Pratite nas

Kolumne

Inzko ne razumije Ustav BiH, niti Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Inzko se pita imaju li Hrvati možda previše ministara, previše političkih prava generalno. Bravo. Podržavamo. Neka se napravi katalog tih prava i pozicija. Samo neka s jedne strane tablice budu navedene i pobrojane sve one pozicije koje po izvornom Daytonskom i Washingtonskom sporazumu pripadaju Hrvatima u skladu s načelom konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda, a s druge pobrojani svi legitimni hrvatski predstavnici na svim pozicijama.

Inzkova izjava o „katalogu hrvatskih prava“ i „broju ministara“ još je jedan primjer da Visoki predstavnik u BiH ne razumije Ustav BiH, niti Daytonski sporazum. Ili, što je još gore, svjesno zagovara kršenje Daytonskog sporazuma i Ustav BiH. Dodatnu apsurdnost cijeloj situaciji daje činjenica da upravo OHR, koji je formiran s osnovnom namjerom da štiti i provodi civilne aspekte Daytonskoga sporazuma, postaje sve glasniji i snažniji zagovaratelj njegovog kršenja. OHR i Inzko bi trebali znati da je Ustavni sud BiH, po apelaciji Alije Izetbegovića, proglasio načelo konstitutivnosti tri naroda za natkrovljujuće načelo cijeloga Ustava, a time i Daytonskoga sporazuma.

A konstitutivnosti nema bez a) legitimnog predstavljanja svakog od konstitutivnih naroda i b) međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Svatko tko negira i onemogućava jednom narodu da sam izabere svoje legitimne političke predstavnike za ona tijela zakonodavne i izvršne vlasti koja su ustavi ove države namijenili takvoj vrsti zastupanja i obnašanja dužnosti, negira i krši Ustav BiH i Daytonski sporazum. Također, svatko tko dovodi u pitanje i negira međusobnu jednakopravnost konstitutivnih naroda u spomenutim tijelima vlasti, negira i krši Ustav BiH i Daytonski sporazum.

Komšićevo nametanje u Predsjedništvo BiH, stoga, dvostruku krši načelo konstitutivnosti.

Prvo, zato jer krši načelo legitimnog zastupanja Hrvata kao konstitutivnog naroda. Komšić je naime izabran većinskim bošnjačkim glasovima a ne hrvatskim. Drugo, zato jer krši načelo međusobne ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, s obzirom da u sadašnjem nelegitimnom Predsjedništvu BiH Bošnjaci imaju svoja dva predstavnika, Srbi jednoga a Hrvati nemaju predstavnika.

Očito je da su Komšićevim nametanjem ne samo Hrvati dovedeni u položaj neravnopravnosti prema Bošnjacima, nego i Srbi koji imaju jednog predstavnika u Predsjedništvu BiH, naspram Bošnjaka koji imaju dva.

Matematički izraženo, u Predsjedništvu BiH, Bošnjaci u odnosu na Hrvate imaju omjer 2:0, a u odnosu na Srbe 2:1. Matematički je, dakle, dokazivo da Hrvati i Srbi nisu jednakopravni s Bošnjacima u Predsjedništvu BiH. A Ustavni sud BiH je načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda normirao kao natkrovljujuće načelo Ustav BiH, a time i cijelog Daytonskog sporazuma.

Drugi primjer kršenja načela konstitutivnosti, odnosno legitimnog predstavljanja i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda je Dom naroda Parlamenta FBiH. Ne samo da bošnjački glasači imaju mogućnost izabrati šest svojih, nelegitimnih izaslanika u Hrvatski klub DN PFBIH, nego im je OHR omogućio da s tom jednom trećinom mogu ovladati cijelim Hrvatskim klubom DN PFBiH.  Pored toga, samo bošnjačkim glasovima moguće je  izabrati i 12 od 17 izaslanika Srpskoga kluba te 5 od 7 izaslanika Kluba ostalih DN PFBiH.

Time glasači Bošnjaci, ukoliko tako odluče,  mogu ovladati sa sva četiri kluba i cijelim DN PFBiH. Ako slučajno ne uspiju izabrati šest svojih „Hrvata“, tu su OHR i Inzko koji uvijek mogu staviti van snage odluku SIP-a i proglasiti da je pet trećina od 17.

OHR unitaristima ni to izgleda nije dovoljno, sada hoće Hrvate dekonstituirati i na razini izvršne vlasti, ako ih kojim slučajem ne uspiju u potpunosti izbaciti iz nje. Stoga se Inzko pita imaju li Hrvati možda previše ministara, previše političkih prava generalno.

Bravo. Podržavamo.

Neka se napravi katalog tih prava i pozicija. Samo neka s jedne strane tablice budu navedene i pobrojane sve one pozicije koje po izvornom Daytonskom i Washingtonskom sporazumu pripadaju Hrvatima u skladu s načelom konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda, a s druge pobrojani svi legitimni hrvatski predstavnici na svim pozicijama.

Ukoliko Inzko i OHR pronađu bilo kojeg političkog predstavnika s hrvatskim izbornim legitimitetom na bilo kojoj poziciji koja po Daytonskom i Washingtonskom sporazumu ne pripada Hrvatima kao konstitutivnom narodu, dajemo punu podršku njihovoj smjeni i najstrožijem sankcioniranju te molimo OHR da strogo zakonski onemogući takvu praksu.

Naravno da očekujemo i zahtijevamo da se potpuno isti kriterij primjeni i prema bošnjačkim i srpskim političkim predstavnicima, osobito onima koji su neustavno i nemoralno uzurpirali pozicije koje pripadaju predstavnicima drugog ili trećeg konstitutivnog naroda, ili pak pripadnicima grupe Ostalih naroda i građana.

Ako OHR i Inzko ne žele to napraviti, onda barem neka otvoreno kažu da su sami sebi promijenili svrhu i mandat, da njihova uloga nije da čuvaju i provode Daytonski sporazum, nego da ga negiraju i krše.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Zašto se toliko prenosila vijest o zagrebačkom potresu?

Objavljeno

na

Objavio

Zagreb više neće biti isti, kako ga obnoviti nakon korone i potresa?

Prije dva tjedna pisao sam o tome kako veća tema jede manju temu, aludirajući na koronavirus koji je progutao sve druge medijske sadržaje. Činilo se da ništa drugo više ne može doći u prvi plan. Sva događanja su otkazana, nema mrdanja, schengenski prostor u koji se trsimo ući još jednom se pokazao kao fikcija, jer svatko se zatvorio u svoje granice.

Dok ne završe s koronom, nema mogućnosti da će itko i sa kim zaratiti, teroristi više nemaju mete za napad jer su svi izolirani, migranti kao da su u zemlju propali, nema sportskih događanja, nema festivala, nema izbora, nema skandala – što uopće može biti globalna vijest osim korone, piše Nino Raspudić/VečernjiList

Čak se i Greta izmotava kako misli da ga je imala, a jedna domaća wannabe zvijezda važno obavještava javnost kako je sanjala da se ljubaka s ministrom zdravstva Berošem, eto kakva su vremena došla. A onda je zatreslo Zagreb, najjače od 1880. Iako taj dan još nije bilo potvrđenih žrtava i unatoč tome što magnituda 5,4 nije nešto što bi inače obišlo svijet, vijest je odjeknula globalno.

Javljali su mi se i poznanici iz Italije, Engleske, Amerike. Zašto se toliko prenosila vijest o zagrebačkom potresu? Pa zato što je svima na vrh glave korone i kao da su svi svjetski mediji jedva dočekali da se dogodi nešto što nema veze s njom.

Vjerojatno ima nešto olakšanja u spoznaji da može i gore, a da se to dogodilo nekom drugom. Veći strah jede manji strah, pa je stanovnicima Zagreba, pogotovo onoj petini koja, kako nas je pedantno obavijestio gradonačelnik, ne živi u armiranobetonskim zdanjima, korona, valjda jedinima u svijetu, privremeno pala u drugi plan.

Koja je vjerojatnost da se 140 godina od posljednjeg velikog, “Šenoina” potresa, sljedeći usporediv dogodi usred globalne nevolje, na kraju prvog tjedna u kojem su zatvorene škole, vrtići, fakulteti, kafići i restorani, a počelo se govoriti o ograničavanju kretanja? Mogao se dogoditi i 1903., ili ratnih 1916. i 1942. ili 1977. ili 2016. ili 2024. Ali ne, zatreslo je baš ove nedjelje.

Da te dvije nevolje istodobno staviš u film ili roman, ispalo bi previše, nevjerojatno, a još Aristotel poučava da radnja ne mora biti istinita, ali mora biti uvjerljiva. Ovo nije vjerojatno, ali je istinito. Kći mi kaže da joj je bilo ovako – baš sam nešto sanjala, a onda kao da sam se iz tog sna prebacila u drugi u kojem se sve treslo i padalo.

Pomisao spontano ide na biblijske scenarije – kuga, potres, neki su se sjetili da se nedavno i meteor uz veliki prasak raspao nad Zagrebom pa nam još samo fali najezda skakavaca. Ljudi žude za značenjem, traže neku smislenu priču, makar u njoj bili i gubitnici, jer najgora je besmislena, neshvatljiva patnja. Potres je užasavajuće iskustvo. Jedini pozitivan, u stvarnosti ili fikciji, za koji  znam onaj je periodički u Danteovu Čistilištu. Mjesto u kojem duše okajavaju grijehe Dante zamišlja kao planinu okruženu morem. Zatrese se svaki put kad neka duša do kraja okaje grijehe i ode iz čistilišta u raj. Jeziv je u svakom drugom kontekstu.

Zagreb nakon ovog potresa više neće biti isti. GUP oko kojeg natezanja traju godinama sada je pred novim zadacima. Kako obnoviti i osigurati povijesni centar? Što će biti s bolnicama, starim i otprije nepristupačnim građevinama? Hoće li se konačno seliti u nove, funkcionalnije objekte bliže velikim prometnicama, jednako kao i državne institucije i neki fakulteti? Je li ovo prilika da se stari dio grada otvori za druge sadržaje?

Čim prestane izvanredno stanje oko korone, u Zagrebu će trebati donijeti neke dalekosežne urbanističke, ali i političke odluke. Teško je očekivati da će se stari dimnjaci od cigle, koji su svojim padanjem nanijeli najviše štete, i dalje tretirati kao zaštićeno kulturno dobro. Stanari ne trebaju imati iluzija da će se javnim sredstvima plaćati obnove atraktivnih nekretnina u centru grada, od koji su mnoge već bile stavljene u funkciju turizma.

Ovisno o mogućnostima, morat će ih obnavljati sami ili ih takve ruševne, poluruševne ili načete prodavati investitorima koji će ih moći obnoviti po suvremenim seizmičkim standardima. U općem društvenom potresu, Zagreb je doživio svoj dodatni.

On može značiti nastavak starih negativnih tendencija, ali može biti i šansa da se učini zaokret. Nakon što se smiri stvar s koronom, bilo bi najpoštenije raspisati prijevremene izbore u gradu. I nadati se da će onaj tko ih dobije imati snage, mudrosti i vizije da ovu zagrebačku muku vidi kao poticaj ne samo da grad krpa, već da donese i počne provoditi dalekosežne odluke koje će taj divni grad dići na još višu razinu.

Nino Raspudić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Sterešina: Kako se nositi s virusom koji mijenja svijet

Objavljeno

na

Objavio

Ne treba biti veliki futurist da bi se spoznalo kako svijet nakon globalne epidemije koronavirusa neće biti isti. Danas to znaju i mali futuristi.

Svijet je već danas na prvi pogled drukčiji. Iz svemira se vidi da je korona temeljito pročistila zrak u svojem prvom velikom žarištu epidemije oko kineskog Wuhana.

Najnovije snimke iz prazne Venecije pokazuju Veneciju premreženu kanalima bistrog mora, kakvu današnje generacije zapravo nikada nisu mogle vidjeti, nego samo čitati o njoj i čuditi se što je to toliko magično privlačilo nekadašnju visoku europsku klasu tome gradu koji smo već desetljećima viđali kao grad na mutnoj smeđoj vodi neugodna mirisa. Problem je jedino što danas tu sliku Venecije kakva je nekad davno bila možete gledati samo iz svojeg dnevnog boravka.

Jer, korona ima i svoju crnu stranu. Zatvorila je i nas, a osobito Veneciju, čiji je zdravstveni sustav na rubu kolapsa, susjedna Lombardija potpuno je kolabirala, vojska odvozi žrtve virusa na kremiranje…

Jedan virus paralizirao je gotovo cijeli svijet, stavivši ga u karantenu. Najnaprednija medicina i farmaceutika ostale su nemoćne pred malim virusom, koji slama i ubija ljude, pred kojim kapituliraju zdravstveni sustavi najrazvijenijih zemalja, čiji je daljnji put i dalje nepoznanica.

I Hrvatska je već danas drukčija. Uvjerljiva liječnička ekipa Beroš – Markotić – Capak, koja čini špicu obrane protiv korone, postala je preko noći popularnija, utjecajnija, gledanija od svih političara, influencera i instagramuša zajedno, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Prirodna je posljedica korone vraćanje fokusa s ispraznosti i besmisla prema egzistencijalnim temama.

Ali njihova je zasluga što su svojom kompetencijom i uvjerljivim kriznim nastupom stavili širenje virusa pod nadzor, koliko je to u danim okolnostima moguće, što su primirili naciju, učinili da im se vjeruje.

Plenkovićeva je pak zasluga što je kriznu komunikaciju, ali i organizaciju obrane od epidemije na svim razinama – od nacionalne do lokalne – povjerio struci, izbacivši ili suzivši time prostor za razne političke nadridijagnostičare i njihove improvizacije u službi samopromocije.

U kriznim okolnostima, dobivši novu odgovornost, zdravstveni sustav kao da se vratio u vrijeme najvećih izazova iz ratnih devedesetih. Svojom organiziranošću i kompetencijom budi nadu u neku drukčiju, bolju Hrvatsku, barem na onoj prvoj crti obrane.

Obnavlja se zaboravljeno zajedništvo. I to je u samoj obrani protiv epidemije najvažnije.

No za izgled svijeta nakon korone, kao i za izgled Hrvatske nakon korone presudno će biti ono što se događa iza prve crte obrane.

Kao prvi efekt dogodio se povratak tradicionalnim oblicima življenja i tradicionalnim vrijednostima. Kao glavni organizator obrane protiv globalne epidemije nastupila je i nastupa stara, od globalista prezrena država.

I već se sada može reći da je korona nanijela presudni udarac globalističkim idejama i da u perspektivi vraća državama njihove tradicionalne prerogative, a međudržavne i naddržavne institucije i savezi ponovno će biti stavljeni u službu država, a ne u poziciju upravljača državama. Korona će spontano napraviti okvir za resetiranje EU-a.

Ona će promijeniti ekonomiju globaliziranih profita i vratiti proizvodnju (ne dakako svu) iz Azije u Europu i u Ameriku sa svrhom ostvarenja održivih gospodarskih sustava. Ali korona će i trajno izmijeniti neke djelatnosti koje danas poznajemo. Pitanje je već danas koliko će se poslova zbog korone izmještenih u kućni rad sutra vratiti natrag u urede.

Što će se dogoditi sa školstvom, osobito s visokim školstvom, nakon što se uhoda u e-nastavi? Hoće li se baš sve vratiti na fakultete, u predavaonice? Što će se dogoditi s medijima i komunikacijama? Što s turizmom?

Za početak, države će svojim interventnim mjerama donekle odrediti i okvire propadanja, kao i okvire repozicioniranja svojih gospodarstava. Hrvatska, počevši od ratnih devedesetih, ima vrlo loša iskustva s djelovanjima iza prve crte obrane u kriznim situacijama – u pozadini kriza događale su se velike klijentelističke operacije navezane na izvršnu vlast, koje su rezultirale time da se do danas nismo riješili dogovorne ekonomije u rukama starih elita (ili, ako hoćete, starih parazita).

Zato je, zbog Hrvatske poslije korone, iznimno važno držati oko na operacijama iza prve crte obrane. Uz institucionalni sustav koji generira klijentelizam i dogovornu politiku, mogućnosti nadzora ograničene su na parlamentarnu oporbu.

Njezina budnost (bez obzira na motive) zato je dobrodošla barem jednako toliko koliko je važno podržati Andreja Plenkovića i njegovu Vladu u aktivnim mjerama protiv krize izazvane koronom i jednako toliko koliko je važno da i na drugoj crti obrane, ondje gdje se upravlja novcem i egzistencijom naroda, Plenković mobilizira stručno najkompetentnije, kao što je to učinio na prvoj crti obrane protiv korone.

U ključnoj bitci, u pravome ratu za kontrolu procesa resetiranja aktualnog svjetskog poretka koji je pokrenula globalna epidemija koronavirusa, Hrvatska je samo promatrač. Sada već otvoreni rat za dominaciju u novom poretku vodi se između SAD-a i Kine.

U velikoj prednosti bit će onaj tko uspije pobijediti virus. Ili barem ostaviti takav dojam.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Igor Rudan: Što se to ovdje zapravo zbiva?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari