Pratite nas

Isplatiti mirovine pobunjenim Srbima koji su do Oluje 1995. godine živjeli u ‘Krajini’ bilo bi ravno izdaji!

Objavljeno

na

Naravno, već je postalo glupo ponavljati, ali je, nažalost istina, ovako nešto se samo u Hrvatskoj može dogoditi. Ne postoji druga država na svijetu, još k tome članica Europske unije, koja bi sebi nešto slično dopustila.

Naime, početkom devedesetih pobunjeni Srbi u Hrvatskoj, dakako, ne generaliziramo, govorimo isključivo o onom dijelu Hrvatske koji se četiri godine nalazio pod okupacijom, nisu željeli ni čuti za Hrvatsku, niti su u njoj željeli živjeti, niti su je priznavali, imali su svoj ‘monetarni sustav’, svoju ‘valutu’, proglasili su državu u državi, posljednju fašističku tvorevinu nakon Drugog svjetskog rata. Primali su mirovine iz Srbije, iako su živjeli u Hrvatskoj, na područjima koja su okupirali, što sve govori o umiješanosti Srbije u rat u Hrvatskoj, ono malo što je radilo u Martićevoj nacističkoj tvorevini primalo je plaće, ponekad bi kasnile, ali su stizale, u usporedbi s dijelom slobodne Hrvatske te plaće i te mirovine bile su obična mizerija. Ni Milošević nije skupo želio platiti izdaju, niti je bio široke ruke kada je trebalo honorirati izdajnički režim u Kninu.

četnici krajina rat u hrvatskojUkratko, Srbi na okupiranim područjima učinili su sve da Hrvatske ne bude, opljačkali su hrvatsko pučanstvo koje je bilo prisiljeno napustiti svoja drevna ognjišta, ono malo Hrvata koji su ostali na okupiranim područjima pobijeno je ili dovedeno na rub očaja, dakako, sve te zločine nisu napravili svi Srbi koji su ostali na okupiranim hrvatskim područjima, ali su ti Srbi taj zločinački režim podržali i sami sebe izdvojili iz države u kojoj žive, i koja je i njihova domovina. Danas, dvadeset godina nakon oslobođenja ‘Krajine’, Srbi koji su ostali na okupiranim područjima, koji nisu priznavali Hrvatsku, i koji su dobivali mirovinu iz Srbije, žele ponovno mirovinu od države koju ne priznaju. Ovakav apsurd, ponovimo, moguć je samo u Hrvatskoj, ovakvo silovanje države može pasti napamet samo onima koji su jedno već silovali.

Zašto Hrvati, koji su protjerani iz takozvane SAO Krajine ne bi dobili mirovine od te iste ‘Krajine’ s obzirom da u takozvanoj Krajini nisu mogli biti jer su protjerani? Srbi s okupiranih područja očito su zaboravili da su se hrvatski umirovljenici 1993. godine odrekli svojih mirovina u korist obrane Hrvatske, barem se to tako za vrijeme Vlade Nikice Valentića govorilo. Inače, Valentić, još jedan u nizu HDZ-ovih tehnomenadžera koji se itekako obogatio tijekom devedesetih, je proglašen od lopovskih hrvatskih medija najuspješnijim predsjednikom Vlade u hrvatskoj povijesti. Valentić je bio premijer, za one koji ne pamte dovoljno dobro, 1994. godine kada je Hrvatska dinare zamijenila svojom nacionalnom valutom – kunom.

Hrvatska država za vrijeme Sanaderovog režima godinama je vraćala dug umirovljenicima koji je nastao tijekom agresije na Hrvatsku, novac tada umirovljenicima nije otet, kako se govorilo, nego je vlast obećala da će biti vraćen kada jednom Hrvatska bude slobodna, Hrvatska je slobodna, hrvatski umirovljenici ni dan danas nisu obeštećeni na pravi način, nikako da dođu na red, u međuvremenu ih je puno, s obzirom na godine, umrlo. Tko će to Hrvatskoj nadoknaditi, pobunjeni Srbi?

Što ćemo s hrvatskim braniteljima kojih se od rata do danas ubilo oko 2000? Nisu oni digli ruku na sebe zato što su u Hrvatskoj živjeli onako kako su zaslužili. Umjesto pravedne Hrvatske dobili smo špilju razbojničku.

Možda bi Hrvatska trebala Mili Martiću dati vojnu mirovinu, tada bi i Savo Štrbac bio zadovoljan, o Vesni Teršelič da ne govorimo?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Generalski zbor: Hrvatska radio televizija prešućuje ili iskrivljuje činjenice

Objavljeno

na

Objavio

Upravni odbor Hrvatskog generalskog zbora donio je na svojoj sjednici održanoj 15. siječnja 2019. godine odluku da se uputi javnosti Otvoreno pismo vezano uz propuste u dokumentarnoj emisiji Hrvatske radiotelevizije TV kalendar od 10. siječnja 2019. godine.

Poštovani,

Hrvatski generalski zbor upozorava na rad i stanje na Hrvatskoj radioteleviziji koja u zadnje vrijeme teme vezane uz Domovinski rat i stvaranje Hrvatske države prešućuje ili iskrivljuje činjenice, prikazujući sve što simbolizira na spomenute teme kao negativno, sumnjivo, potkupljivo, kriminalno.

Nosioci takvih aktivnosti neodoljivo podsjećaju na prijašnje aktere koji su svoje aktivnosti provodili putem KOS-ovih tajnih operacija „Slog“ i „Opera“ izvještavajući i vodeći emisije u smjeru propagande o svim negativnostima Hrvatske države i o dobrom životu za vrijeme Jugoslavije, blagostanju, punoj zaposlenosti itd.

Hrvatski generalski zbor u takvoj propagandi vidi i prepoznaje elemente specijalnog rata protiv Republike Hrvatske, pogotovo kada se sugerira mladim ljudima kako je bolje i pametnije da se isele iz Hrvatske prikazujući blagostanje u zemljama useljavanja.

Posebno želimo istaknuti posljednji primjer vezan uz dokumentarni program i emisiju TV Kalendar od 10.01.2019. godine koji je bio kulminacija takve propagande. Naime, na (100-tu) godišnjicu rođenja prvog stožernog generala Hrvatske vojske, ratnog načelnika HV u Domovinskom obrambenom ratu Janka Bobetka u navedenom TV kalendaru nije bio ni spomenut, ali su zato za velikim zanimanjem napravili prilog o Milovanu Đilasu posvetivši mu gotovo ¼ emisije.

Ovim putem želimo posebno naglasiti kako namjera HGZ nije uređivati bilo koji medij u Hrvatskoj pa tako ni HRT ali je isto tako sukladno svom statutu HGZ dužan upozoriti javnost i nosioce vlasti na negativne pojave koje imaju za cilj slabljenje i rušenje Hrvatske države.

Upravni odbor Hrvatskog generalskog zbora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Pobačaj kao društveni podbačaj

Objavljeno

na

Objavio

U jeku političke rasprave o Zakonu o pobačaju, koji svjetlo dana treba ugledati u ožujku ove godine, potrebno je istaknuti par činjenica. Ne pozivajući se na zakonske modele Tanzanije ili Himalaje i Nepala, već koristeći zdrav razum i metodu šire društvene analize.

Svatko tko pomisli da će problem hrvatske demografije definirati kroz ikakvu zabranu u velikoj je zabludi čak i samim logičkim slijedom, jer se nešto afirmativno pokušava ostvariti kroz neki oblik negacije (u ovom slučaju slobodne volje pojedinca). Koliko je vidljivo iz izjava ekspertnog tima, nije planirano povećanje nekih restriktivnih odredaba, no nije planirano niti išta drugo. Tako ovaj „odred za pobačaj“ definira isključivo pitanja vezana uz specifičan Zakon. No on kao usko definirano područje i opet neće riješiti problem (pre)velikog broja pobačaja koje Hrvatska na godišnjoj razini zabilježi.

Zabrana legalnih pobačaja, koji su jedan izuzetno tragičan i osjetljiv čin, dovela bi do velikog broja ilegalnih klinika za pobačaje te bi žene bile još više ugrožene u tim uvjetima, a oni ih na žalost često ne bi spriječili da poduzmu ovako radikalne poteze. Dakle, možda je sazrelo vrijeme za društveni konsenzus oko neke teme i bilo bi lijepo kada bi to bilo baš na pokušaju rješavanja pitanja naše djece.

Ako definiramo da su postojeći zakoni relativno prihvatljivi u svojoj osnovi, koji su pomaci koje u njima možemo učiniti? Možemo kroz sustav obveznog savjetovanja ženama u potrebi ponuditi pomoć. Usmjeriti ih na institucije koje mogu pomoći organizacijski, psihološki i materijalno. Ali možemo i moramo pomoći nizom drugih mjera koje spadaju u sferu senzibilizacije društva po ovoj temi.

No, licemjerno je na ovaj problem gledati kao riješen po rođenome djetetu. Tek tu je potreban angažman države, tek tu su potrebni pozitivni zakoni i tek tada je potrebno opće prihvaćanje majke i njezina djeteta. Zašto se umjesto razmišljanja o izmjeni Zakona o pobačaju ne uvede Zakon o obveznoj pomoći dojiljama i novorođenčetu? Pa da se tim zakonom definira dolazak licenciranih profesionalnih dadilja u kućanstva u kojima je novorođenče 4 sata na tjedan, na račun države? Imate poticano zapošljavanje i majku koja npr. Može oprati kosu u miru. Zašto ne govorimo o zakonu o zdravstvenoj skrbi male djece koji bi uključio institut mobilnog liječnika/pedijatra koji dolazi u domove kada je dijete bolesno i koji radi u 3 smjene 0-24? Zašto ne govorimo o obvezi jedinica lokalne uprave i samouprave da upišu svako dijete u vrtić, osim u slučajevima kada obitelji to explicite ne žele. Kroz takve pozitivne zakone riješiti ćemo postepeno i problem pobačaja u zemlji, kroz prihvaćanje djece kao naše budućnosti, a ne smetnje pri izgradnji karijere ili „gnjavitelja“, potaknuti ćemo i žene i obitelji da se odluče zadržati neočekivane trudnoće. Kada stvorimo atmosferu sigurnosti, ljubavi i prihvaćanja svakog novog života, a ne osude ili mržnje jer je nešto van općeprihvaćenog ili nametnutog koncepta, neće nam trebati zakoni koji išta zabranjuju.

Budimo najprije mi ljudi, ako želimo utjecati na tuđe živote ili njihovo očuvanje i pomislite i sjetite se toga svaki puta kada ste majku s djetetom hladno ostavili da čeka u redu u pošti iza vas.

Zakone možemo mijenjati, ali možemo mijenjati i ljudske sudbine neovisno o postojećim zakonima. To je zadaća svakog pojedinca, na kraju krajeva, nitko nam nije zabranio pomoć drugima!?

S dužnim poštovanjem,
predsjednica Udruge Hrvatska Slobodna Desnica,

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari