Pratite nas

Kronika

Iskrena sućut našim suradnicima, hrvatskim časnicima i domoljubima Iliji i Peri Vincetiću

Objavljeno

na

Posljednjega našega dana, o Gospode,
odvedi nas do kuće i vrata nebeskih,
da uđemo kroz ta vrata i prebivamo u toj kući,
gdje neće biti ni tame ni bljeska,
nego za sve jednako svijetlo,
ni buke ni tišine,
nego za sve jednaka glazba,
ni straha ni nade,
nego za sve jednak spokoj,
ni početka ni svršetka,
nego za sve jednaka vječnost,
[gap height=”19″]
U Tvojoj slavi i gospodstvu, u svijetu koji nema kraja  
John Donne 
[gap height=”19″]
Iskrena sućut našim suradnicima, hrvatskim časnicima i domoljubima Iliji i Peri Vincetiću  i njihovim obiteljima, a  njihovoj  majci pokoj vječni i zahvalnost  jer je odgojila takove ljude. Hrvate!
[gap height=”19″]
Daran Bašić, Krešimir Kraljević i uredništvo portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Javio se Hrvat kojega je vlasnik kafića u Uzdolju mlatio za vrijeme srbijanske agresije

Objavljeno

na

Objavio

Na fb-u se javio Mario Vrban, koji je posvjedočio o ratnim djelovanjima Borisa Petka, vlasnika kafića u Uzdolju u koji su upale maskirane osobe.

Petko, Petko crni Petko..dali me se “sećaš” crni Petko? Dali se “sećaš” “pesmice” koju si nam “pevao” u Kninu u zatvoru 1991. godine? Evo da te “podsetim” , “pesma” koju ste “pevali” i dan danas “pevate” u onoj tvojoj krčmi vi “ugroženi” Arkanđije ide ovako;

Oj Ustaše neka, neka
duboka vas jama čeka.
Široka je jedan metar,
a duboka kilometar….

Jel’ se sad sjećaš? Postavio si mi jedno desetak puta pitanje uz krvave batine; tko ti je Ante Vrban Podgorski? I dobio si odgovor ; moj rođak…

Evo ti moje dvi slike iz tog vremena i jedna iz sadašnjeg , da me se sitiš…kad dođem kod tebe na čašicu razgovora da preskočimo ono jebeno uvodno pitanje; oprostite a Vi ste?
Da ja sam , glavom i bradom…

Vidimo se…, napisao je Vrban, prenosi Hrvatska Danas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

47 godina od svirepog udbaškog ubojstva obitelji Ševo

Objavljeno

na

Objavio

Danas 24. VIII. 2019. navršava se 47 godina od političkog ubojstva obitelji Ševo u talijanskom gradiću San Dona di Piave kod Venecije

Među opasnije vođe HRB-a u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. godine u Hamzićima kod Čitluka. Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom “Mosor”, bilo je poznato da je Ševo, bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.

Ševo je sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarijom, rođenom 1963. godine u Stuttgartu – živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale.

Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima. Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., Ševini su otišli na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao s vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac sa crnim naočalima. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli upravcu Venecije.

Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemarija. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio.

Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemariji i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinogard i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.

U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”. Nakon ubojstva obitelji Ševo, Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za Udbu – pod novim pseudonimom “Pitagora”.

Izvor: KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, Zagreb, 30. rujna 1999. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari