Pratite nas

Naši u svijetu

Irak će se raspasti na 3 dijela?!

Objavljeno

na

Suniti, šijiti i Kurdi šire svoja područja interesa

Dok se vladine snage bore s ISIL-om za kontrolu nad Tal Afarom i rafinerijom Baiji, dok premijer Maliki očajnički traži bilo kakvu pomoć, uključujući i zračne napade američkog ratnog zrakoplovstva, što Bijela kuća zasad odbija, sve je izglednije da se Iraku kao cjelovitoj i jedinstvenoj državi približio kraj. Donedavno relativno kompaktna država, vrlo će se vjerojatno raspasti, i to ne na dva, već na tri dijela, piše Bernard Karakaš za Večernji List.

 irak raspad 3Kurdi koriste priliku

Sunitski ekstremisti okupljeni oko terorističke organizacije ISIL, poznate po svojoj okrutnosti i ekstremizmu zbog kojeg ga se odrekla čak i Al-Qa’ida, već sada kontrolira znatan dio teritorija na području središnjeg Iraka, a to područje šire doslovno iz dana u dan.

Dobro obučeni i vrlo motivirani borci ISIL-a borbeno su nadmoćnija formacija u odnosu na demoralizirane iračke vojne postrojbe, koje su dobar dio bojišta, poput grada Mosula, u kojem je i počela sunitska ofenziva, panično napustili bez ozbiljnije borbe.

Ipak, na strani sunita nisu samo teroristi ISIL-a.

Borci ove skupine jesu oštrica sunitskih snaga, no ne i jedine postrojbe koje se sada bore protiv vlade u Bagdadu. Tu su i plemena sunitskih Arapa, tu je i časnički kadar izašao iz vojske. Što se sada događa svojevrsna je kazna sustavnom zanemarivanju sunita u Iraku, koje šijitska vlada premijera Malikija provodi već godinu i pol dana – kaže vojni analitičar Igor Tabak. Borbe sunita i šijita možda su najbolje iskoristili Kurdi na sjeveru države, koji posljednja zbivanja koriste kako bi učvrstili svoju vlast i pripremili se za stvarno formiranje svoje samostalne države. Ovladali su gradom Kirkukom te proglasili kraj one države Irak koju smo do sada znali.

Kurdi već dugo vremena imaju svoju punu autonomiju na sjeveru, svoju vladu, vojsku, pa čak i svog ministra vanjskih poslova. A sada su sve to spremni i formalizirati na međunarodnoj sceni.

Gotovo je paradoksalno, ali u tom im najviše pomaže njihov, donedavno najveći neprijatelj – Turska. Transformacija Turske iz neprijatelja u jednog od ključnih kurdskih saveznika već je pri kraju, a za to Ankara ima jako dobre razloge. Prije svega, s Kurdistanom već sada Turska ostvaruje osam milijardi dolara trgovinske razmjene više nego s ostalim dijelovima Iraka. Preko Turske Kurdi izvoze naftu s nalazišta koja su pod njihovom kontrolom. I na kraju, dok je Kurdistana, Turska neće graničiti s dijelovima Iraka koje kontrolira ISIL.

Ni vlada u Bagdadu se ne predaje. Koliko god suniti i ISIL imali podršku Saudijske Arabije, Katara ili Kuvajta, a Kurdi podršku Turske, irački šijiti mogu se pouzdati u pomoć Irana i Sirije. Iranski je predsjednik najavio kako će Iran pomoći u zaštiti svetih šijitskih mjesta poput Karbale, Najafa ili Samare, a sirijski su zrakoplovi već udarali po postrojbama ISIL-a u Iraku. Na djelu je komadanje zemlje, a svi interesni blokovi pokušavaju prigrabiti što veći i što bolji dio sada već de facto nepostojeće države.

Najveći broj izbjeglica na svijetu još od kraja Drugog svjetskog rata

Sukobi u Siriji, Srednjoafričkoj Republici i Južnom Sudanu koji su obilježili prošlu godinu izazvali su dramatičan rast broja izbjeglica na svijetu, čiji je broj prvi put krajem 2013. prešao 50 milijuna! Prema izvještaju UN-ove agencije za izbjeglice, najmanje 51,5 milijuna ljudi diljem svijeta izbjeglo je iz svojih domova zbog oružanih sukoba, što je više nego li ih je izbjeglo u Drugom svjetskom ratu.

Sukoba je sve više, a istodobno nikako da zamru stari sukobi, zbog kojih su tisuće ljudi izbjeglice već desetljećima – kaže Antonio Gutteres, direktor UNHCR-a. Najveći broj izbjeglica dolazi iz Afganistana, odakle ih je krajem 2013. bilo više od 2,5 milijuna. Ipak, situacija je danas vjerojatno znatno gora nego u trenutku pisanja dokumenta. Izvještaj ne uzima u obzir posljednja zbivanja u Iraku u kojem je počeo veliki rat sunita i šijita, a samo iz grada Mosula u jednome je danu izbjeglo oko pola milijuna njegovih stanovnika. Osim ovih, “privremenih” izbjeglica, koji se nakon nekog vremena ipak vrate svojim kućama, velik problem “predstavljaju i dugogodišnji izbjeglice, ljudi koji su u izbjeglištvu i po nekoliko desetaka godina. Procjenjuje se da je tih dugogodišnjih izbjeglica oko 6,3 milijuna diljem svijeta. Među njima je i 120.000 Burmanaca koji su smješteni u izbjegličkom kampu u Tajlandu već više od 20 godina. Izvještaj UN-a upozorava i na velike probleme pri smještaju ovih ljudi jer za 86 posto izbjeglica zemlje domaćini izrazito su siromašne države.

51,5 milijuna izbjeglica bilo je na svijetu krajem 2013. godine. Njihov broj vjerojatno se u međuvremenu povećao jer su se rasplamsale i žestoke borbe u Siriji i Iraku

6,3 milijuna izbjeglica na svijetu takozvani su dugogodišnji izbjeglice koji su iz svojih domova otišli prije deset i više godina, a nemaju nikakve naznake da će se ikad vratiti kući

VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Čak četiri hrvatske obitelji na popisu 250 najbogatijih Australaca

Objavljeno

na

Objavio

Tony Perich
Hrvatske obitelji na ljestvicama najbogatijih Australaca – Forbes i The Australian

Najveći australski dnevni list, The Australian je uvrstio četiri hrvatskih obitelji na svoj popis 250 najbogatijih Australaca dok se na Forbesovom popisu 50 najbogatijih Australaca nalaze tri hrvatske obitelji. Riječ je o obitelji Perich iz Sydneya, Sarich iz Pertha te Domazet iz Canberre. Obitelj Domazet u svom vlasništvu posjeduje nekoliko nekretnina i zemljišta na jugu RH. Za poticanje ozbiljnih investicija od strane obitelj Domazeti je potreban angažman na najvišim razinama u RH.

Najugledniji australski dnevnik, The Australian je na svojoj ljestvici 250 najbogatijih Australki i Australaca uvrstio tri obitelji australskih Hrvata: Tony i Ron Perich iz Sydneya na 49. mjestu s kapitalom od 1,59 milijardi dolara; Ralph Sarich iz Pertha na 97. mjestu s 978 milijuna dolara te obitelj Domazet – sin Jure Domazet na 180. i otac Ivan Domazet na 181. mjestu, svaki po 560 milijuna dolara.Popis predvodi Anthony Pratt i obitelj s 13,14 milijardi dolara. Pratt je predsjednik VisyIndustries i Pratt Industries, najveće svjetske tvrtke za pakiranje i recikliranje. Tvrtku je osnovao njegov djed davne 1948. u Melbourneu i proširio ga je njegov pokojni otac Richard te je Anthony, zajedno sa sestrama Heloise Pratt i Fionom Geminder, umnogostručio postojeće bogatstvo širenjem poslova na SAD (vlasnik je tvrtke Atlanta Pratt Industries, najvećeg američkog proizvođača kartonskih proizvoda).

Uz bogatstvo od 13,12 milijardi dolara, Gina Rinehart (65), nasljednica rudnika Hancock i najbogatija žena svijeta, ima nešto manje novca od Pratta i nalazi se na 2. mjestu najbogatijih Australaca za 2019. Osim bogatog rudnika, posjeduje i dionice u jednoj od tri vodeće australijske komercijalne TV stanice, Channel Ten, a postala je i najveći pojedinačni dioničar u drugoj po veličini novinskoj grupi u Australiji, Fairfax Media. Ta grupa izdaje tri poznata dnevna lista – The Age, Sydney Morning Herald i Australian Financial Review. Australska priča najbogatijih australskih Hrvata s kapitalom od 1,59 milijardi dolara Tonija (79) i Rona Pericha (76) iz Sydneya, započela je 1938. kada su im roditelji Kolombo i Julia Perich emigrirali iz Hrvatske. Njihovi sinovi Ron i Tony naslijedili su obiteljsko carstvo bazirano na uzgoju voća i povrća, mljekarstvu te prodavanjem na tržnici. Inače, Hrvati su bili pioniri u prodaji voća i povrća na tržnicama – a ne Grci ili Talijani – kao što misli većina Australaca. Danas su Perichi ponosni vlasnici (većinski dioničari) velike tvrtke Freedom Foods, 12.500 zemljišta u zapadnom Sydneyju, 50 posto udjela u Narellan Town Centru te 1100 hektara gradskog projekta Oran Park.

Investitor i trgovac nekretninama iz Pertha, Ralph Sarich (80), spada među sto najbogatijih ljudi u Australiji, a imovina mu se procjenjuje na 978 milijuna dolara. Ralph Sarich je sin hrvatskih doseljenika i postao je poznat u Australiji i svijetu 1972. g. kada je konstruirao novi tip motora (tzv. orbital engine koji je nedavno proglašen za jedan od 60 najvećih australskih izuma ikad). Pobudivši veliki interes stručnjaka ali i značajnu primjenu svoga izuma u automobilskoj industriji, Sarich je godinama uspješno vodio svoju Orbital Engine Company.

Prodao ju je 1992. g. i započeo ulagati u nekretnine diljem Australije s naglaskom na područje Melbournea i Pertha te na obalama rijeke Swan u zapadnoj Australiji (Sarbuild) i tehnologiju za proizvodnju baterija za električne automobile (Cape Boulevard Investments).

Ivan Domazet (73) i njegov sin Jure Domazet stoje iza jedne od najjačih građevinskih tvrtki u Canberri i Australiji, “Doma Group.” U posljednjih četrdesetak godina izgradili su mnoge stambene blokove, komercijalne urede, hotele, maloprodajne zgrade i parkirališta. “Doma Group” je također izgradila komercijalne zgrade u Newcastleu i Sydneyu, posjeduje poslovne prostore u Canberri, Alburyu i Newcastleu te nekoliko renomiranih hotela u Canberri te uskoro i u Sydneyu. Ivan Domazet se 1964. doselio u Australiju iz Bijelog Vira. Nakon kratkog vremena u logoru u Sydneyu, spas je našao kad je regrutiran kao član nogometne momčadi u Canberri. U Canberri je karijeru počeo kao staklar, zatim kao soboslikar/ličilac prije nego što se 1974. prebacio na građevinske poslove. Ušao je u Australiju sa samo 20 dolara u džepu da bi danas on i sin imali kapital od 560 milijuna dolara svaki, tj. ukupno 1,12 milijarde dolara.

Prema našim informacijama, Ivan Domazet je investirao dio svog bogatstva i u RH te posjeduje 16,000 m2 zemljište u Dubrovniku, 8,000 m2 na Babinom Kuku, dvanaest apartmana u Komarni u blizini Pelješkog Mosta, zemljište u Zatonu gdje je nakon devet godina konačno dobio građevinsku dozvolu za izgradnju nekoliko luksuznih apartmana, te zemljište od 20,000 m2 u Jelsi na otoku Hvar. U razgovoru s vlp Pavelich g. Domazet je napomenuo kako je dugih niz godina razmišljao o izgradnji luksuznog wellness kompleksa u Jelsi. Međutim, nakon višegodišnjih frustracija i prepreka u pokretanju projekta, je odustao.

Veleposlanica Betty Pavelich Sirois je u nekoliko navrata razgovarala s g. Domazetom kako bi ga potaknula da ipak pokrene projekt. Napomenula mu je kako je razvoj zdravstvenog turizma jedan od prioriteta razvoja hrvatskog turizma te mu je uručila Strategiju razvoja turizma kao i Akcijski plan Ministarstva turizma. Naglasila je važnost privatnih ulaganja u zdravstveni turizam te izvijestila o potpori koju Ministarstva gospodarstva poduzetništva i obrata nudi potencijalnim investitorima. Mišljenje VRH Canberre je da će realizacija investicije g. Domazeta u Jelsi teško biti moguća bez snažnijeg angažmana na najvišim razinama u RH.

Prema najnovijem popisu uglednog časopisa Forbesa s 50 najbogatijih Australaca za 2019. godinu, na ljestvici se nalaze dvije obitelji australskih Hrvata (Tony & Ron Perich na 22. mjestu s kapitalom od 1,75 milijardi dolara i Ralph Sarich na 46. mjestu s 810 milijuna dolara).

Zaključno, gore navedeni podaci o Perichima, Sarichima i Domazetima su samo “kap u moru” koji svjedoče o uspješnosti hrvatske zajednice u Australiji te postoje još mnogi pojedinci koji su se dokazali kao izvrsni poduzetnici ili izumitelji na teškom putu od siromašnih početnika na dnu društva do samog vrha ugledne australske elite.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Tomislav Žigmanov dobio u BiH nagradu ‘Hrvatski stećak’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov dobio je u četvrtak u BiH nagradu “Hrvatski stećak” koja se dodjeljuje za osobit doprinos hrvatskoj književnosti, priopćili su iz općine Stolac.

Žigmanov, hrvatski književnik i publicist iz Vojvodine, dobio je priznanje zbog dosljednosti u očuvanju hrvatske književnosti i kulture na području Srbije.

“Ovogodišnji nagrađeni veliki je borac za prava Hrvata u Vojvodini, kulturni djelatnik, urednik, predavač, zastupnik, književnik i pisac. Autor je šesnaest knjiga, i kroz svoj rad svakako njeguje hrvatsku riječ što je osobito teško ondje gdje živi i stvara”, rekao je tom prigodom predsjednik Matice hrvatske Stolac Mladen Bošković.

Pojasnio je kako je jako važno osnaživati veze između Hrvata u regiji i na kulturnoj razini.

U obraćanju Žigmanov je istaknuo kako ga to priznanje ohrabruje da nastavi sa svojim djelovanjem.

“Ovo priznanje, za nas koji živimo u prostoru koji nam nije naklonjen, u ambijentu gdje smo stigmatizirani.. dodatni je znak da ono što činimo ima smisla, da to netko prati i na koncu odaje priznanje”, rekao je Žigmanov.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari