Pratite nas

Komentar

Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista

Objavljeno

na

Štefica Galić – apologet propale Jugoslavije i zločinca Tita dijeli lekcije i protežira svoju ‘povijest’ raspada SFRJ i rata u BiH

Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.

No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.

Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.

Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.

Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.

„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.

No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.

Evo citata:

„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:

„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“

Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….

Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Bruna Esih oglasila se o oslobađanju Bojne Čavoglave na sudu

Objavljeno

na

Objavio

Visoki prekršajni sud donio je odluku kako uzvikivanje uskliča “Za dom spremni” na početku pjesme “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona nije prekršaj protiv javnog reda i mira.

Čelnica stranke Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih tim se povodom oglasila na profilu na Facebooku. Velikim tiskanim slovima objavila je:

“Službeno je!

O danas bez straha od progona i s ponosom (što činili smo i prije) možete koristiti pozdrav HOS-a i svih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata!”

Ispod svoje objave, iskopirala je i sudsku odluku, a svemu je priložila i fotografije Marka Perkovića Thompsona i njegovog odvjetnika Davorina Karačića, člana njezine stranke.

Davorin Karačić: Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davorin Karačić: Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji i svi ljudi dobre volje i čista srca. Nakon tolikih godina nepravde i progona, uspjeli smo, obranili smo “Bojnu Čavoglave”.

Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati, ono o čemu zapravo nije trebalo nikad niti raspravljati.

Hvala svima vama koji ste bili uz nas i hvala dragome Bogu.

U vjeri u bolje sutra nas i cijele Domovine, mi idemo dalje.

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona

Davorin Karačić

Velika Thompsonova pobjeda! SUD ODLUČIO: ‘ZDS’ u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ nije prekršaj

Znate li što znači izraz High water mark? Doslovno prevedeno označuje najvišu točku vodostaja ali u prenesenoj terminologiji označava najvišu točku do koje je neki pokušaj nekog djelovanja uspio doći.

Kad je vojska Konfederacije u američkom građanskom ratu vojevala bitku kod Gettysburga, dolaskom do zida na Cemetary ridgeu, nije uspjela odbaciti položaje Unije u onome što povijest poznaje kao Pickett’s charge.

Da je tada vojska Konfederacije uspjela probiti položaje Unije, vjerojatno bi pobijedili kod Gettysburga, ušla u Washington i odnijela pobjedu u Američkom građanskom ratu.
Kako su bili odbačeni, taj trenutak najbliži pobjedi se naziva high-water mark of the Confederacy, točka najboliža pobjedu, nakon koje je sve krenulo u drugom smjeru.

Današnja pobjeda na Visokom Prekršajnom Sudu Republike Hrvatske predstavlja naš Cemetary ridge odnosno high water mark orjune.
Da nismo obranili taj izraz, pozdrav ,poklič iz Domovinskog rata, naši protivnici ne bi stali na tome.

Tada bi bio utvrđen princip po kojemu netko drugi odlučuje što Hrvati smiju, što ne smiju, kad su Hrvati zločinci a kada nisu te bi u svoje ruke uzeli sredstva po kojima bi oni po svom nahođenju i vlastitoj volji određivali koja je mjera po kojoj Hrvati smiju živjeti i kao Hrvati se osjećati.

Tada bi na red došla i kuna, grb koji je stajao na prvoj hrvatskoj zastavi 1990′ i koji stoji na crkvi Sv. Marka, došli na red i pojmovi satnik, bojnik, došla bi na red Oluja pa čak i odluka o samostalnosti.
Mnogi su vremenom poklekli. Neki su bili kukavice pa pri prvom izazovu kapitulirali, nekima koji su vremenom uspjeli više nije bilo stalo talasati pa su kompromiserski ispirali vlastiti mozak, tek da vrijeme i energiju mogu koristiti za vlastiti probitak a ne bdjeti nad dignitetom naroda i Domovine.

Kukavice i kolebljivci će tako vječno ostati kao takvi prepoznati a muku i patnju svih ovih godina borbe za svoj narod, od koje su pobjegli, nikad neće osjetiti kao nagradu i priznanje.
Ponosan sam što sam izdržao. Unatoč svim mukama, uvjeravanjima ljudi da pustim sve i da se ne živciram kao i onima koji su, sudeći svijet po vlastitoj kukavnosti, tvrdili da je bolje ne pačati se u vruće stvari.

Moj narod je kroz povijest proživljavao patnje i muke kakve je malo tko uspio preživjeti i unatoč tome opstali smo.
Moja muka je ništa prema onome što su hrvatski mučenici proživljavali i što neki još proživljavaju.
Kao odvjetnik i čovjek, učinio sam ono što je bila moja dužnost i na tome ne namjeravam stati.

Bog dragi je bio uz mene i još je, vjerujem, pa je i njegov odabir to što sam dio NEOVISNIH ZA HRVATSKU. Mala ekipa ali čvrsta i odana. Mi ne kmečimo, mi ne žongliramo u želji da nas netko primijeti. Mi se ne uvaljujemo ni pod čije skute, ne plešemo niti izvodimo vratolomije u želji da nas netko veći pripusti sebi. MI ne plačemo ako nas takvi odbiji niti veselo mašemo repom kad netko takav na kraju ipak pripusti sebi.

Ono što sam naučio na tribini a što su mi potvrdili hrvatski ratnici je da glavni posao uvijek na kaju obavi istih 50 ljudi, koji pojam shvaća svatko tko je živio s ekipom i ekipu nikad nije ostavljao.
S vjerom u Boga i sa našim prijateljima i braćom iz Hrvatske stranke prava i Generacije obnove idemo dalje. Padnemo li, ustat ćemo, nemognemo li ustati, živjet ćemo onoliko koliko je potrebno da netko drugi preuzme zastavu a mi ćemo zadnju snagu iskoristiti da zastava nikad ne dodirne pod.
Takvi smo jer smo za sveti Dom spremni.

Hvala svima. Ponajviše onim malim ljudima koji nikad vjeru nisu gubili. Jer tko vjeruje njegovo je kraljevstvo nebesko a nebo je nekad i na zemlji, komentirao je Karačić na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari