Pratite nas

Pregled

Istina za koju će se Hrvati boriti!

Objavljeno

na

Osim istine koja se mora otkriti nakon  ratnog zločina kojeg je počinila Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije, sa sastanka u Odžaku još je poručeno  kako će za eventualnu novu izdaju hrvatskih interesa u BiH  te za povlačenje mnogobrojnih pogrešnih poteza, pojedini hrvatski političari u BiH odgovarati pred hrvatskim Narodom.

Nedopustivo je da glavna ulica u Odžaku nosi ime jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca 20. stoljeća te da se ime Josipa Broza Tita ističe se na nazivima ulica i trgova diljem naše Domovine.

Pod predsjedanjem voditelja Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat Hrvatskog narodnog sabora BiH  Ilije Vrljića, a u nazočnosti domaćina, predsjednika općinskog vijeća Odžaka Pere Radića i Don Jakova Filipovića, župnika u Odžaku i čuvara svetišta u Maglaju u hotelu Euro u Odžaku proteklog tjedna, održana je  sjednica Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat Hrvatskoga narodnoga sabora (ODSDR HNS) s ciljem osnivanja Povjerenstva za istraživanje komunističkih zločina i zločina iz proteklog Domovinskog rata  na području općine Odžak.

Sjednici su prisustvovali glavni tajnik Odjela Niko Marušić, voditelji službi Odjela, Miljenko Stojić, Pero Kožul, Vice Nižić, Velimir Mabić, Nikola Koncul te Marica Hrnkaš predsjednica HKD Napredak iz Odžaka i povratnik iz Švicarske Ilija Ivelj.

Na sjednici je zaključeno kako Hrvati BiH nisu  zaboravili mjesta stradanja nevinih hrvatskih vojnika, rodoljuba i domoljuba, rođaka i djedova koje je jugokomunistička vladavina s Josipom Brozom Titom na čelu mučki bestijalno poubijala nakon Drugog svjetskog rata i koje su tijekom Domovinskog rata počinili agresori na hrvatski Narod u BiH, te tako nevinom hrvatskom krvlju natopila našu hrvatsku zemlju od Neuma do Odžaka.

Ok 3

 Jedina krivnja  tim nevinim dušama je bila ljubav prema svojoj Domovini.

Na tim mjestima gdje je pogubljeno oko 100 000 osoba istina se i dalje prešućuje, a zločini se ne osuđuju. 

Upravo radi toga je i osnovan Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat Hrvatskoga narodnoga sabora koji ima za cilj ustanoviti istinu i razotkriti događanja iz olovnih vremena s kraja Drugog svjetskog i za vrijeme Domovinskog rata na području BiH.

 Ok 2

Domaćini su istakli da su sretni što će Povjerenstvo uskoro početi s radom  čiji će zadatak biti  razgovor sa svjedocima, obiteljima žrtava koje raspolažu određenim saznanjima u cilju utvrđivanja lokacija ubijenih hrvatskih vojnika i civila krajem i neposredno nakon službenog završetka Drugog svjetskog  te tijekom Domovinskog rata, a potom ekshumacija i dostojno obilježavanje tih grobišta, kao i zasad neidentificiranih lokacija na kojima su pokopane žrtve.

Istaknuto je da novo Povjerenstvo neće biti Povjerenstvo za zataškivanje zločina kao što je to slučaj u susjednoj Hrvatskoj  nego Povjerenstvo za njihovo otkrivanje.

Pero Radić, predsjednik Općinskog vijeća Odžak kratko je kazao: „Pričinjava mi zadovoljstvo što je došlo do ovog sastanka. Od naših smo gostiju čuli sve o povijesti Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rata HNS-a, o svemu što je dosada urađeno, ali i o onome što se planira uraditi. Posebno sam ugodno iznenađen planovima za izgradnju zajedničkog „Groblja mira“ za sve žrtve Drugoga svjetskog i Domovinskog rata  s područja cijele  BiH na visoravni Bile koja se nalazi između Mostara i Širokog Brijega. Predsjednik Radić je dalje dodao kako je Odžak  strašno stradao pri kraju Drugoga svjetskog rata, u vremenu nakon njega, te za vrijeme Domovinskog rata a to svakako treba istražiti i utvrditi istinu, ma koliko ona za nas bila teška i bolna. Zahvaljujem našim gostima na trudu i nadam se nastavku uspješne suradnje.“   

 

Župnik župe Odžak don Jakov Filipović istaknuo je teško shvatljiv presedan: „Pogledajte apsurd! Moja crkva i župni stan su upisani  u ulici koja nosi ime J.B. Tita, čovjeka čija je vojska u Odžaku napravila stravičan pokolj njemačke i hrvatske vojske te civila. Svjedoci su kazivali da se tada Savu moglo prijeći gazeći s leša na leš. Toliko je bilo žicom povezanih i pobijenih! Meni ne preostaje drugo, pošto se moja župa nalazi na račvanju ulica Brodske i Titove, nego da zatražim da me općinske vlasti upiše na Brodsku b. b., umjesto ove sadašnje zločinca Broza.“ 

 

Sudionici sastanka ocijenili su nedopustivim da glavna ulica u Odžaku nosi ime jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca 20. stoljeća te da se ime Josipa Broza Tita ističe se na nazivima ulica i trgova diljem naše domovine. Ulicama i trgovima kojima je tekla krv tolikih nevinih pogubljenih duša koje su život izgubile upravo po naredbama tog zločinca. 

Nikad ne smijemo zaboraviti riječi toga zločinca izgovorene na Kapucinskom trgu u Varaždinu, 20. svibnja 1945. godine:„Ovdje nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom… Neka znaju da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame.“ (Vjesnik, 25. svibnja 1945. godine).

Kakvu poruku šaljemo nazivajući ulice i trgove imenom tog zločinca i diktatora? Da li je demokratska BiH uistinu demokratska ako pred očima imamo navedenu činjenicu da je Tito  jedan od 10 najvećih svjetskih zločinaca 20. stoljeća?

Da li bi u Njemačkoj bilo dopušteno nazivati ulice i trgove po Adolfu Hitleru koji se nalazi na istoj listi na kojoj čitamo ime Josipa Broza Tita pitanje je koje se postavilo na sastanku Odjela u Odžaku.

 Takav primjer ne postoji i nezamisliv je bilo gdje drugdje u svijetu i zato skinimo već jednom ime zločinca i diktatora J. B. Tita sa naziva ulica i trgova i bacimo ih u ropotarnicu povijesti kako bi se BiH  država mogla razvijati u demokratskom ozračju. Oni koji ga s tolikim žarom pokušavaju opravdati kako nije znao za zločine počinjene na Bleiburgu, Jazovki, Kočevskom rogu, Teznom i drugim mjestima Hrvatske i BiH su njegovi sljedbenici koji svjesno bježe i skrivaju se od surove istine tih zločinačkih djela, a upravo su ti oni koji su Hrvatsku i BiH doveli u ovu tešku moralnu i gospodarsku krizu! Oslobodimo se već jednom zauvijek tamnih sjena tog užasnog zločinca i njegovih sljedbenika, poručeno je sa sastanka u Odžaku.

Na  kraju je  još jednom  ponovljeno i poručeno kako će Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat, sukladno Odluci Predsjedništva HNS-a o njegovu utemeljenju u kojoj stoji da će Odjel štititi interese hrvatskog Naroda gdje god on živio, slijediti politiku HNS-a BiH te dosljedno čuvati jedinstvo svih Hrvata BiH, od Posavine i središnje Bosne do Hercegovine i da nikad neće podržati svađe ili podjele u hrvatskom Narodu. 

 

hns

kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

U misiji u Litvi preminuo pripadnik Oružanih snaga RH, u tijeku istraga

Objavljeno

na

Objavio

Pripadniku Oružanih snaga RH koji je bio na misiji u Litvi pozlilo je nakon čega mu je pružena pomoć u vojarni. Nažalost, nakon pokušaja reanimacije preminuo je.

U misiji u Litvi preminuo je pripadnih Oružanih snaga RH, izvijestio je MORH.

“Pripadnik 1. Hrvatskog kontingenta koji se nalazio u aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Republici Litvi, dana 12. prosinca 2017. godine preminuo je u poslijepodnevnim satima u vojarni Rukla u Litvi”, naveli su u priopćenju.

Pripadniku HV-a rođenom 1976. godine pozlilo je nakon čega mu je u vojarni pružena pomoć. Međutim, nakon pokušaja reanimacije je preminuo.

Iz MORH-a su poručili da će više informacija biti poznato nakon provedene istrage.

Prvi hrvatski kontingent ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republiku Litvu upućen je u studenome gdje sudjeluje u toj NATO aktivnosti u sklopu borbene skupine pod vodstvom Savezne Republike Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU).

Hrvatski kontingent u Republici Litvi smješten je na vojnom poligonu “Rukla” 110 kilometara sjeveroistočno od Vilniusa. (Hina)

Borbena tehnika OS RH transportom HŽ-a upućena u Litvu

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

BUJICA: 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

Objavljeno

na

Objavio

Zlatko Vitez u Bujici: Znao sam da će se ubiti; političari su Praljka ostavili na cjedilu! 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

‘Jugoslovenima’ je presuda u redu, isto kao što im je život u ‘Jugosloviji’ bio OK – izjavio je Zlatko Vitez i dodao: – Takvima je važno da imaju svoje skijanje i plaćicu, ne razmišljaju oni o budućnosti hrvatske djece…

Posljednja Bujica u cijelosti je bila posvećena komemoraciji za generala Slobodana Praljka. Gost Z1 bio je Zlatko Vitez, Praljkov veliki prijatelj, prvak hrvatskog glumišta, bivši savjetnik predsjednika Tuđmana za kulturu i nekadašnji ministar kulture. Vitez se s Praljkom zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog haaškog čina, a po mnogima – upravo je on imao najimpresivniji nastup na komemoraciji u Lisinskom.

Komemoracija na kojoj se okupilo na tisuće Hrvata, prošla je bez incidenta, premda su tzv. novinari nekih portala koji Praljka uporno nazivaju ‘ratnim zločincem’, u Lisinski došli doslovce maskirani, a na ulazu su se lažno predstavljali kako bi dobili akreditaciju.

 “Sve je proteklo u visokom stupnju poštovanja prema djelu Slobodana Praljka, ali ne samo kao vojskovođe,” započeo je Vitez i nastavio: “On je prije svega bio humanist, filozof, završio je Umjetničku akademiju, bio je kazališni i filmski redatelj, a komemoracija je sve to objedinila. To sam se potrudio izreći u nekoliko minuta koje sam dobio, ali s naglaskom na njegovo domoljublje. Imao sam čast raditi s njim predstavu 1984. godine na ‘Polemike’ Antuna Gustava Matoša ‘Dragi moji suvremenici’ koja je bila popraćena rodoljubnim Matoševim stihovima. Predstava je odjeknula izvanredno, usprkos mrzlom Zagrebu koji nije prihvaćao Praljkove ideje… Igrali smo do samog početka izbijanja rata. U sjećanju mi je ostalo gostovanje na Lošinju; na povratku, kada kada je na Velebitu granulo sunce, sva trojica u isti glas, Slobodan Praljak, Božidar Boban i moja malenkost – zapjevali smo iz sveg glasa ‘Vilu Velebita’, nitko to ne može izrežirati…”

 MEKUŠCI, TUĐEM SLUZI SLUGE, TUĐE PRIREPINE – MEŠETARI MOJE DOMOVINE…

 Vitez je bio i na ispraćaju šestorke u Haag, u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci.

 “Bio sam potišten, Praljak me je utješio, rekao da se trgnem i predložio da recitiramo odlomke iz proročanske Matoševe ‘More’ koja je napisana 1907. godine, a aktualna je i danas,” prisjetio se Vitez i počeo recitirati u studiju: “K’o babe kukaju, k’o tikve plutaju i novac gutaju, te korizme gladne, zulumćari škuri, mlakonje, mekušci, bezočni panduri, tuđem sluzi sluge, tuđe prirepine, mešetari moje — tvoje domovine!”

 Zlatko Vitez je upravo ove stihove recitirao i u Lisinskom, a briljantna izvedba puštena je u Bujici.

 

Iduće godine navršit će se 50 godina od kada su se Vitez i Praljak upoznali na studiju: “Slobodana se optuživalo da je srušio Stari most u Mostaru, premda više nije bio zapovjednik kada je most srušen. Novi most otvorio je naš poznanik iz studentskih dana Sulejman Kupusović sada veliki musliman, a tada veliki ‘jugosloven’ koji je htio spriječiti studentski štrajk, a u tome ga je osujetio upravo Praljak!”

 Na pitanje voditelja kako to da jedan Varaždinac toliko voli Hercegovce i Hercegovac mu je najbolji prijatelj, Praljak je odgovorio da je on Varaždinec – Domovine sin i da ga ne određuje pripadnost nekom zavičaju ili lokalnom klanu, već pripadnost Hrvatskoj domovini, a jedan od njezinih najljepših krajeva je – Hercegovina!

 DO SAMOG KRAJA UZ GENERALA, ČULI SU SE DVA TJEDNA PRIJE TRAGIČNOG ČINA…

 S generalom se zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog čina…

 “Javljao se prijateljima, čuli smo se telefonski, to su bili razgovori tipa ‘kako si’ i vezani za zdravlje… Znali smo da smo bili prisluškivani, nismo imali ni vremena ni volje voditi poduže razgovore. Kada god je dolazio u Zagreb, kada su ih puštali na tzv. odmore, onda smo često provodili vrijeme skupa, pogotovo kada je bio zadnji puta 2012. godine na ljeto… Gotovo smo svakodnevno razgovarali i imali smo u planu što ćemo raditi kad se vrati… Nažalost, dragi Slobodan je otputovao na onu drugu obalu s koje se nijedan putnik ne vraća… No, s nama je! Na komemoraciji smo vidjeli ganutljivu reakciju, ne samo njegovih suboraca, nego svih ljudi koji su bili privrženi ideji Franje Tuđmana i stvaranja hrvatske države, ali i očuvanja hercegovačkog korpusa u BiH,” ispričao je Vitez.

Bujanca je zanimalo kako to da njih dvojica Varaždinaca toliko vole Hercegovce, dok mnogi tjeraju urbani rasizam: “Krenuo bih od naše pjesme koju smo naučili pjevati još kao mala djeca – Ja sam Varaždinec, domovine sin! Nisam sin neke uske regije ili pripadnosti zavičajnom društvu, nego domovine, a naša domovina je i Hercegovina. Antuna Branka Šimića, Maka Dizdara i Ivu Andrića smatram hrvatskim piscima. Išao sam u gimnaziju s nekoliko Hercegovaca koji su me upoznali sa svojim zavičajem, a to je jedan od najljepših krajeva naše domovine”. 

 ODGOVOR PROVOKATORU: PRALJAK JE SPAŠAVAO MUSLIMANSKE I SRPSKE OBITELJI, ZNA TO ABDULAH SIDRAN DOBRO!

 Vitez je u Bujici odgovorio i na provokacije bosanskog književnika Abdulaha Sidrana koji je ovih dana ružno govorio o Slobodanu Praljku.

 “O Praljku govoriti, bez da se spominje njegov grandiozan humanizam u ratu, je bespredmetno! I to Sidran jako dobro zna. Zna se koliko je Praljak spašavao i muslimanske obitelji… Pa spavali su mu kod kuće u Čapljini! Kao i srpske obitelji i nikada što se tiče toga nije radio nikakve razlike. Rat je, što veli Držić, poguba ljudske naravi. U ratu se događaju monstruozne stvari koje se u normalnom životu ne bi smjele događati. Praljka optuživati po zapovjednoj odgovornosti nakon svih dobročinstava koje je napravio je besmisleno! To je izmišljeni model da bi se moglo napakirati i hrvatskoj državi i hrvatskim vlastima. U okviru konstrukcije ‘udruženog zločinačkog pothvata’ mora postojati konstrukcija zapovjedne odgovornosti… E, zato imamo državu koja je zakazala! Zato imamo i plaćamo naše bajne diplomate, zato imamo premijere, zato konačno postoji i institucija predsjednika države – da se tome odupru! A što su oni napravili u 13 godina suđenja hercegovačkoj šestorci?! Mesić ne samo da je svjedočio, nego je davao transkripte koji su po svim svjetskim pravilima još dugo trebali biti neotvoreni. Imamo još slučajeva koji su čisto narušavanje prava i integriteta naše hrvatske države,” bio je kategoričan gost Bujice. Priznao je da je za haaške uznike pokušao agitirati, ali svugdje je nailazio na otpor i na zid… 

“To nije problem ‘druge države’ – kako su govorili neki naši političari, gurajući glavu u pijesak, to je pokazala sama presuda u kojoj piše da su Tuđman i Šušak bili dijelom ‘udruženog zločinačkog poduhvat’a, a njihovi vojni i politički zapovjednici su osuđeni na dugogodišnje robije…”

 BOŠNJAKOVIĆU SAM VIDIO NELAGODU U OČIMA DOK JE SLUČAJNO SUSREO PRALJKA…

 Prepričao je kako su se jednom prilikom u Dežmanovoj, u Zagrebu susreli general Praljak i sadašnji i tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: “Sjedili smo zajedno, Praljak mu je bio okrenut leđima kad je naišao. Vidio me i pozdravio, a kada je ugledao Praljka, problijedio je kao smrt! Vidio sam tu nelagodu, taj strah u očima… Ali, ne samo kod njega – tako je kod većine političara. Jednostavno su smatrali da na njih to ne spade! Jer to znači da to mora biti dio dogovorne politike. Oni posao obrane naših ljudi nisu napravili! Post festum ne mogu ništa, da su htjeli mogli su napraviti za vrijeme suđenja, a trajalo je 13 godina! Sada više ne vjerujem da se išta može učiniti.” 

 Državni vrh na komemoraciju nije došao, osim ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića i izaslanika Predsjednice Ante Deura, dok je potpredsjednik Vlade Damir Krstičević došao na kratko i otišao kada su ga primjetili novinari.

 “Uvijek mogu reći da su imali prečih obaveza, da su poslali svoje izaslanike… Njihova nazočnost na takvom značajnom skupu itekako bi bila dobrodošla, a to bi prihvatio i onaj većinski dio hrvatskog naroda. Ima i ljudi koji se obraćaju putem portala koji smatraju da je presuda u redu, ali ti bi i dan – danas smatrali da bi im život u ‘Jugosloviji’ bio OK. Zovem je namjerno ‘Jugoslovija’ jer se uvijek govorilo ‘Jugosloveni’… Njima je sve u redu, samo da imaju svoje skijanje, dobre honorare i plaćice, dobro organizirane privatne ili državne radne organizacije, a ovo što se događa u višoj politici koja određuje sudbinu njihove djece i unučadi u takvom neprijateljskom okruženju Srbije, BiH i Slovenije, reći će da ih se to ne tiče i da je to stvar drugih,” ogorčeno je rekao Zlatko Vitez.

 TUĐMAN JE ODLIKOVAO IZETBEGOVIĆA, A ON JE BIO SPREMAN POSLATI U SMRT 200 TISUĆA LJUDI KAKO BI IMAO ‘ČISTU’ DRŽAVU! POČETAK ISILA-a JE U BIH!

 “Nije me previše iznenadilo to što se dogodilo u Haagu jer sam znao za Praljkove stavove. On je često puta znao reći da neće živjeti sa stigmom ratnog zločinca, bio je decidiran, bio je čovjek od uvjerenja i karaktera! Nije me iznenadila ni presuda jer sam vidio optužnicu, koja se trebala rušiti na potpuno drugačiji način i to već na prvostupanjskoj presudi! Svijet na određeni način želi da se ova situacija smiri na ovakav način, da nema pobjednika, da nema naših dobročinstava prema BiH, premda smo mi glasovali za tu državu na referendumu i branili je u ratu. No, ovako se ništa neće smiriti, biti će samo još gore… Pa, Tuđman je odlikovao Aliju Izetbegovića! Ako si neprijatelj države, kako može predsjednik te države primiti odličje predsjednika ‘neprijateljske’ države? Hajde mi to objasnite,” bio je kategoričan Vitez i prisjetio se jednog događaja: “Godine ’92. predsjednik Tuđman došao je neraspoložen na moju predstavu. Rekao mi je da je kod njega bio Izetbegović i rekao da situacija nije dobra. Nudio mu je sve, obuku vojnika u našim vojarnama, pomoć u naoružanju, liječničku pomoć i zajedničku vojsku kako bi se oduprli moćnom i snažnijem okupatoru – JNA i četnicima. Izetbegović mu nije znao ni reći podatke koliko ih je izginulo, ali je rekao da će izginuti i 200 tisuća muslimana ako treba, ali da će imati svoju državu, a ne našu – zajedničku… Tuđman je svakog hrvatskog vojnika isplakao, a ovaj bi ih žrtvovao 200 tisuća! Početak ISIL-a bio je u Bosni i Hercegovini! Tko je doveo ‘muhadžedine’, namjerno kažem – ‘muhadžedine’ – Izetbegović!”

 Otkrio je kako je dao domovnice Kemalu Montenu i Indeksima ’95. godine dok je bio ministar kulture. “Pa koja država daje domovnice svojim ‘neprijateljima’,” prokomentirao je.

 Slobodana ću pamtiti po smijehu, bio je drag čovjek, iako je djelovao pomalo zastrašujuće s onom bradom. Bio je spreman svakome pomoći. Kada je bio u Sunji, nazvao ga je jedan Srbin iz Banje Luke jer je čuo kakav je čovjek, pitao ga je da mu izbaci vodu iz radijatora u kući da se ne bi smrznuli. Odmah je poslao vojnika da to napravi, a kada su mu rekli da se ovaj možda nikada neće vratiti, Slobodan je rekao da mu je tako savjest čista,” rekao je Zlatko Vitez u Bujici, a emisiju je zaključio anegdotom iz Haaga: “Praljak je tamo razgovarao i sa Miloševićem. Razgovarali su uglavnom o vinima, a kada su u Hrvatskoj počeli napadi na Tuđmana, Milošević mu je rekao da su ti što ga napadaju budale, jer da nije bilo Tuđmana, nikada Hrvati ne bi dobili svoju državu!”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari