Pratite nas

Reagiranja

Istanbulska konvencija – novi manifest našeg “progresivističkog” polusvijeta

Objavljeno

na

Bravo! Stupila je danas na snagu Istanbulska konvencija! Konačno! Dan za povijest! Sad je sve riješeno! Magnifico!!!

Ovo stvarno već prelazi u teško podnošljivu mučninu.

Dolazim u iskušenje ne samo isključiti Internet i pobacati sve elektronske uređaje koji reproduciraju bilo kakav zvuk, nego se lišiti i “dobrobiti” koju mi donosi elektrika. Sve sam više uvjeren da je Tesla mogao i svrhovitije potrošiti vlastiti život. I da nas nije bogzna kako usrećio. Kud nije u Lici pokrenuo neki OPG i u miru proživio svoj vijek, bez muke, bijede i stresova?

Gledam kako i vlast i oporba jednako sline oko ove Istanbulske konvencije (u daljnjem tekstu IK – zbog uštede prostora) i uzdižu je poput nekog novovjekog progresivističkog kanona. Složno puze pred činovnicima iz Europe i tu se tek bjelodano vidi kako su jedni i drugi u dlaku isti, jednaki da jednakiji biti ne mogu.

Oko tog pišljivog papira prave famu, kao da će on sam po sebi riješiti ono što se riješiti ne može nikakvim deklaracijama, konvencijama i sličnim tričarijama, pa ni zakonima, nego moralnom i duhovnom obnovom društva – prihvaćanjem i prakticiranjem humanih odnosa, onako kako to primjerice nalaže (kod njih) toliko omraženi kršćanski nauk.

Prije dan-dva svoj je pledoaje o famoznoj Istanbulskoj konvenciji (koja nam je obilježila posljednjih nekoliko godina života) izgovorio (po tko zna koji put) i Davor Bernardić – čovjek koji sjedi u stolici predsjednika nepostojeće stranke. I još uvijek nije svjestan kako je politički zombi, iako to svi oko njega jasno vide. Kad god ne zna što će sa sobom, Bero se dohvati ove teme i naširoko razglaba o najnovijem manifestu lijevo-liberalno-anarhističke klike, za koju IK ima značenje kakvo je za komuniste imao nekadašnji KM (Komunistički manifest iz 1848.) ili Mala Crvena Knjižica Mao Ze Donga.

Gotovo je otužno gledati ga i slušati što trabunja, jer to ne čuju ni oni oko njega (članovi SDP-a u raspadu), a kamo li tko drugi, ali Bero i dalje tjera svoje…poput starog pokvarenog vergla, uvijek jednu te istu ariju, bez odstupanja i skretanja s “linije”.

I što je najgore, čini se kako je sve džab-džaba – nula, zero, ćorak! Sve što on i njemu slični vezu mjesecima.

Hrvati, taj “zaostali”, “primitivni”, “plemenski” narod, koji još uvijek više drži do već odavno odbačenih i zastarjelih “gluposti” (poput očuvanja života, braka i obitelji) a rađanje djece smatraju bitnim (!?), zgražavaju se svih oblika seksualnog općenja osim hetero (!?), a muškog, srednjeg i ženskog roda se hvataju kao pijani plota i odbijaju urazumiti se i shvatiti kako ne postoje spol i rod – i da je to samo fikcija, izmišljotina religije i ostatak poganske plemenske svijesti, društveni konstrukt crkvenih i inih krugova koji su za cilj imali stvoriti nejednakost među ljudima!

I radi Bero na “osvješćivanju” puka svom silinom (kao i Mrak-Taritaš, Vesna Pusić, LGBTIQ udruge, oni iz “Pametno” i ostali “progresivci”), ali, slučajno ili ne, izbjegava spomenuti “spektakularne pozitivne pomake” što ih već sada donosi IK. Iz skromnosti valjda, jer ne voli biti nametljiv.

No, na stranu sve, moram priznati da ima tu nečega, oko te IK. Realnosti treba pogledati u oči.

Mnogi su sumnjali u njezinu djelotvornost, ali brzo se pokazalo kako su posve u krivu.

Nisu Turci mutavi! Oni su znali kakav je to recept i što dobivaju s IK, zato su i sredili preko veze i borili se i rukama i nogama da se to kod njih potpiše, a oni budu prvi koji će je prihvatiti (još u ožujku 2012).

I zaboravila raja u Turskoj što je nasilje!

Moraju im reprizirati “Sulejmana” i “Sandokana” da poslije toliko godina vide malo klanja i krvi.

A tek žene! Nema više harema i seksualnih robinja, nema debelih sluškinja koje trče oko još debljih gospodara, peru im noge, mažu ih, masiraju, hlade lepezama i dvore po cijeli dan – od jutra do sutra. Nema više da svaki Turčin komu to napamet padne svoju hanumu ćopi za ruse kose pa o zid s njome, ili da joj šakama rebra prebroji…jok! Sve je to stvar prošlosti!

Dobro, tu i tamo par stotina muških svako malo završi pred streljačkim vodovima ili ih okače o užad, ali nemojmo biti sitničavi, pomaci na planu nasilja prema ženama i djeci toliko su uočljivi da ih ništa ne može zasjeniti.

Čujem da je Erdoğan neki dan postavio kamen temeljac za hram posvećen IK! Vele Turci, ovo će i Ataturka baciti u sjenu (ta IK). Umjesto u Taj Mahal turisti će nagrnuti u hram IK. I tko god želi moći će klanjati pred njime slobodno, bez ograničenja, 24 sata dnevno.

Tek sad, kad sagledam ove činjenice razumijem našeg urednog, namirisanog, lijepog i pametnog Davora Bernardića zašto tako nadahnuto zbori baš o toj IK! Mnogo je puta zborio na istu temu (par stotina sati – samo što sam ja sluš’o), ali neka, neka, o tomu razgovora nikad dosta! Važna i prevažna, epohalna stvar je u pitanju, a da bi se preko nje tek tako prešlo.

Nije Bero lud, vidi kakve je rezultate IK postigla u Turskoj, Albaniji, Andori, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Monaku, Crnoj Gori, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Portugalu, San Marinu, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj, Švedskoj i svim drugim zemljama u EU ili izvan nje.

Dođe mi da izađem na najbliži trg i riknem iz sveg glasa (poput Rikarda Lavljeg Srca): Živjela IK!!! Živjela!!!

I tako svaki dan po 20-30 puta. Dok me grlo služi i noge nose.

Teşekkürler Türkiye, İstanbul’a teşekkürler!!! Vaši smo dužnici!

Ne mogu se čudom načuditi što je ljudska civilizacija čekala do 2011. godine s tim manifestom!? Ma sramota! Što se u Istanbul nije išlo prije 200, 300, ili barem prije 100 godina!? Zašto Marx i Engels nisu smislili to umjesto marksizma? Možda nas ni Turci ne bi napali da su usvojili IK  na vrijeme!? Čemu je Tesli trebalo potratiti život na one glupe i opasne eksperimente, umjesto da je pisao IK!? I Faraday, Mendeljejev, Einstein, Plank, toliki promašeni životi tobožnjih znanstvenika. Žalosno!

Ako netko misli da se sprdam i karikiram stvari – u pravu je. U ovih nekoliko rečenica htio sam se narugati svim onim tragikomičnim likovima na našoj društvenoj i političkoj sceni, tim klaunima koji se klanjaju IK baš kao da je riječ o nečemu nadnaravnom, što će samo po sebi riješiti sve probleme vezano za muško-ženske i obiteljske odnose.

To stupidno, karikaturalno idolopoklonstvo nalik obredima pogana koji su nekad davno klečali pred nepoznatim silama ili kipovima svojih bogova, a što ga prakticira naša lijevo-liberalno-anarhistička javnost klanjajući se svemu što je na liniji “progresivizma” (odnosno “napretka”, onako kako ga oni vide i shvaćaju), toliko je groteskno, da tu normalan čovjek ostaje u čudu, preneražen tolikom količinom idiotizma i ljudske gluposti.

Ima već više od 5 mjeseci kako je Sabor ratificirao famoznu Istanbulsku konvenciju. I jeste li primijetili da je od tog trenutka došlo je do drastičnog pada svih oblika nasilja, pogotovu nad ženama i u obitelji, s tendencijom njegovog potpunog iskorjenjivanja?

U perspektivi s nasiljem ćemo se sretati još samo u virtualnom svijetu – gledajući filmove i igrajući video igrice. I neće biti više služavki – sve će postati gazdarice – tako da se po Zagrebu i drugim gradovima Lijepe naše ne moraju kretati procesije onih zakrabuljenih dama obučenih u odore služinčadi ispod kojih im proviruju manikirani i svježe lakirani nokti (najčešće umjetni), a ispod šiltova kapa sijevaju oči uokvirene šminkom (s isto tako umjetnim trepavicama) i napadno namazane usne kao naznake sasvim friškog Make up-a.

Svi oblici nasilja i tlake u ovom društvu postat će stvar prošlosti.

Što li će tek biti kad se IK posve ugradi u zakon!?

Hrvati će poželjet’ nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće (u nedostatku drugog izvora moram parafrazirati srpskog guslara Filipa Višnjića). Njegoša ću zasad ostaviti na miru, on je bio opčinjen nasiljem, ali toga u Crnoj Gori od usvajanja IK nema ni i tragovima, pa da susjedima ne kvarim idilu.

“Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran” – reče jednom davno Albert Einstein.

 

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

ZUV HGP – Imamo li hrabrosti i mudrosti sačuvati teško stečeni suverenitet?

Objavljeno

na

Objavio

arhiva

Godišnjica je smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana pod čijim smo mudrim vodstvom stvorili samostalnu i suverenu Državu Hrvatsku. Previše smo to platili životima naših sugrađana, suboraca, previše nas je ostalo invalidima. Hrvatska je natopljena našom krvlju. To je prevelika cijena da bismo se nekom Uredbom, Odlukom stranih moćnika odrekli svoje suverenosti i samostalnosti skrušeno prihvaćajući preporuke stranaca u odlučivanju o našoj budućnosti i našim nacionalnim interesima.

Nema pobjedničke vojske bez pobjedničke države. Nema pobjedničke države bez nadmoćne ideje. Nema nadmoćne ideje i riječi iza koje ne stoji narod. Sve to smo imali devedesetih godina, imali smo i u trenutku stradanja Vukovara i tolikih gradova i ljudi diljem Hrvatske, imali smo i zato smo smogli snage podnijeti takvu žrtvu. Zato neprijatelj razarajući naše gradove i ubijajući našu braću, nije mogao pobijediti. Nije mogao ubiti ideju koja nas je vodila. Nakon stradanja Vukovara, došle su Bljesak i Oluja. Nakon smrti, došao je život. Jer smo vjerovali u sebe, u svoju državu, ideju i riječi koje su nas vodile. Vjerovali smo našemu predsjedniku. Zato smo bili nadmoćni sili zla koja je nasrnula na nas.

Nismo tražili tada uporišta u izvanjskom svijetu, sve su zemaljske sile bile protiv našega prirodnog i narodnog prava. Izručile su nas krvniku goloruke. Vjerovali smo u ideju svoga državnog poglavara, vjerovali smo našoj Katoličkoj crkvi, vjerovali smo u Boga i to iskazivali s krunicom oko vrata.

Danas nema jasne ideje, nema ni dovoljno ujedinjene snage i ponosa iskazivati vjeru i odanost našoj Crkvi, ne nosimo krunicu oko vrata. Državne politike koje su nas predvodile nakon blistavih pobjeda dopustile su da nas okuju stranim idejama, nepoznatim i nesigurnim vrjednotama, pokušavaju nam oduzeti ime i prezime, ponos i identitet, stvoriti od nas nešto što nikada nismo bili. Danas umjesto krunice oko vrata, bježimo od krunice i sebe pod nasrtajem novih silnica zla.

Oko našega malenog planeta, Lijepe Naše Domovine, gomilaju se odavno tmurni oblaci. Preko naše zemlje su protutnjale kolone, stotine tisuća nepozvanih i nepoznatih ljudi, ušli su u srce naše civilizacije a ne znamo tko su, niti nam se predstavljaju. Niti to žele. Niti nam se dopušta pitati ih tko su. Mi smo kršćanski katolički narod, naša vjera nam je podarila silnu ljudsku solidarnost, ali nam nije osporila razum. Mi moramo znati s čime se suočavamo. A ne znamo.

Na našim granicama gomilaju su nepoznati ljudi, nasilno traže ostvarenje svojih ciljeva, ne priznaju poredak današnjega svijeta, ni ne kriju da su potencijalni vojnici jedne drugačije kulture, tradicije, vrjednota, često suprotstavljenih našima i to pokazuju tolikim zlim postupcima pred kojima već danas strijepe europski narodi koji su ih primili bez pitanja – što žele i tko su.

Nismo u stanju spriječiti iseljavanje pola milijuna naše subraće sa svojih ognjišta, a preuzimamo na sebe odgovornost za milijune stranaca.

Umjesto hrvatske državne ideje i razumnih odgovora, očekuje se od nas slijepo vjerovanje nekim novim bogovima. Nudi nam se spas nepoznatih ljudi za koje s punim pravom možemo sumnjati da su upravo oni kreatori uništenja civilizacije kojoj pripadamo, za koje znademo da su pokrenuli procese uništenja europskih naroda. Njih nam umjesto razuma nameću, nude nam ih kao rješenje.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da najavljenih 250 milijuna ljudi koji će se pokrenuti u migracijama nisu opasnost, ne pristajemo da teško obranjenu Lijepu našu mirno izručimo tim milijunima stranaca, koji imaju svoje domove, svoje zemlje, koje mi ne ugrožavamo. Mi ne pristajemo na objašnjenje da naša tek stvorena država, za koju su toliki naši suborci umrli ovisi o volji nepoznatih moćnika. Ne pristajemo na objašnjenje da naša budućnost postane dio velikih svjetskih igara i planova. Mi znademo da im se ne možemo usprotiviti u svijetu izvan Hrvatske, to ni ne namjeravamo, ali zahtijevamo jamstvo da neće upravljati našom sudbinom. Ne prazne riječi, nego povjerenje i djela u koja smo ponovo spremni vjerovati.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da je Marakeški sporazum važan za naš suverenitet, da je to naša globalna obaveza, da je to nužno zbog budućnosti svijeta, jer niti smo poticali tolike milijune na migracije, niti im možemo pomoći, niti imamo kao narod i država snage upravljati svjetskim procesima. Ne možemo dati nikome ono što nemamo, ni kršćanski ni ljudski to nismo dužni, ali i kršćanski i ljudski smo dužni obraniti pravo na svoj život, svoju zemlju, svoje vrjednote. I ostaviti to generacijama iza nas, kao što su nama ostavili naši preci.

Neka posljedice međunarodnih procesa snose oni koji su ih i izazvali.

Nama je dosta suza i rana kao što je Vukovar, Škabrnja, Voćin i mnoga druga mjesta.

Ne budite sudionici povijesnoga zla i opasnosti koja se nadvila nad Lijepom našom, jer nitko na to nema pravo, niti može imati.

Zato od naše hrvatske države zahtijevamo razum, savez s državama koje nam povijest i zajedničke vrjednote nude, savez u razumu i zaštiti suvereniteta i naše kulture, savez u ustrajnosti na svome ovozemaljskom kraljevstvu, kojemu ni jedno drugo kraljevstvo ne smije nikada propisivati i donositi zakone. Pogotovo nepozvano kraljevstvo, kakvo se skriva iza globalnih pokušaja. Jer, ovo je Hrvatska, a mi smo njeni vojnici!

Nacionalni interesi, suverenost i samostalnost u odlučivanju osnovna je zadaća svake vladajuće garniture u Republici Hrvatskoj. Oni koji na to nisu spremni ili nemaju dovoljni mudrosti i hrabrosti ne mogu očekivati niti podršku u donošenju takvih Odluka koje se protive svim vrednotama koje smo stoljećima stvarali, za koje smo ginuli i koje danas živimo.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi

IN MEMORIAM: Dr. Franjo Tuđman (10. prosinca 1999. – 10. prosinca 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Velika pljuska Mesiću: Pismo trojice bivših visokih predstavnika nije imalo nikakva učinka

Objavljeno

na

Objavio

Pismo trojice bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, u kojem se Hrvatska optužuje za miješanje u unutarnje stvari u BiH, nije imalo nikakva učinka kakvog se htjelo postići, izjavila je u ponedjeljak u Bruxellesu hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić.

-Nitko nije spominjao to pismo. Ja sam se na njega referirala, odbacujući ga i smatrajući ga zaista neprimjerenim i prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama EU-a jer se na neki način miješa u njihov rad. Pismo je instruktivno, daje instrukcije što bi Vijeće za vanjske poslove trebalo raspravljati i odlučivati, a miješa se i neke odluke Komisije. Pismo očigledno nije imalo efekta koji se želio postići rekla je ministrica Pejčinović Burić, koja sudjeluje na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a.

Trojica bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling prošli su tjedan uputili pismo visokoj predstavnici EU-a za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU-a, u kojem su ustvrdili da je izbor Željka Komšića legitiman jer ni ustav ni izborni zakon BiH ne kažu da članove predsjedništva moraju izabrati vlastite etničke skupine.

Na to pismo dosta oštro odgovorio je premijer Andrej Plenković i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, odbacivši optužbe o miješanju u unutarnje stvari BiH, ističući da su upravo neki bivši visoki predstavnici djelomično krivi što hrvatski narod nije jednakopravan s bošnjačkim i srpskim.

Ministri vanjskih poslova u ponedjeljak su raspravljali o stanju u jugoistočnoj Europi i europskoj perspektivi zemalja iz toga područja.

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari