Pratite nas

BiH

Istovjetnost rusofonskoga i srbofonskog modela

Objavljeno

na

Ono što “janukovičevska” politika u Hrvatskoj provodi uzdizanjem srpskoga jezika na istovjetnu razinu s hrvatskim i u područjima gdje srpska manjina čini tek trećinu stanovništva, nije pitanje opravdane i prijeko potrebne sredidbe manjinskih prava, nego zapravo pogodovanje političarima srbijanske manjine u provedbi Novoga srpskog memoranduma, kojim se politički i organizacijski, poput rusofone manjine u Ukrajini, pripremaju dalekosežni velikosrpski projekti u Hrvatskoj

Ivo-Josipovic-Ja-sam-voda-hrvatskih-Srba-a-ne-Milorad-Pupovac_ca_largeNeokomunističke snage sa svojom projugoslavenskom koncepcijom državnoga uređenja balkanskoga prostora sada pokušavaju u javnosti relativizirati značenje balkanskih integracija, premda su još samo do prije koji tjedan, na skupu u Dubrovniku, pod vodstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića otvoreno predstavile nacrt nove balkanske unije.

Višegodišnje medijskopolitičke kampanje toliko su izludile običnoga hrvatskog čovjeka da u načelu više ništa ne vjeruje medijima, a još manje njihovim političkim pokroviteljima, kao i t. zv. biznismenima, koji su ih, u ime restauracije državnoga jugoslavenstva, spremni masovno otpuštati radništvo s posla, a u boljem slučaju pretvarati u suvremeno roblje te trgovati njegovom, krvlju stečenom, slobodom i državnom neovisnošću.

Mentalni sklop današnjega režimskog političara u Hrvatskoj je posljedak doduše jugoslavenskoga nasljeđa, koji se u međuvremenu, pod utjecajem različitih europskih lobističkih skupina, oblikovao u zastupnike pojedinih balkanskih strategija velikih sila. To je politički sklop danas najsličniji mentalitetu bivšega ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, koji je formalno vodio politiku približavanja Ukrajine Europskoj uniji, a stvarno je sve više gurao u područje ruskoga gospodarskog i političkog utjecaja.

Stvaranje pak Euroazijske unije pod ruskim vodstvom, a u čiji su sastav odmah ušli Kazahstan i Bjelorusija te im se pridružili Kirgistan i Tadžikistan, a kao promatrač i Srbija, koja je izgradnjom Južnoga toka pripremala integraciju i buduće balkanske unije u rusko interesno područje.

Koliko god se trsili danas omalovažiti taj ruski strateški plinski i politički projekt, tekst na austrijskom ORF-u pod naslovom “Opet se okupljaju dijelovi bivšega SSSR-a” jasno pokazuje sukladnost oblika političke integracije bivšega sovjetskog prostora pod ruskom prevlasti s t. zv. balkanskom integracijom prostora bivše SFRJ.

Ruska manjina u većini država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza je poluga kojom Moskva čuva svoje interesno područje, pa je rusofono stanovništvo u državama bivšega SSSR-a postalo snažna poluga ruske vanjske politike. Osim te manjine Moskva u bivšim republika ima i svoje ljude, kojima je temeljna zadaća da rusofonu manjinu ustroje u određenu društvenu zajednicu, koja onda funkcionira kao skupina koja u određenom trenutku po diktatu Moskve provodi politiku. To je posebno važno u napetim okolnostima, kad tako organizirana manjina ne traži samo svoja etnička prava, nego preko njih zastupa i brani interese Rusije.

Ovaj scenarij najočitije se vidi na primjeru rusofone manjine u Ukrajine, protiv koje ta manjina vodi rat za izdvajanjem ispod suverenosti Kijeva, koji se otima ispod ruske prevlasti tražeći zaštitu nacionalnih interesa unutar Europske unije. Još je drastičniji primjer većinski rusofonoga Pridnjestrovlja, koje je proglasilo neovisnost od Moldavske, a gdje Rusija ima razmještene svoje vojne snage.

Velikoruskom planu istovjetan je na balkanskom području i t. zv. Novi srpski memorandum, kojeg je srbijanska skupština ugradila u vanjsku politiku Srbije. Koliko je pak taj plan zaživio u srbijanskoj vanjskoj politici opet se može ponajbolje vidjeti po političkoj djelatnosti Milorada Pupovca, militantnoga vođe dijela srpske manjine u Hrvatskoj.

On kao formalno hrvatski političar odbija državno obilježavanje obljetnice vojnoredarstvene operacije “Oluja”, kojom su hrvatske oružane snage oslobodile svoja državna područja od srbijanske okupacije. Tu pak ucjenu uvjetuje izjednačavanjem srpskih agresora i hrvatskih branitelja, što bi u slučaju da sadašnji režim prihvati Pupovčeve uvjete izbrisalo odgovornost Srbije za agresiju, a hrvatski obrambeni rat pretvorilo u građanski sukob.

Ono pak što “janukovičevska” politika u Hrvatskoj provodi uzdizanjem srpskoga jezika na istovjetnu razinu s hrvatskim jezikom i u područjima gdje srpska manjina čini tek trećinu stanovništva, nije pitanje opravdane i prijeko potrebne sredidbe manjinskih prava, nego zapravo pogodovanje političarima srbijanske manjine u provedbi Novoga srpskog memoranduma, kojim se politički i organizacijski, poput rusofone manjine u Ukrajini, pripremaju dalekosežni velikosrpski projekti u Hrvatskoj. Političku prednost hrvatskoga članstva u EU nad Srbijom relativizirali su svojom politikom Ivo Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, a promišljena potpora ubrzanom ulasku Srbije u EU te plan o smanjivanju standarda za ulazak BiH trebali su samo ubrzati procese balkanskih integracijskih tijekova.

Vrludanje hrvatske politike zadnjih petnaestak godina pokazuje nedostatak vlastite nacionalne strategije, a politički prijelaz na t. zv. titovsku, nesvrstanu politiku, usmjeravanje gospodarstva i ulaganje po Balkanu te sumnjivim područjima međunarodne sigurnosti stajali su nacionalno gospodarstvo na stotine milijuna eura, za čiju propast još nisu odgovarali ni jedan političari, a ni menadžeri odgovorni za propast tih ulaganja.

Upravo su ti gubitci znatnim dijelom pogodovali produbljenju gospodarske krize, u kojoj su na desetke tisuća hrvatskih radnika izgubili svoje poslove. Za razliku od EU, članstvo Hrvatske u NATO savezu danas je prigoda da Hrvatska napokon riješi svoju državnu granicu sa Srbijom i odustane od balkanskih integracija.

Uostalom izjava glavnoga tajnika NATO-a Andersa Fogha Rasmussena kako “ruska agresija” na Ukrajinu opravdava pripremu “novih obrambenih planova” obvezuje i Hrvatsku na jačanje vlastitih oružanih snaga, kojima je SAD nedavno donirao 162 borbena terenska vozila.

Nu kako se novo vino toči u nove mješine, očito će i nove strateške odluke pričekati izbor nove vlasti na Pantovčaku i Markovu trgu.

Mate Kovačević  / Hrvatsko slovo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Izetbegovićevu ponovnu prijetnju ratom HNS BiH ocijenio pokušajem radikalizacije Bošnjaka

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski narodni sabor BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u toj zemlji ocijenio je u priopćenju objavljenom u subotu kako su nove prijetnje ratom, koje je ponovno u Mostaru uputio bošnjački član BiH Predsjedništva Bakir Izetbegović pokušaj radikaliziranja Bošnjaka i njihova okretanja od Europske unije i NATO-a.

Sudjelujući na obilježavanju obljetnice 4. Korpusa Armije BiH u Mostaru, Izetbegović je rekao kako su Mostar i Bošnjaci bili izloženi agresiji Hrvata i Srba, te je dodao da takav scenarij bošnjačka politika više nikada neće dopustiti.

“Ako prijete ustavnom poretku, teritorijalnom integritetu zemlje, ako misle da mogu dijeliti Mostar i druga mjesta, onda ću ponoviti da će dobiti rat! Neka ne prijete i mi nećemo prijetiti. Nećemo dopustiti da se revidira povijest”, rekao je Izetbegović.

Iz HNS-a BiH ističu da takvim istupima Izetbegović pokušava preusmjeriti Bošnjake protiv euroatlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu.

“Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma”, dodaje se u priopćenju. HNS BiH upozorava kako će radikalni Izetbegovićevi istupi pogoršati međunacionalne odnose u zemlji.

“To će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta”, zaključuje HNS BiH.

Izetbegović je nedavno u intervju za Deutsche Welle ustvrdio kako bi bio spreman na rat ukoliko se Republika Srpska pokuša odcijepiti od Bosne i Hercegovine.  HINA

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari