Pratite nas

Reagiranja

Istanbulska konvencija – novi manifest našeg “progresivističkog” polusvijeta

Objavljeno

na

Bravo! Stupila je danas na snagu Istanbulska konvencija! Konačno! Dan za povijest! Sad je sve riješeno! Magnifico!!!

Ovo stvarno već prelazi u teško podnošljivu mučninu.

Dolazim u iskušenje ne samo isključiti Internet i pobacati sve elektronske uređaje koji reproduciraju bilo kakav zvuk, nego se lišiti i “dobrobiti” koju mi donosi elektrika. Sve sam više uvjeren da je Tesla mogao i svrhovitije potrošiti vlastiti život. I da nas nije bogzna kako usrećio. Kud nije u Lici pokrenuo neki OPG i u miru proživio svoj vijek, bez muke, bijede i stresova?

Gledam kako i vlast i oporba jednako sline oko ove Istanbulske konvencije (u daljnjem tekstu IK – zbog uštede prostora) i uzdižu je poput nekog novovjekog progresivističkog kanona. Složno puze pred činovnicima iz Europe i tu se tek bjelodano vidi kako su jedni i drugi u dlaku isti, jednaki da jednakiji biti ne mogu.

Oko tog pišljivog papira prave famu, kao da će on sam po sebi riješiti ono što se riješiti ne može nikakvim deklaracijama, konvencijama i sličnim tričarijama, pa ni zakonima, nego moralnom i duhovnom obnovom društva – prihvaćanjem i prakticiranjem humanih odnosa, onako kako to primjerice nalaže (kod njih) toliko omraženi kršćanski nauk.

Prije dan-dva svoj je pledoaje o famoznoj Istanbulskoj konvenciji (koja nam je obilježila posljednjih nekoliko godina života) izgovorio (po tko zna koji put) i Davor Bernardić – čovjek koji sjedi u stolici predsjednika nepostojeće stranke. I još uvijek nije svjestan kako je politički zombi, iako to svi oko njega jasno vide. Kad god ne zna što će sa sobom, Bero se dohvati ove teme i naširoko razglaba o najnovijem manifestu lijevo-liberalno-anarhističke klike, za koju IK ima značenje kakvo je za komuniste imao nekadašnji KM (Komunistički manifest iz 1848.) ili Mala Crvena Knjižica Mao Ze Donga.

Gotovo je otužno gledati ga i slušati što trabunja, jer to ne čuju ni oni oko njega (članovi SDP-a u raspadu), a kamo li tko drugi, ali Bero i dalje tjera svoje…poput starog pokvarenog vergla, uvijek jednu te istu ariju, bez odstupanja i skretanja s “linije”.

I što je najgore, čini se kako je sve džab-džaba – nula, zero, ćorak! Sve što on i njemu slični vezu mjesecima.

Hrvati, taj “zaostali”, “primitivni”, “plemenski” narod, koji još uvijek više drži do već odavno odbačenih i zastarjelih “gluposti” (poput očuvanja života, braka i obitelji) a rađanje djece smatraju bitnim (!?), zgražavaju se svih oblika seksualnog općenja osim hetero (!?), a muškog, srednjeg i ženskog roda se hvataju kao pijani plota i odbijaju urazumiti se i shvatiti kako ne postoje spol i rod – i da je to samo fikcija, izmišljotina religije i ostatak poganske plemenske svijesti, društveni konstrukt crkvenih i inih krugova koji su za cilj imali stvoriti nejednakost među ljudima!

I radi Bero na “osvješćivanju” puka svom silinom (kao i Mrak-Taritaš, Vesna Pusić, LGBTIQ udruge, oni iz “Pametno” i ostali “progresivci”), ali, slučajno ili ne, izbjegava spomenuti “spektakularne pozitivne pomake” što ih već sada donosi IK. Iz skromnosti valjda, jer ne voli biti nametljiv.

No, na stranu sve, moram priznati da ima tu nečega, oko te IK. Realnosti treba pogledati u oči.

Mnogi su sumnjali u njezinu djelotvornost, ali brzo se pokazalo kako su posve u krivu.

Nisu Turci mutavi! Oni su znali kakav je to recept i što dobivaju s IK, zato su i sredili preko veze i borili se i rukama i nogama da se to kod njih potpiše, a oni budu prvi koji će je prihvatiti (još u ožujku 2012).

I zaboravila raja u Turskoj što je nasilje!

Moraju im reprizirati “Sulejmana” i “Sandokana” da poslije toliko godina vide malo klanja i krvi.

A tek žene! Nema više harema i seksualnih robinja, nema debelih sluškinja koje trče oko još debljih gospodara, peru im noge, mažu ih, masiraju, hlade lepezama i dvore po cijeli dan – od jutra do sutra. Nema više da svaki Turčin komu to napamet padne svoju hanumu ćopi za ruse kose pa o zid s njome, ili da joj šakama rebra prebroji…jok! Sve je to stvar prošlosti!

Dobro, tu i tamo par stotina muških svako malo završi pred streljačkim vodovima ili ih okače o užad, ali nemojmo biti sitničavi, pomaci na planu nasilja prema ženama i djeci toliko su uočljivi da ih ništa ne može zasjeniti.

Čujem da je Erdoğan neki dan postavio kamen temeljac za hram posvećen IK! Vele Turci, ovo će i Ataturka baciti u sjenu (ta IK). Umjesto u Taj Mahal turisti će nagrnuti u hram IK. I tko god želi moći će klanjati pred njime slobodno, bez ograničenja, 24 sata dnevno.

Tek sad, kad sagledam ove činjenice razumijem našeg urednog, namirisanog, lijepog i pametnog Davora Bernardića zašto tako nadahnuto zbori baš o toj IK! Mnogo je puta zborio na istu temu (par stotina sati – samo što sam ja sluš’o), ali neka, neka, o tomu razgovora nikad dosta! Važna i prevažna, epohalna stvar je u pitanju, a da bi se preko nje tek tako prešlo.

Nije Bero lud, vidi kakve je rezultate IK postigla u Turskoj, Albaniji, Andori, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Monaku, Crnoj Gori, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Portugalu, San Marinu, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj, Švedskoj i svim drugim zemljama u EU ili izvan nje.

Dođe mi da izađem na najbliži trg i riknem iz sveg glasa (poput Rikarda Lavljeg Srca): Živjela IK!!! Živjela!!!

I tako svaki dan po 20-30 puta. Dok me grlo služi i noge nose.

Teşekkürler Türkiye, İstanbul’a teşekkürler!!! Vaši smo dužnici!

Ne mogu se čudom načuditi što je ljudska civilizacija čekala do 2011. godine s tim manifestom!? Ma sramota! Što se u Istanbul nije išlo prije 200, 300, ili barem prije 100 godina!? Zašto Marx i Engels nisu smislili to umjesto marksizma? Možda nas ni Turci ne bi napali da su usvojili IK  na vrijeme!? Čemu je Tesli trebalo potratiti život na one glupe i opasne eksperimente, umjesto da je pisao IK!? I Faraday, Mendeljejev, Einstein, Plank, toliki promašeni životi tobožnjih znanstvenika. Žalosno!

Ako netko misli da se sprdam i karikiram stvari – u pravu je. U ovih nekoliko rečenica htio sam se narugati svim onim tragikomičnim likovima na našoj društvenoj i političkoj sceni, tim klaunima koji se klanjaju IK baš kao da je riječ o nečemu nadnaravnom, što će samo po sebi riješiti sve probleme vezano za muško-ženske i obiteljske odnose.

To stupidno, karikaturalno idolopoklonstvo nalik obredima pogana koji su nekad davno klečali pred nepoznatim silama ili kipovima svojih bogova, a što ga prakticira naša lijevo-liberalno-anarhistička javnost klanjajući se svemu što je na liniji “progresivizma” (odnosno “napretka”, onako kako ga oni vide i shvaćaju), toliko je groteskno, da tu normalan čovjek ostaje u čudu, preneražen tolikom količinom idiotizma i ljudske gluposti.

Ima već više od 5 mjeseci kako je Sabor ratificirao famoznu Istanbulsku konvenciju. I jeste li primijetili da je od tog trenutka došlo je do drastičnog pada svih oblika nasilja, pogotovu nad ženama i u obitelji, s tendencijom njegovog potpunog iskorjenjivanja?

U perspektivi s nasiljem ćemo se sretati još samo u virtualnom svijetu – gledajući filmove i igrajući video igrice. I neće biti više služavki – sve će postati gazdarice – tako da se po Zagrebu i drugim gradovima Lijepe naše ne moraju kretati procesije onih zakrabuljenih dama obučenih u odore služinčadi ispod kojih im proviruju manikirani i svježe lakirani nokti (najčešće umjetni), a ispod šiltova kapa sijevaju oči uokvirene šminkom (s isto tako umjetnim trepavicama) i napadno namazane usne kao naznake sasvim friškog Make up-a.

Svi oblici nasilja i tlake u ovom društvu postat će stvar prošlosti.

Što li će tek biti kad se IK posve ugradi u zakon!?

Hrvati će poželjet’ nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće (u nedostatku drugog izvora moram parafrazirati srpskog guslara Filipa Višnjića). Njegoša ću zasad ostaviti na miru, on je bio opčinjen nasiljem, ali toga u Crnoj Gori od usvajanja IK nema ni i tragovima, pa da susjedima ne kvarim idilu.

“Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran” – reče jednom davno Albert Einstein.

 

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ante Nazor: Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko

Objavljeno

na

Objavio

Povodom presude za pjevanje „Bojne Čavoglave“ s pozdravom „Za dom spremni“ (ZDS) za narod.hr prokomentirao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

U nastavku donosimo mišljenje dr. sc. Nazora o samom slučaju:

“Vjerujem da su ljudi već zasićeni ovakvim temama i čeprkanjem po povijesti, kojem kao da je smisao odvraćanje javnosti od važnih tema poput gospodarstva i nametanje negativne percepcije o Hrvatskoj.

Početak Thompsonove pjesme „Bojna Čavoglave“ jedna je od omiljenih tema onih koji na sve načine pokušavaju nametnuti tezu o fašizaciji hrvatskog društva, ali im nedostaju ozbiljni argumenti, pa su jedva dočekali dio presude koji im, pa makar i nategnut izvan svakog razumnog konteksta, u tome može pomoći. Kao da je spomenuta presuda jedina i konačna, kao da je njen sadržaj neupitan.

Pa Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko… Prostor koji je ta presuda dobila u dijelu medija samo potvrđuje spoznaju da pojedine osobe svjesno dižu tenzije u hrvatskom društvu tendenciozno tumačeći Ustav RH, iako je prilično jasno da ako se netko poziva na Ustav kao argument za zabranu pozdrava ZDS, onda s istim argumentom treba zabraniti i komunističke simbole i pozdrave, jer Ustav RH jasno spominje i odmak od njih.

ZDS nije izvorno zločinački kako to neki tumače, u takvom obliku pojavio se početkom 1930-ih kao izraz otpora velikosrpskoj politici i hegemoniji, a u tom duhu, kao izraz spremnosti na obranu doma i domovine korišten je i u Domovinskom ratu kad se Hrvatska branila od velikosrpske agresije i fašizma.

Samim time on ne može biti jednoznačan, odnosno isključivo sporan, kao što jednoznačan nije ni pozdrav „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, jer se za pozdrav pod kojim je nezakonito i neopravdano počinjen zločin nad desecima tisuća ljudi ne može tvrditi „da nije sporan“.

To znaju i oni koji napadaju amblem HOS-a i početak pjesme „Bojna Čavoglave“ zbog pozdrava ZDS u njima, ali ih, ne mareći za ujednačenost kriterija, stavljaju isključivo u kontekst Drugog svjetskog rata, kako bi njihovom kriminalizacijom i zabranom pokušali kompromitirati i obranu Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Gospića i drugih mjesta koja su, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima, u Domovinskom ratu branili pripadnici HOS-a.

Ako se već predlažu zabrane, koje su uglavnom radikalnija i teško provediva opcija, onda bi trebalo zabraniti javnu uporabu svih simbola i pozdrava koje su upotrebljavale vlasti u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i njegova poraća, jer su barem u jednom svom razdoblju bile odgovorne za masovna ubojstva ljudi i jer su ljude dijelili po rasnoj, etničkoj, vjerskoj ili klasnoj pripadnosti.

Sukladno tome, ponovit ću kako je žalosno da u Hrvatskoj i dalje postoji otpor pokušaju da se značenje pozdrava i simbola oba totalitarna režima iz Drugog svjetskog rata i njegova poraća promatraju i vrednuju iz perspektive njihovih žrtava.

Jednako tako, žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti demokratsko i stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugog svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod.

Da to nije civilizacijski prihvatljivo ni politički mudro znali su i javno osudili i blaženi kardinal Alojzije Stepinac i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman. Stoga mi je, upravo zbog civilizacijske razine i zbog toga što suvremena Hrvatska ima svoje službene i nekompromitirane simbole, nastale u pobjedničkom Domovinskom ratu, prihvatljiva preporuka da je simbolima i pozdravima iz Drugog svjetskog rata i poraća mjesto u muzejima, a da se u javnosti mogu koristiti tek u iznimnim slučajevima.

U svakom slučaju, umjesto nametanja zabrana držim da je bolje poštivati kontekst vremena u kojem su spomenuti simboli bili u uporabi, na tragu onoga što je u prvom dijelu „Dokumenta dijaloga“ preporučilo Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, jasno osudivši sve nedemokratske, odnosno totalitarne režime.

Uostalom, u znanosti se – svejedno je li riječ o povijesti ili pravu, kontekst vremena ili neke druge „olakotne okolnosti“ uzimaju u obzir prilikom donošenja zaključaka. Sukladno tome, hrvatski zakoni trebaju se prilagoditi činjenici da su pripadnici HOS-a, noseći amblem koji je, takav kakav je, postao legalan, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima branili i oslobađali Hrvatsku.

U odnosu na ukupan broj branitelja nije ih bilo mnogo, nisu bili ni presudan čimbenik za hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu, ali bili su hrabri sudionici teških borbi onda kada većina onih koji danas kritiziraju njihov amblem nije imala ni hrabrost ni osjećaj ni motiv boriti se za Hrvatsku.

Stoga bi i ljudi koji provode zakone trebali pokazati razumijevanje za uporabu amblema HOS-a u obilježavanju događaja iz Domovinskog rata i u tom kontekstu on ne može biti kriminaliziran, kao što ne može biti kriminalizirana ni pjesma koja se tada javno izvodila i bila prihvaćena kao oblik otpora velikosrpskoj agresiji.

Dežurni kritičari amblema HOS-a i pjesme Čavoglave već će se s vremenom naviknuti promatrati ga i slušati je i u kontekstu Domovinskog rata, kao što su se navikli na činjenicu da je kuna službena valuta suvremene hrvatske države – Republike Hrvatske. A glede pjevanja pjesme „Bojna Čavoglave“, ne treba sumnjati da ću je, kao i drugi Hrvati, pjevati na isti način kao što smo je pjevali u Domovinskom ratu, na isti način pjevat će je, nadam se, i moja djeca, i, ako Bog da, i djeca moje djece, što koštalo da koštalo”, zaključuje dr. sc. Ante Nazor za narod.hr

 

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Srpski pjevači ‘okupirali hrvatske glazbene prostore

Objavljeno

na

Nema ni jedne veće zabavno –glazbene manifestacije u Hrvatskoj, a da na njoj nisu glavne „zvijezde“ popularni srpski pjevači. Oni, za razliku od brojnih hrvatskih, nemaju problema s publikom, oni ne moraju dijeliti ulaznice da napune recimo zagrebačku dvoranu Vatroslava Lisinskog i brojne druge prostore.

Svojedobno je Bajaga, kao od šale, napunio pulsku Arenu, a ovih dana to je još bolje uspjelo Đorđu Balaševiću. Problema s publikom nema ni jedan Rade Šerbedžija.

Međutim, za jednog Marka Perkovića Thompsona vrata Arene u Puli i dalje su zatvorena, jer na svojem repertoaru ima pjesme posvećene obitelji, Bogu, Domovini….
On je „hrvatski nacionalista“, a srpski pjevači koji dolaze u našu zemlju su – „domoljubi“, kojima za razliku od njega i takvih nitko ne zamjera što vole svoju domovinu.

U Hrvatskoj je i dalje iznimno popularna Neda Ukraden. Na početku Domovinskog rata iz Sarajeva je odselila u Beograd, gdje je odmah snimila pjesme poput „Vidovdan“. Pokojni Đorđe Novković tom joj je prigodom zabranio pjevati njegove pjesme, od kojih je najpoznatija „Zora je“, a za koju je ona željele da se zove „Jovane, zora je“, što nije prošlo.

Sada opet kad pjeva u Hrvatskoj ima na repertoaru pretežno Novkovićeve pjesme, dok je u Srbiji zvijezda i sa pjesmama ala „Vidovdan“.

Ovu pjevačicu relativno često možemo gledati i u HRT-ovoj zabavnoj emisiji „Lijepom našom“, koju uređuje i vodi Branko Uvodić, a u njoj se mogu čuti i vidjeti i drugi poznati srpski pjevači, poput Miroslava Ilića, sve na veliko zadovoljstvo njegove brojne publike.
Uvodić nam također u ovoj emisiji „servira“ i pjesme ala „Ivanova korita“, bez koje, kako pišu srpski mediji, ne može proći ni jedno srpsko veselje, a poglavito ne srpske svadbe.
(…) „Ti ne plači, majko stara/ lijepa Anka progovara/ u snu mi se Jova javi/ ozdraviću od ljubavi!“ – među ostalim se pjeva u ovoj pjesmi.
S druge pak strane ne možemo ni zamisliti da bi se primjerice u nekoj srpskoj, odnosno beogradskoj zabavnoj emisiji „na sva zvona“ izvodila neka hrvatska pjesma, poput one Ivice Pepelka „Kad procvatu jabuke“, bez koje ne može proći gotovo ni jedno hrvatsko veselje, a još manje svadba.

Krajem godine u zagrebačkoj Areni za sve srpske i jugoslavenske glazbene sladokusce gostuje – Lepa Brena. Sjećamo je se kako je u četničkoj odori nesebično pomagala srpsku vojsku u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Ulaznice se već sada prodaju u „ogromnim“ količinama!

Ne bi se začudili da HRT izravno prenosi ovaj koncert, ili da je Uvodić pozove u svoju emisiju.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari