Pratite nas

Pregled

ISLJEĐIVAO GA JE ZBOG TOGA ŠTO JE UMJESTO TITA PJEVAO ISUSU!

Objavljeno

na

VIDEO! Bujica na rubu fizičkog sukoba! GRUBIŠIĆ: “Smradu udbaški, pogledaj me u oči! Vezao si me lisicama za radijator, a sada predaješ na fakultetu!” BARIŠIĆ: “Neće Marko Grubišić određivati koga će fakultet zapošljavati!”

 Od 851 udbaša u Hrvatskoj ih je nakon 1991. nastavilo raditi u službama 754, a ovaj ovdje je jedan od njih – rekao je Marko Grubišić…

Bujica suočila žrtvu i mučitelja: Pogledajte neviđeni TV dvoboj bivšeg političkog zatvorenika Marka Grubišića i bivšeg udbaša Ante Barišića!

Kao studenta ga je lisicama vezao za radijator i tukao, repetirao mu je pištolj u glavu, a danas predaje na Fakultetu političkih znanosti!

Bujica je u ponedjeljak navečer imala jednu od najspektakularnijih emisija ikad. Oči u oči sučelili su se Marko Grubišić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika te dr. Ante Barišić, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, bivši Udbaš i nekadašnji savjetnik predsjednika RH za posebne službe. Podsjetimo, Grubišić već desetljećima optužuje Barišića da ga je kao studenta u vrijeme komunističke Jugoslavije lisicama vezao za radijator i tukao, repetirao mu pištolj u glavu i prijetio da će ga baciti s trećeg kata… Isljeđivao ga je kao udbaš i nije bio jedini…

UHITILI GA RADI NACIONALIZMA, O BARIŠIĆU JE PISAO TUĐMANU…

 Emisija je bila na rubu incidenta i fizičkog sukoba, Grubišić se nekoliko puta ustajao iz stolice, u jednom trenutku htio je otići, ali voditelj je ipak uspio Bujicu privesti kraju…

Navodno, burno je u studiju bilo već prije početka snimanja emisije koja ide uživo…

Grubišić je odmah na početku ispalio: „Nisam imao spoznaju da će ovaj nesretnik sudjelovati u emisiji! Govoriti o hrvatskoj državi, veseliti se Danu državnosti i dovesti ovakvog jednog udbaškog monstruma u emisiju koji je sve činio u životu da ne dođe do hrvatske države, a one koji su mislili, željeli i voljeli hrvatsku državu, koji su činili sve da ona ima svoju neovisnost, on je skupa sa svojom udbaškom bratijom uhodio, progonio, tukao, batinao, stavljao na detektore laži, to govorim iz svog iskustva! Ovo nisu dvije Hrvatske – ovo su Jugoslavija i Hrvatska,“ rekao je i dodao: „Da ima savjest, on bi se istog trena, prepoznavši svoju žrtvu, trebao dići i otići iz ove emisije!“

Pojasnio je da je kao apsolvent ekonomije uhićen 11. studenog ’82. godine i priveden u Petrinjsku, gdje je prošao teške torture u istražnom postupku.

“Uhitili su me zbog nacionalizma i sudjelovanja u sprečavanju izbornih konvencija, u tih pet mjeseci istražnog postupka ovaj zločinac ovdje činio je torture nada mnom i nad ljudima koji su bili u postupku i koje je prisiljivao da govore protiv mene da me se osudi. Imputirao mi je da sam postavio bombu u Nami, a za diverzije se dobivalo 20 godina. Predsjedniku Tuđmanu pisao sam o torturama i kako me ovaj udbaški smrad vezao za radijator lisicama i prisiljavao me na  određena priznanja. Govorio je da će me baciti kroz prozor, on je samo jedan od nekoliko njih… Ljudi koji su sudjelovali 90-ih u Udbi vrlo lagano premjestili su se u nove hrvatske službe…“

‘SMRADU JEDAN BEZOBRAZNI, KAKO TE NIJE STID?!’

Barišić je reagirao: „Gospodin Grubišić laže…“

Grubišić ga je prekinuo i poručio: “Smradu jedan bezobrazni, idiote, kako te stid nije uopće doći u emisiju?!“

Barišić je zatim ponudio svoju verziju priče.

“Ovakvo ponašanje dokaz je neciviliziranosti. Želim da rasprava bude civilizirana. Sud je ’82. ili ’83. osudio gospodina Grubišića za rabijatno ponašanje, nikakvog nacionalizma nije bilo. Odslužio je to, ja sam bio jedan od onih koji je, u početnoj fazi istrage koju je vodila javna sigurnost, iz sasvim konkretnih razloga bio uključen u tu istragu. Tada sam, da bih mu olakšao položaj, zatajio jednu informaciju u svojim službenim bilješkama…“

“Pa šta ćeš mi olakšat’, to je idiotizam! S jednim udbašem ne može se voditi akademski razgovor! Šta ćeš pričati uopće, u ovoj Hrvatskoj nemaš pravo pričati,“ prekinuo ga je drugi gost.

“Nije istina, imamo jednaka prava! To je crna propaganda! Ako ima moju primjedbu na službeno ponašanje, neka ide na sud,” odgovorio je Barišić koji je na Bujančevo pitanje potvrdio da je radio za Službu državne sigurnosti i dodao: “Sud je protiv Grubišića presudio na temelju dokaza zbog tučnjave.”

 

Grubišić je na to opet uzviknuo da laže!

GRUBIŠIĆ: ‘JEDINO ADEKVATNO PONAŠANJE JE DA GA IZLUPAM PRED KAMERAMA!’

Bujanec je pred kamerama pročitao Grubišićevu izjavu nakon presude u kojoj je poručio da je za Hrvatsku spreman odležati robiju i od 44, a ne samo 4 godine. Tu je izjavu u svoje memoare uvrstio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.  “Ne zvuči baš kao rabijatno ponašanje,“ konstatirao je voditelj Bujice. Nakon toga krenula je izmjena uvreda između dva gosta, a voditelj je u više navrata apelirao na pristojno ponašanje.

Barišić je rekao da u presudi nema ništa sporno i HDPZ nazvao ‘fantomskim društvom’: – Izašao je iz zatvora ‘87. s Markom Dizdarom, koji je u konkurentskom društvu. No, Grubišić lažno predsjeda ovim fantomskim društvom!

GRUBIŠIĆ: “Jedino adekvatno moje ponašanje sad je da ga ovdje izlupam pred kamerama!“

BARIŠIĆ: “Možemo mi i tako, loše ćete proć’!“

GRUBIŠIĆ: “Žalosno je da za političke zatovorenike kažeš da su fantomsko drutšvo, što je Udba? Što si ti sa svojom Udbom?!“

BARIŠIĆ: “Po čemu ste vi politički zatvorenik? Suđeni ste zbog rabijatnog ponašanja! Zašto bih vas vezao za radijator…”

Grubišić se zamalo ustao iz stolice: “Zašto ne gledaš u oči?! Pogledaj me u oči! Šta ga gledaš (Bujanca op.a.)? Kako te nije sram?! Idiote jedan! Ti si jadnik i idiot!“

BARIŠIĆ: “Šta ja imam s vama? Hoćete da vas Božinović hapsi kao što hapsi zbog Facebooka?“

‘LAŽLJIVO UDBAŠKO ĐUBRE, JE LI OVO TVOJ POTPIS?!”

Barišić je rekao kako su optužbe protiv njega krenule nakon što je u siječnju ’91. u emisiji o Martinu Špegelju prokazao Grubišićevu organizaciju, nakon čega ga je došao tužiti u Ured Predsjednika.

“Nisam tukao ljude, koji vam je Bog?! Lako meni za detektor laži, tužite na sudu pa ćemo dokazivati, kao što je Karamarko tužio Manolića,“ rekao je Barišić uz leden osmijeh na licu.

Grubišić se jedva suzdržavao: “Emisija će krenuti u krivom smjeru, ne mogu ovoga čovjeka slušati! Zaista nisam znao da će ovakvo đubre udbaško… Bolesnik jesi sigurno, čim si došao ovdje… Sjećaš li se ovih pitanja koja si mi upućivao?! Ovdje gledaj! Ovdje gledaj! Tako si mi govorio? Jesam li učestvovao u izvršenju razbojništva… Drugo pitanje – diverzije… Treće pitanje o postavljanju eksplozivne naprave u robnoj kući… Sjećaš li se tih pitanja? Pogledaj me! Ovdje gledaj!“

Barišić je odgovorio: “To vas ja nisam pitao. Zašto o tome niste govorili dok se nisam pojavio 26. siječnja u obrani Špegelja?! To su bili samo predlošci za informativni razgovor…“

“Lažljivo udbaško đubre! Je li ovo tvoj potpis,“ pokazao je pred kamerama podeblji spis iz istrage Marko Grubišić, prilikom čega se ustao i Barišiću unio u lice, a voditelj je jedva spriječio fizički kontakt dva gosta…

OD 851 UDBAŠA, 754 PREŠLO U NOVE HRVATSKE SLUŽBE!

Grubišić je izrazio žaljenje jer u Vladinom Vijeću za suočavanje s prošlošću nema ni jednog predstavnika političkih zatvorenika.

 

“Od 851 udbaša, 754 je prešlo u nove hrvatske službe. Zbog toga su od ’90. toliko ojačali do 2017. godine,” kazao je Grubišić i pokazao prstom u Barišića, uz napomenu da je on samo jedan od njih…

 

Atmosfera u studiju bila je užarena, a Bujanec je čak zaprijetio da će morati prekinuti emisiju!

 

“Tvoj kolega Kekić ispričao se za Antu Kovačevića. Bolje da ne idem dalje,“ rekao je Grubišić i ustao se kako bi napustio emisiju.

 

“Ne mogu dalje, pozovite me kada ga ne bude. Mislio sam da ćemo razgovarati o političkim zatvorenicima koje je ovaj jad od čovjeka slao na robiju. Kako te stid nije,“ ponovo se čelnik HDPZ-a okrenuo prema Barišiću.

 

Barišić je ipak priznao da je na dokumentu njegov potpis: “Nikoga ja nisam slao na robiju, sud je tako presudio, to jest moj potpis, ali važno je što unutra piše…“

 

Pa, pročitali smo jedan dio – rekao je voditelj.

 

Grubišić je nakon ipak sjeo i nakratko se smirio kada je voditelj rekao da Bujicu gledaju i djeca i da ne treba raditi incidente jer se emitira uživo. Barišića je pitao tko ga je zaposlio na fakultetu.

“To je moja stvar! Neće Marko Grubišić odlučivati koga će Fakultet političkih znanosti zapošljavati,” rekao je Barišić.

Dodao je kako je sa zadovoljstvom dočekao presudu Perkoviću i Mustaču i da jedva čeka da ubojstvo Đure Zagajskog bude riješeno. “Dođite do Franje Gorete i pitajte što je Ante Barišić za njega učinio,“ rekao bivši SDS-ovac.

Grubišić se ispričao gledateljima zbog svog temperamenta, ali je dodao: “To su njegove kolege ubojice! Kako može Mustač govoriti da mu je suđenje bilo fer i korektno, a dobio je doživotni zatvor?! Ja sam imao javno suđenje, opirao sam se i pitao vijeće zašto sam tamo. Tako se ponaša netko tko je nevin, a ne reći da je sve bilo fer nakon što ti je izrečena doživotna robija! To znači da im ubojstvo Stjepana Đirekovića nije bilo ni prvo ni zadnje!“

BARIŠIĆ: ‘JA NISAM STASI!’

Bujanec je pitao Barišića je li normalno da u Nemačkoj bivši isljednik Stasija predaje na fakultetu.

“Miješate kruške i jabuke, ja nisam Stasi, ja sam u službi državne sigurnosti obavio najbolji mogući posao za hrvatsku neovisnost. Isplanirao sam i organizirao operaciju Miljevci,“ odgovorio je Barišić.

Kako je ubijen Miro Barešić, pitao je Bujanec, a Barišić odgovorio: “Znam dosta toga, ali i to je stvar za sud…”

Grubišić je Barišića pitao je li prisluškivao kler i Kaptol i je li mu časna sestra s Kaptola koju je osobno uhodio bila u rodu?

“Molim?! Molim?! Molim?! Jel’ vi znate što sada govorite? Još jedna laž. Bog s vama, to je to vrijeđanje. Cijelo vrijeme imamo laž na laž,“ odgovorio je.

Grubišić je priznao da je reagirao kada je Barišića 1991. vidio na televiziji.

“Predsjednik Tuđman zatražio je moju izjavu. Očekivao sam njegovu reakciju i nakon što ju je pročitao, Barišić je dobio otkaz. Umrijet ćeš u laži, laži će te progutati,” rekao je Grubišić Barišiću, a ovaj se opravdavao da on nema veze s mučenjima političkih zatvorenika.

Ne bi li bilo bolje da kažete tim ljudima – žao mi je – pitao je Bujanec?

“Zašto?! Vi meni usađujete istočni grijeh koji je nepostojeći. Papiri su za sud, dajte da idemo na sud. Zašto bih vam dao pravo da arbitrirate o tuđem životu?!“

ISLJEĐIVAO GA JE ZBOG TOGA ŠTO JE UMJESTO TITA PJEVAO ISUSU!

Nakon toga opet je zaiskrilo u studiju i to nakon što je puštena izjava zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je predložio da se Trg maršala Tita od sada zove Trg Republike Hrvatske.

 

“Za ovog udbaša ovo je veliki poraz. Ovo đubre prinuđivalo je 17 svjedoka da priznaju kako sam ja pjevajući ‘Marjana, Marjane’ umjesto Tita spominjao ime Isusovo i Zrinske i Frankopane!“

Barišić je odgovorio da to nije istina, na što se Grubišić opet ustao i zamolo nasrnuo na njega, što je spriječio voditelj.

“Bandić je prije desetak godina na jednom skupu nama zatvorenicima rekao da smo mi srušili tri čavla, a da će on srušiti četvrti čavao s table s Titovim imenom. Sazrijelo je vrijeme, mislim da je dobro postupio, hvala mu u ime političkih zatvorenika što je donio ovakvu odluku,“ zaključio je Grubišić, uz konstataciju da je ovo velika politička pobjeda dr. Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih te svih onih koji su čak 11 godina demonstrirali u Krugu za trg.

Na upit voditelja je li on bio za Tita, Barišić je na kraju emisije rekao: “To je moja privatna stvar! Ne želim odgovarati na takva pitanja…”

 

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari