Pratite nas

Naši u svijetu

Iseljeničke priče: NJEMAČKA … ZABORAVI!

Objavljeno

na

Možda je naslov provokativan, ali provocirati mi stvarno nije nakana. Ja hoću samo olakšati donošenje odluka, hoću se osloboditi ustaljenih navika, hoću stvoriti novu bazu podataka, a sva iskustva potisnuti u stranu, jer ona mi ovdje nisu od velike pomoći. Hrvatska je druga zemlja, tu su drugi običaji, drugi ljudi, drugi zakoni… Moram početi od početka. Da bih si olakšao život odredio sam si nekoliko načela. Neka od njih:

  • govoriti hrvatski
  • misliti hrvatski
  • ponašati se hrvatski…

O jeziku rode da ti pojem,
o jeziku milom mom i tvojem.

Ono što mene najviše čini Hrvatom jest hrvatski jezik. Rođen sam u Bosni. Mama Čehinja, otac Slovak, jezik nikakav… U kući se govorila neka mješavina slovačko …bosanskoga …ukrajinskoga …i Bog ti znao kakvog jezika još… Druga djeca imala su svoj jezik koji se zvao materinski. Ja ga nisam imao, jer moja majka nije imala priliku naučiti češki, ali ni niti bilo kakav drugi jezik, piše Emil Cipar

U kraju u kojem sam ja rođen (okolica Prnjavora) živjeli su pripadnici dvanaest nacija. Dvanaest nacija, dvanaest jezika i sve to na malom prostoru. U kući su me učili …za odgoj je bila odgovorna baka …pozdravljati starije. To je jako fino, ali kako pozdraviti! Otkuda ja znam koga pozdravljam. Kažem li Hvaljen Isus, a namjerio sam se na nekog državnoga službenika, on mi mrko odbrusi …kaže se zdravo! Čiji si ti? …Naiđem na drugoga …Zdravo …ja njemu. On meni …Merhaba sinko! Čiji si ti?

Rano sam primjetio da tu nešto nije u redu. Vrlo rano! Prerano!

Sredinom pedesetih, moja obitelj; otac, majka i ja selimo u Hrvatsku. Ja sam pošao u školu, znao sam već čitati i pisati, ali nisam znao jezik… Zavidio sam vršnjacima koji o jeziku nisu niti razmišljali …oni su ga jednostavno znali.

Moji problemi svakim danom bivali su sve manji i manji. U trećem razredu osnovne bio sam potpuno ravnopravan. Čitao sam sve što mi je došlo pod ruku. Brzo, prebrzo sam shvatio da hrvatsko – srpski nije jedan jezik, kako nam se to uporno tvrdilo. Kada bih u svojoj dječjoj naivnosti postavio negdje to pitanje nailazio bih na šutnju. Uopće …puno se je šutilo u vrijeme moje mladosti.

U srednjoj školi, bila je to tehnička, hrvatski jezik nije bio tako zastupljen u nastavi. Ali bio je tu profesor hrvatskoga, koji je na moju sreću, a na njegovu nesreću, predavao upravo kod nas…

Zbog nekih „nacionalističkih istupa“ bio je degradiran u tehničku školu. „Tu ne može napraviti veliku štetu.“ Prof. Ivica Sivrić bio je oličje učitelja, pedagoga, roditelja, staratelja… On je jednostavno „odradio“ svoj program, korektno i pošteno, a ako je netko imao dodatnih pitanja mogao mu se uvijek obratiti. Ja sam imao pitanja. Puno pitanja. Jedno od tih pitanja koje me u to vrijeme mučilo bilo je: – Što sam ja? Hrvat, Jugoslaven, Čeh, Bosanac, Slovak…?-

Dobro se sjećam. Bila je subota poslijepodne. Proljetni dan. Nas dvojica išli smo zajedno iz škole, koja je tada bila na rubu grada, prema centru. Postavio sam mu to pitanje i dugo čekao odgovor.

Nekoliko puta me je pogledao, počešao se dlanom po čelu, a onda i dalje šuteći, nastavio put. Bilo mi je žao da sam mu postavio to pitanje, da ga time mučim. Negdje kod prijelaza preko željezničke pruge, ponovo me pogledao i rekao: – Ne znam što bih ti rekaoStvarno ne znam, moraš se sam definirati, moraš osjećati, moraš znati…! Bio bih puno sretniji da me to nisi pitao…! Moraš se definirati! Nemoj se ljutiti, ali ne mogu ti pomoći! Možda toliko: nemoj dopustiti da te drugi definiraju. To moraš učiniti sam!

Profesor Ivica Sivrić je umro. Ja mu nikada nisam zahvalio, a upravo on me je naučio najvećem dobru u mom životu. Moraš se definirati sam! I ja sam počeo. Razmotrio sam sve čimbenike koji su dolazili u obzir. – Čeh? – svaka čast Česima, ali osim Švejka…-  Slovak? – svaka čast Slovacima, ali osim Hane Hegerove…

I uostalom, šta je smetalo njihovo porijeklo Augustu Šenoi, Bogoslavu Šuleku i inima da postanu Hrvati. Jezik je važan. Hrvatski jezik je ključ. Od jednoga časa, toga proljeća, ja sam postao Hrvatom. Neslužbeno. Službeno, nekoliko godina kasnije, točnije, 1971. Bio je popis stanovništva, ja sam bio u vojsci i zastavniku na pitanje …nacionalnost? – ponosno rekao: – Hrvat. – Prvi put u životu. Koja igra sudbine. Te godine se dogodilo pravo Hrvatsko proljeće.

I da se vratimo u sadašnjost! U Brodu smo, početkom siječnja 2007. Moram priznati, nepoznati teren. Prvo ću prisluškivati druge. Brod je pregledna sredina, brzo se snađeš. Bitno je ne „istrčati pred rudo“, pustiti druge da govore, da misle da se ponašaju hrvatski, a ja ću učiti. Jer nije to isto kao kad dođeš na odmor, pa ti je svejedno „hoćeš li ugaziti u mast“ ili ne. Bitno je da se ne izdaš kao povratnik, kao netko tko sve bolje zna, – Čovjek je živio vani.- Hoću biti jedan od njih …jedan od nas. Sasvim obični građanin …JMBG tajitaj.

Nije to tako jednostavno. Ono što mene čini Hrvatom, hrvatski jezik, ponovno se uništava. Slušam i ne vjerujem: – Obrazovanje izumire, sada se educira. Hrvatski proizvodi su hrvatski brendovi. Više ne sudjelujemo, sada participiramo. Sada izlazimo van, ulazimo unutra, penjemo se gore, silazimo dolje…, kao da se može drukčije. E moj Emile, tu će biti problema!

Pa, dobro, šta sad tu ima? Misliti je misliti! Što ima tu posebno? Sjedneš i misliš. Ili samo sjedneš. Kako je to misliti hrvatski? Možda je glupo, ali Nijemci kažu …pustimo konje da misle, oni imaju veće glave. – Pa i nije baš glupo. Od stoljeća sedmog za Hrvate su mislili drugi. Oni koji su mislili hrvatski, loše su prošli. I sada u ovo kratko vrijeme slobodne Hrvatske moramo naučiti sami misliti.

Nije da i sada ne bi drugi mislili za nas, ali to bi bilo sve drugo samo ne dobro. A šta misli prosječan Hrvat u Hrvatskoj? Dakle, prosječan Hrvat  Hrvatskoj misli da bi on bio bolji predsjednik države, predsjednik sabora, predsjednik vlade, bolji izbornik nogometne vrste (iako je posljednje nemoguće), ali poslušajmo normalni razgovor ispred trgovine uz obligatno pivo iz boce: – Ja bi metio (u Brodu se ne stavlja, u Brodu se meće) onog malog iz Hajduka...

Puno rečenica počinje sa: – Ja mislim… Puno se misli da drugi o nama misle ovako ili onako – Oni iz Europe misle da smo mi… Ne znam što misle drugi Europljani, ali znam da prosječan Nijemac zanemarivo malo vremena misli o hrvatskim problemima. Ima on dosta svojih.

Izvlačim zaključak: Misliti hrvatski je ne poželjeti, ni u mislima,  nikome ništa loše. Poštivati pravo drugih na vlastito mišljenje. Ne držati svoje mišljenje boljim ili vrednijim od drugih. Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš prahom postati.

Tu neće biti problema.

Često sam čuo od Nijemaca koji su bili na godišnjem odmoru u Hrvatskoj da: – Vozačka kultura u Hrvata ostavlja željama puno mjesta. – Prevedeno, to bi značilo otprilike da: Kada Hrvat sjedne za upravljač automobila, postane neman.

Obraćam pažnju na ponašanje vozača u Brodu. Što više gledam, to mi je više žao što tu nisu svi ti Hansovi, Peteri, Güntheri… Pa čovječe, ovdje se zaustavlja kada pješak samo pomisli prijeći ulicu. Ponosan sam na svoje Brođane. Daje se velikodušno prednost onima koji skreću u lijevo. Automobil nije u Hrvata erotska proteza, kao što je to slučaj kod Nijemaca. Svaka čast!

Grad je uređen. Brod, ovdje bi trebalo reći Slavonski Brod, ima najljepši središnji trg u Hrvatskoj. Sve je čisto, grad je pristojno osvijetljen. Bilo je tako nekada i u Njemačkoj. Poslije se sve izmijenilo. Multi-kulti je učinio svoje.
Tu neće biti problema. Osim umirućeg jezika, sve drugo je prihvatljivo. A i jezik nije umro, možda nije kasno. Možda će i Hrvati shvatiti da im je u definiranju hrvatskog bića hrvatski jezik važniji od ZERP-a.

Poznavanje njemačkoga ovdje nije od velike koristi. Njemačka kultura, navike, običaji…, sve ovdje gubi svoj značaj. Ovdje satovi pokazuju hrvatsko vrijeme. Najvažnije je: – Zaboravi staro i prihvati novo! Što brže – to bolje!

Emil Cipar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Meksička La Zonámbula objavila sedmu knjigu hrvatskoga autora

Objavljeno

na

Objavio

Željka Lovrenčić

Knjiga Sibile Petlevski Astečka molitva/Spojena lica sedma je u nizu djela hrvatskih autora koja je uz potporu Ministarstva kulture RH i u suradnji sa Željkom Lovrenčić objavila La Zonámbula.

Uspješna nakladnička kuća La Zonámbula iz Guadalajare kojoj je na čelu urednik i pjesnik Jorge Orendáin krajem 2019. objavila je knjigu Sibile Petlevski La oración azteca/Caras unidas (Astečka molitva/Spojena lica) u prijevodu Željke Lovrenčić koja uz Fabiolu Ocegueda Benítez potpisuje i uredništvo.

Astečka molitva je dramsko djelo nadahnuto vizijama jedne Meksikanke koja se usred vreve današnjega velegrada Ciudad de Méxica prisjeća slavne meksičke prošlosti. Na temelju toga spjeva, skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk skladao je svoju Mexicanu koju je izveo s Meksičkim simfonijskim državnim orkestrom. Zbirka pjesama Spojena lica objavljena je 2006. godine u Zagrebu (HDP-Durieux).

Inače, knjiga Sibile Petlevski sedma je u nizu djela hrvatskih autora koja je uz potporu Ministarstva kulture RH i u suradnji sa Željkom Lovrenčić objavila La Zonámbula. Godine 2008. objavljena je knjiga Murmullo sobre el asfalto (Šapat na asfaltu), izbor iz poezije Lane Derkač i Davora Šalata koji je prevela spomenuta prevoditeljica. Ona je 2010. u Guadalajari predstavila i svoj izbor poezije desetero hrvatskih suvremenih pjesnika naslovljen po pjesmi pokojnoga akademika Ante Stamaća Bajo la ceniza del antiguo fuego (Pod pepelom davne vatre). Uz Stamaća, odabrani autori su: Diana Burazer, Ružica Cindori, Dunja Detoni-Dujmić, Lana Derkač, Luko Paljetak, Delimir Rešicki, Joja Ricov, Diana Rosandić i Borben Vladović, dok je uvodno slovo napisao Davor Šalat.

Lovrenčić je i jedna od urednika knjige Dubravka Jelčića Historia de la Literatura Croata: desde la lápida de Baška hasta el postmodernismo (Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne) koja je u prijevodu Tihomira Pišteleka objelodanjena 2012. godine te uz Marija Marcosa Ostojića i Tatjanu Margeta Grubišić-Čabo prevoditeljica knjige Miroslava Međimorca Historias veridícas de la Guerra Patria ( Piše Sunja Vukovaru: istinite priče iz Domovinskog rata).

Godine 2015. Željka Lovrenčić prevela je knjigu Veselka Koromana Yo, el viajero (Ja, putnik), a 2018., opet s Ostojićem i Grubišić-Čabo, Međimorčevo djelo Su Eminencia y el Rabino (Presvijetli i Rabin).

U pripremi je knjiga pripovijesti Davora Velnića.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Predsjednik Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH Ivan T. Grbešić posjetio Fakultet hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osnutka Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu jača interes iseljenih Hrvata za novu ustanovu.

Radi povezivanja i jačanja suradnje u četvrtak, 13. veljače 2020. u Velikoj vijećnici Fakulteta dekan prof. dr. sc. Pavo Barišić sa suradnicima primio je Ivana T. Grbešića, predsjednika Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, inače poduzetnika i pravnika iz Kanade, u čijoj tvrtki radi više od petsto odvjetnika.

Dekan je uvaženomu gostu iznio kratak pregled mukotrpnoga trodesetljetnoga puta stvaranja Fakulteta. Upoznao ga je i s aktualnim opstrukcijama i dezinformacijama koje čine i u javnosti pronose ministrica Blaženka Divjak i glavni tajnik Nezavisnoga sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić te je izrazio sigurnost u konačan pozitivan rasplet. Dodao je da će, unatoč pojedincima i strukturama kojima nije u interesu povezivanje iseljene i domovinske Hrvatske, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu imati značajnu ulogu u njihovu povezivanju. To je jedna od temeljnih misija ustanove.

Gost koji dolazi iz Toronta posvjedočio je kako je među iseljenim Hrvatima snažno odjeknula vijest o pokretanju studija demografije i hrvatskoga iseljeništva i osnivanju odsjeka koji se posvećuje tim gorućim pitanjima. Izrazio je žaljenje što se ometa uspostava Fakulteta i ne iskorištava potencijal iseljenika. Dodao je kako osnivanje Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu dira srž Hrvata izvan domovine, jer oni pridaju veliko značenje hrvatskoj kulturi, nacionalnomu identitetu i budućnosti.

Fakultet hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari