Pratite nas

Politika

Istraživanje Nove TV donosi veliki anketni preokret, tri predsjednička kandidata su gotovo izjednačeni, unutar statističke greške

Objavljeno

na

Dnevnik Nove TV donosi prvo veliko istraživanje nakon što je poznato svih 11 kandidatkinja i kandidata. Ovo su njihove startne pozicije, ali već sada je jasno kako će završnica biti nepredvidljiva i krajnje neizvjesna.

Da se danas održavaju izbori, Kolinda Grabar-Kitarović dobila bi 27,4 posto glasova, odmah iza nje su Zoran Milanović s 24 posto te Miroslav Škoro s 23 posto.

Prva tri kandidata tako se nalaze unutar statističke pogreške. Što znači da sljedeća 2 tjedna mogu dovesti do značajnih promjena u ovom poretku.

Kako prolaze drugi kandidati

Mislav Kolakušić je na 8,2 posto. Slijede Ivan Pernar s 2,9 posto, Dejan Kovač bi dobio 2,6 posto, a Dalija Orešković 1,3 posto te na kraju tu je i Dario Juričan s 1,2 posto.

Ostali predsjednički kandidati dobivaju ispod 1 posto potpore: Nedjeljko Babić, Anto Đapić i Katarina Peović. Među biračima koji su se izjasnili da će sigurno izaći na izbore još uvijek ima 8 posto neodlučnih. S obzirom na odnose među prva tri kandidata, predstoji nam bitka za svaki glas.

Hrvatska će odlučiti u drugom krugu, a tko tada pobjeđuje

Kolinda Grabar-Kitarović vodi i u drugom krugu predsjedničkih izbora s 44,2 posto ispred Zorana Milanovića koji bi dobio 39,2 posto. Na birališta neće izaći 10,9 posto, a ne zna 5,8 posto ispitanika.

Grabar-Kitarović, naravno, ima 100 posto potpore birača HDZ-a, ali i 56 posto birača Miroslava Škore. Zoran Milanović može računati na više glasova lijevo liberalnih i populističkih kandidata.

Kolakušićevi birači, njih 57 posto, dali bi glas Milanoviću. Tu je i većina birača HSLS-ova kandidata Dejana Kovača pa do 100 posto birača Ante Đapića.

Miroslav Škoro pobjeđuje kolindu Grabar-Kitarović

U slučaju drugog kruga i sraza Miroslava Škore i Kolinde Grabar-Kitarović – Miroslav Škoro dobiva 45,2 posto, a Kolinda Grabar-Kitarović 34,4 posto. Na birališta u tom slučaju ne izlazi 14,7 posto ispitanika, a ne zna njih 5,7 posto.

Miroslav Škoro u drugom bi krugu dobio, među ostalim, i 31 posto HDZ-ovih birača, ali i većinu birača Zorana Milanovića, Mislava Kolakušića ili Ivana Pernara. Kolinda Grabar-Kitarović može računati na 66 posto birača HDZ-a i samo u drugom krugu većina birača Dalije Orešković bila bi uz Kolindu Grabar-Kitarović.

Škoro sigurno pobjeđuje i Zorana Milanovića

Miroslav Škoro bi pobijedio i Zorana Milanovića s 47,1 posto, a Zoran Milanović bi osvojio 36,9 posto birača. Nikoga ne bi biralo 10,3 posto ispitanika, a njih 5,7 posto ne zna.

Miroslav Škoro dobiva većinu birača HDZ-a, njih 74 posto. Očekivano i 61 posto birača Kolinde Grabar-Kitarović glasovalo bi za Miroslava Škoru. Birači Mislava Kolakušića blago naginju Škori, ali su podijeljeni, baš kao i birači Dejana Kovača. Zoran Milanović može računati na većinu birača Dalije Orešković ili Ivana Pernara.

Tko su birači vodeća tri kandidata

Kolinda Grabar-Kitarović većinom glasove može dobiti među biračima starijim od 60 godina i tu osvaja 33 posto. Isto tako je i s onima koji imaju osnovnu školu, gdje može dobiti 37 posto, a tu je i Dalmacija gdje vodi s 31 posto.

Zoran Milanović pak veću zastupljenost ima među ženama, gdje može dobiti 27 posto, tu su također birači iznad 60 godina, a kada bi samo oni glasovali, Milanović bi dobio 35 posto glasova i Zagreb je sredina u kojoj Milanović trenutačno vodi s 28 posto.

Birači Miroslava Škore su od 30 do 44 godine i tu bi Škoro dobio 32 posto, isto je i među biračima sa srednjom školom gdje može računati na 25 posto i na kraju vodi u Slavoniji s 30 posto.

Tko će odlučiti izbore

Neodlučni, ali i disciplinirani birači. Vidljivo je kako veću želju za izlaskom na birališta imaju birači HDZ-a i SDP-a.

Veći je interes među starijim biračima, točnije onima iznad 60 godina, ali i visokoobrazovanim biračima. Veću želju za izlaskom na birališta imaju ispitanici u Istri i Primorju, Zagrebu te sjeveru Hrvatske.

NAPOMENA:
Istraživanje je provela agencija IPSOS na uzorku od 1000 građana Republike Hrvatske. Istraživanje je provedeno između 4. i 6. prosinca 2019. godine telefonskom metodom. Maksimalna pogreška uzorka iznosi +/- 3,1%, a za rejtinge stranaka +/-3,7%.
Važno je napomenuti kako su testirani samo sigurni birači koji misle izaći na birališta.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Geopolitika

Berlinska konferencija i libijska kriza

Objavljeno

na

Objavio

Nakon vojne intervencije protiv bivšega libijskog čelnika Muammara Gadafija, koju su najaktivnije podupirale Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Francuska, Libija je, kao što je poznato, potonula u  rat koji i danas bijesni, a u koji su – Libija je ipak država bogata naftom i plinom – uključene brojne strane. Osim kao pojam, Libija je danas zapravo nepostojeća država. Odmetnuti general Kalifa Haftar (Haftar se s Gadafijem razišao nakon što je Libija izgubila rat protiv Čada 1987.) sa svojom vojskom (tzv. Libijska nacionalna vojska) drži najveći dio zemlje, a međunarodno priznata Vlada nacionalnog jedinstva na čelu s Fayezom al-Sarrajom praktički kontrolira jedino glavni grad Tripoli. U stvarnosti, niti jedna od sukobljenih strana efektivno ne kontroliraju svoja područja jer ta kontrola često ovisi o dogovorima i pogodbama s lokalnim što plemenskim što islamističkim paravojnim skupinama.

Geopolitički analitičar Zoran Meter ovako sublimira bit podjela u Libiji:

„Libija je duboko podijeljena zemlja, a njezin jedinstveni državni okvir samo je formalan, budući da je država de facto razdvojena na istočni i zapadni dio – svaki sa svojim tijelima vlasti i vojnim snagama. Pritom je istočni dio (pod nadzorom zakonito izabranog (i međunarodno priznatog) parlamenta – Predstavničkog doma sa sjedištem u Tobruku) organizacijski kompaktniji i homogeniji, ima vlastitu vojsku pod zapovjedništvom bivšeg libijskog generala (iz doba vladavine Moammera Gadaffija) Khalife Haftara, koja je pojedinačno najjača libijska oružana formacija i posredstvom koje parlament u Tobruku od nedavno nadzire ključne dijelove strateški najznačajnijeg teritorija Libije – tzv. naftni polumjesec i glavne naftne terminale na sredozemnoj obali. Bitno je napomenuti kako iza vlade u Tobruku (grad na krajnjem sjeveroistoku zemlje nedaleko od libijsko-egipatske granice) stoji Egipat, UAE, Rusija i Francuska, a u određenoj mjeri i Italija. Kairo, kojemu je taj dio Libije važan zbog sprječavanja prelijevanja islamističkog terorizma preko zapadnih egipatskih granica, kroz svoj teritorij na istok Libije dostavlja pomoć, pri čemu oružje isporučuje Moskva, a financiraju ga UAE. S druge strane, glavi libijski grad Tripoli do proljeća 2016. godine bio je u rukama ‘Islamske države’, a i danas se u njegovim kvartovima sukobljavaju različite islamističke frakcije u ime raznih plemenskih interesa, iako su formalno one prihvatile novu Vladu nacionalnog jedinstva na čelu sa Fayezom al-Sarrajem, nametnutu od strane UN-a tj. formalno prihvaćenu od strane ukupne međunarodne zajednice. Najveći problem Saarajeve vlade leži u činjenici što ona ne raspolaže vlastitim oružanim snagama u profesionalnom smislu riječi. Ona ima sebi odane snage, ali sastavljene u prvom redu od boraca iz organizacija bliskih ‘Muslimanskoj braći’ koje financira Katar (Egiptu najopasnije organizacije, zabranjene u zemlji nakon vojnog svrgavanja njezinog čelnika Muhammeda Mursija s mjesta predsjednika države, izabranog na neposrednim izborima na valu tzv. arapskog proljeća)“.

Berlinska konferencija

U nedjelju u Berlinu njemačka kancelarka Angela Merkel bila je domaćin međunarodne konferencije o Libiji (Njemačka je 2011. bila suzdržana oko intervencije u Libiji što joj danas daje bolju poziciju kao potencijalnom medijatoru) na kojoj su nazočili francuski predsjednik Emmanuel Macron, ruski predsjednik Vladimir Putin, ruski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, egipatski predsjednik Fattah el-Sisi, američki državni tajnik Mike Pompeo i predstavnici nekoliko drugih država. Dakako, konferenciji su nazočili i general Kalifa Hafat i predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva Fayez al-Sarraj koji se, međutim, tijekom konferencije nisu izravno susreli.

Sudionici konferencije dogovorili su plan rješavanja krize u Libiji, a taj mirovno plan predviđa sljedeće:

1. Prekid vatre.
2. Formiranje promatračke komisije „pet plus pet“ (pet predstavnika obje strane u sukobu), u okviru koje će se raspravljati o svim pitanjima u vezi s primirjem
3. Uvođenje embarga na isporuke oružja i praćenje njegova poštivanja.
4. Ne-pružanje pomoći zaraćenim stranama u Libiji.
5. Konflikt u Libiji se može riješiti samo političkim putem.
6. Reformu sektora sigurnosti – formiranje jedinstvene vojske i policije pod centralnom civilnom upravom. Demobilizacija i razoružanje paravojnih formacija i njihova integracija u legalne institucije Libije.
7. Ekonomske reforme, poštovanje ljudskih prava.
8. Sve etničke i političke grupe trebaju imati pristup prirodnim bogatstvima zemlje.
9. Nedopustivi su napadi na naftnu infrastrukturu u zemlju.
10. Formiranje jedinstvene i djelotvorne Vlade, nastavak mirovnih pregovora radi završetka prijelaznog perioda i održavanje parlamentarnih i predsjedničkih izbora.
11. Sudionici konferencije u Berlinu će formirati međunarodnu komisiju koja će pratiti realizaciju usvojenog plana.

Za kršenje sporazuma predviđene su sankcije, a dokument će biti poslan na odobrenje u Vijeće sigurnosti UN-a.

Iako berlinska konferencija predstavlja hvale vrijedan pokušaj u mirnome, diplomatskom rješavanju libijske krize, ona praktično nije dovela ni do kakvih bitnih promjena te se više radi o nastavku procesa koji je započet nedavnim pregovorima u Moskvi. I dalje je na snazi privremeno primirje o prekidu vatre koje su dogovorili ruski predsjednik Putin (Rusija je umjereno podupirala generala Haftara) i turski predsjednik Erdogan (Turska podupire Vladu u Tripoliju, a odlučila joj je u pomoć poslati i svoje vojnike).

Trajno primirje u Berlinu nije dogovoreno, prvenstveno zbog odbijanja od strane tvrdoglavog generala Haftara koji je mnogima u Libiji omražen zbog želje da vlada uz pomoć vojne hunte, ali i zbog bivših veza s SAD-om – Haftar je dugo godina živio u SAD-u i dobio američko državljanstvo). Trenutno primirje je privremenog karaktera, s obzirom na to da je postignuto usmenim putem i bez ikakvih jamstava.

Berlinska konferencija može predstavljati tek početak napora za diplomatskim rješavanjem libijskog sukoba koji bukti od 2011. godine. Stabilizacija Libije od iznimne je važnosti posebno za Europu, iz dva razloga. Prvi je energetski, s obzirom na to da u ovoj zemlji postoje zalihe nafte i plina, a drugi je sigurnosni jer kroz ovu zemlju prolazi jedna od migrantskih ruta (izbjeglice i migranti preko Libije, uz pomoć krijumčara, kreću na put preko Sredozemlja kako bi se domogli Europe). Realnost na terenu govori da smo daleko od kraja vojnog sukoba, a niti novi građanski rat nije isključen. Sve će na kraju ovisiti o geopolitici velikih sila kojima manje države kao Libija obično služe objekti njihovih geopolitičkih eksperimenata.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Beljak: Ne razmišljam o ostavci, kritičari su očito instrumentalizirani s neke druge strane

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak u utorak je izjavio kako ne razmišlja o ostavci te da su njegovi kritičari “očito instrumentalizirani s neke druge strane”.

“Naravno da ne razmišljam, mene je izabrala Glavna izborna skupština, nisu me izabrali pojedinci koji pokušavaju dobiti medijski prostor, na to imaju pravo, iako krše Statut i interne dogovore, ali to ide njima na dušu, očito je da su instrumentalizirani s neke druge strane”, poručio je Beljak tijekom gostovanja na RTL televiziji.

Nakon što je prošli tjedan nekoliko predsjednika lokalnih organizacija HSS-a pozvalo Beljaka da odstupi s mjesta čelnika stranke zbog objave tweeta u kojemu odobrava udbaška ubojstva, vodstvo HSS-a zatražilo je od članova da uklone kritike na račun predsjednika stranke. Ako se ogluše, slijede sankcije za one koji su napisali objave, ali i za županijske čelnike koji su ih odbili opomenuti.

Beljak je potvrdio da su prošli tjedan održali sjednicu Predsjedništva HSS-a na kojoj se raspravljalo i o njegovom spornom napisu na Twitter profilu, u kojem je napisao da Udba nije likvidirala dovoljno emigranata.

“Raspravljalo se i o ovoj spornoj stvari zbog koje je meni žao i zbog koje sam se već više puta ispričao, nije bilo nikakvih riječi o bilokakvim sankcijama, niti će to biti ubuduće”, kazao je Beljak.

Na pitanje hoće li se ubuduće sankcionirati članovi koji ne poštuju odluke vrha stranke, Beljak je poručio da nekakvog reda mora biti.

“Upravo u tom smislu je išao dopis i jednoglasna odluka Predsjedništva da se upozori njihove nadređene da to ne rade, oni to opetovano čine, vidjet ćemo što će biti dalje, ja se nadam da sankcija neće biti”, naglasio je Beljak.

Jedan od Beljakovih najglasnijih kritičara, član Glavnog odbora stranke Dinko Pirak traži njegovu ostavku.

“Gospodin Pirak bio je već dva puta suspendiran, pa nakon toga dobio opomenu, da je takva tiranija u HSS-u kako se pokušava prikazati, Pirak već davno ne bi bio član stranke”, smatra Beljak. (Hina)

Pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku, njegove isprike su uvredljive za obitelji naših nedužnih žrtava

 

Petir: ‘Metode koje se provode u HSS-u čini mi se da niti Staljin niti Tito ne bi mogli osmisliti’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari