Ivan Branko Imrović – Kipar i crtač koji spaja nemoguće u mogućem

Povodom izložbe TIJELO/CORPUS – Erotika i Sveto,

akad. kipara Ivana Branka Imrovića

u Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku

22.10. – 14.11. 2020.

 

U najavi izložbe:

„Branko  je  umjetnik  koji kontinuirano brusi svoje staze likovnog stvaralaštva nastavljajući ona iskustva i vrsnosti svojih prethodnika čija su djela na svjetskoj pozornici umjetnosti i likovnosti  postavljena kao čvrsti, neizbrisivi temelji.

Izabrana i izložena kiparska djela kao i crteži, u prekrasnom prostoru Galerije Sv. Krševana, nisu tek larpurlartistički eksponati kojima se ključ za otvaranje i razumijevanje nalazi jedino kod samog umjetnika.

Spajajući u svom stvaralačkom interesu dvije krajnje čovjekove energije tjelesnog i onostranog, materijalizirajući ih likovnim govorom svojim temeljitim studioznim radom, umjetnik daruje svijetu ono najbolje što svaki čovjek ponaosob može i treba nastojati dosegnuti; biti čovjek na sliku Božju. Tako neophodno i potrebito danas.”

…

„Za ovu izložbu izbor je pao na onu nit kojom je kipar svoje rodno blato Podbrđa, Popovače, alkemijom likovnog stvaralaštva, pretvorio u modre i zlaćane valove morskih pučina. Obale poput bedara i grudi, njegove vječne muze, zaustavljaju valove i morsku pjenu. Ogromna energija libida našla je u NIMFAMA svoj likovni razgovor i smiraj. NIMFE u bronci koje su izabrane za ovu izložbu dolaze iz maštovitih snoviđenja i crtežom se probijaju kroz mekanu površinu glinenog bloka, kipar bi ih rado izvukao kroz slanost i fluidnost, pa pokret izvire u neočekivani izron volumena gotovo nas zapljuskujući osvježenjem i radošću. Ove skulpture dio su prvog ciklusa iz velikog opusa nazvanog MODELIRANJE MORA, kojima je kipar posvetio i cijeli proces kiparskog nastanka bronce u dugom periodu od 2004 do 2014. modelacije, a sve do 2018 odlijevi bronce i patiniranje.

ŠKOLJKE su drugi ciklus iz opusa MODELIRANJE MORA koji je sada prigodno izronio na ovu šibensku obalu, a koje su iz istog izvora našle najbrži put od ideje do cilja. ŠKOLJKE su dugo kao u naravi stvari obitavale u dubinama. Njihov temperament nosi slično iskustvo i ideju „Kozmičkog jajeta“ kojeg je kipar Imrović u svom diplomskom radu likovno osmislio i pronašao na samom odlasku iz akademije i klase profesora Ivana Sabolića, te ulaskom u majstorsku radionicu Antuna Augustinčića. Upravo kroz te interakcijske sile gravitacije koje skupljaju kozmičke magnete u razne oblikovne forme gradeći galaksije, elipsaste, lećaste, jajaste, pravilne i nepravilne kružne, stvorene su kiparske ŠKOLJKE. Naravno njihovu metafiziku opisali smo kozmičkim događajima iako nam simplifikacija naziva progovara o još kompleksnijoj tvorbi ovih kiparskih djela. Što je kipar pronašao kao najvrjedniji biser skriven u svijetu svog vlastitog likovnog kozmosa? Taj pronalazak iznio je na svijetlo dana publici gladnoj i žednoj umjetnikove tajne; Tijelo/ Corpus u temi Erotike koju autor perpetuira kroz svoje umjetničko stvaralaštvo, pomalo zatajno, ali likovno čvrsto i postojano. Interpolacija crteža ženskih aktova na dno ovih školjkastih, kozmičkih tvorevina, upravo odgovara dijalogu teme, podnaslovu  i naslovu, jer gdje bi se uopće mogla u tajnosti razviti tako suptilna i osjetljiva tema? Ove kiparske školjke su jedinstvene i neponovljive, prostrte svijetu tako razigrano i gotovo dječački kao u slikama naših djetinjih uspomena sa mora. Naravno tih djetinjih školjaka sa zidića uz obalu više nema, ali imamo Imrovićeve ŠKOLJKE koje nas tako jednostavno i neodoljivo zovu na promatranje ljepote i ljupkosti ženskog tijela. Zavirimo li u njih, pronaći ćemo zlatni odbljesak u stapanju mora i preplanulog ženskog tijela, crtež će nas svojim brazdama odvesti do predjela žudnji skrivenih u najdubljim morima naše podsvijesti. Pogled ćemo možda skrenuti, možda ćemo sramežljivo željeti iznova istražiti, no jedno je sigurno; unutrašnjost školjke stalno će buditi našu maštu i pozivati na nova promatranja i pronalaske u perceptivnom. “

Dio kustoskog teksta u katalogu izložbe

detalj školjke

…

„KOPLJA su koncepcijski vrlo suvremena prije svega u sakralnom smislu, kiparski prikazi u kopljima; Isusa pred Pilatom, Isusa raspetog, Molitve Sv. Leopolda Mandića, Ivana Pavla ll, u formi su čiste metafizike pa titraju na rubu simbola i znaka jer tako jedino mogu doseći bezvremenost govora i univerzalnost poruke. Gipsane modelacije postavljene su na metalnim šipkama visoko iznad naših glava, pozicioniranjem upućuju pogled naše duše na onostranost i pitanja više naravi. KOPLJA  Ecce Homo I,II,III, IV,V, vraćaju nas unutarnjem pogledu u Krista, našeg Spasitelja i iniciraju vječno pitanje koje je Pilat postavio za sve nas vjernike, nevjernike, nas koji sumnjamo i tražimo: Što je istina?

Umjetnik nas ovim KOPLJIMA priziva Bogu, vertikala je u materiji izvana vrlo elegantna i profinjena, iznutra traži svoj ekvivalent u duhovnim i sadržajnim komplementarnostima. Dodatak kopljima unutar ovog opusa četiri su skulpture koje stoje samostalno, jedna je premijerno na ovoj izložbi, nastala nedavno, Molitva Sv. Padre Pia u terakoti, no kao i ostale upućuju svojom likovnom kompozicijom i modelacijom na sadržajnost KOPLJA, kao i mogućnost da jednom i budu postavljene na tu čvrstu i upućenu vertikalu.“

Dio kustoskog teksta iz kataloga izložbe

Raspeti I

 

…

„Četiri crteža koja prate ove kiparske opuse samo su malena naznaka iz ogromnog crtačkog opusa autora da je upravo crtež okosnica, kičma, stup svakog pokreta misli u likovni svijet govora i razgovora. Ludička Imrovićeva ruka već odavno riše i modelira sama, kao da je jedino to oduvijek radila i znala, gotovo svim mogućim genima povezana sa Stvoriteljem. I upravo u toj točci vraćamo pogled na cijeli stvaralački opus Imrovića te sa lakoćom shvatimo kako je u ovom trenu moguće spojiti sve ono što nam se na prvi pogled učinilo nemogućim.“

Dio kustoskog teksta iz kataloga izložbe

„Erotika i svetost dvije su krajnje točke ogromne stvaralačke energije koje se u ozračju Božje milosne prisutnosti predivno nadopunjuju, harmonično isprepliću, usklađuju nebesko zemaljski i posvećuju jedna drugu. Sve je ovdje u ovoj stvaralačkoj točci kod Imrovićevih opusa doživjelo svoju puninu i ispunjenje, baš kao i u čovjeku koji traži uvijek hodati Božjim putevima. Da nije erotike koja jedino u umjetnosti daje pečat Božjem planu za ljepotu i blagoslov ljudskoj tjelesnost i spolnost, ne bi bilo ni svetosti koja se nadogradila iz te posvećenosti i čistoće darovanih tjelesnih mogućnosti. Zato su umjetnička djela Branka Imrovića tako nevjerojatno vitalna i mlada, a čistoća njegovih misli koja ih gradi i likovno propituje jasno je čitljiva i prepoznatljiva. Tako uvijek gdje u procesu tek pomisli zatvoriti poneki opus ili ciklus, otvaraju se nove stvaralačke mogućnosti i likovna traženja.“

Dio kustoskog teksta iz kataloga izložbe

Premijerno izloženo kiparsko djelo Sveti Padre Pio, terakota.

Akademski kipar i crtač, rođen u Podbrđu, Popovača, 1957. godine. Školu primijenjene umjetnosti završava u Zagrebu 1977.,slikarski odjel, nakon čega upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, nastavnički odjel 1977. i 1978. slikarski odjel, a 1980. prelazi na kiparski odjel.

Diplomirao je 1983. kiparstvo, u klasi profesora Ivana Sabolića, pod čijim je vodstvom od 1983. do 1986. polazio i Majstorsku radionicu Antuna Augustinčića.

Od 1986. počinje izlagati te postaje članom HZSU-a i djeluje kao samostalni umjetnik, a od 1992. postaje profesor na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagreb, gdje i danas predaje.

Od 1991-1992. sudionik je Domovinskog rata u 33. samostalnoj INŽ bojn

Uredila / Dijana Iva Sesartić, kustosica izložbe    

Šibenik, 23.listopad 2020.

Što vi mislite o ovoj temi?