Pratite nas

Reagiranja

Ispravak netočnog navoda

Objavljeno

na

Prema Čl.42, St.2 Zakona o medijima objavljujemo sljedeći ispravak netočnog navoda.

Na portalu kamenjar.com 07.03.2020. objavljen je članak pod nazivom  „Hrvatski suverenisti predstavili programske smjernice“, (Izvor: Hina)

U tom se članku navodi netočna informacija:  „Član savjeta stranke Ladislav Ilčić rekao je da nude “rješenje pitanja nacionalnih manjina koje provode teror nad većinskim narodom”.“

Prema reagiranju Predsjedništva stranke Hrast – pokret za uspješnu Hrvatsku i  Čl.42, St.2 Zakona o medijima u cijelosti objavljujemo sljedeći ispravak netočnog navoda:

Tekst ispravka netočnog navoda:

Na web portalu kamenjar.com 07.03.2020. objavljen je članak pod nazivom

 „Hrvatski suverenisti predstavili programske smjernice“.  

U tom se članku navodi netočna informacija:  „Član savjeta stranke Ladislav Ilčić rekao je da nude “rješenje pitanja nacionalnih manjina koje provode teror nad većinskim narodom”.“ 

Ladislav Ilčić nije rekao da nacionalne manjine provode teror nad većinskim narodom. Predstavio je programsku smjernicu iz koje je jasno da je etnički identitet nešto važno i nešto što treba razvijati. Hrvatski suverenisti bit će prvi koji će poticati razvoj tradicije, jezika, folklora i kulture svake etničke zajednice. Također, rekao je da je i državljanstvo nešto važno, odnosno da bi svaki hrvatski državljanin trebao biti zainteresiran za napredak hrvatske države.

Između ta dva pojma – etničkog identiteta i državljanstva postoji i pojam nacionalnost, pri čemu postoje dva koncepta shvaćanja nacionalnosti. Jedan je onaj francuski, u kojem je nacionalnost vezana politički, odnosno uz državljanstvo, pa je svaki francuski državljanin ujedno po nacionalnosti Francuz, i drugi koncept u kojem je nacionalnost vezana za etničku i kulturnu dimenziju.

Hrvatski suverenisti smatraju da u Hrvatskoj imamo shizofrenu situaciju, u kojem je nacionalnost vezana za etničko-kulturnu dimenziju a istovremeno ima toliki politički utjecaj da nacionalne manjine određuju hrvatsku vladu.

To rješenje očito nije dobro jer umjesto da osigurava ravnopravnost, potiče nesnošljivost. Sa sadašnjom situacijom nisu zadovoljni ni predstavnici manjina.

Zato Hrvatski suverenisti pozivaju sve da se odreknu starih i očito neučinkovitih rješenja, te da budu otvoreni za nova rješenja koja njeguju etnički i kulturni identitet a istovremeno osiguravaju političku ravnopravnost svih hrvatskih državljana.

Kraj ispravka netočnog navoda.

Predsjedništvo stranke Hrast – pokret za uspješnu Hrvatsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

Željko Glasnović: Predstavnici istinske desnice u Hrvatskom saboru tretiraju se kao Crnci u državi Alabama 1950.

Objavljeno

na

Objavio

U svakom civiliziranom društvu poštuje se temeljno ljudsko pravo na istinitu informaciju. Nažalost u RH nije tako.

Predstavnici istinske desnice u Hrvatskom saboru tretiraju se kao Crnci u državi Alabama u vrijeme segregacije 1950. Na državnoj TV redovito se prekida ili blokira prijenos govora članova moga kluba HSNZ. Članovi kluba općenito nemaju nikakav medijski prostor.

Iznimka je samo u slučaju demonizacije, podcjenjivanja i crne propagande protiv nas.

Sjećate li se kad ste zadnji put vidjeli Zekanovića ili Glasnovića u bilo kojoj emisiji na TV? Time je uskraćeno demokratsko pravo i blokirani su oni koji su nas izabrali da ih predstavljamo. Uz to, već duže vrijeme, prisluškuju se telefoni nekih članova kluba, pa su i privođeni na informativne razgovore.

Mi se zavaravamo ako mislimo da su kadrovi iz bivšeg sustava promijenili svoju ćud. Njihovi nasljednici i u mainstream medijima sustavno blokiraju istinitu informaciju i tako puk drže u povijesnom i političkom mraku.

Našim biračima blokirano je pravo na istinu, javni medijski prostor i ravnopravno sudjelovanje u politici preko svojih zastupnika. Ostala nam je samo mogućnost borbe za istinu na bespućima virtualnog prostora.

A i tu su već postavljeni dežurni cinkaroši i cenzori iz redova psihotične ljevice, napisao je Željko Glasnović na Facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. Još nitko nije odgovarao za ubijenu djecu

Objavljeno

na

Godine idu, a još nitko nije obznanio točan popis djece koja su stradala u hrvatskom obrambenom Domovinskom  ratu.

Evo, redatelj Jakov Sedlar, autor brojnih povijesnih dokumentarnih i inih filmova, još će ove  godine predstaviti javnosti svoj novi dokumentarni film o toj djeci, o tim nezaštićenim malim junacima, koji su poginuli diljem Hrvatske – ni krivi ni dužni, odnosno o prekinutom djetinjstvu.

Tijekom rata razoreni su brojni objekti i ustanove što su služili djeci i u kojima su ona boravila, učila, igrala se…Riječ je o dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama.

Jeste li možda čuli ili čitali da je netko odgovarao što je i jedan taj objekt bio na meti srpskih i inih četnika?

A jeste li čuli da je barem netko odgovarao za smrt nekog dječaka ili djevojčice u vrijeme Domovinskog rata?

A tijekom 1991. razoreni su i dječji domovi (8), domovi za rehabilitaciju mladeži (3) i domovi za rehabilitaciju hendikepirane  djece (5).

Nitko ne pita ni: kakve su na djecu, koja su danas već odrasli ljudi,  ostavile posljedice sirene za uzbunu, raketiranja, gubitak najmilijih, ili njihov život u javnim skloništima, podrumima…

Mnoga su djeca, zajedno sa svojim roditeljima,  u vrijeme rata, bila istjerana iz svojih domova i život su nastavili negdje drugdje, u neadekvatnim uvjetima. U Klanjcu su, primjerice, djeca živjela u željezničkom vagonu! Čak oko 185 tisuće djece moralo je do kraja ožujka 1992. napustiti svoje kuće i stanove.

Prvo ubijeno dijete bila je djevojčica od 16 godina koja je stradala  5.srpnja 1991. u selu Gornja Budičina pokraj Petrinje, na pragu svoje kuće. Do tog datuma bilo je ranjeno šestoro djece.

Djeca su stradavala i nakon „primirja“, tako da je do 24. ožujka 1992. poginulo 58, a ranjeno 332 djece.

Inače, prema tadašnjim podacima Ministarstva obrane RH, do ožujka 1992. najmlađa žrtva rata protiv Hrvatske je dječak od 4 mjeseca, a najstarija je djevojčica od 17 godina.

U tom vremenu, najžešćeg rata, najviše je stradalo djece u dobi 11-14 godina.

Dječaci su stradavali znatno češće nego djevojčice.

Većina je djece poginula ili bila ranjena djelovanjem vatrenog oružja i oruđa tj. eksplozivnim tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama ili bombardiranjem, odnosno raketiranjem iz zraka.

Kasnije su djeca, kao u Škabrnji, stradavala i od neeksplodiranih projektila i naprava (2002.).

Dakle, osim što su djeca ubijana, ranjavana, prognana, veliki broj je doživio i ratnu traumu. Možete li zamisliti kakvog je utjecaja ostavio događaj na neko dijete kad je vidjelo mrtvog čovjeka, što su doživljavala kad su bila odvojena od oba roditelja, kad su iz skloništa gledala četnike i čekala hoće li im netko ubaciti granatu, itd. i tako redom.

Sve to pamtimo i znamo, ali…hoće li napokon netko i zbog toga odgovarati?

(Pitanje za milijun kuna!)

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari