Connect with us

Kolumne

Inzkov zakon: pokretač promjena ili put u veći kaos?

Objavljeno

on

isječak/FaceTV

Valentin Inzko, najdugovječniji i najnevidljiviji visoki međunarodni predstavnik (OHR) za BiH povukao je na kraju svog mandata potez koji je odjeknuo i koji stavlja na kušnju održivost postojećeg ustrojstva BiH.

Koristeći tzv. bonnske ovlasti OHR-a, nametnuo je dopunu kaznenog zakona kojim se negiranje genocida i drugih ratnih zločina, kao i zločina protiv čovječnosti, definira kao kazneno djelo za koje su predviđene zatvorske kazne do pet godina. I izazvao je očekivane reakcije. Svi su na prvi pogled taj “Inzkov zakon“ doživjeli kao zakon usmjeren na kažnjavanje negiranja srpskog genocida u Srebrenici, koje je sastavni dio suvremene inačice velikosrpske politike. Srbi su odmah u Inzku prepoznali osvjedočenog srbomrsca, piše Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija.hr

Veliki gazda Republike Srpske i aktualni član Predsjedništva BiH Milorad Dodik odmah je snimio šaljivi video u kojem je najavio odcjepljenje Republike Srpske. Veliki gazda Srbije Aleksandar Vučić umjereno se pridružio Dodikovu i općem srpskom revoltu prema Inzkovu zakonu. Bošnjački su ga političari ocijenili kao zakašnjelu pravdu, iako u negiranju vlastitih zločina (primjerice nad Hrvatima u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini) ne zaostaju mnogo za Srbima.

Vječiti šef HDZ-a Dragan Čović iskazao je očekivano razumijevanje za svog prijatelja Dodika. Pravni analitičari ocijenili su Inzkov zakon praktički neprovedivim u sadašnjoj BiH. Njemačkoj vladi bliski FAZ u “Inzkovu zakonu“ vidi neugodan “poklon“ odlazećeg Inzka svome nasljedniku u BiH, njemačkom političaru Christianu Schmidtu, koji bi taj zakon trebao provesti.

Milorad Dodik već je (očekivano) stišao retoriku o odcjepljenju i uputio prvi izazov provedbi “Inzkova zakona“, sam se prijavivši za njegovo kršenje negiranjem srpskog genocida u Srebrenici, pozivajući Srbe da učine isto.

I dok se očekuju reakcije na ovaj Dodikov izazov i odgovor na pitanje tko može i tko uopće želi uhititi i privesti srpskog člana predsjedništva BiH zbog kršenja zakona o negiranju genocida, još uvijek nedostaju pouzdani odgovori o pozadini donošenja i istinskoj svrsi “Inzkova zakona“.

Nedostaje odgovor na pitanje tko je motivirao nevidljivog i opreznog diplomatskog činovnika Valentina Inzka na ovako snažan potez na kraju mandata? Nitko ozbiljan ne vjeruje da je Inzko samo ispunio svoje obećanje Majkama Srebrenice. Niti da je samo pretočio europske pravne standarde o negaciji holokausta, genocida i sprječavanja govora mržnje u kazneni zakon BiH, krećući se po samom rubu instituta kažnjavanja verbalnog delikta. Politički oprezni činovnik Inzko nikad si ne bi dopustio takvu solističku avanturu.

Odakle zapravo dolazi Inzkov zakon, može se naslućivati iz reakcije američkog veleposlanstva u Sarajevu, odmah nakon što je Inzko objavio zakon. Za američko veleposlanstvo taj je zakon prvi korak koji treba potaknuti lokalne političke aktere na razgovor o njegovoj provedbi, jer “genocid u Srebrenici nije tema za raspravu već povijesna činjenica“, a “glorifikacija ratnih zločinaca od bilo koje strane ili neuvažavanje patnji bilo koje zajednice u BiH“ prepreka je međusobnom povjerenju.

Ukratko, američko veleposlanstvo nije bilo iznenađeno. Ni NATO nije bio iznenađen Dodikovom prijetnjom odcjepljenjem, na koju je odmah iz bruxelleskog sjedišta stigao odgovor da NATO podržava cjelovitost BiH. Ne može se odbaciti niti teza o zakonu kao maloj podvali Inzkovu nasljedniku Schmidtu, niti se ta mala podvala može odvojiti od pokušaja da se ograniče njemačko-ruski “dealovi“ na Balkanu, koji preko popustljivosti prema velikosrpskom projektu ili suvremenije prema “srpskom svetu“ jačaju ruski utjecaj.

U svakom slučaju, Inzkov zakon ima potencijal pokretača političkih promjena i preustrojstva BiH bude li za to dovoljno međunarodne, prije svega američke zainteresiranosti. On ima i potencijal izazivanja oružanog sukoba nižeg intenziteta. A iznad svega, izazovi njegove provedbe skreću pozornost na državnu disfunkcionalnost današnje BiH, počevši od izazova uhićenja Milorada Dodika. Tko će u Republici Srpskoj, koja je nastala etničkim čišćenjem Hrvata i Bošnjaka i koja na razini svih institucija sustavno negira genocid u Srebrenici, doći uhititi srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji također negira genocid?

Hoće li to možda učiniti agenti savezne SIPE, koju vodi Dodikov pouzdanik banjalučkog podrijetla Darko Ćulum? Možda neku otmicu organizira klika Bakira Izetbegovića, koja je ovih dana smijenila državnu tužiteljicu Gordanu Tadić da bi zaustavila sudske procese protiv šefa državne obavještajno-sigurnosne agencije OSA Osmana Mehmedagića i stvarne šefice zdravstva Federacije BiH i Bakirove supruge Sebije Izetbegović za krivotvorenje diploma, trgovinu utjecajem, pranje novca i druge koruptivne radnje.

U sadašnjoj BiH, kojom upravljaju nacionalno/stranačke oligarhije koje s jednakom lakoćom potkradaju državne proračune, krivotvore diplome, kupuju si akademske titule, gomilaju nekretnine i stalnim se političkim sukobom uzajamno održavaju na vlasti više nema tko provesti ni Inzkov, niti druge zakone.

U ovom trenutku smjer kretanja BiH u rukama je međunarodnih faktora. S domaćom političkom oligarhijom BiH može samo – prema dolje.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR