Pratite nas

Kultura

Intrigantan roman autorice s njemačkom adresom

Objavljeno

na

Promotori Branimir Romac, dr. sc. Željka Lovrenčić, autorica Nela Stipančić Radonić, dramska umjetnica Dunja Sepčić i voditeljica tribine u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu Lada Žigo Španić. -Foto: Snježana Radoš

Treći roman Nele Stipančić Radonić iz Münchena, nakon tri pjesničke zbirke, predstavljen je u Zagrebu u nazočnosti birane publike

U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu svečano je predstavljen roman Slušaj ptice kako pjevaju autorice Nele Stipančić Radonić koja živi u Münchenu. Roman je objavila prestižna splitska Naklada Bošković, koja često otvara prostor hrvatskoj knjizi iz dijaspore od proze do poezije i esejistike. Uz autoricu o romanu su govorili ugledna književnica i esejistica dr. sc. Željka Lovrenčić i književni kritičar doktorand splitskoga Filozofskoga fakulteta Branimir Romac te Lada Žigo Španić, koja je ujedno znalački moderirala svečanošću. Ulomke iz romana nadahnuto je interpretirala dramska umjetnica Dunja Sepčić.

Prema riječima Lovrenčićeve radnju romana Nele Stipančić Radonić, napetoga poput dobre utakmice, objedinjuje upravo tā popularna igra.  Ova spisateljica do sada je objavila tri pjesničke zbirke i dva romana. Dok opširni povijesni roman Grišnici i pravednici (2016.) govori o povijesti Bosne, roman Putovanje u Indiju (2017.) suvremene je tematike. U njemu susrećemo uglavnom likove iz našega susjedstva. I u najnovijem romanu autorica se posvećuje opisima aktualnoga hrvatskoga društva. Kroz ozračje svjetskoga nogometnoga prvenstva, odnosno kroz prizmu igre, obrađuje tematiku naše društvene zbilje, istaknula je dr. sc. Željka Lovrenčić.

Prepoznatljiva poetika Nele Stipančić Radonić, određena je lakoćom pripovijedanja u posve netipičnim motrištima svakodnevice potrošačkoga društva, intrigantnim strukturama te vječno zanimljivim obiteljskim temama (bračnim, bratskim, prijateljskim…), što joj priskrbljuje sasvim osebujno mjesto u okviru recentne hrvatske književne produkcije s migrantskom pozadinom, prepoznatljivoj u bilokalnosti, odnosno bivanju između dviju različitih društvenih okolina, kazala je Lada Žigo Španić.

Radi se o tekstu, unatoč beznađu što okružuje protagoniste, koji na vrlo jednostavan način dotiče neke od zagonetki ljudskog života kao što su sreća,  upućenost na druge, životne prisutnosti i odsutnosti, nepredvidivosti kojima ne možemo umaknuti, potrebu za odlascima i odmicanjima, te osobito traganjem za svjetlom nade.  Kolopletom različitih motiva uklopljenih u konkretnu priču o dvojici braće, autorica ujedno dotiče konstante postojanja, istosti i različitosti,  među pojedincima i njihovim pojedinačnim sudbinama, ali i među idejama i načinima bivanja tijekom obiteljskog života, rekao je književni kritičar Branimir Romac.

Ovo je društveni, ali i psihološki roman koji kroz društvenu situaciju obrađuje i obiteljske te općenite odnose među ljudima. Iz ne baš optimistične perspektive, govori o stanju duha hrvatske nacije te o površnosti, sebičnosti i nezainteresiranosti za svijet oko sebe mnogih naših sunarodnjaka, ustvrdila je teoretičarka književnosti Željka Lovrenčić.

Sažeto, glavni su protagonisti braća Fabijan i Boris, dva u potpunosti suprotna lika. Dok je novinar-kolumnist Fabijan povučeni sanjar koji je doživio veliku ljubav s Julijom, sestrom kolegice s posla koja je umrla, i od tada živi povučeno između kuće i ureda, Boris je sušta suprotnost: šarmer i ljubitelj žena. Po zanimanju slikar, živi obiteljskim životom premda vrlo često izlijeće iz obiteljskoga gnijezda. Njegovu suprugu Laru to više pretjerano niti ne zanima; njoj je bitna forma. Uredila si je život i brine o sinu Svenu. Pravi se da ništa ne zna o Borisovim ljubavnim pustolovinama kojima nije odoljela ni mlada Tea u koju je zaljubljen i njegov sin. Budući da otac nikada nije imao ni volje ni vremena baviti se sinovim problemima, uglavnom je sve rješavao novcem. Velikome zaljubljeniku u nogomet, omogućio mu je i odlazak u Brazil na svjetsko nogometno prvenstvo. Kad Boris sazna da mu sin Sven nije zainteresiran za odlazak na fakultet, među njima izbija velika svađa. A kad Sven spozna da mu se otac viđa s djevojkom koju voli, stradava u prometnoj nesreći. Braća različitih karaktera, Fabijan i Boris, nakon dugo vremena, ponovno se zbližavaju upravo u toplo ljeto kad „Vatreni“ nižu uspjehe na terenu. Uvijek nerviranje s Fabijanove i čuđenje s Borisove strane. U ovome romanu koji se zbog dinamike i napetosti lako i brzo čita, nema sretnoga završetka. Ovo naizgled lagano i vrlo vješto pisano štivo obrađuje složenu tematiku. Između ostalih stvari, iščitavamo i autoričine stavove o hrvatskoj zbilji, zaključila je Željka Lovrenčić.

Autorica Nela Stipančić Radonić rođena je 1967. godine u Mrkonjić Gradu, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je francuski i ruski jezik s književnošću na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te magistrirala politologiju, smjer komparativna politika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Veći dio života provela je u Zagrebu, a zadnjeg desetljeća s obitelji živi u Njemačkoj, u Münchenu. Glavno je područje njezina zanimanja i rada u inozemstvu književnost, a sporedno publicistika. Poeziju sklada od rane mladosti, dok u zrelijoj dobi piše kratke priče i romane. Dosad su joj objavljeni: roman Grišnici i pravednici (2016.), zbirka pjesama Mjesečeva djeca (2016.), zbirka pjesama Kamena šuma (2017.) i roman Putovanje u Indiju (2017.). Dobitnica je književnih nagrada. Svojim javnim sudjelovanjem nastoji pridonijeti suradnji između domovinske i iseljene Hrvatske kao sudionica Hrvatskoga iseljeničkog kongresa. Članica je Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, pjesničke udruge Hrvatska izvandomovinska lirika iz New Yorka te je članica i tajnica Hrvatskoga obiteljskog kola u Münchenu. Publicistkinja je u Hrvatskome slovu te suradnica na mrežnome portalu Hrvatski glas Berlina.

Publika u Društvu hrvatskih književnika, među kojom su bili i naši pisci i aktivisti od SAD-a do Australije i Venezuele, srdačno je čestitala autorici i poželjela joj što bolji odziv čitatelja u domovini i u Njemačkoj. Predsjednica Hrvatskog svjetskog kongresa za SAD Nada Pritisanac Matulich i predstavnica HSK-a pri UN-u, nakon čestitki za novi roman, uručila je autorici priznanje Hrvatskog svjetskog kongresa za izniman doprinos radu te ugledne iseljeničke organizacije.

Vesna Kukavica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

DOBRO I SUZE

Objavljeno

na

Objavio

Po riječima moje majke,
tukli su je i doslovno lomili kosti,
ali nisu mogli slomiti hercegovački inat!!!

DOBRO I SUZE

“Ničija nije do zore sjala,
neće ni vaša,jer niste ljudi,
a ova suza što niz lice je pala,
jednog dana vama će da sudi”

Ničija nije do zore sjala,
izusti žena krvavog lica,
prkosno pred krvnike je stala,
dok u kolo se hvatala vijavica!

Nije htjela izdati svoga,
a OZNA tukla je još jače,
snagu joj dade vjera u Boga
dok oko krvavim suzama plače!

Dok snijeg nevinu krv pije
i tijelo se sa hladnoćom bori,
baka djeda izdala nije
jer Bog je od ljubavi stvori!

Tukli su je i lomili kosti,
slomiše tijelo,al ljubav bi jača,
neka Bog grijehe im prosti
i svaku suzu njezinog plača!

Prošla je patnje i muke
ponosno i uzdignute glave,
često je znala sklopiti ruke
dok molitvom usne Gospoda slave!

Sad je na nekom ljepšem mjestu,
nebo je k sebi u zagrljaj uze,
prošla je s djedom životnu cestu,
dijeleći s njim i dobro i suze!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Objavljena knjiga Mate Kovačevića ‘Herceg -Bosna: Kulturni, politički i državnopravni identitet’

Objavljeno

na

Objavio

Knjigu Mate Kovačevića “Herceg -Bosna: Kulturni, politički i državnopravni identitet” objavio je, u povodu obilježavanja obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne “Herceg-Bosne, ogranak Matice hrvatske iz Čitluka.

Profesor Miroslav Tuđman ističe kako Mate Kovačević u svojoj novoj knjizi želi postojeće fragmente povijesnih, političkih i kulturnih činjenica i spoznaja o Hrvatima učiniti postojanim, priznatim i razumljivim sastavnicama legitimnog komunikacijskoga polja o državotvornom i kulturnom identitetu.
Zato se u današnjim okolnostima, smatra Tuđman, zadaća koju je sam sebi nametnuo Kovačević čini nemogućom misijom, unatoč njegovoj hrabrosti, ustrajnost, znanju i razboritosti. “On od te misije ne može odustati jer bi to značilo odreći se i vlastitih korijena i budućnosti Herceg-Bosne”, napominje i dodaje kako se to ne može i ne će dogoditi dok god postoje ovakvi autori i knjige poput Herceg-Bosne.

Književni kritičar Damir Pešorda smatra kako je nova knjiga Mate Kovačevića vrijedan doprinos hrvatskoj književnoj kritici, hrvatskoj historiografiji i jezikoslovlju, no i više od toga, ona je originalan doprinos hrvatskoj političkoj filozofiji.

“Ovom i nekim svojim prethodnim knjigama, građenim po sličnom principu (Pet stoljeća borbe za Hrvatsku, Biljezi hrvatskog identiteta i dr.), Kovačević se nametnuo kao jedan od najagilnijih suvremenih hrvatskih književnih kritičara, koji s podjednakom akribijom, književnoteorijskim znanjem i analitičkom oštroumnošću analizira, a nerijetko i reaktualizira i reinterpretira, starija djela kao i recentnu književnu produkcija, ali i kao originalan politički mislilac koji razvija vlastitu koncepciju hrvatskog nacionalnog, državnopravnog, političkog i kulturnog identiteta, ocjenjuje Pešorda.

Dodaje kako je Kovačević u svoju političku filozofiju ugradio i svoj kritički aparat, što ga u vremenu kada nad izdišućim postmodernizmom već bijesne strastveni politički i etički ratovi, ne čini anakronim, nego vrlo aktualnim, modernim štoviše.

Jezikoslovac Domagoj Vidović naglašava kada bi Kovačević sabrao sve svoje prikaze nedostatno iščitanih, a za Hrvate bitnih knjiga, mogao objaviti svojevrstan Vodič kroz hrvatsku državotvornu lektiru, a s obzirom na temeljitost njegovih prinosa već bi čitanje toga vodiča bilo dostatno da se prosječan Hrvat uputi u njihovu važnost.
Knjiga “Herceg -Bosna: Kulturni, politički i državnopravni identitet” (438 str.) na temelju povijesnih izvora progovara o hrvatskom povijesnom i kulturnom prostoru, koji, zbog stvorene kulture, nikad nije prestao biti sastavnim dijelom hrvatskoga povijesnoga i kulturnog prostora.

Ona predstavlja i golemo hrvatsko kulturno blago na području Herceg-Bosne, a koje je primarno sastavni dio kulturno-političkoga nasljeđa herceg-bosanskih Hrvata.
Knjiga je izbor djela koja izravno svjedoče o težnjama i idejama svojih auktora te njihovu kulturnom ili državnopravnom utjelovljenju hrvatske ideje u Herceg-Bosni.
Podijeljena je na 16 poglavlja. U prvom je obrađen temeljni prostor i njegovo antičko stanovništvo, što ih Hvati baštine kao dio svoga povijesnoga nasljeđa.
U drugom poglavlju stare hrvatske kronike svjedoče o srednjovjekovnom hrvatskom etničkom i državnom prostoru te njegovoj državnopravnoj organizaciji. Zbog povijesnih konstrukta uvjetovanih različitim suvremenim državnim konceptima, ovo je razdoblje hrvatske povijesti bilo posebno podložno manipulacijama.

Treći se dio izravno odnosi na povijest prostora Bosne i Huma na kojem su i danas vrlo živahne različite državnopravne projekcije. U ovom dijelu progovaraju povijesni, arheološki i etnografski izvori o vlastitom hrvatskom etničkom, vjerskom i državnom karakteru.

Četvrti dio posvećen je osmanskom zaposjedanju BiH, migracijskom pomicanju stanovništva i dolasku novoga pučanstva te žestokoj hrvatskoj borbi protiv Osmanlija, ali i borbi katoličkih Hrvata za životni opstanak pod osmanskom upravom.

U petom poglavlju obrađena je hrvatska književnost stvarana pod osmanskom vlašću.
Šesto se poglavlje bavi starim fratarskim kronikama, koje su dosad bile politički, književno-povijesno ili pak literarno najviše zlorabljene. Bilo da je riječ o srpskim ili muslimanskim posezanjima, ali su ih zlorabili i različiti jugoslavenski nacionalisti.

U sedmom poglavlju, što je posebno uočljivo, iz banske se Hrvatske po Herceg-Bosni razlio široki narodni hrvatski pokret, koji će u završnici rezultirati ustankom protiv osmanske vlasti i povratkom BiH pod upravu hrvatskoga kralja.

U osmom poglavlju su prikazana djela auktora koji nastavljaju borbu za povijesnom istinom o Bosni i Hercegovini, dok se u devetom poglavlju knjige govori o borbi za uspostavu hrvatskoga entiteta unutar Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, a u čiji bi teritorijalni sklop ušle i hrvatske zemlje Bosna i Hercegovina.
Deseto se poglavlje bavi razdobljem Drugoga svjetskog rata, stvaranjem ratne hrvatske države te velikosrpskim otporom hrvatskoj državi.

U jedanaestom dijelu zahvaćeno je jugoslavensko komunističko razdoblje s još uvijek nedovoljno istraženim masovnim zločinima nad Hrvatima i općom represijom te neprekinut kontinuitet općehrvatske borbe za državnost.

Dvanaesto poglavlje obrađuje hrvatsku borbu za opstojnost u razdoblju poslije sloma komunističkoga režima. Vrijeme je to stvaranja Herceg-Bosne, njezine obrane od velikosrpske, a potom i muslimanske agresije.

U trinaestom poglavlju prikazi su proznih književnih djela jedinstvene hrvatske književnosti, kao što su i u 14. dijelu prikazi hrvatske poezije.

U petnaestom dijelu su djela iz jezikoslovlja i leksikografije, a zaključno je i kratko 16. poglavlje svojevrsni poziv znatiželjnicima da duhovno i stvarno zaplove u Herceg-Bosnu.

Knjiga je treća u nizu troknjižja koje čini jedinstvenu cjelin uz knjige „Pet stoljeća hrvatske borbe“ i Biljezi hrvatskoga identiteta“.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari