Pratite nas

Priče

Istočni grijeh

Objavljeno

na

Živjeli tako davno, pradavno, od Boga stvoreni, od blata modelirani, Adam i Eva. U Edenu, rajskom vrtu. Hodali su naokolo goli, bez stida, bez srama.

Ništa nisu radili, nit kopali , niti orali, samo su voće jeli i povrće brstili, ter blaženo preživali, kao božje ovčice. I tako je to trajalo dok jednoga dana neodgovorna, ter grješna Eva, nije Adama nagovorila da zagrize jabuku sa stabla koje je Jahve označio kao zabranjeno voće. Istoga su časa shvatili da su auuu…goli. I…vidjeli su što prije nisu primjećivali!Pa su to brže bolje pokrili smokvinim listovima. Uglavnom prvo što je osviješteni čovjek u to pradavno vrijeme spoznao je osjećaj srama, stida. I dakako, što je dobro a što je zlo.

To je dakle ono što se zove istočni grijeh. Što je u tomu zlo, da čovjek spozna razliku između dobra i zla, zašto je to grijeh, uz svo iščitavanje Biblije, nikad nisam mogao shvatiti.No, to je dobroga Jahvu toliko silno rasrdilo da je miljenike svoje drastično kaznio. Pa je otada Adam u znoju lica svoga morao orati i kopati, dakle raditi, a Eva u mukama rađati. Dakle ispada da su rad i rađanje..kazna Božja ! No, dobro, što je tu je, nije na čovjeku grješniku i smrtniku da sudi o nečemu što je Bog naumio. Što sam ono htio reći ? A, da! Taj istočni grijeh je nešto što od Adama i Eve pa do danas stalno prati to slabašno i grješno ljudsko stvorenje. A grijeh je u tome da činiš zlo, iako znaš razliku između dobra i zla. Pa te, o grješni čovječe, ne mogu opravdati ni velikodušne riječi Raspetoga: „ Oče , oprosti ima, ne znaju što čine „

A mi? Mi Hrvati? Imamo li mi svoj istočni grijeh? Dakako ! A počeo je onog dana, kad je neki tamo ratni profiter nekom branitelju dao pušku. Pa je taj hrvatski branitelj tom ratnom profiteru u hrvatskoj stvorio..raj na zemlji !Ali, bar zasad strogi i pravedni jahve, još nije kaznio grješnog profitera. I bacio ga tamo gdje su plač i škrgut zubi ! Tek tu i tamo zemaljska kazna sustigne one koji su pretjerali, ili se nekome zamjerili. A sve ono što su ovi naši hrvatski grješnici nagomilali, ako su krali po zakonu (!) nitko im više ne može oduzeti. Ostvarena je ona Isusova:“Onome tko ima, treba još dodati, a onome koji nema, treba oduzeti i ono što ima „ Oni su, dakako smislili još bolju sintagmu:“Tko je jamio, jamio „
I ne samo to. Nitko se ničega ne stidi! Nitko se ni ne pokriva smokvinim listom ! Besramno se razmeću s onim što su pokrali !

Ej, narode hrvatski, zar tebe nije stid sve to šutke podnositi?

I kako si se samo dao uvjeriti da tako mora biti i da si sam ti to tražio ?

Puno se priča o nafti u Jadranu.Pa tvrde neki da je ipak na pomolu za sve Hrvate..raj na zemlji ! Da će nam , eto, jabuke same s grana padati ! E pa sad , tko u to vjeruje, neka se lijepo spusti četveronoške! I pase travu, kao..božja ovčica !!!!

Hrvatsko slovo, Blaž Pinjuh

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

‘Idite svi, dok sam ja živ ovuda prema gradu nitko neće proći’

Objavljeno

na

Objavio

Alfred Hill

Rođeni Vukovarac bojnik Alfred Hill, prvi zapovjednik Vojne policije u Vukovaru, poginuo je 16. listopada, istog dana kad i Blago Zadro. O njemu za 24sata.hr priča njegova kći Staša i suborac Ivan Anđelić Doktor

Prvog zapovjednika vojne policije u Vukovara Alfreda Hilla obitelj je zvala nadimkom Miki dok mu je borbeni nadimak bio Atila. Najviše od svega volio je svoju obitelj, ženu Melitu i kći Stašu, i svoj rodni grad.

Njegova kći imala je pet i pol godina kad je ostala bez oca koji je u 35. godini junački poginuo u obrani grada heroja. Istog dana kad i jedan drugi junak – Blago Zadro.

– Bila sam malena pa se svoga oca sjećam ponajviše iz priča, a ne iz vlastitih uspomena. Ipak, nešto je ostalo u sjećanju. Tata je jako volio životinje pa se on najviše brinuo o mačku kojeg smo imali u stanu. Sjećam se kako je jednom došao po mene u vrtić i to dosta ranije što je meni bilo super jer je uvijek mama dolazila, a ovaj put je došao tata i to prije svih drugih roditelja. Eto, taj detalj, naoko nevažan, ostao mu je u trajnom sjećanju. Taj osjećaj sreće kad sam ga ugledala na vratima.. – priča nam Staša Hill Mađarević (32), koja je danas liječnica, trenutno je na zadnjoj godini specijalizacije i majka je dva sina.

‘Tata, imaš li pušku, bombu, moraš se obraniti!’

– Ja sam s mamom bila u Rijeci, a tata se borio u Vukovaru i sjećam se da bi i ja telefonski pričala s njim i uvijek bih ga pitala: Tata, je li imaš sa sobom bombu, imaš li pištolj, imaš li pušku? Htjela sam biti sigurna da će se obraniti i da mu se neće ništa dogoditi – priča nam sjećanja na svog oca Staša te ističe kako je njezin otac mogao ostati u Rijeci s njima jer su njegovi roditelji tamo imali kuću, ali nije htio. Ni u jednom trenutku nije bilo dileme. On je svoj rodni Vukovar volio i nije bilo šanse da ga napusti i da ga ne brani.

Hill je po zanimanju bio pravnik. a prije rata radio je u Hrvatskim šumama u Osijeku. Svi prijatelji i obitelj od rođenja su ga zvali Miki. Ušao je u sastav pričuvnih snaga Zbora narodne garde Vukovar u svibnju 1991. i sudjelovao od prvog dana u organiziranju obrane Vukovara.

– Moj se tata ničeg nije bojao. Barem mi je tako mama pričala. I do zadnjeg je vjerovao da će doći pomoć i da će pobijediti. A kad je on vjerovao i mi smo svi vjerovali. Rekao je mami u zadnjem razgovoru: Čuj, glava je u torbi, ali sve ćemo izdržati! – govori nam Staša.

‘Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi!’

Alfred Hill nastradao je od minobacačke granate braneći položaje na Sajmištu. Granata mu je presjekla noge te je iskrvario.

Ivan Anđelić Doktor, jedan od zapovjednika na Sajmištu, prisjetio se Hilla. Kaže da je on bio istinski borac koji je bezbroj puta dokazao svoju hrabrost

– Bio je primjer svojim bojovnicima kako se voli i brani svoj grad. Nije se povukao pred sto puta jačim neprijateljem – ističe Doktor.

Kad je ranjen, Hill je preko Motorole pozvao upravo njega da mu pomogne. Taj su se dan u svim krvavim akcijama zajedno borili. Kad su se u jednom trenutku dogovorili razdvojiti, jer takav im je bio plan, Hill je rekao Doktoru: ‘ Idite svi, a meni ostavite samo jednog. Dok sam ja živ, ovuda prema gradu neće nitko proći’. Nije prošlo ni pola sata kako su se rastali kada se začuo njegov glas na motoroli.

– Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi! Krv mi se sledila i u prvim momentima nisam mogao doći k sebi dok je on još nekoliko puta ponovio samo moje ime i tražio pomoć. Odmah sam javio Jastrebu da hitno šalje pomoć. Pomoć mu je mogla stići samo iz grada, koji je na tom dijelu bojišta bio obranjen upravo zahvaljujući najviše njemu samome. I stigla je pomoć, ali je bilo prekasno – prisjeća se Doktor.

Kad su ga našli ležao je u lokvi krvi, mrtav. Ozljede su bile tako teške da nije bilo nikakve šanse da preživi.

Najprije je pokopan u dvorištu Lučke kapetanije, zatim je prebačen na vukovarsko Novo groblje, a tek nakon ekshumacije i identifikacije pokopan je na Memorijalnom vukovarskom groblju.

Ulica na Sajmištu u Vukovaru nazvana je njegovim imenom. Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske također nosi ime ovog velikog junaka.

24sata.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Priče

Prelijepa priča snimljena 1970 godine na Širokom Brijegu

Objavljeno

na

Objavio

Tko ne zna šta je kamen i kako je živjeti na ovom kamenu, teško mu je shvatiti ove ljude i ovaj kraj…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari