Pratite nas

Naši u svijetu

Iran obilježava 35. obljetnicu islamske revolucije

Objavljeno

na

Prije 35 godina Iranci su slavili islamsku revoluciju koja im je obećala besplatnu struju i redovite prihode od izvoza nafte, a u studenome prošle godine bili su zadovoljni što im je Zapad barem donekle ublažio sankcije.

[dropcap]A[/dropcap]jatolah Ruholah Homeini, koji je 1. veljače 1979. stupio na iransko tlo nakon više od desetljeća progonstva, uglavnom u Iraku te u Turskoj i Francuskoj, obećao je Irancima besplatnu opskrbu električnom energijom i gotovinu od prihoda od nafte.
Danas, tri i pol desetljeća od revolucije i nakon isto toliko godina raznih međunarodnih sankcija, prosječni Iranac siromaštvo, nezaposlenost, inflaciju i skupoću prepoznaje kao tekovine revolucije, piše Al Džazira u tekstu ‘Ajatolahova neispunjena obećanja’. Po podacima iranske središnje banke inflacija je s krajem siječnja bila 38,4 posto, a 15 od 75 milijuna ljudi službeno živi ispod granice siromaštva.

homeiniKad je Homeini u Air Franceovu Boeingu 747 jednom američkom novinaru 1. veljače 1979. rekao kako “ne osjeća ništa”, u svezi s povratkom u domovinu, njegovi pristaše čuli su to kao još jedan dokaz njegove duhovnosti. Za njih je on bio čovjek čija je prvenstvena životna dužnost bila služenje Bogu, piše Christian Caryl u svojoj knjizi ‘Strange Rebels’. Deset dana kasnije, 11. veljače, vojska se proglasila “neutralnom” i predala oružje. Bio to znak pobjede revolucije i početka nastanka današnjeg Irana.

Već 1. ožujka te 1979. Homeini je okupljenim studentima islamske teologije u svetome gradu Komu najavio kako će Iran biti islamska, a ne demokratska republika.

“Ne upotrebljavajte tu riječ ‘demokratski’. To je zapadnjački. Mi poštujemo zapadnu civilizaciju, ali nećemo je slijediti”, najavio je, prenio je Guardian.

Nekoć je to bila moćna i progresivna zemlja bogata naftom, s ambicioznim kraljem koji je od nje bio nakanio učiniti jednu od vodećih industrijskih zemalja svijeta, a danas su Iranci presretni što je svijet ublažio sankcije, piše Al Džazira.

Ali Iračani nisu dobro živjeli pod šahom. Upravo su masovni prosvjedi i štrajkovi nezadovoljnih, koji su trajali cijelu 1978., natjerali šaha Rezu Pahlavija da s obitelji pobjegne iz zemlje u siječnju 1979., a milijuni su idući mjesec oduševljeno dočekali Homeinija. Islamska je revolucija službeno završila 1. travnja, kad je na temelju 98,2 postotne pobjede na referendumu proglašena Islamska Republika Iran.

Neki promatrači iz današnje perspektive kažu kako je šah odgovoran i za revoluciju koja je dovela Homeinija na vlast.

“Šah se uvijek bojao”, kaže Ahmad Salamatian, vodeća figura demokratske oporbene skupine Nacionalna fronta, koji je odmah nakon revolucije pobjegao u Švicarsku. U tekstu u Financial Timesu o zadnjim danima šahove vladavine, kaže: “Bojao se Amerikanaca, bojao se Britanaca, njima je dugovao prijestolje. U tome je i ležao problem: zato se šah toliko i prepao kad je krajem sedamdesetih pomislio da mu Engleska i SAD više neće pomagati”.

Više od svakog drugog, čak i od Homeinija, šah je bio arhitekt islamske revolucije, drži Salamatian.

“A to je problem svih diktatora u ovoj regiji. Sami sebi iskopaju grob”.

Iran se već 1979. sukobio sa Sjedinjenim Državama. U studenome te godine počela je diplomatska kriza koja će za 52 talaca trajati 444 dana. Skupina iranskih studenata upala je u američko veleposlanstvo i uzela taoce, a predsjednik Jimmy Carter taoce je nazvao “žrtvama terorizma i anarhije” i rekao kako “Sjedinjene Države neće podleći ucjeni”. Nakon neuspjelih pokušaja oslobađanja i dugih pregovora, taoci su oslobođeni 20. siječnja 1981., kad je novi predsjednik Ronald Reagan u Washingtonu završio svoj inauguracijski govor.

Usred talačke krize, 1980. Irak Sadama Huseina napao je Iran i taj je osmogodišnji rat, drže promatrači, dodatno učvrstio revoluciju.

“Islamska je revolucija bila pravi šok, osobito za zemlje Perzijskog zaljeva”, kaže Gary Sick, nekadašnji analitičar američkoga nacionalnog vijeća sigurnosti, “Bez nje, Bliski istok danas bi bio drukčiji. Strah od revolucionarnih ciljeva koji su obuhvaćali i svrgavanje monarhija, nasmrt je prepao monarhije (u regiji). Taj je strah stvorio sukobe i saveze koji i danas, 35 godina kasnije, utječu na regionalnu politiku.”

“Iran je stvorio Hezbolah u Libanonu i zauvijek promijenio libanonsku politiku”, drži njujorški novinar Hooman Majd, “Otvorio je dotad nezamislivu drugu frontu protiv izraelskih ambicija”.

Tijekom cijele Homeinijeve vladavine, a umro je 1989., odnosi sa Zapadom bili su loši. Predsjednik Mahmud Ahmadinedžad svojom ih je protuizraelskom politikom i insistiranjem na iranskome nuklearnom programu od kojega Zapad zazire, dodatno pogoršao.

Odmah nakon revolucije 1979. SAD je uveo sankcije Iranu, a 1995. ih je proširio. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda od 2006. donijelo je šest rezolucija kojima uvodi sankcije jer je Iran odbijao prestati obogaćivati uranij. Zapad strahuje da bi obogaćeni uranij mogao biti upotrebljen za proizvodnju nuklearnog oružja, a sve iranske vlasti uporno tvrde kako je uranij namijenjen mirnodopskoj upotrebi.

S vremenom su sankcije, koje su uključile i zamrzavanje iranskih sredstava u inozemstvu te naftni embargo, potkopale iransko gospodarstvo, a novi iranski predsjednik, umjereni Hasan Rohani pristao je 24. studenoga 2013. na prijelazni sporazum s Europskom unijom i tzv. skupinom P5+1, u kojoj su SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina i Rusija te Njemačka.

Sporazum koji je stupio na snagu 20. siječnja predviđa da u šestomjesečnom prijelaznom razdoblju Iran smanji obogaćivanje urana, te da ne pali reaktor za proizvodnju teške vode u Araku.

Zauzvrat će P5+1 i EU ublažiti sankcije. Obustavit će se sankcije na iranski izvoz petrokemijskih proizvoda, na uvoz dobara i usluga za automobilsku industriju te uvoz i izvoz zlata i plemenitih metala. Također će Iranu biti dopušten uvoz rezervnih dijelova za civilno zrakoplovstvo te servisiranje zrakoplova. EU i Skupina P5+1 obvezali su se i učiniti Iranu dostupnim 4,2 milijarde zamrznutih sredstava i to u pravilnim intervalima tijekom šestomjesečnoga razdoblja.

U utorak Iran slavi 35. godišnjicu revolucije, a Sick ocjenjuje kako je riječ o “neobičnoj revoluciji, koja je prerasla u evoluciju: ultraradikalna pozicija iz prvih nekoliko godina, prerasla je u umjereniju, pragmatičnu poziciju”.

“Nedavni dogovor o nuklearnom pitanju… Pokušaj je da (Iran) postane normalna zemlja, koja doista sudjeluje u svjetskim zbivanjima.”
Hina

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Udruga “Glas hrvatske dijaspore” dodijelila Charlesu Billichu nagradu za životno djelo za pomoć Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prepoznavati predanost hrvatske dijaspore u izgradnji nacije nezavisne i demokratske Hrvatske, za dobrobit hrvatskog naroda, gdjegod bili, bilo je desetljećima i ostaje neumorno i nesebično zalaganje mnogih ljudi hrvatskog podrijetla koji žive diljem svijeta, izvan Hrvatske.

Prepoznavati i nagraditi to zalaganje jedan je od ciljeva udruge u Australiji “Glas hrvatske dijaspore”, kojoj i ja s ponosom pripadam. U subotu, 9. prosinca 2017., u društvu brojnih uglednih gostiju iz australske zajednice, svjetski poznati umjetnik i humanitarac Charles Billich postao je prva osoba u “Dvorani slavnih” (Hall of Fame) posvećene Hrvatima i Hrvaticama koji su se svojim velikim zalaganjem isticali iz dijaspore prosperitetu i dobrobiti hrvatske domovine i hrvatskog naroda. Planira se godišnji događaj za dodijeljivanje ove nagrade.

Te večeri dodjele nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj Charlesu Billichu u Sydneyu, Australija, zastupnik u Hrvatskome saboru za dijasporu, General Željko Glasnović, priključio se Skypeom toj svečanosti s riječima koje uključuju:

“… nezavisna Hrvatska stvorena u znoju i krvi … Charles Billich je dio tog rođenja, ponovnog rođenja hrvatske slobode. On je veliki ambasador Hrvatske i obasut sam veseljem što sam ovdje na ovoj komemoraciji njemu … pratite Charlesov primjer, on ga ima, vodi primjerom i Hrvatska je jedan od tih primjera … Ostanite pravi, slijedite taj put, i ne zalutajte od dimenzije – nikad ne prestanite. Želim vam sve najbolje, sretan Božić i da vam Kristovo rođenje dođe uz sve najbolje, hvala vam svima … ”

U trenutku dodjele nagrade Charlesu Billichu, John Ovcarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore” naglasio je da kip “ove nagrade predstavlja Lady Liberty (Damu Slobode), koju mi s ljubavlju zovemo Jelena, Jelena Zrinski, posljednja hrvatska kraljevska obitelj, a Jelena predstavlja hrvatski narod i njihovu obranu Europe od invazivnih (osmanskih) snaga i smatramo da je to vrlo prikladan lik i onaj koji predstavlja i odlučnost Hrvata kao što je Charles koji je neumorno radio u ovoj zemlji da prije svega predstavlja Australiju, ali i da predstavlja našu kulturu. Charles, veliko nam je zadovoljstvo dodijeliti vam ovu nagradu kao prvoj osobi “Dvorane slavnih”, udruge “Glas hrvatske dijaspore.”

Čestitke iz Hrvatske bile su brojne i također uključuju one od Marka Perkovića Thompsona, Jakova Sedlara, Joe Šimunića, Damira Plavšića te predsjednika “Glasa hrvatske dijaspore”, Darka Oreča, koji se u tom trenutku nalazio u posjeti domovini.

Charles Billich bio je vidljivo i duboko dirnut trenutkom u kojem mu je dodijeljena ova nagrada govoreći:

“To je kao da dobijete Oscara za nešto što ste učinili, ali ovo je puno bolje! Puno vam hvala. Duboko sam dirnut i izjavljujem da ne zaslužujem ovu buku, ali da, s vremenom sam oslikao nekoliko slika koje su obojile povijest Hrvatske tako da se na taj način ističu vrhunci i simbolika Hrvatske, a moja je namjera još raditi to i to ubrzanim tempom jer ne želim da vrijeme istekne. Moj raspored je vrlo, vrlo zauzet i moram racionalizirati svoje vrijeme od sada. Svaki trenutak se broji i napornim radom, radeći mnogo sati dnevno, sedam dana u tjednu, postigao sam malo, malo djelića onoga što želim postići, ali čak i ono malo je meni sveto. Hvala vam!”

Razmišljajući o svojoj prošlosti kada ga je progonio bivši jugoslavenski komunistički režim i o ovoj nagradi, Charles Billich je rekao:

“Hvala bratstvu Hrvata. Izrekao sam tu riječ, bratstvo, jer vjerujem u tu riječ možda malo više nego u riječi nacionalnost, znate, mi smo braća i sestre.

Mi smo unutar parametara ove definicije braće i sestara sa svim ostalim plemenima na svijetu. Ali u ovome, svaki svom, vrlo sam ponosan što sam dio hrvatskog plemena.

Večeras je veliko iznenađenje, nisam ovo očekivao. Znate, takvo priznanje meni, moj je posao upravo započeo … zahvaljujući inspiraciji moje nove zemlje Australije i moje stare zemlje Hrvatske – lijepi ljudi naseljavaju obje zemlje …

 

Za budućnost planiram neko djelo koje bi vas moglo razočarati, no, ono će vas sigurno zapanjiti. Dakle, podnosite me malo duže i vidjet ćete nešto pristojno i profesionalno što će doći iz mojih kistova. Jedna od stvari koje želim u skoroj budućnosti ostvariti jest spomenik jednom drugom pioniru hrvatskih i globalnih veza – Marko Polo – on je super heroj u Hrvatskoj, on je superman, on je taj koji je uspostavio kontakte s Dalekim Istokom, osobito Kinom, Mongolijom i praktički stavio Hrvatsku na kartu – za sva vremena. Radim na velikom spomeniku Marka Pola, koji će biti podignut u Korčuli, hrvatskom otoku, otoku na kojem je rođen Marko Polo.

Uspoređujem večeras i uspoređujem svoju radost koju osjećam s radošću koju sam osjetio davno prije, prije skoro jednog stoljeća, ali mislim da je to ipak bilo možda 1952. kada se nešto veliko i neočekivano dogodilo kao i večeras, što me ispunilo velikom radošću. Ako je radost uopće bila moguća u komunističkoj zemlji u kojoj sam bio u zatvoru.

No, zbog toga što su zatvori tako bili preopterećeni i napunjeni komunističko jugoslavenska vlada, koja je dominirala komunističkim republikama Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, morala učiniti nešto kako bi zadovoljila inzistiranje Međunarodnog Crvenog križa da nešto napravi u vezi statusa progona Hrvata. Jednog dana, dok sam odsluživao desetgodišnju zatvorsku kaznu radi političkih razloga i pobune protiv komunizma, doprla jedna iznenadna obavijest. I bilo je najavljeno da će se zbog prenatrpanosti zatvora pružiti amnestija zatvorenicima i amnestija je zapravo uključivala polovicu zatvorske populacije.

I znate li što! Ja sam bio jedan od njih! Ne mogu vam opisati radost koju sam osjetio u tom trenutku, bio sam orgazmičan, to je stvarno nešto što ne mogu opisati, nisam mogao spavati dva dana nakon toga – i ove noći je tako – puno hvala! Hvala svima Hrvatima i Australcima. Za Dom Spremni! Spremni smo za obranu našeg doma.”

Kako bi se u ovom članku zahvatili u potpunosti profil ove nagradne večeri u Sydneyu, te raspoloženje i značaenje ove nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj iz dijaspore  evo i ostalih govora koje su javnosti donijeli i istaknuli John Ocvarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore”, David Jakić, predsjednik Australsko’hrvatske gospodarske komore NSW te Ina Vukić, članica Izvršnog odbora “Glasa hrvatske dijaspore”.
John Ovčarić/ Glas hrvatske dijaspore:

 “Dobra večer Dame i gospodo

U ime udruge “Glas hrvatske dijaspore” i cijele australske hrvatske zajednice želim vam svima dobrodošlicu na ovaj gala događaj u čast Charlesa Billicha, priznavajući njegovo životna postignuća i doprinos ne samo u Australiji, već i njegovoj zajednici i svojoj ljubljenoj zemlji rođenja – Hrvatskoj.
Prije nego što započnemo s večerom za koju se nadamo da će nam ostaviti trajne dojmove i sjećanja, zamolio bih da svi odvojimo trenutak i najprije prepoznamo ne samo čovjeka kojeg ovdje slavimo, nego i njegovu odani suprugu.

Dame i gospodo, smijem li vas zamoliti da svi ustanete i pridružite nam se u pljesku za Charlesa i Christu Billich.

Ova je večer već neko vrijeme teško zaokupiravala srca i umove mnogih.
Kao udruga “Glas hrvatske dijaspore” osnovana je ne samo kako bi zastupali interese australskih Hrvata, kojih je sada više od nekih 200.000, već i da očuvamo našu kulturnu baštinu.

Kao Australci zagrlimo sve što je australsko, Australija nam je dala prava i mogućnosti zbog kojih su naši preci napustili rodno mjesto u potrazi onog što bi im omogućilo da svjoj djeci pruže ono što su oni sami željeli, ali nisu mogli ostvariti.

Priča o Charlesu nije ništa manje dramatična.

Nakon što je kao mladi student pretrpio reperkusije govora protiv tiranije pod komunističkim režimom, i trpio što mu se bilo kakvo naličje na slobodu oduzelo, Charles je također pogledao izvan ljepote svoje domovine tražeći daleko mjesto gdje se, kao pojedinac i umjetnik, njegove umjetničke sposobnosti i uvjerenja mogu spojiti i izraziti.

Australija mu je pružila ta neotuđiva prava, a zauzvrat on je uzvratio dodavanjem svoje jedinstvene i bogate kulturne ljepote kroz svoj rad.

Charles, ove večeri neki Vaši prijatelji, obožavatelji i oni kojima je privilegija biti skrbnikom jednog od Vaših umjetničkih djela, ovdje slave i časte Vas.

Dakako, još mnogo toga, i mnogo onih koje ne poznajete ove večeri također slave s nama.

Svatko od nas ovdje večeras će se u nekom trenutku zaustaviti i razmišljati o djelu koje ste stvorili, djelo koje su možda vidjeli, koje ukrašava neko mjesto.
Prečesto zaboravljamo da digitalni svijet nikad ne može zamijeniti izraze majstora koji ne samo kroz temu, već kroz njegovo stvaranje prenosi emocije koje su postojale dok je svaki pokret kista bio izvršen.

Kad stvarate, Charles, svaki od tih kistova zahvati mali trenutak u vremenu, oni hvataju bit onog što ste Vi, i to je boja, tekstura i njihova međusobna veza koja hvata srca i umove onih koji se dive.

Ovi trenuci prolaze za Vas dok prelazite iz stvaranja jednog djela na drugo, ali za nas, sigurno se po svijetu o Vama razmišlja i divi Vam se, svake minute, svaki dan dok se usredotočavamo na svaki potez, trenutak zarobljen u vječnosti, trenutak koji nadahnjuje i pruža užitak.

Nakon što ova večer dođe do svojega kraja, i vi se vratite u svoj studio i svoje slikarsko platno, iskreno se nadamo da će vas sjećanja ove večeri na neki mali način nadahnuti, da ćete, kako stvarate, znati da će ljepota koju nam pružate živjeti zauvijek, i da vam to kao nagrada unese osmijeh na lice.”

David Jakić/Australsko-hrvatska gospodarska komora NSW:

“Dragi prijatelji, kolege, kolegice i gosti,

Prvo, želio bih čestitati timu “Glasa hrvatske dijaspore” što je stvorio ovako senzacionalan događaj.

John, Valentin, Branko, Ina, Anne, Mary i Alenka, učinili ste nevjerojatan posao u stvaranju ove večeri i čast mi je što stojim ovdje i izražavam zahvalnost za ovu nezaboravnu prigodu.

Iskreno … za moj prvi službeni govor kao predsjednik gospodarske komore – nervozan sam … to je moralo biti u noći koja slavi takvu inspirativnu osobu, gospodina Charlesa Billicha.

Sada, za ljude koji se možda pitaju zašto sam malo nervozan, želim uzeti ovaj trenutak i govoriti samo o nekim Charlesovim postignućima …

  • Umjetničke slike za Ujedinjene narode u New Yorku
    • 2 slike u Vatikanu
    • Službeni umjetnik za Olimpijske igre u Sydneyu 2000, Peking, Atenu i Sotchi
    • Ključ za grad Atlanta
    • Charlesova umjetnost je na svjedodžbi Nobelove nagrade za mir
    • Za mene, moje omiljeno … kupio je lijepog Bentleya.

Mogao bi nabrajati još mnoga postignuća, ali sigurno ste već shvatili o kakvom se čovjeku radi.

No, ne završava se time … ne samo da je tako puno postigao, on je i čovjek s ogromnim srcem.

To je čovjek kojemu u životu nije bilo lako:
• Zatvaren je od strane komunističkog režima zbog svojeg stava, zbog onog u što je vjerovao
• Kao i drugi, došao je ovdje brodom za kojeg sam siguran da nije bio “ovacija moru”
• Pomagao je Europljanima da dolaze u Australiju kako bi pronašli posao

Opet bih mogao ići puno dalje, ali ono što najviše volim … bio je nekad i taksista … toliko puno poštovanja imam za tog čovjeka.

Charles Billich, Vi ste inspiracija tolikim mnogim, a Vaš je posao donio toliko puno sreće i veselja ljudima širom svijeta.

Australija vas može svojatati kao svojeg; Hrvatska kao svojeg … ali jedino je pravedno reći da obje zemlje trebaju biti ponosne da Vas nazivaju sinom jer ste međunarodno blago.”

Ina Vukić/Glas hrvatske dijaspore:

“Jedini vez prijateljstva jest vjernost”, Antun Starčević, političar i pisac 19. stoljeća kojog se naziva ocem hrvatske domovine.

Čast i zadovoljstvo mi je biti s vama svima ovdje, večeras, kada slavimo izvrsnost i izvanrednu predanost i odanost iz hrvatske dijaspore za unapređenje naše hrvatske domovine. Ovom se nagradom dodjeljuje i priznanje za trajnu viziju Charlesa Billicha za slobodnu i demokratsku Hrvatsku te za njegove ogromne doprinose obrani i promicanju istine i hrvatskog imena diljem svijeta – a da ne spominjem njegovu golemu humanitarnu velikodušnost prema Hrvatskoj i Hrvatima.

Hrvatska! Kolijevka postojanja hrvatskog naroda; majka naše povijesti; otac našeg borbenog duha za slobodu; baka legende i prabaka tradicije; djed Za Dom Spremni narodne volje i pradjeda patriotske ljubavi i odlučnosti.

Patriotizam i izgradnja nacije bili su in ostaju arterija postojanja hrvatske dijaspore.

Patriotizam znači ljubav prema zemlji.

Ipak, to samo po sebi – kaže vrlo malo.

Uostalom, mi možemo voljeti mnoge stvari na različite načine, ali nešto voljeti uvijek znači imati određenu odanost i brinuti se za taj objekt naše ljubavi na poseban, uzbudljiv način.

Da hrvatski iseljenik voli i uspije u novoj, kao i izvornoj domovini, definiraju tu posebnu ljubav, tu posebnu odanost.

Neki ljudi tu posebnu ljubav izražavaju kroz važne akcije koje dotiču cijelu naciju.
A Charles je bio i upravo jest među njima!

Mnogi danas se odnose prema patriotizmu skepticizmom.

U globaliziranom svijetu više identiteta, nacionalnosti, savezništava i vjernosti su uobičajena stvar.

Mnogi bi rekli da bi bilo bolje za nas jednostavno slaviti naše zajedničko čovječanstvo, postati građani svijeta – i ne brinuti se o našoj zemlji podrijetla, kao ni o onoj u kojoj smo izgradili naše živote, kao posebnim.

Ne slažem se. Ne vjerujem da bismo trebali napustiti domoljublje, jer patriotizam je zemljama ono što je samopoštovanje pojedincima:

Trebate ga kao uvjet kolektivnog, zajedničkog samopoboljšanja.

Neizrecivi i brutalni gubitci brojnih obiteljskih života, tlačenje i progon rukom komunističkog režima bivše Jugoslavije, dobro su poznati mladom Charlesu Billichu, iz onih davnih dana.

Ali Australija je melem kojeg samo domovina može pružiti; druga domovina koja vam pruža slobodu njegovati svoje snove za zemlju svojeg rođenja i pomaže vam u njihovim ostvarivanjima.

Tijekom gotovo tri protekla desetljeća imala sam privilegiju i izuzetno zadovoljstvo što me konstantno dodirivala Charlesova nesebičnost upravo zbog kolektivne dobrobiti hrvatskog naroda u domovini i onih u dijaspori.

Charles Billich je u akcijama koje su tako važne našoj kolektivnoj dobrobiti dosljedno i odlučno donosio dobro ne samo Australiji nego i Hrvatskoj.

Oba su ova svijeta bogato profitirala od talentiranog i odanog Charlesa Billicha kroz nekoliko desetljeća.

  1. siječnja 1992. bio je dan kada je Australija postala među prvim neeuropskim zemljama koje su preiznale Hrvatsku kao neovisnu i suverenu državu.

Ovdje, u mojim rukama držim svjedočanstvo toga dana kad smo slavili tu važnu prigodu kojoj je i Charles bio značajan dio!

Ovu knjigu, Spomenicu, darujem Vama Charles kao jedan od mnogih svjetionika hrvatske slobode koje ste i Vi godinama držali u svojim rukama!
Pozdravljam Vas, Charles Billich! Hvala!”

U čast nepokolebljive odlučnosti u obrani hrvatskog naroda od brutalnih napada od strane Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini tijekom rata 1990ih godina, Charles Billich je ove večeri u sydneyskom Hilton hotelu otkrio za javnost svoj portret pokojnog generala Slobodana Praljka. Prihod od prodaje ovog portreta namijenjen je pomoći obitelji pokojnog generala Praljka. Neka ponosni i kupac s najvećom ponudom cijene za ovaj zadivljujući portret također učini i Hrvatsku ponosnom!

Ovom prigodom dodjele nagrade Charlesu Billichu za Životno djelo u pomoći Hrvatskoj, za predanost hrvatskoj slobodi i demokraciji, u srcima i mislima obilježila se i 18. godišnjica smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana! Njegova je odlučnost za slobodom nadahnula i čitavu hrvatsku dijasporu da postane jedan od glavnih elemenata i borbena snaga, uz hrvatske domovinske snage i narod, u postizanju neovisnosti i demokracije. S dubokim poštovanjem i lijepim sjećanjima Hrvati u dijaspori – ne zaboravljaju!

Ina Vukić

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Windsor Canada – Predstavljena 134-ta braniteljska predstava

Objavljeno

na

Objavio

Topli dani su iza nas, jesen nam je opet zakucala na vrata. U jesen se čini da Bog zaodijeva zemlju u mnoštvo boja. Nažalost, za nas Hrvate, jesen
prikazuje crnu boju, i stare rane od 90-tih godina. Tada se prisjećamo najveće tragedije Hrvata modernoga vremena: Domovinski rat i pad grada Vukovara. I ove godine, kao i svih proteklih godina, smo zapalili svijeće za sve žrtve domovinskog rata. Po 134-ti put, produkcija filma “Bitka za Vukovar” se  održala u našim župnim prostorijama te izazvala veliku pozornost I oduševljenje publike.

Iz Hrvatske su nam stigli branitelji domovine i grada Vukovara g. Damir Plavšić, g. Damir Markuš i g. Viktorin Juric koji neumorno putuju svijetom da bi is#na o domovinskom ratu bila ispričana. Spektakl “Bitka za Vukovar” u Windsoru je bio jedan od četiri uprizorenja održana u Kanadi koju je turneju organizarala Kanadsko Hrvatska Gospodarska Komora a pogledalo ga je preko 3000 ljudi. Uz branitelje je ovom događaju nazočio i gradonačelnik Vukovara g. Ivan Penava.

Prije Vukovarske večere, održana je sveta misa zadušnica za sve žrtve domovinskog rata, a misno slavlje je predvodio kustos hrvatskih franjevaca u Kanadi i
Americi, naš fra Jozo Grbeš. Vukovarksi branitelj Viktorin Jurić je nosio uskrsnu svijeću kao simbol novoga života i svijetla koja daje nadu i rasvjetljuje tamu u našim srcima.

U tihoj i mračnoj dvorani, gradonačelnik g. Ivan Penava je zapalio svijeću od uskrsnoga svijetla, a potom su od njega zapalili svoje svijeće naši branitelji, a od branitelja i naši uzvanici redom. Iz tišine i mraka, naša tamna dvorana je zasjala i pretvorila se u jedno veliko svijetlo. Dok su svi prisutni palili svijeće, Klapa Kartolina je pjevala Bože čuvaj Hrvatsku.

Iako je bio radni dan, dvorana je bila prepuna. Služila se zajednička večera, a potom je išla glazbeno-scenska produkcija ‘Bitka Za Vukovar”. Cilj predstave
je da se educira naša mladež o domovinskom ratu, jer neznaju gotovo ništa. Tijekom predstave, kombinacijom vizualnih, svijetlosnih, i zvućnih efekata,
imali smo dojam kao da se nalazimo u ratnom Vukovaru. Sudjelovale su sve grupe naše folklorne skupine ‘Kardinal Alojzije Stepinac’ koja nosi ime velikog hrvatskog mučenika. Nažalost, mi smo narod koji ima previše mučenika. Ova manifestacija je održana večer uoči suđenja našoj hercegovačkoj ‘Šestorki’. Tada nismo ni slutili kakvu vijest nam donosi jutro, i da ćemo opet iznova potrnuti u bolnoj spoznaji da se redu hrvatskih mučenika pridružio još jedan …

U sklopu programa predstavljene su dvije knjige koje su napisali branitelji Vukovara. Damir Plavšić u svojoj knjizi ‘Bitka za Vukovar – Ne plaći, moj dobri
anđele’ iznosi 10 priča o događajima na Vukovarskom ratištu. Knjiga “58” HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca, autora Damira
Markuša iznosi događanja od momenta dolaska u Vukovar i Bogdanovce i opisuje svakodnevnicu koja je bila izražena u neprekidnom ratovanju i pogibijama.

Bila je to večer prolijevenih suza ali ponosnih srca, večer sjećanja i prelijepog druženja, pogotovo na kraju kad je naša mladež zapjevala ‘Lijepa li si’ skupa s braniteljima. Branitelj Damir Plavšić te večeri nam je rekao da smo zajedno stvorili Hrvatsku. Branitelji su bili hrabri i snažni, a mi ponosni.
Dijaspora je uvijek stajala iza naših branitelja, i dala podršku u teškim trenucima. Pa tako i ovu večer, pokazali smo našim braniteljima, našim herojima, da ih volimo, poštujemo i cijenimo i da stojima iza njih u ovoj tihoj i nenaoružanoj borbi koja se vodi protiv njih, i protiv svih hrvatskih domoljuba.

Autor: Diana Grbešić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari