Pratite nas

Komentar

ISIL u hrvatskom susjedstvu

Objavljeno

na

Aktualno koketiranje Ankare s islamistima u Siriji već sutra bi se moglo preliti i u Bosnu i Hercegovinu, čije bi prve žrtve, poput iračkih i sirijskih kršćana, lako mogli postati hercegbosanski Hrvati, a zbog svoga geopolitičkoga položaja te pripadnosti NATO savezu i sama Republika Hrvatska

reg-erdogan-reuters

Apokaliptične slike što nam ih mediji svakodnevno serviraju s Bliskoga istoka, uglavnom ne pobuđuju zanimanje hrvatske javnosti. Osim kratkih agencijskih izvješća o islamističkom osvajanju širokih prostora sirijskih Kurda oko grada Kobane, masovnih zločina nad pripadnicima kršćanske manjine u Iraku i progona Kurda zaustavlja se znatiželja vijestima gladne javnosti. Što je u pozadini tako moćne navale boraca Islamske države, način njihova financiranja, pitanje naoružanja i dosadašnji taktički uspjesi te sustav novačenja rijetko se probijaju u javnost. Tek se iz niza informacijskih krhotina različitih zapadnih medija može odčitati kako Isilovi borci na različite načine koriste procjepe u međunarodnim odnošajima, ali i međusobnim odnosima pojedinih islamskih država.

Najvećem dijelu javnosti gotovo je zagonetna pasivnost jedne Turske, koja u samom zaleđu Kobane očekuje pad toga kurdskoga grada. Mnogi su analitičari iz te činjenice, a još više zbog blokade državne granice, kojom priječi turskim Kurdima da se uključe u obranu svojih sunarodnjaka u Siriji, a s druge strane pak brani ulazak prognanim kurdskim izbjeglicama u Tursku, smatrali kako je tako oportuna politika Ankare donekle razumljiva zbog neriješena kurdskoga pitanja u Turskoj, koje bi u slučaju kurdskih uspjeha u Siriji moglo eksplodirati i u samoj Turskoj. Nu iz diplomatskih nesporazuma Washingtona i Ankare oko možebitne uporabe turskih zračnih luka za potrebe napadaja na borce Isila moglo bi se iščitati ne samo to kako se Turska odbija pridružiti vojnoj koaliciji protiv Isila pod vodstvom SAD jer smatra „da bi zračni udari protiv džihadista mogli neizravno ojačati snage sirijskog predsjednika Bašara al-Asada“, nego i kao njezinu neizravnu potporu Isilovim borcima.

Neki su pak pokušali odgonetnuti to zagonetno tursko držanje i u slučaju izvlačenja zatočenih Turaka od boraca Isila tajnim vezama Erdoganove proislamističke vlade s Islamskom državom, a drugi pak izvjestitelji, doduše neizravno, sugerirali su kako se Isil financijski održava jeftinom prodajom nafte sve snažnijoj turskoj industriji. Iz Erdoganovih uvjeta za sudjelovanjem Turske u savezničkim operacijama protiv Isila kao što su “uvježbavanje i naoružavanje umjerenih džihadista” u Siriji nije teško zaključiti kako se radi o svojevrsnom islamističkom savezu na područjima koja su nekad pripadala Osmanskom Carstvu. Europa je kao i dosad zatečena događajima pa u svojoj javnosti kurdske prosvjednike po europskim gradovima tretira jednako kao i njihove islamističke protivnike, koji su ustali protiv opravdanih kurdskih zahtjeva za zaštitom. Zato ovakvo držanje turske vlade ima i svoju europsku dimenziju politike, jer se Turska, između ostaloga, natječe i za članstvo u Europskoj uniji.

Nasuprot Njemačkoj i Francuskoj koje se zajednički opiru takvom približavanju Ankare Bruxellesu, za ulazak Turske u EU donedavno se snažno zauzimala Velika Britanija. Manje je važno koliko se tu radilo o iskrenom zauzimanju za izgradnjom europskih standarda u Turskoj, a koliko pak o vlastitoj opsesiji Istočnim pitanjem i blokiranju t. zv. njemačkog prodora na istok, odnosno uporabi Turske, koja bi po potrebi u svakom trenutku mogla ucjenjivati i destabilizirati Europsku uniju. Masovniji odaziv za novačenje boraca Islamske države po nekadašnjim pokrajinama Osmanskoga Carstva – Kosovu, Srbiji te Bosni i Hercegovini – ima posebnu težinu na jugoistočnoj granice Europske unije, odnosno na samoj granici Republike Hrvatske.

Ako Erdoganova proislamistička vlada svoju neoosmansku strategiju doista gradi na još uvijek nedovoljno poznatim vezama s Islamskom državom to bi se neizbježno moglo odraziti i na događaje u bliskom hrvatskom okruženju. Naime, bivši, a sad već i novoizabrani bošnjačkomuslimanski član Predsjedništva BiH – Bakir Izetbegović – nedavno se videolinkom izravno uključio u predizborni skup Erdoganove stranke te mu iz Bosne i Hercegovine tepajući poručio kako je upravo on, Erdogan – otac svih muslimana. To Izetbegovićevo podvrgavanje turskom proislamističkom predsjedniku nije bio samo izraz pripadnosti zajedničkoj islamističkoj ideologiji, nego i potpora Erdoganovoj vanjskoj politici, koja u svom interesnom području, osim Sirije i Iraka, sve snažnije gleda i na Bosnu i Hercegovinu.

Upravo zbog takvih pogleda iz Ankare Izetbegović punom snagom vodi isključivu unitarističku i centralističku politiku, koja teži pretvaranju cijele BiH u muslimansku državu. Tako bi se aktualno koketiranje Ankare s islamistima u Siriji već sutra moglo preliti i u Bosnu i Hercegovinu, čije bi prve žrtve, poput iračkih i sirijskih kršćana, lako mogli postati hercegbosanski Hrvati, a zbog svoga geopolitičkoga položaja te pripadnosti NATO savezu i sama Republika Hrvatska.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Željko Glasnović: Mi smo u polusocijalizmu – ‘Croslaviji’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme je za odmak od gudura Balkana, vrijeme je za stvaranje funkcionalne države.

Umjesto Singapura jugoistočne Europe, pretvorena je u državu nalik propalog društvenog eksperimenta zvanu SFRJ.
Državu vode isti ljudi s istim mentalnim sklopom.

Tranzicija društva od socijalizma ka modernom društvu zaustavljena je zbog rata, a nakon rata je provedena djelomična tranzicija dijela državne uprave.
Mirovinski, zdravstveni i školski sustav je ostao u socijalističkim okvirima (“besplatnog”).

Sloboda tržišta rada zbog državnih namještenika u tim segmentima su ostale u socijalističkim okvirima političke uvjetovanosti (poslušnosti).

Demokracije i slobodnog društva ne može biti. Mi smo u polusocijalizmu – Croslaviji, napisao je Željko Glasnović.

Bog i Hrvati/ce

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari