Islamski radikalizam na djelu u Tešnju – Pripremaju djecu za ratovanje protiv ne-Bošnjaka

U početku veljače 2018., u vremenu kada je bošnjački član beha tronacionalnog Predsjedništva Bakir Izetbegović u Briselu, a zatim i u Zagrebu, obmanjivao javnost da nema islamskog terorizma u nefunkcionalnoj, i neodrživoj Bosni i Hercegovini, neki beha mediji su objavili video snimku u kojoj se vidi kako se u turističkom odmaralištu Jelah, na jezeru Jelen kod Tešnja, podučavaju muslimanski dječaci od devet do sedamnaest godinana islamu i prolaze neku vojnu obuku.

Uistinu, nigdje se u svijetu ne ubija tako brutalno istina i brani laž kao u Bosni i Hercegovini. I nigdje se ne govori toliko laži i ne brani terorizam i teroristi kao u europskoj bosanskohercegovačkoj zemlji vehabija, mudžahedina, isilovaca. Ono što cijeli demokratski, europski i slobodni svijet vidi bošnjački politički i vjerski čelnici to ne vide.

Naime, ništa se u ratom razrušenoj i još uvijek razarajućoj Bosni i Hercegovini ne događa osim priprema za rat, za genocid, za progone. Sve druge društvene aktivnosti, gradnja mira, suživota, tolerancije, praštanja, dijaloga i materijalnog boljitka, su po strani, na njih se ratnici i branitelji laži ne osvrču, zbog čega se stječe dojam da je beha društvo ratno, konfliktno, i više nikad pomirujuće. Bošnjački ratnici su okupirali sve institucije beha društva, škole, vjerske objekte, fakultete, tvrtke. Kamo god se čovjek okrene naiđe na ratnika, vjerskog fanatika, islamistu, radikalistu, te sa svih strana, i iz svih institucija odjekuju povici “Alahu ekber!”. Uzvik pjesma koju muslimanska djeca izgovaraju i prije negoli kažu mama.

Ono zašto se mislilo da je muslimanskom korpusu u Bosni i Hercegovini strano, neprihvatljivo kao europskom narodu, ono je njima zavladalo u tolikoj mjeri da u nekim fanatičnim ponašanjima nadmašuju i mnoge radikalne islamske narode. Mislilo se, naime, da je vjerski radikalni islam, s teroristickim dimenzijama, stran i odvratan, neprihvatljiv i nepoznat beha Muslimanima, ali očito da se u tim nadanjima, susjeda Hrvata i Srba, iznevjerilo i prevarilo.

Jesu li beha kršćani bili toliko naivni pa vjerovali u nemogućnost vjerskog muslimanskog radikalizma, ili su beha muslimani bili toliko podli da su uspjeli sakriti taj svoj vjerski fundamentalizam. Bit će i jedno i drugo, a ipak, nažalost, više ovo drugo, koje je uistinu jedna sodomsko-gomorska vjerska islamska opasnost za Bosnu i Hercegovinu kao svijet u malom, a time i za svijet, u prvom redu Europu. Tko je kriv i odgovoran za tako brzu vjersku radikalizaciju Muslimana, naroda koji sam sebe predstavlja europskim, pokazujući i demonstrirajući vjerski fanatizam, šireći ga svakim danom po Bosni i Hercegovini i njime prijeti susjedima kršćanima, Srbima, te napose Hrvatima kao federalnom partneru. Lažno je i prozirno muslimansko opravdanje tih vjerskih akcija građansko-vjerskim beha ratom u kojem su, navodno, oni bili jedine njegove žrtve, te da je ta, naravno lažna, činjenica radikalizirala njihov narod.

Zar u građansko-vjerskom beha ratu nisu bili svi narodi, sve vjere, žrtve jedni drugi. Jesu, i to je nepobitna istina, kao jedini i ničim zamijenjivi temeljac buduće zajedničke Bosne i Hercegovine, i koju, polako ali sigurno prihvaća cijeli svijet. Mali korak za veliku buduću sigurnu, slobodnu i za sva tri beha naroda prihvaćenu Bosnu i Hercegovinu. Ako je to tako, a jest, nije li onda i stradanje Hrvata katolika od strane Muslimana, koji su počinili strašne zločine u dimenzijama genocida i konfesiocida na spaljenim i opustošenim hrvatskim prostorima, moglo postati razlogom vjerskog katoličkog fanatizma. Nije, niti će, i niti može. Kada bi se vodili muslimanskom teorijom razvoja i podupiranja vjerskog islamizma, i Hrvati katolici bi imali daleko više razloga od Muslimana da svoju sadašnjost pretvore u vrijeme vjerskog terorizma, priprema za rat, obuke ratnika, širenje mržnje, svega onoga negativizma koji dolazi iz muslimanskih sredina. To nije dio mentalnog sklopa eurospkih naroda, čije obitelji je dio tisućljeće stari hrvatski narod, niti nauk katoličke vjere.

Okupirani hrvatski prostori, bilo od Srba ili Muslimana, poligoni su za vojnu obuku budućih ratnika. Činjenica da se na tim teritorijama odvijaju pripreme okupatorskih ratnika, Srba ili Muslimana Bošnjaka, potvrđuje ratni cilj zaraćenih beha strana, borba za teritorij. I kao što je kroz prošlost bilo, a tako je i danas, okupator se uvijek ukopava na osvojenim teritorijima, pokazujući namjeru trajnog ostanka na njima, ali i demonstraciju moći nad porobljenim narodom od kojeg je osvojio zemlju.

U nekim koordiniranim i planiranim vremenskim intervalima svjetska i beha javnost se obaviještava o vojnim centrima obuke srspki i muslimanskih ratnika. Obim tih priprema za rat, jedne i druge strane, je toliko raširen da se i djeca obučavaju ratnim vještinama, trenirajući fizičku izdržljivost do iznemoglosti. Jedan mjesec vijesti dolaze iz genocidne Republike srpske kako se njihovi ratnici obučavaju i pripremaju ili u etnički čistom njihovom entitetu, ili u majčici Rusiji. Drugi mjesec javnost se obaviještava da Bakir Izetbegović sprema i naoružava deset tisuća isilista, koji čekaju zapovijed „Za Alaha, spremni!“.

Budući da Bakir uviđa Dodikovu vojnu superiornost, bilo u broju ratnika ili u njihovoj opremljenosti u Rusiji, Izetbegović mobilizira djecu za budući rat, u ratu gotovo nestale Bosne i Hercegovine. Po uzoru na islamske zemlje gdje su djeca glavni ratnici, i to najbrutalniji, ne svojom krivnjom več zaslugom vjerski učitelja, u samoubilačkim akcijama opasani eksplozivom, i bošnjačko čelništvo priprema djecu za te brutalne i razarajuče akcije ubijanja neprijatelja i samoubijanja. Kao i sve druge terorističke islamske akcije u Bosni i Hercegovini i ove pripreme djece za ratnike bit će za svjetsku javnost i Visokog predstavnika, „psi laju karavana prolazi“.

Gdje su međunarodne organizacije za zaštitu djece. Zloporaba djece u pripreme za rat u Bosni i Herecgovini, a zasigurno kasnije i šire, prelazi i granice turske otimačine kršćanske djece od roditelja i njihovo odvođenje u Tursku na prisilnu islamizaciju, pripreme za ratnike i vojskovođe, te zatim slanje da ubijaju čak i roditelje po Bosni. Mora se čovjek upitati, kakva je to vjera islam, na kojim postulatima, zapovjedima se ona temelji. Je li ubijanje njen temeljni nauk, ili je krivo tumače vjerske vođe, poput Mustafe Cerića ili onoga vehabije sa bradom i kratkim hlačama, Envera Hebibovića koji u Jelahu kod Tešnja obučava muslimansku djecu „o razvijanju motoričkih vještina, ali i moralnih osobina kroz vjersku naobrazbu”. Nadati se da islam ne počiva na tim temeljima, na kakvima se danas odgajaju i za rat pripremaju muslimanska djeca-askeri.

Muslimanski askeri, odnosno djeca-vojnici, po onome kako odgovaraju na upit učitelja tko su, očito da su spremna za akcije, bilo u BiH bilo u svijetu. Kako bi ih što bolje sakrili od javnosti, ali i njima manipulirali, obučavaju ih na turskom ili arapskom jeziku, nije li to novi oblik janjičarenja bosanske djece, pa su im zbog toga i tu ratnu organizaciju nazvali Asker, vojnik. Na pitanje učitelja „Tko smo mi?“ djeca vojnički jasno odgovaraju „askeri“, sa turskog prevedeno – vojnici. I za ovo će Izetbegovići, Cerić, Genjac, Mlaćo, Halilović, Suljagić i ostala bratija reći, nema radikalnog isilizma u Bosni i Hercegovini. Neka definiraju i kažu nemuslimanima u Bosni i Hercegovini, što je to onda islamski terorizam?

Vinko Đotlo

Djeca sa zoljama i u uniformama na proslavi tkz Armije (VIDEO)

Ivo Lučić: Tko sprema Askere za novi rat u Bosni i Hercegovini

Što vi mislite o ovoj temi?