Pratite nas

Istaknuto

Ivan Anušić: Bit ću župan koji će znati koristiti i vladu, i ministre, i Bruxelles na korist građana

Objavljeno

na

Danas završava drugi krug predizborne kampanje za župana Osječko-baranjske županije. Iako je kampanja bila vremenski jedna od kraćih, za kandidate koji su ušli u drugi krug zasigurno je bila iscrpljujuća. Obilazak terena, promotivne aktivnosti, skupovi i reklamne poruke dopuštene su još danas do kraja dana, a nakon subotnje izborne šutnje, u nedjelju se ponovo otvaraju birališta.

Kandidat za župana Osječko-baranjske županije Ivan Anušić u utrku je ušao kao predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, saborski zastupnik, predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane te načelnik Općine Antunovac. Nakon što je tijekom 12 godine od Općine Antunovac napravio predvodnicu gospodarskog i demografskog razvoja Slavonije i Baranje, kako kaže, odlučio se za stepenicu više, piše Glas Slavonije

Bez niskih udaraca

Općina Antunovac u prvom krugu ima novog načelnika Davora Tubanjskog, to je čovjek koji je tijekom jednog mandata radio s Vama i nastavlja razvijati projekte s istim timom s kojim ste i Vi radili. Je li bilo teško ostaviti uhodanu općinu čiji svi pokazatelji imaju plus i upustiti se u ovu, još uvijek neizvjesnu utrku?

– Bit ću potpuno iskren, nije, čak ako sam i dvojio u nekim trenutcima, sad sam nakon što je Davor Tubanjski u prvom krugu izabran za načelnika siguran kako Općina nastavlja s pozitivnim trendovima. Godine 2005. kandidirao sam se za načelnika Općine jer sam shvatio da stvari ne funkcioniraju kako treba i da ih treba mijenjati.

Nakon tri općinska mandata isti su me razlozi nagnali da se kandidiram za župana. Koliko god pokušavali frizirati podatke i izvrtati statistiku, činjenica je da se u Osječko-baranjskoj županiji ne živi dobro i da može bolje. Svatko od nas pozna najmanje jednu obitelj koja se iselila iz Osječko-baranjske županije jer ne vidi budućnost svoje djece kod nas. To su stvari koje želim mijenjati.

Želim da svi oni koji su ostali u svojim domovima imaju bolje uvjete za rad, napredak i život i da se nakon toga i oni koji su otišli vrate. Ne smijemo zanemarivati i gurati pod tepih da smo doživjeli demografski slom i da je najgora situacija upravo u našoj županiji. Još uvijek možemo okrenuti ove negativne trendove, ali samo sustavnim radom, nikako drugačije. Spreman sam 24 sata na dan biti posvećen samo jednom poslu, poslu župana. Saborsko mjesto prepustit ću nekom drugom, jer želim biti sto posto posvećen razvoju Slavonije i Baranje.

Danas završava službena kampanja, jeste li zadovoljni kako je izgledala?

– Jako sam zadovoljan timom ljudi s kojima sam radio na programu, ali i tijekom kampanje. Bilo mi je iznimno važno okupiti oko sebe pozitivne ljude koji će kampanju temeljiti isključivo na opipljivim stvarima kao što su projekti za razvoj Osječko-baranjske županije. Smatram da smo to i uspjeli, približili smo Slavoncima i Baranjcima još tijekom prvog kruga način na koji želimo funkcionirati u Županiji te smo predstavili niz konkretnih projekata.

Jednako smo nastavili i u drugom krugu ne nasjedajući na niske udarce i spinove protivnika. Tko gubi, ima se pravo ljutiti. Ja nisam imao potrebu napadati, više sam se fokusirao na razvojne programe. Ukazivao sam na propuštene prilike i neostvarene projekte, ali s konkretnim činjenicama. Moj protivnik nije imao toliko materijala pa je pokušao nametnuti priču o tome tko je čiji čovjek te čak plasirati lažne informacije kako je Gospodarska zona Antunovac u stečaju. Nije. Zona nije tvrtka i pravno ne može ni biti u stečaju.

Moj protukandidat ili ne poznaje terminologiju ili želi obmanuti javnost. Tvrtka Antunovac gradnja koja je u stečaju radila je infrastrukturu u zoni i završila ju 2012. godine. Otada Općina Antunovac nema nikakav poslovni odnos s tom tvrtkom. Zona radi punom parom i hrani gotovo 200 obitelji. U najavi su nam i novi investitori jer smo ju nedavno proširili. Vjerujemo kako ćemo u nekoliko idućih tjedana dobiti zeleno svjetlo za izgradnju Poduzetničkog inkubatora i akceleratora koji će biti najveći i najmoderniji objekt te namjene u Osječko-baranjskoj županiji. To su stvari o kojima sam govorio tijekom izborne kampanje.

Često ste tijekom kampanje spominjali i ULO hladnjaču i navodnjavanje. Aktualni je župan nudio isprike za oba neostvarena projekta. Što kažu konkretni podatci?

– Projekt je na čekanju već 11 godina, dok druge županije u RH već grade hladnjače europskim novcem. Kod nas se ULO hladnjača svake godine stavi u proračun, pa se rebalansom kasnije izbaci. Ovaj projekt mora biti prioritet. Nakon što izgradimo prvu fazu ove ULO hladnjače i distributivnog centra, mogu reći da će poljoprivredna proizvodnja u Osječko-baranjskoj županiji dosegnuti europski standard, osigurat ćemo domaćim proizvođačima da voće i povrće mogu plasirati na tržište cijele godine, a ne samo sezonski i time konkurirati trgovcima.

U hladnjači će moći skladištiti svoje proizvode i čekati povoljniju cijenu na tržištu. S druge strane potrošači će na ovaj način dobiti kvalitetnu domaću namirnicu očuvane nutritivne vrijednosti. U isto vrijeme pokrenut ćemo i projekt hladnjače za ostale prehrambene proizvode.

Sustavi navodnjavanja također su u funkciji podizanja kvalitete poljoprivredne proizvodnje, nema opravdanja za županiju koja nije prijavila ni jedan projekt navodnjavanja na natječaj prošle godine za stopostotno financiranje europskim sredstvima. Bilo je takvih primjera još. Ja ne kažem da župan nije ništa radio tijekom osam godina, ali ne mogu zatvoriti oči na bezbroj propuštenih prilika. Nije se radilo dovoljno. Kad slušate o milijunima o kojima govori povučenima iz EU fondova, morate znati da on tu govori i o ostvarenim projektima iz EU fondova svih gradova i općina Osječko-baranjske županije. To nije za njih učinila županija, imam legitimitet ovo izreći jer sam godinama u ovoj županiji vodio Općinu.

Na koji ćete način Vi, budete li župan, koristiti sredstva EU fondova i imate li informaciju koliko su ona dosad bila zastupljena u proračunu?

– Sredstva EU fondova koja su nam na raspolaganju mogu podići cjelokupno gospodarstvo, otvoriti nova radna mjesta, poboljšati javnu infrastrukturu i standard života stanovnika ove županije. Potpuno ćemo se fokusirati u svom radu na maksimalno korištenje sredstava EU-a za sve razvojne projekte gdje će županija biti prijavitelj, partner, ali i podrška svim ostalim korisnicima EU fondova.

Prednjačit ćemo u korištenju EU fondova u državi, ali i rasteretiti županijski proračun i sredstva upotrijebiti za pripremu novih projekata koji se ne mogu financirati kroz dostupne fondove, te za potpore i pomoći poduzetnicima, poljoprivrednicima i demografski oporavak Osječko-baranjske županije. Županija je u razdoblju od 2014. godine dosad prijavitelj ili partner u samo sedam EU projekata, a iznosi u proračunu koji dolaze iz EU-a čine samo 0,3 % ukupnih sredstava, dok je u isto vrijeme Općina Antunovac prijavitelj 13 projekata koji su deset puta veći od izvornog proračuna Općine Antunovac.

Bezuvjetna potpora

U prvom ste krugu napravili izvrstan temelj za drugi, no utakmica nije gotova dok se ne čuje sudački zvižduk. Nakon proglašenja rezultata u prvom krugu već ste najavili kako imate većinu u Županijskoj skupštini. Tko će vas sve podržati i zašto ste Vi bolji kandidat?

– Svog protukandidata mogu smatrati izvrsnim liječnikom, ali svakako nedovoljno aktivnim i snažnim županom koji je u ovom trenutku politički potpuno neodređen i bez prepoznatljive političke platforme. Smatram da sam energičniji, aktivniji, a iskustvo koje nosim iz lokalne samouprave veliki mi je plus jer se jednostavno može preslikati na regionalnu. Bit ću župan koji će biti progresivan i komunicirati sa svim ministrima i premijerom te mi neće biti teško otići u Bruxelles lobirati za svoju regiju. Dosadašnji je župan to, nažalost, puno puta propustio učiniti.

Kad govorimo o podršci, podršku su mi pružile političke stranke, ali i neki županijski vijećnici koji su mi dali bezrezervnu i bezuvjetnu potporu na temelju vizije i strategije kojom ćemo voditi Osječko-baranjsku županiju. HDZ je osvojio 24 mandata, a opcija aktualnog župana samo osam. Time su građani jasno pokazali da žele promjene.

Zato me i nije iznenadila podrška drugih političkih opcija koje su isto kao i ja u ovu utrku krenule protiv aktualnog župana. Ovaj rezultat gdje HDZ dobiva tri puta više mandata odraz je volje birača i za Županijsku skupštinu nema drugog kruga. S podrškom HDSSB-a i HSLS-a i još nekih vijećnika imamo 32 glasa, a time i apsolutnu i stabilnu većinu u Skupštini.

Dosad nam je javnim istupom podršku dala i Stranka umirovljenika ističući kako su iskustva umirovljenika iz moje općine i sadržaj programa koji se odnosi na bolju skrb prema umirovljenicima bili dovoljan razlog da mi daju potporu. Zato pozivam sve građane koji smatraju da Osječko-baranjska županija može bolje da podrže našu želju za promjenom. Ovaj sjajan rezultat, jer važno je spomenuti kako sam u gradu Osijeku pobijedio s razlikom od čak 7 posto, dugo nije pošao za rukom HDZ-ovom kandidatu. Siguran sam da su prepoznali moj dosadašnji rad i želju da svoja iskustva prenesem i u Osječko-baranjsku županiju.

Nemojmo više Slavonce i Baranjce dijeliti na lijeve, desne, prave ili krive birače. Pustimo ih da oni u nedjelju, 4. lipnja, izaberu čovjeka za kojeg vjeruju da ima dovoljno snage, znanja i energije pokrenuti Osječko-baranjsku županiju.

Glas Slavonije

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori