Pratite nas

Povijesnice

Ispovijest vjere glasovitog fizičara

Objavljeno

na

  Alessandro Volta talijanski je fizičar, jedan od osnivača elektrostatike. Bio je jedan od boljih fizičara u povijesti čovječanstva, a 70 godina poslije njegove smrti njemu u čast jedinica za napon dobila je ime upravo po njemu (Volt).O religioznosti Alessandra Volte nema nikakve sumnje. Kao što piše njegov biograf; “Bio je predan proučavanju temelja katoličanstva, imao je široko i sveobuhvatno znanje o njima. Svaka njegova riječ odavala je čovjeka neobično lucidna uma i široke erudicije, ali u svakoj stvari koja se ticala dogmatske suštine vjere, ili propisanih religioznih dužnosti, bio je spreman za učenje”. Za trajanja svoje profesure, posvećivao je akademske pauze proučavanju vjere, stalno se koristeći samostanskim knjižnicama. Unatoč velikom poznavanju navedenih pitanja, ili možda upravo zbog toga, nikada nije pokušavao podučavati teologe, ili reformirati teologiju u ime znanstvenog napretka. Jednom je zapisao “Moderna otkrića, zakoni koje smo prepoznali, putevi koje smo načinili, ne smiju dovesti do predrasuda prema starijim istinama, ne smiju smesti čovjeka s pravoga puta, kojeg je utvrdilo toliko ljudi”.

Za vrijeme svojih posjeta Parizu pazio je da nikada ne propusti misu, baš kao i kada se nalazio u Lyonu, iako je tada, kao što piše u pismu, imao problema pri nalaženju svećenika koji nije bio “državni”. Kada je bio kod kuće išao je na dnevnu misu i primao Sakramente za sve blagdane. Na Tijelovo je uređivao svoju kuću i ulice kojima je prolazila procesija, sudjelovao je u javnim pobožnostima pred drevnim Raspelom koje se nalazilo u Crkvi Navještenja. Nad svojim vratima je imao sliku Blažene Djevice i, prilikom ulaska se uvijek naklonio šeširom. Svake subote upaljena je lampa pred njom, a ako bi posluga to zaboravila učiniti, Volta bi ispravio propust. Od svoje majke i oca naučio je moliti Krunicu svake večeri, a tu praksu nastavio je kroz cijeli svoj život.

Još veći dokaz ljubavi prema Kršćanskom vjerovanju pronalazimo u njegovim nastojanjima da usadi i potvrdi vjeru u srcima drugih ljudi. Svatko tko bi posjetio župnu crkvu, u blagdansko poslijepodne, mogao je vidjeti Voltu među djecom kako im objašnjava Katekizam. Ista želja da učini nešto za spasenje drugih dovela je do dokumenta u kojem daje izričitu i svečanu Ispovijed Vjere. Kanonik Giacomo Ciceri imao je u svojoj skrbi umirućeg čovjeka kojeg je uzalud pokušavao preobratiti. Svaki poziv je odbijen odgovorom kako je religija samo za vulgarne i nesofisticirane, i da ljudi znanosti, među koje se on svrstavao, nemaju takvih zabrinutosti. Ciceri mu je ponudio primjer Volte, čovjeka koji je sigurno znao nešto o znanosti i koji je bio uzoran kršćanin. Ime je ostavilo dojam na njega; odgovorio je da ako Voltina vjera nije tek za pokazivanje, bio bi spreman ispovijedati vjeru. Kanonik, koji je poznavao Voltu, zamolio ga je da napiše par rečenica sirotom grešniku, dobio je sljedeći odgovor:

Ne mogu shvatiti kako itko može sumnjati u iskrenost i postojanost moje vezanosti uz religiju koju ispovijedam, Rimsku, Katoličku i Apostolsku vjeru u kojoj sam rođen i odgojen, i koju sam uvijek ispovijedao, vanjskim i unutarnjim manifestacijama. Istina je da sam, i prečesto, propuštao izvršavati ona dobra djela koja su oznaka katoličkog kršćanina, i kriv sam zbog mnogih grijeha: ali kroz posebnu milost Gospodina nikada se nisam, koliko sam svjestan, pokolebao u svojoj vjeri. Ako su moji prekršaji i nedjela pružala nekom povod da posumnja u moju nevjeru, ovom prilikom, kao reparaciju ili u koju god drugu svrhu može poslužiti, uvjeravam takvu ili bilo koju drugu osobu, i spreman sam potvrditi ovu izjavu u bilo kojim okolnostima neovisno o posljedicama, da sam uvijek vjerovao i da još uvijek vjerujem kako je Sveta Katolička vjera jedina prava i nepogrešiva religija: i konstantno zahvaljujem Bogu, koji je ulio u mene tu vjeru u kojoj želim živjeti i umrijeti, sa čvrstom nadom u vječni život.

U toj vjeri prepoznajem čisti dar Gospodinov, nadnaravnu milost, ali nisam zanemario ona ljudska sredstva nepogrešivosti koja potvrđuju vjerovanje, i odbacuju sumnje koje se ponekad javljaju. Pažljivo sam proučavao temelje religije, djela branitelja i kritičara, razloge za i protiv, i mogu reći da, kao rezultat svog tog istraživanja, pridajem religiji takav stupanj vjerojatnosti da je svaki duh neiskvaren grijehom i strašću, svaki prirodno plemenit duh, mora voljeti i prihvatiti.

Neka ova ispovijed koju su me zamolili i koju sam rado iskazao, napisao i potpisao vlastitom rukom, s ovlastima da je pokažete kome god želite jer se ne sramim Evanđelja, urodi plodovima!

Milano, 6. siječnja 1815.
(potpisan) Alexander Volta.

Tako je razmišljao čovjek čija je intelektualna veličina iskazana u osmišljavanju Voltina elektrostatičkog stupa. U njegovu otkriću ništa nije prepušteno slučaju, rezultat je prodornog, logičkog i pažljivog promišljanja. Kada je, nakon godina istraživanja, Volta ušao jednog dana u svoj laboratorij i napravio svoj stup od srebra, cinka i vlažne krpe, nijedan drugi fizičar nije mogao predvidjeti rezultate. No, Volta je bio siguran u svojim temeljima, a znanje je dugovao posebnom intelektu i pažljivom istraživanju. Počeo je od Galvanijeva, više ili manje slučajnog, otkrića grčenja žabljeg mišića, bio je jedini znanstvenik koji je razvio valjano objašnjenje fenomena. Od tada je radio, korak po korak, rješavajući jedan problem za drugim, sve dok na kraju “najljepši instrument ljudske proizvodnje” nije nastao kao rezultat njegove mentalne vizije. Ista prodorna vizija je usmjerena, kao što nam njegova Ispovijed govori, preispitivanju razloga za i protiv kršćanstva, a njegov zaključak je kako se upravo iz takvog propitivanja razvijaju najjači argumenti za kršćanstvo.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

24. studenoga 1918. Stjepan Radić: ‘Ne srljajte kao guske u maglu’

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1918. na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, Stjepan Radić održao je povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom na kraju kojeg je rekao poznatu rečenicu: “Ne srljajte kao guske u maglu”.

U Narodnom vijeću sve više preovladavalo je stajalište kako ujedinjenje Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom treba izvršiti što prije i to na unitarističkoj osnovi, a bez ikakvih utanačenja o položaju pojedinih povijesnih zemalja koje bi stupile u zajedničku državu te je Radić na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća od 23. studenoga 1918. godine podnio prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.

Sljedećega dana, 24. studenoga 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnog vijeća SHS drži govor i suprotstavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu.

“Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo.

Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju”, kazao je Radić.

“Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu”, rekao je Stjepan Radić u svom poznatom govoru.

“Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata”, upozorava Radić.

“Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu.

Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska,”, završio je Radić svoj govor u Skupštini.

Bio je izabran u delegaciju od 28 članova koja je išla u Beograd na proglašenje ujedinjenja ali glavna skupština HPSS-a, koja je održana 25. studenoga 1918., zaključila je kako on neće ići u Beograd. Komentirajući tu odluku rekao je: “Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina.”

Sutradan, 26. studenoga 1918., Središnji odbor Narodnog vijeća isključio ga je, no ne i njegovu stranku HPSS, iz Vijeća “zbog njegovih napadaja i kleveta” na toj glavnoj skupštini stranke gdje je on “našu gospodu” koja vode politiku nazvao “zanešenjaci”, “tašti”, “siloviti”, “sebičnjaci”, a potkraj studenoga otputovao je u Prag gdje ostaje do 10. prosinca 1918.

Krajem 1918. godine već je otvoreno isticao svoj republikanizam a 1919. saziva izvanrednu glavnu skupštinu HPSS-a s koje su upućene javne optužbe režimu te Središnji odbor HPSS zahtijeva hrvatsku neutralnu seljačku republiku i odlučuje se taj zahtjev uputiti američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

Tuđmanov najveći proročki govor: Prije 21 godina shvatio je tko su ‘JUGOKOMUNISTIČKI OSTACI’ i ‘DILETANTI’

Objavljeno

na

Objavio

Od brojnih govora prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, teško je izdvojiti jedan koji bi kao malo koji oslikao situaciju koja je i danas u Hrvatskoj aktualna, međutim, moguće je iako baš taj govor neće mnogima ostati u sjećanju kao pozitivan, s obzirom da su ga mediji u ono vrijeme pokopali te je medijski godinama tretiran kao ‘buncanje’ čovjeka koji je ‘ishlapio’ i koji ne zna što govori.

Nažalost, rijetko kada je predsjednik Tuđman bio u pravu kao te 1996., u vrijeme vlastitog suočavanja s teškom bolešću.

Povod govora Franje Tuđmana u Zračnoj luci Pleso tog 23. studenoga 1996. godine možda je bio prosvjed u Zagrebu za takozvani spas Radija 101, međutim, stvarni uzroci nešto su dublje prirode, iako su Tuđmanove emocije izbile na površinu svakako saznanjem da mu je dijagnosticiran rak u Americi, odakle, se vratio u Hrvatsku, piše kamenjar.com

– Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije.
Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.

Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.

Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.

Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom.

Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini – rekao je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Da je Tuđman bio u pravu danas je jasnije no ikad.

Zamislite što bi Tuđmanu hrvatski novinari rekli i da li bi ga proglasili neuračunljivim da je 1996. godine rekao kako će u budućnosti, i to vrlo skoroj, jedan intendant HNK govoriti o Hrvatima kao o izmišljenoj naciji, Hrvatskoj kao fašističkoj državi i Jugoslaviji kao budućnosti?

Dakle, nema dvojbe, Franjo Tuđman je apsolutno bio u pravu s obzirom da je shvatio kamo Hrvatska ide i gdje bi mogla stići. Bilo je to vrijeme kada se u Hrvatskoj pojavio zloglasni George Soros, samozvani borac za demokraciju, mešetar i tajkun koji je svojim novcem upropastio hrvatsko novinarstvo, zapravo, koji je financirajući ekstremiste i ulične štemere stvorio medijsku rulju koja je uglavnom dobivala novce iz njegove sumnjive blagajne kako bi linčovali Tuđmana.

Dakle, to je činjenica koja je zapravo danas lako dokaziva, neki koji su bili Sorosevi plaćenici zapravo su notorni ratni profiteri.

Tuđman, naravno, kao državnik, kao povjesničar, nikada nije govorio o Jugoslaviji kao neposrednoj ponovnoj opasnosti, ali jeste o jugoslavenskom ekstremizmu kao o potencijalnoj opasnosti u budućnosti?

Međutim, danas, iz ove perspektive, Tuđman je bio vizionar. Budimir Lončar, koji je 1991. bio praktički veleizdajnik, s obzirom da je bio jedan od najzaslužnijih za nametanja embarga na oružje Hrvatskoj, a onda i za pad Vukovara, godinama je u neposrednoj blizini Tuđmanovih nasljednika, Stjepana Mesića i Ive Josipovića.

Što bi tek rekli na priču o Dejanu Joviću ili na tvrdnje nekih srpskih ekstremista u Hrvatskoj koji tvrde da je Oluja bila etničko čišćenje? Danas neki komunisti i novokomponirani fašisti čak razmatraju promjenu imena Domovinskom ratu, takve čak i Hrvatska kroz državnu blagajnu financiraju, a sve to zato što Domovinski rat, pazite sada, ‘iritira Srbe.’

Ukratko, i ovako površno sve je jasno, uz dodatak, a to nažalost medijski ratni profiteri namjerno zaboravljaju, da Franjo Tuđman nikada hrvatski narod nije nazvao ‘stokom sitnog zuba’, on je isključivo govorio o onima koje je i spomenuo u svom govoru 1996. prije točno 21 godinu, nikako i nikada o narodu.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari