi najvažniji, zbog tih emocija… Pitam se: imam li ja sada pravo te ljude iznevjeriti?

Što vas je potaknulo na odluku od odlasku?

Preko nekih stvari ne mogu

– Prešao sam preko nekih stvari preko kojih nikada ne bih prešao, samo zbog Svjetskog prvenstva, jer sam bio uvjeren da ondje možemo nešto napraviti. Šutio sam, trpio sam neke stvari, dovoljno sam iskusan, neovisan, neopterećen, a Hrvatska mi je san. Što mi je zasmetalo? Najprije, četiri mjeseca slagao sam svoj stožer, gubio energiju na to.

Dalje, nakon poraza od Perua u Americi, neki zovu telefonom, smjenjuju me, konzultirali su i igrače o tome. Srećom, bilo je tamo pametnih ljudi koji su to zaustavili. Dalje, klubovi pišu priopćenja (vjerojatno misli na Osijekova, nap.a.), nitko iz Saveza na to ne reagira.

Ne zbog mene, Zlatka Dalića, nego zbog integriteta izbornika. Napadaju me, a nitko me ne brani. Zato sam tako odlučio; ne smijem dopustiti da me za dva mjeseca, opet nakon prvog poraza, neka “dva frajera” opet smjenjuju

Zamjerate li Šukeru što vas nije zaštitio?

– Predsjednik Saveza prema meni je bio izuzetan. Bio sam trener u dosta klubova, uvijek me predsjednik nešto pitao, sve ga je zanimalo… Davor mi nikada ništa nije rekao; osim – ti si izbornik, radi po svome, i na tome kapa mu do poda.

Ne govorim ja sada o Davoru, nego o ljudima oko njega. Nisam balavac, da će sa mnom raditi što hoće, a ja ću šutjeti. Ja sam stekao ime svojim krvavim radom, trudom, i sad će neka dvojica-trojica odlučivati o mojoj sudbini. Ja ću sam odlučiti o svojoj sudbini. Samo hoću mir, stabilnost.

Jeste li razgovarali s igračima o tome?

Moglo bi ih pogoditi ako odete? – Razgovarao sam s pola njih, oni su moja obitelj. Dok sam ja izbornik, bit će onako kako igrači hoće. Oni su mene podržali, ja respektiram njih, oni mene.

A što ako kažu – šefe, nemojte otići?

– Ta odluka stoji u meni. Život me naučio da je najljepše otići kad si na vrhuncu, kad si najbolji, kao što je napravio Zidane, kapa mu do poda.

Počeli su vas smjenjivati još nakon Grčke?

– Da, i tada je bilo deset ljudi koji su to čuli i nisu reagirali. Sve ja znam, više ja znam nego što oni misle. Zahvaljujem se Davoru na povjerenju, i Izvršnom odboru, oni su me postavili. Ali, da je moglo puno bolje, moglo je.

Je li vas zaljuljala kakva ponuda?

– Kad je Hrvatska u pitanju, novac mi nije bitan. Jedino ako me zovu Real ili Barcelona. Ali, za novcem neću ići. Samo hoću respekt, kojega je dajem svakome; i vama, i navijačima, oružarima…

S Dalićem smo razgovarali u kafiću Contra u Varaždinu, piše Večernji list. Izbornik je i dalje u sedmom nebu, uživa u pažnji sugrađana, dijeli autograme, fotografira se sa svima…

– Živimo najljepše trenutke. Jesmo nakon polufinala i finala očekivali doček u Hrvatskoj, ali nismo očekivali ovako nešto, ovoliko ljubavi, emocija, nismo ni slučajno. Tri dana Hrvatska slavlja, presretan sam, preponosan, prezadovoljan što vidim toliko jedinstva, zajedništva, stare i mlade kako se vesele, plaču, toliko ushićenja. Možda je to i sjajnije od našega srebra!

Svi će ostati ako bude OK

Jesu li se slegnuli dojmovi iz finala?

– Nisam se radovao ni u Moskvi, ni u avionu, i tek sam živnuo kad sam “ovo” vidio u Zagrebu. U finalu smo bili bolja momčad. Presudio je penal koji se ne svira u finalu SP-a. Sudac se pet puta vraćao i gledao snimku; ako nisi siguran, onda ga ne sviraš. To nas je dotuklo, nismo se imali snage više vratiti. Nikada neću prežaliti taj finale, cijeloga života to će mi biti u glavi. I nisam pogledao snimku finala, ništa nisam vidio, ne mogu to gledati.

Koji je sljedeći cilj reprezentacije?

– Osvojiti Europsko prvenstvo. Prema ovome što su pokazali, koliko su bili kompaktni, zajedno, oni to mogu napraviti, ja sam u to siguran.

Je li vam netko od igrača najavio oproštaj?

– Svi će oni ostati, ako bude sve OK. Nisam dobio informaciju da će netko otići, ali svatko odlučuje o sebi, svojoj karijeri, zna svoje motive. Luka Modrić može iznijeti još EP, odigrati još dvije godine.

Takve je građe, radnik je, profesionalac. Opet; srebrni si na svijetu, najbolji si igrač SP-a, osvojio si Ligu prvaka, što ćeš više… Naravno da treba ići u pomlađivanje, i Liga nacija mora biti prvi korak u tom smjeru, ali oni su drugi na svijetu, ne možeš ih sad eliminirati. Jer, svi oni su dobro igrali, pa i Strinić i Pivarić koji su bili toliko osporavani.

Dalić je još pod emocijama, pod dojmom svih događanja posljednjih dana… – Kad pogledate doček u Splitu, Zadru, Varaždinu, Miholjcu, Slavonskom Brodu… tko onda može zabraniti da Hrvatska igra u Splitu? Ljudima iz Livna, Omiša, Dubrovnika, da gledaju reprezentaciju u Splitu… Sad su se pokazali na Rivi da hoće, da žele, a probleme rješavajte na drugom mjestu, a ne preko reprezentacije – ističe Dalić i nastavlja:

– Devedeset pet posto ljudi u Hrvatskoj pjeva i slavi uz pjesmu “Lijepa li si”. I sad tih pet posto određuje koga ćemo mi slušati? E nećete! Mi ćemo slaviti s kim mi hoćemo! Igrači su mi rekli – mi hoćemo da bude ta pjesma, i ta pjesma će biti! “Lijepa li si” nam svira u autobusu kad krećemo na utakmicu, u svlačionici poslije utakmice… Što ima u toj pjesmi loše? Domoljubna je, ljubav, država, jedinstvo, sloga, emocije.

Mene politika ne zanima, želim samo da Hrvatska bude kakva je sada: jedinstvena, puna emocija i zajedništva. A ovih pet posto? Neka pati koga smeta! Ne paše ti? Nemoj doći na Trg! Mi nismo slali negativne poruke, samo ljepota, uživanje, emocije, i sad nam hoće to uzeti. E nećeš!

Hoćemo li na valu uspjeha u Rusiji uspjeti pokrenuti stvari u društvu, pozitivne pomake, investicije u nogomet?

– Ne vidim svrhu svega ovoga što smo napravili ako se to ne dogodi. Ali, na žalost, mi se sad bavimo time tko je pjevao? Ma pusti tko je pjevao; pjevao je onaj tko je zaslužio, koga su igrači htjeli.

Nikola Kalinić će dobiti medalju?

– Ja se na to neću vraćati. Rekao sam da je to neuspjeh, moj poraz, nešto zbog čega nisam sretan, niti na to ponosan. Sve sam napravio da do toga ne dođe. Odluka je da on dobije premije i medalju, bio je s nama u kvalifikacijama, a hoće li je uzeti ili neće, to je njegova stvar.

Prihvatili biste njegovu ispriku?

– Ja sam kršćanin, katolik, ja praštam. Ne mogu to zaboraviti, ali normalno da bih oprostio. 
Ali, o tom potom. Nisam ja na potezu.

(Večernji list)

 

Dalić o Thompsonu: Pjevao je pjevač koji je naša himna

 

 

VIDEO! Zlatko Dalić za Bujicu, nakon veličanstvene fešte u Varaždinu!

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Goran Aleksić: ‘Klijentizam je grobar našega društva’

Objavljeno

na

Objavio

Foto:Cropix/Damjan Tadić

Intervju Goran Aleksić, saborski zastupnik i predsjednik stranke SNAGA govori za www.kamenjar.com  o najnovijoj odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu te o trenutnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj:

Na Visokom trgovačkom sudu u ponovljenom postupku potvrđena je drugostupanjska presuda suca Radovana Dobronića kojom je presuđeno da je osam banaka ugovaralo nepoštene i zbog toga ništetne ugovorne odredbe valutne klauzule CHF i o promjeni kamatne stope unutar banke za sve dužnike koji su ugovarali valutne klauzule u CHF. Time oštećeni ljudi mogu privatnim tužbama dobiti kompletnu razliku između povećane i početne kamatne stope kao i pripadajuću zateznu kamatu.

– Taj bi proces trebao trajati narednih pet godina te se  osobnom nadam kako će dužnici u velikom broju krenuti prema sudovima te uz pomoć Udruge Franak, a koja će pokušati sve to što kvalitetnije  i brže realizirati kroz odvjetničku mrežu i upute, doći do svojega novca. Procjenjujem kako se   radi  o iznosu vrijednom između 10 i 15 milijardi kuna koje banke moraju vratiti oštećenima.

Cijelo ste vrijeme uz oštećene ljude. Radili ste i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, ali ste nalazili vremena pratiti i utakmice naše reprezentacije. Hoće li ovaj nogometni uspjeh donijeti sveopće dobro u našu zemlju?

 -Glavna stvar se neće dogoditi nakon ovog velikog uspjeha naših nogometaša, a to je promjena svijesti hrvatskog čovjeka, prije svega, hrvatskog političara.  Do promjene svijesti hrvatskog političara neće doći jer uspjeh naših nogometaša je došao na drugi način, a on je suprotan onom na koji se radi u našoj Domovini. U slučaju nogometne reprezentacije pobijedila je meritokracija, a u Hrvatskoj vlada klijentizam. Meritokracija je stanje u kojem se  priznaju kvalitete ljudi prema nekim mjerljivim kriterijima, a ne prema tomu tko je komu simpatičan, tko je član koje stranke ili tko je čiji klijent… Da bismo kao društvo uspjeli moramo klijentizam iskorijeniti iz našeg društva. A to je u ovom trenutku nemoguće, zato što su političke elite umrežene kroz trgovačka društva, kroz privatne interese, kroz jednu društvenu pojavu, koja se jednom riječju zove klijentizam i koja je grobar našeg društva. A to se neće promijeniti niti u narednih 20 godina.

Često znate reći da hrvatski čovjek najprije treba promijeniti sebe. Na što mislite kad tako govorite?

– Važno je da se čovjek ne prodaje ni za kakav novac. Osobno se ne bih prodao niti za milijardu dolara samo zato jer nekomu smetam. Ne bih to mogao učiniti zbog silnih ljudi koji su mi omogućili da budem tu gdje jesam. Meni je ulazak u Hrvatski sabor omogućila udruga Franak. Ali, i ja sam kroz svoj rad u sedam godina i zaslužio da budem tu gdje jesam, a ne bih tu bio da me nisu podržali suradnici iz Udruge. Kad bih ja sad napravio nešto suprotno onomu što smo se dogovorili, suprotno onomu kako svi zajednički razmišljamo, a to je kako promijeniti ovo društvo, ja bih izdao te ljude. U tom smislu treba pobijediti sebe da bi se čovjek odupreo tim nekakvim mogućnostima da za sebe ishodi nekakvu korist. Tome se moraju oduprijeti političari i tek onda mogu razmišljati o boljem društvu.

Ima li nade za “malog” čovjeka u Hrvatskoj, koji želi dostojanstveno živjeti od svojega rada?

– Ima nade samo ako se oni udruže. Mali ljudi ne postoje. To je samo jedan pežorativni izraz. Ima nade samo ako se udruže na način kako smo se udružili mi u udruzi Franak.  Dakle, ljudi koji imaju određeni interes (poljoprivrednici, stočari…) i taj interes moraju zajednički prikazati onima koji su na vlasti i tu zahtijevati da se njihov interes koji je zajednički, ostvari.  Ništa ne pada samo s grane, i ljudi ako misle da će im bilo koja vlast ostvariti neki njihov interes bez njihova učešća u tome,  sudjelovanja u tome, jako se varaju. To se neće dogoditi.

A. Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari