Pratite nas

Povijesnice

Iskrcavanje u Normandiji: 5 manje poznatih činjenica

Objavljeno

na

Šestoga lipnja 1944. više od 150 tisuća savezničkih vojnika krenulo je prema sjevernoj francuskoj obali, započevši tako oslobađanje Europe od nacističkih okupatora. Dan D je događaj koji je prelomio Drugi svjetski rat. Slijedi nekoliko manje poznatih činjenica o “najdužem danu”.

Erotska pustolovina

“Kad su došli Nijemci, rekli smo muškarcima da se sakriju. Kad su stigli Amerikanci, morali smo skrivati žene”.

Ta francuska šala odnosi se na “erotsku pustolovinu” koju je američka vojska obećala vojnicima koji su trebali u borbu u Francusku, piše povjesničarka Mary Louise Roberts u knjizi “Što vojnici rade: Seks i američki vojnici u Drugom svjetskom ratu u Francuskoj”.

Američka vojna propaganda oslikavala je Francusku “kao golemi bordel s 40 milijuna hedonista”. Čitatelji američkog vojnog časopisa Stars And Stripes mogli su naučiti francuske fraze za “Jako si lijepa”, “Nisam oženjen” i “Jesu li ti roditelji kod kuće?”. Na njemačkom, pak, mogli su samo naučiti kako se kaže “Nema cigareta” ili “Poredajte se!”.

Američki promiskuitet izazvao je gnjev u gradovima poput Le Havrea i Reimsa, gdje su se vojnici seksali “po parkovima, grobljima, ulicama i napuštenim zgradama”.

Više od 150 američkih vojnika osuđeno je za silovanje. Većina njih bili su crnci, što je među francuskim civilima izazvalo zgražanje “američkom rasnom nepravdom”.

Strah od poraza

Kako se Dan D približavao, saveznici su se sve više bojali poraza.

Zapovjednik savezničkih snaga i budući američki predsjednik Dwight Eisenhower sastavio je 5. lipnja izjavu u kojoj je napisao da je u slučaju neuspjeha “krivnja jedino na njemu”.

“Moja odluka da krenemo u napad u to vrijeme i na tom mjestu temeljena je na najboljim dostupnim podacima. Vojnici, na tlu, u zraku i na moru služili su hrabro i odano kako je od njih dužnost i zahtijevala”, pisao je Eisenhower unaprijed.

Savezničke snage brzo su stekle kontrolu na plažama Utah, Gold, Juno i Sword. Ali na Omahi, petoj plaži, žrtava je bilo mnogo pa je i stekla tužan nadimak – krvava Omaha.

Ondje su visoke litice Nijemcima davale prednost. Dio od 2500 američkih žrtava na toj plaži stradao je od neprijateljske vatre, a dio ih se utopio. Utopili su se i neki padobranci jer ih je teška oprema, od 30 do 40 kilograma ukupno, povukla pod vodu u dubokim močvarama u pozadini.

Tenkovi na napuhavanje

“Fake news” mogu se smatrati modernim fenomenom, ali britanska vojska osmislila je i provela operaciju zavaravanja Nijemaca i navela ih na to da misle da saveznici planiraju napad u Skandinaviji i zatim iskrcavanje u području oko Calaisa, a ne u Normandiji.

Tenkovi na napuhavanje postavljeni su na britansku obalu nasuprot Calaisa, a metalni mamci iskorišteni tako da na njemačkim radarima izgleda da je golema vojska priprema iskrcati blizu tog francuskog grada.

Lažne radijske poruke podmetnute su njemačkoj obavještajnoj službi.

Čak i nakon što je Dan D krenuo, Nijemci su vjerovali da drugi val napada ide prema Calaisu. Hitler je tek naknadno naredio da se njemačke snage odande premjeste na normandijsko bojište.

Komanči 

Stvaranje šifriranih poruka i njihovo dekodiranje uzelo bi previše vremena tijekom iskrcavanja, a vrlo brzo bi ih shvatili i Nijemci na istim valnim duljinama. Amerikanci su zato za prenošenje poruka koristili Indijance, posebice Komanče, koji su govorili svojom, Nijemcima nepoznatom terminologijom.

John Parker, sin jednog od govornika u šiframa Simmonsa Parkera, sjeća se da mu je otac pričao da je “ludi bijeli čovjek” bio Hitler, a “trudna ptica” bombarder.

Invazija u Indoneziji

Prije šest mjeseci britanska Kraljevska pošta ispričala se nakon objave prigodne marke za 75. godišnjicu iskrcavanja u Normandiji na kojoj je prikazano iskrcavanje Amerikanca u Indoneziji, tada Nizozemskoj Novoj Gvineji.

“Žao nam je i iskreno se ispričavamo”, priopćili su iz pošte.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Početak krvavog rata na Banovini

Objavljeno

na

Objavio

Početak krvavog rata na Banovini: Napad na PP Glina zbio se na današnji dan 1991. Poginuo je policajac Tomislav Rom, a dvojica su ranjena. Ostale policajace zarobili su i odveli u zatvor u Knin

Osjećalo u zraku da će doći do sukoba. Svakodnevno su se po gradu mogli vidjeti uniformirani tzv. martićevci, lokalni Srbi su ‘srbovali’, prijetili, napadali, pucali po hrvatskim kućama i na sve moguće načine željeli izazvati strah i pokazati svoju nadmoć nad Hrvatima. Svi smo znali da će do napada doći samo nismo znali kada, kazao nam je svojedobno u razgovoru Zvonko Plemenčić, jedan od sudionika napada pobunjenih glinskih Srba potpomognutih ‘martićevcima’ na policijsku postaju Glina.

On je tada imao 31 godinu i bio je pripadnik pričuvnog sastava MUP-a.

On i njegovi kolege kao pripadnici policije su bili uvjereni da će upravo policijska postaja biti prva na meti pobunjenika jer je to tada bio jedini simbol državnosti RH u Glini i jedino državno tijelo pod isključivom kontrolom MUP-a i države.

Noć je protekla relativno mirno, a onda…

Da bi moglo doći do napada posebno se dalo osjetiti 25. lipnja 1991. nakon što je Sabor donio Deklaraciju o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Tog je dana Plemenčić bio angažiran na osiguranju policijske postaje do 20 sati, ali po odluci zapovjednika Ivana Kvakića svi su iz dnevne smjene morali produžiti od daljnjega zbog procjene da bi moglo doći do napada na postaju.

– Sa još nekolicinom kolega bio sam raspoređen i dalje na osiguranje policijske postaje, dok su drugi policajci bili raspoređeni u auto ophodnje i u ophodnje u gradu i na bitnim raskrižjima. Noć je protekla u relativnom miru i nije se dalo naslutiti da će doći do napada. Oko 3 sata po odluci zapovjednika Ivana Kvakića mi policajci iz dnevne smjene smo dobili zapovijed da odemo kući na odmor jer smo u jutro morali doći u svoju redovitu smjenu. Tom prilikom nam je zapovjednik naložio da se u slučaju napada na policijsku postaju odmah vratimo nazad u pomoć policajcima koji ostaju u službi. Prema mojoj procjeni u postaji je nakon našeg odlaska ostalo oko 25 policajaca, što aktivnih što pričuvnih, raspoređenih u auto ophodnje, na kontrolne punktove i osiguranje policijske postaje – nastavlja priču Plemenčić.

On se nakon toga uputio kući i usput se kraće zadržao u svojoj ulici sa susjedima koji su držali mjesne straže zbog stalnih provokacija lokalnih Srba, a ujedno je čekao da mu supruga ustane kako bi išla na posao u Pamučnu predionicu Glina i kako bi je on mogao odvesti.

‘Pucali su silovito sa svih pozicija u gradu’

– Oko 4.20 sati začuli su se prvi pucnji iz pravca centra grada i policijske postaje i odmah sam pretpostavio da je počeo organizirani i isplanirani napad na policajce i policijsku postaju. Probudio sam suprugu i rekao joj da ni kojem slučaju ne ide na posao već da bude s djecom i na oprezu jer je u gradu opasno i čuje se žestoka pucnjava, a da se ja moram vratiti i pomoći kolegama.  Nakon što smo se oprostili ja sam se sa svojim osobnim automobilom uputio do susjeda, također policajca, Nikole Škrljca koji se u to vrijeme počeo spremati na počinak te smo se dogovorili da ćemo se zajedno s mojim automobilom vratiti do policijske postaje.

Do policijske postaje smo došli sa zadnje strane, iza zgrade Općinskog suda, bez većih problema jer je taj pravac još uvijek bio slobodan i prohodan i odmah se stavili na raspolaganje zapovjedniku i aktivno uključili u obranu postaje. Ja sam zauzeo zaklon izvan policijske postaje, na prostoru između suda i policijske postaje, tu se nalazilo još nekoliko policajaca, dok ih je većina bilo unutar policijske postaje. Odmah sam uočio da nas pobunjenici napadaju iz tri pravca i da smo u poluokruženju. Jedini slobodan pravac nam je bio u pravcu sjeverozapada prema rijeci Glini – objašnjava Plemenčić

Prema njima se, naglašava, silovito pucalo iz raznih pozicija u gradu  i to iz Gradskog parka, dvorišta općine, autobusne postaje, prostora stočnog sajmišta, veterinarske stanice i iz raznog oružja poput snajpera, automatskog oružja, mitraljeza, tromblona… Po silini napada, ističe, moglo se zaključiti da je u napad na policijsku postaju uključeno nekoliko stotina dobro naoružanih pobunjenih lokalnih Srba i dobro uvježbanih tzv. martićevaca.

Najviše straha su izazivali trombloni

U razgovoru s kolegama policajcima koje je zatekao kod policijske postaje saznao je da je policajac Marko Pavlović teško ranjen pri ophodnji u centru grada i to odmah na početku napada. Hitna ga je odvezla u bolnicu Sisak.

– Svi mi policajci koji smo se nalazili u i oko policijske postaje, mislim da nas je ukupno bilo 13-14, smo pružali oružani otpor cijelo vrijeme i sprečavali pobunjenike da se približe policijskoj postaji. Oko 5.45 sati smrtonosnim hicem iz snajpera je pogođen 20- godišnji pričuvni policajac Tomislav Rom  koji je ubrzo i preminuo uslijed ranjavanja, a oko nas malobrojnih branitelja se počeo stezati obruč brojčano daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Budući da se mi policajci koji smo se nalazili izvan policijske postaje više nismo mogli zakloniti i da nam je prijetio napad s leđa u dogovoru sa zapovjednikom smo se i mi povukli u prostorije policijske postaje – prisjeća se Plemenčić koji je malo nakon toga i ranjen.

Ustrijeljen u trbih snajperom

Naime, zgrada policijske postaje je gađana iz svih mogućih oružja i oruđa, a najviše straha su izazivali trombloni za koje su se, govori Plemenčić, bojali da ne ulete kroz prozor i eksplodiraju unutar prostorije i pobiju sve koji se nalaze unutra. No unatoč svemu mi smo se i dalje branili.

– Oko 6,40 sati metkom iz snajpera i ja sam teško ranjen ustrjelnom ranom u predjelu trbuha. Zapovjednik Kvakić je putem Policijske uprave Sisak izvijestio o ranjenicima i zatražio dolazak hitne pomoći. Dugo su se vodili pregovori s pobunjenicima da dozvole ulazak hitne i izvlačenje ranjenih, da bi se to i realiziralo negdje oko 7.30 sati. Budući da pobunjenici nisu dozvoljavali Hitnoj prilaz na ulaz u policijsku postaju, kolege policajci su me na nosilima iznijeli na stražnji prozor policijske postaje. Nakon čega me je hitna prevezla u bolnicu Sisak gdje sam hitno operiran i spašen mi je život. Nažalost za mog kolegu i prijatelja Tomislava Roma nije bilo spasa – kazuje nam Plemenčić.

Zarobljeni policajci odvezeni u kninski zatvor

Nakon četverosatne obrane iz PU-a iz Siska 16 policajaca dobilo je zapovijed da se predaju kako u napadu znatno nadmoćnijeg i brojnijeg neprijatelja ne bi svi poginuli. Zarobljeni su i odvezeni u kininski zatvor gdje su bili maltretirani, zlostavljani i mučeni. Nakon 50 dana zarobljeništva u razmjeni su oslobođeni.

Nedugo nakon njihova zarobljavanja u Glinu su ušli pripadnici antiterorističke postrojbe MUP-a koji su oslobodili Policijsku postaju, ali nisu uspjeli osloboditi zarobljene policajce. Trojica specijalaca su ranjena. Pobunjeni Srbi tada su uz pomoć JNA koja je od prvog dana otvoreno stala na srpsku stranu istjerali hrvatske policajce i pripadnike ZNG-a iz Gline koja je potom okupirana.

– Pobunjenici uz pomoć  tzv. JNA mjesec dana nakon ovog prvog napada 26.6. izvršili opći napad i preuzeli kontrolu nad policijskom postajom i gradom Glina. JNA se od prvog dana otvoreno stavila na stranu pobunjenih Srba.Oni su prilikom prvog napada blokirali policijsku postaju, a cijevi tenkova su cijelo vrijeme bile usmjerene u pravcu policijske postaje – objašnjava Plemenčić.

Zvonko Plemenčić se nakon opravka u rujnu 1991. aktivirao u MUP-u i čitav Domovinski rat proveo na prvoj crti obrane na području na kojem je tijekom Domovinskog rata djelovala PP Glina a to je područje Glinske Poljane, Slane i Vratečkog. PP Glina, ističe, aktivno je sudjelovala u operaciji Oluja i oslobađanju područja Gline. Poslije rata Plemenčić je postao načelnik PP Glina te je tu dužnost obnašao godinama.

Autor: Iva Rebac/24 sata/portal.braniteljski-forum.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

VIDEO – Dokumentarni film ‘HVO – Široki Brijeg’

Objavljeno

na

Objavio

Pogledajte dokumentarni film o sudjelovanju Širokobriježana u ratnim zbivanjima tijekom Domovinskog rata. Film je pripremila produkcijska kuća „Kadar“ iz Širokog Brijega.

Operacija Čagalj – Bio je to težak i krvav boj postrojbi HVO-a. Dobili smo ga!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari