Invazija migranata na Europu je dio planske vojne strategije SAD-a

Ovo tvrdi francuski neovisni autor i aktivist Thierry Meyssan. Meyssan je pored Švicarca Danielea Gensera i Nijemca Gerharda Wisniewskog, vodeći neovisni autor u Europi. On je još prije sedam mjeseci, kada još nije bio započeo ovaj veliki masovni val migracije analizirao i predvidio ovu situaciju.

Da su vojne akademije država EU radile svoj posao kako treba, onda bi one zadnjih 15 godina bile studirale doktrinu američkog “Velikog brata”. Već više godina, Pentagon objavljuje sve vrste dokumenata vezane za takozvanu “teoriju kaosa” čiji je autor filozof Leo Strauss.

Američki državni službnik Andrew Marshall, inače u mirovini, dobivao je prije nekoliko godina budžet od 10 milijuna dolara godišnje da istražuje o ovoj temi. Ali nijedna vojna akademija u EU nije studirala i istraživala ovaj “nauk” Straussa, ovu doktrinu i njene posljedice.

Zato što je taj nauk oblik barabarskog rata i zato što ju je razvio jedan majstor iz amerićke židovske elite. Ali naravno, svima je poznato da SAD koje su nas “oslobodilae od nacista”, ma nikad ne bi mogle odobravati takve okrutne metode.

Američki židovski filozof Leo Strauss (1899 – 1973) bio je specijalist na području političke filozofije. On je oko sebe okupljao jednu malu grupu studenata, od kojih je većina kasnije radila za Pentagon.

Oni su bili jedna vrsta sekte i inspirirali su Pentagon za razvoj nove strategije. Da su političari uz EU malo proputovali, ne samo po Iraku, Siriji, Libiji, rogu Afrike, Nigeriji i Maliju, već i po Ukrajini, mogli su svojim vlasitim očima vidjeti praktično ostvarenje te strateške doktrine.

Ali oni su ignorirali to što je stanovništvo u tim državama moralo patiti i po nalogu svoga “Velikog brata,” često su zatvarali svoja veleposlanstva u tim zemljama, tako da su se odrekli vlastitih očiju i ušiju. I još više; po nalogu “Velikog brata”, pristali su na embarga i sankcije, tako da nijedan biznismen ne bi mogao vidjeti što se tamo događa, na licu mjesta.

Suprotno od onoga što je rekao francuski predsjednik Hollande, iseljavanje Libijaca nije rezultat nedosljednosti provođenja vojne operacije, “udruženi zaštitnici” u Libiji, već je to planirani cilj te operacije, u kojoj je Francuska (pored SAD i V. Britanije) igrala vodeću ulogu.

Kaos u Libiji nije nastao, zato što “libijskim revolucionarima” (koje podržava Zapad), nakon rušenja Gadafija, navodno nie uspjelo da se dogovore oko podjele vlasti, već je taj kaos od početka bio strateški cilj SAD-a. I SAD su bile uspješne u tome. U Libiji nije bilo nikakvog navodnog provođenja mandata UN-a za zaštitu stanovništva, već se sprovelo odcjepljenje regije Cirenajka.

Nije to bilo nikakvo provođenje mandata UN-a za zaštitu stanovništva, već pokolj 160 000 Libijaca, od kojih su tri četvrtine bili civili, koji su ubijeni bomardiranjima iz zrakoplova NATO-a (to su podatci od Međunarodnog Crvenog križa). Princip strategije “teorije kaosa” može se najkraće objasniti ovako: najjednostavnija metoda da bi se dugo vremena nesmetano moglo pljačkati prirodne resurse jedne države nije njeno osvajanje, već uništenje te države.

Ako nema funkcionirajuće države, nema ni armije. Ako nema neprijateljske armije, nema ni rizika poraza. Zato je strateški cilj američke armije i vojnog saveza NATO-a koji je pod američkom komandom, uništavati države. Što će biti sa pogođenim stanovništvom tih država, to Washingtona nije briga. Ratovi u Afganistanu i Iraku koštali su dosada oko 4 milijuna ljudskih života.

U Vijeću sigurnosti i zapadnim medijima ti su ratovi predstavljeni kao obrana iz nužde (od terorizma), ali danas mnogi priznaju, da u ti ratovi bili planirani davno prije 11. rujna 2001. godine u jednom puno širem kontekstu “preoblikovanja bliskoga i srednjega istoka” i da su navedeni razlozi za opravdavanje tih ratova bili samo propaganda.

Zločini koje su počinile europske kolonijalne sile u prošlosti, priznaju se kao takvi, ali danas samo rijetki priznaju da su ovih 4 milijuna žrtava također zločin, unatoč znastvenim studijima koji potvrđuju ove brojke. Jadni njemački narod se do danas izruguje, jer je do samoga kraja 2. svjetskog rata imao povjerenje u svoje nacističke vođe i da je tek nakon svog poraza postao svjestan zločina počinjenih u njegovo ime.

Ali mi danas radimo isto tako. Mi i dalje vjerujemo našem “Velikom bratu” i ne želimo vidjeti zločine u koje nas je on upleo. Sigurno će nam se naša djeca smijati… Nijedan zapadnoeuropskli državnik, baš nijedan, nema hrabrosti reći, da izbjeglice iz Iraka, Sirije, Libije, Somalije, Nigerije i Malija ne bježe od diktatura, već od kaosa u koje smo mi njihove države namjerno sunovratili.

Nijedan zapadnoeuropskli državnik, baš nijedan, nema hrabrosti reći, da islamistički teroristički napadi po Europi, nisu rezultat ratova na Bliskom istoku, već da su oni financirani od strane onih koji također financiraju kaos u toj regiji. Mnogi radije i dalje vjeruju da islamisti žele napraviti zlo židovima i kršćanima, iako su velika većina žrtava islamista, također muslimani.

Mnogi optužuju te islamiste da žele izazvati “sukob civilizacija” , međutim taj koncept (“sukoba civilizacija” ) stvoren je u američkom vijeću za nacionalnu sigurnost. Nijedan zapadnoeuropskli državnik, baš nijedan, nema hrabrosti reći, da će slijedeći korak biti “islamizacija” trgovine droge, po modelu Contrasa u Nikaragvi, koji su uz pomoć i kontrolu CIA-e, slali i prodavali droge crncima u Kaliforniji.

Ignorira se činjenica da je obitelj afganistanskog predsjednika Karsaia (postavljenog na vlast od SAD-a) oduzela trgovinu i promet heroina kosovskoj mafiji i predala to u ruke ISIL-a, koji je sada glavni trgovac heroinom. Vojne akademije država EU nisu nikada studirale “teoriju kaosa” jer im je to bilo zabranjeno. Oni malobrojni autori i povjesničari koji su se odvažili istraživati tu teoriju, bili su strogo kažnjeni, a glavni mediji su civilne autore koji su se intereisirali za to, optužili da su “teoretičari zavjere”.

Političari iz EU vjerovali su da su događaji na kijevskom trgu Majdan bili spontani, da su se prosvjednici željeli otrgnuti od autoritarnog ruskog utjecaja i ući u raj zvani EU. Oni su bili zapanjeni, kada je na javnost izišao sadržaj razgovora zamjenice američkog ministra za vanjske poslove, Victorie Nuland, koji su pokazali da je SAD oduzeo kontrolu EU nad događajima u Ukrajini i potvrdili cilj Washingtona: “jeb*ti EU” (fuck the EU-originalne riječi Victorie Nuland).

Glavni strah SAD-a (koji je nedavno potvrdio i američki aktivist George Friedman iz think tanka Stratfor) je približavanje Njemačke i Rusije, a taj je strah pojačan od govora Vladimira Putina 2007. na muenchenskoj konferenciji o sigurnosti, kada je on bio predložio veću suradanju EU i Rusije i slobodnu trgovinsku zonu, odnosno “Europu od Lisabona do Vladivostoka”, kako je bio rekao. Glavni kanal suradnje između EU i Rusije odsječen je postupnim uništenjem ukrajinske države.

Možemo tu stvar (ukrajinsku krizu) sagledati sa svih strana, ali nećemo naći nijedan drugi smisao, onoga što se događa u Ukrajini, osim ovoga: kaos i uništenje. SAD baš ne želi da Ukrajina postane članica EU, kako to pokazuju riječi gospođe Nuland. Jedini cilj SAD-a je ovo područje (Ukrajine) dakle sunovratiti u kaos i pretvoriti u opasnu zonu. U narednom desetljeću doživjet ćemo vjerojatno još više “islamističkih terorističkih napada”, koji su povezani sa Bliskim istokom i sjevernom Afrikom.

Migracija u EU potrajat će i dalje dok ne postane ozbiljan gospodarski problem. Sve to prouzročuje ogromne probleme za EU, koja je čini se još uvijek oaza mira. Washington ne želi uništiti EU, koja je važno tržište za SAD, ali želi ograničiti razvoj tog tržišta i držati ga pod kontrolom, da bi bio siguran, da EU ne može konkurirati SAD-u. Predsjednk Bush stariji je 1991. opunomoćio učenika Lea Straussa, Paula Wolfowitza (koji je široj javnosti tada još bio potpuno nepoznat) da razvije američku vanjskopolitičku strategiju za razdoblje nakon sloma SSSR-a. Ta strategija nazvana je “Wolfowitzeva doktrina”.

Ta doktrina koja ima za cilj unaprijed spriječiti svakog mogućeg konkurenta SAD-u u svijetu, kaže da je da je za osiguranje potpune američke heegemonije u svijetu potrebna i kontrola nad EU i ograničenje njene moći.

Za vrijeme velike financijske krize u SAD 2008. predsjednica gospodarskog vijeća Bijele kuće , Christina Rohmer rekla je da je jedini način za spašavanje (američkih) banaka, zatvoriti “porezne oaze” u zemljama trećeg svijeta i napokon stvoriti probleme u Europi, da bi kapital tekao natrag u SAD. Na koncu, Washington danas želi spajanje EU sa NAFTA-om (Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini između SAD, Kanade i Meksika), i spajanje dolara sa eurom a gospodarstvo i standard država članice EU treba sniziti na razinu Meksika. Na žalost niti čelnici država EU, niti narodi u EU, nisu svjesni toga što im piprema Barack Obama.

 

Što vi mislite o ovoj temi?