Pratite nas

Povijesnice

Iskrcavanje u Normandiji: 5 manje poznatih činjenica

Objavljeno

na

Šestoga lipnja 1944. više od 150 tisuća savezničkih vojnika krenulo je prema sjevernoj francuskoj obali, započevši tako oslobađanje Europe od nacističkih okupatora. Dan D je događaj koji je prelomio Drugi svjetski rat. Slijedi nekoliko manje poznatih činjenica o “najdužem danu”.

Erotska pustolovina

“Kad su došli Nijemci, rekli smo muškarcima da se sakriju. Kad su stigli Amerikanci, morali smo skrivati žene”.

Ta francuska šala odnosi se na “erotsku pustolovinu” koju je američka vojska obećala vojnicima koji su trebali u borbu u Francusku, piše povjesničarka Mary Louise Roberts u knjizi “Što vojnici rade: Seks i američki vojnici u Drugom svjetskom ratu u Francuskoj”.

Američka vojna propaganda oslikavala je Francusku “kao golemi bordel s 40 milijuna hedonista”. Čitatelji američkog vojnog časopisa Stars And Stripes mogli su naučiti francuske fraze za “Jako si lijepa”, “Nisam oženjen” i “Jesu li ti roditelji kod kuće?”. Na njemačkom, pak, mogli su samo naučiti kako se kaže “Nema cigareta” ili “Poredajte se!”.

Američki promiskuitet izazvao je gnjev u gradovima poput Le Havrea i Reimsa, gdje su se vojnici seksali “po parkovima, grobljima, ulicama i napuštenim zgradama”.

Više od 150 američkih vojnika osuđeno je za silovanje. Većina njih bili su crnci, što je među francuskim civilima izazvalo zgražanje “američkom rasnom nepravdom”.

Strah od poraza

Kako se Dan D približavao, saveznici su se sve više bojali poraza.

Zapovjednik savezničkih snaga i budući američki predsjednik Dwight Eisenhower sastavio je 5. lipnja izjavu u kojoj je napisao da je u slučaju neuspjeha “krivnja jedino na njemu”.

“Moja odluka da krenemo u napad u to vrijeme i na tom mjestu temeljena je na najboljim dostupnim podacima. Vojnici, na tlu, u zraku i na moru služili su hrabro i odano kako je od njih dužnost i zahtijevala”, pisao je Eisenhower unaprijed.

Savezničke snage brzo su stekle kontrolu na plažama Utah, Gold, Juno i Sword. Ali na Omahi, petoj plaži, žrtava je bilo mnogo pa je i stekla tužan nadimak – krvava Omaha.

Ondje su visoke litice Nijemcima davale prednost. Dio od 2500 američkih žrtava na toj plaži stradao je od neprijateljske vatre, a dio ih se utopio. Utopili su se i neki padobranci jer ih je teška oprema, od 30 do 40 kilograma ukupno, povukla pod vodu u dubokim močvarama u pozadini.

Tenkovi na napuhavanje

“Fake news” mogu se smatrati modernim fenomenom, ali britanska vojska osmislila je i provela operaciju zavaravanja Nijemaca i navela ih na to da misle da saveznici planiraju napad u Skandinaviji i zatim iskrcavanje u području oko Calaisa, a ne u Normandiji.

Tenkovi na napuhavanje postavljeni su na britansku obalu nasuprot Calaisa, a metalni mamci iskorišteni tako da na njemačkim radarima izgleda da je golema vojska priprema iskrcati blizu tog francuskog grada.

Lažne radijske poruke podmetnute su njemačkoj obavještajnoj službi.

Čak i nakon što je Dan D krenuo, Nijemci su vjerovali da drugi val napada ide prema Calaisu. Hitler je tek naknadno naredio da se njemačke snage odande premjeste na normandijsko bojište.

Komanči 

Stvaranje šifriranih poruka i njihovo dekodiranje uzelo bi previše vremena tijekom iskrcavanja, a vrlo brzo bi ih shvatili i Nijemci na istim valnim duljinama. Amerikanci su zato za prenošenje poruka koristili Indijance, posebice Komanče, koji su govorili svojom, Nijemcima nepoznatom terminologijom.

John Parker, sin jednog od govornika u šiframa Simmonsa Parkera, sjeća se da mu je otac pričao da je “ludi bijeli čovjek” bio Hitler, a “trudna ptica” bombarder.

Invazija u Indoneziji

Prije šest mjeseci britanska Kraljevska pošta ispričala se nakon objave prigodne marke za 75. godišnjicu iskrcavanja u Normandiji na kojoj je prikazano iskrcavanje Amerikanca u Indoneziji, tada Nizozemskoj Novoj Gvineji.

“Žao nam je i iskreno se ispričavamo”, priopćili su iz pošte.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Fra Ilija Starčević otac Bosanske Posavine

Objavljeno

na

Objavio

Za tri godine napunit će se 200 godina od kako su se zbila  dva uistinu  velika povijesna događaja: rođenja Oca Domovine, dr. Ante Starčevića  i osnivanja prve pičke škole u Bosni i Hercegovini, a koju je osnovao otac fra Ilija Starčević

Piše: Anto PRANJKIĆ

Kažu da svaki čovjek treba znati svoju povijest i iz nje izvlačiti one najbolje odrednice. Da bi se znala povijest treba pročitati veliki broj knjiga, ali treba znati čitati i između redaka, jer neke povijesne činjenice napisane u jednoj knjizi ne moraju biti i točne. Ne kaže se uzalud kako povijest pišu pobjednici. Pobjednici pišu, ali povijesne istine kad-tad dođu na svoje, pa tako i različite veze između ljudi i krajeva izađu na površinu. Ne znam da li se netko zapitao kakva je veza između maloga Žitnika kod Gospića i malenoga Donjega Rahića kod Brčkog u našoj Bosanskoj Posavini. Veza je jedno veliko prezime.

Ocem Dmovine zovemo dr. Antu Starčevića, samozatajnog ličkog „gromovnika“, koji je osvajao svojom riječju i plemenitošću. Napisao je veliki broj djela koja su danas postala inspiracija mnogima za bavljenje politikom i služenju čovjeku uopće. Njegova djela danas su putokaz kako se treba djelovati za javno dobro. Nažalost, mnogi su zaboravili za njegove brojne spise, članke i pisma, koja nadahnjuju i daju nadu.

Istog dana kad se on rodio, jedan drugi Starčević, na drugom dijelu našega podneblja, u tada prilično malenoj Tolisi u Bosanskoj Posavini, otvara prvu školu u Bosni i Hercegovini. Nakon Tolise otvorene su mnoge. Aktualna istina kaže da je danas  diljem svijeta više od 300 ljudi koji su postali doktori znanosti a ponikli su na plodnoj posavskoj ravnici. Djelo je to ruku brojnih učitelja, nastavnika i profesora, koji su pratili fra Iliju i njegovu braću franjevce u obrazovanju mladih naraštaja. I baš zato treba pokrenuti inicijativu za proglašenjem fra Ilije Starčevića ocem Posavine. Društveno-kulturna platforma za Bosansku Posavinu pokrenula je tu inicijativu  na formalno-pravnoj znanstvenoj i društveno-političkoj razini, jer korak kojega je učinio fra Ilija Starčević, omogućio je brojne nove korake za generacije koje su stasale poslije 1823. godine.

Za tri godine napunit će se 200 godina od kako su se zbila  dva uistinu  velika povijesna događaja: rođenja Oca Domovine, dr. Ante Starčevića  i osnivanja prve pičke škole u Bosni i Hercegovini, a koju je osnovao otac fra Ilija Starčević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1994. godine uvedena hrvatska kuna

Objavljeno

na

Objavio

30. svibnja 1994. – Godišnjica hrvatske kune

Na današnji dan 1994. godine uvedena je hrvatska kuna.

Zamijenila je privremeni novac, zapravo novčani bon, hrvatski dinar koji je bio uveden 23. prosinca 1990. godine i kojim se Hrvatska definitivno u novčarskome pogledu odcijepila od već bivše federativne Jugoslavije.

Za razliku od dinara, koji će ostati zapamćen i po 30 i više postotnim smanjivanjima vrijednosti na mjesec te stabilizacijskom programu ujesen 1993. godine, nakon kojega je učvršćen i s dobrim temeljima dočekao pravi novac, kuna se iskazala kao jedna od najstabilinijih valuta u Europi.

Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti. Povijest naziva novčane jedinice Republike Hrvatske počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i, napokon, novac u modernom smislu.

Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjovjekovnoj Slavoniji, Primorju i Dalmaciji; lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac; kuna je bila potencijalni novac Banovine Hrvatske.

Prvi spomen naturalnog plaćanja u kuninim kožicama nalazimo prilikom plaćanja poreza (danka) u iznosu od 40 kuninih kožica (Osor na Cresu) odnosno 50 kuninih kožica (Beli, isto na Cresu). Danak je ubrao Venecijanski dužd Ottone Orseolo 1018. godine u Osoru.

Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine, uvedena je kuna kao novčana jedinica Republike Hrvatske, s podjelom na 100 lipa, zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000.

Kratica za kunu je kn u platnom prometu u Hrvatskoj, a za lipu je lp. Prema normi ISO 4217, oznaka za kunu u međunarodnom prometu je HRK, a brojčana oznaka je 191.

Kovanice je dizajnirao hrvatski umjetnik Kuzma Kovačić, a novčanice Miroslav Šutej i dr. Vilko Žiljak.

Novčanice se izdaju u denominacijama od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 kn. Tijekom izdavanja bilo je manjih promjena u izgledu pojedinih novčanica.

Novčanice od 5 kuna su i dalje zakonsko sredstvo plaćanja, ali se više ne puštaju u optjecaj. (kamenjar.com/wikipedia)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari