Pratite nas

Reagiranja

Ivan Čehok: ‘Hrvatski branitelji su jedini pravi antifašisti nakon 1945.’

Objavljeno

na

Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok reagirao je na dvije kolumne suradnika portala  Branka Detelja, objavljene na portalu Varazdinski.hr 1. rujna i 6. rujna. 

> Nije problem što Čehok opravdava Thompsona, nego što ga ne treba opravdavati (1. rujna)

> Čehok digao ruke i od bana Jelačića i od svastike, ostali mu tek ‘naši dečki’ (6. rujna)

Odgovor Ivana Čehoka:

Kad se spaljuju knjige, obično pucaju kosti, rekao je Krleža. A kad se zabranjuju koncerti obično se lome vratovi ili režu grkljani. Prijetnje, ugrožavanja, zabrane, javne osude glazbe i glazbenika bili su omiljena komunistička despotska tehnika zatvaranja gubice. Ne, nije riječ o 48. ili 71., o, ne, još 1989. na silu se htjelo spriječiti Prljavce da na prepunom Jelačić placu zapjevaju Ružu hrvatsku. Samo koji mjesec potom započet će klanje po Hrvatskoj (nije čudno da je Matanić arhetipski u Zvizdanu prikazao kako četnici rat počinju tako što su lokalnog pleh trubača propucali kao frulu).

Kad smo već pomislili da nijedan satrap neće makar i pomisliti da može prerezati grkljan pjesmi, u našoj su se maloj glazbenoj škrinjici, Varaždinu, digli verbalni mesari (srećom tek nekolicina), oštre svoje čakije i koplja i jurišaju junački ponovno: kao što je pedeset godina bilo ustaški krvožedno pjevati Vilu Velebita, sada je ustaško režanje pjevati Čavoglave. Stoga koncert Thompsona treba preventivno zabraniti. Kad se već ne može komunističkim, barata se kolumnističkim rajsferšlusom preko usta. U odgovornom novinarstvu kolumna je kruna, kod nas je đon, u mediju koji drži do sebe kolumnist je onaj koji piše zato što ga publika čita, kod nas piše da bi ga uopće netko zamijetio.

Jedan od takvih kolumnista bez čitatelja, Branko Detelj, pod pomalo koprofilskom egidom Ružni, prljavi, zli, dohvatio se Čehoka, pronašavši povod u prethodno, od cjeline, istrgnutim izjavama o koncertu Thompsona u Varaždinu i njegovoj pjesmi Čavoglave u kojoj se na početku pjeva „za dom spremni“. U pjesmi koja se na svim hrvatskim bojištima pjevala od 91. do 95. kao neka vrst koračnice (pritom je sofisticirani argument da nisu svi pjevali sofistički), kasnije i mirnodopski, nepogrešivim kolumnističkim nervom nalazi Detelj ustaštvo, premda se naš kolumnist 91. još u pješčanicima djetinjstva igrao s kanticama i lopaticama.

Već ukočena vrata od stalnoga naginjanja udesno, u opskurnoj galeriji vjernika, klerikalaca, filofašista, dotično klerofašista, ustaša, sve u jednom košu smeća – desničara i nazadnjaka – vizira dalje Detelj svojim pronicljivim lijevozorom i moje tobože dodvoravanje desnici. Pustimo na stranu što i baba na placu zna elementarnu logiku, nepoznatu Detelju – ne sva jajca v istu košaru.

Mene je strpao u likove koji se dodvoravaju desnici, i to čak u dva nastavka. Čehok je prljava reakcionarna pojava, ali dvaput je dvaput. Zbilja sam počašćen! Inače se naš prokazatelj i egzorcist prikrivenih recidiva nazadnjaštva dohvaća u samo jednoj kol(bez)umni nazadnjaka, pa je tako ni manje ni više u jednom dahu Majku Tereziju raščerečio do same srži njezine kršćanske farizejštine (načuo je naš Detelj da su neki novinari nešto natucali o tome da je ta krhka starica kao vladarica reda bila autoritarna, pa je zaključio da je to sama bit kršćanstva). Kad razvaljuje u jednoj kolumni svece ili barem općepriznate ikone altruizma, što li će Detelj tek učiniti od konvertitske kurve poput mene.

No, gle čuda, Detelj počinje presti svoju argumentacijsku nit s pohvalama: Čehok je u pravu da građani neka izvole slušati što ih je volja; Čehok je u pravu da 91. (kad je pjesma nastala) nije bilo ustaša; Čehok ima pravo opravdavati pojave u društvu, Čehokovi stavovi imaju logike… kad odjednom, zapetljaj moždanih vijuga, iza kojega slijedi dvostruki Deteljov originalni prinos općoj kulturi – diabolus in musica (srednjovjekovna tema) i diabolus ex machina – vrag je logika! Nečastivi sam se nahodi u Čehokovoj logici. Ako je logika, ipak je Čehokova, pa, pazite, promašuje bit. Sad već nisu sva jajca v istoj košari,  pa je lijevo jajce povezano valjda s jednim centrom u mozgu, desno s drugim.

Ne, Detelj, logika je opća, vrag je pojedinačna i partikularna pojava. A vrag se voli prikrivati, upravo stoga valja razvaliti prikrivenu desničarsku podvalu naoko ispravnoga silogizma i raspršiti gustu ustašku maglu iznad gradića nam. Sav napet čekao sam svečani trenutak kad će se razotkriti ta podvala u mojem zaključku, međutim, prelazi se na omiljenu trakavicu – Hasanbegović, Markić, Tito, Pajo Patak, Reiner, šegrt Hlapić, Pavelić… sve u društvu moje neznatnosti.

I tu je proton pseudos našeg kolumniste bez čitatelja: vrag je kako se ono kaže upravo u – Detalju: jasno je da nema što na svijetu biti podloga pozdravu „za dom spremni“ jer, sad sam se već pripremio na objavu egzorcističke sile argumenta, argumentira naš Detalj detaljnije ovako: krezubi polupismeni pjevač iz pripizdina Drniša (Thompson) nije ni mogao crpiti iz dubokoga motivsko-tematskoga vrela hrvatske književnosti nego iz kamenjarske zatucanosti (nije naš Detelj čuo kakva je obrazovna dometa drniška gimnazija ili glazbena škola). Čučeći, jedući, spavajući pa i, da prostite, pišajući u uskim pripizdinskim rovovima pred četnicima nije siroti Thompson ni mogao imati nešto šire i uzvišenije obzorje, opismeniti se i, milošću Božjom, ići na satove povijesti Detelju. Ili, barem otići zubaru i popraviti zube.

Kad već Thompson nije, zabavljen Pavelićem i ustašama u pripizdinskim rovovima Drniša, stigao to obaviti, pobrinuo se Detelj s pristojnim povijesnim odmakom od četvrt stoljeća nasaditi mu implantante na desni ustaške. Do balčaka. Thompson je polupismen, krezub i provincijalac pa stoga i ne može biti do ustaša.

Razotkrio je, vrag ti Detalja, ustašku zmiju otrovnicu (ta ne pjeva Thompson zaludu „Zmija me za srce ujela“). Vrag ti je dalje Detalj u tome da kretenski branitelji sa šmajserima nisu učili povijest dalje od 41. Još je sitniji vrag je Detalj da su učili, da smo svi učili, ali baš onu Detaljovu, naime crveno prešpricanu.

Tu bi se svaki drugi egzorcist povijesnih recidiva u suvremenoj kulturi (samo)zadovoljio, no, ima još vragova u Detaljima: ne samo da su krvoločni ustaše urlali „za dom spremni“ 91. nego su tako kričali i vikali da se jeka razularenoga ustaškoga urlanja čula sve do 95. kada je napokon riješeno srpsko pitanje (tu je sada treći Deteljov originalni prinos, sociološki – to planirano istrebljivanje se vidi iz popisa stanovništva?!).

E, sad je već naš vrag je u Detalju ne samo zgazio nego i slomio kičmu ustaškoj zmiji: razulareno pjevanje Čavoglava s klicanjem „za dom spremni“ nafiksalo je recidivističke Hrvate ustaškom ideologijom, pa smo, umjesto da posjećujemo zubare i obilazimo elitne bjelosvjetske lokacije i učimo detaljnije povijest prije 41., u svojim pripizdinama, polupismeni, krezubi i nazadni, umislili četnike a zapravo istjerivali nenaoružani srpski živalj dovršivši unaprijed skovani zločinački plan. A sad nam i to nije dosta, nego se, ubogi ovisnici, ponovno fiksamo Čavoglavama i sve se ustaše valjaju našim ulicama i trgovima, megleni se canjki spuštaju nad povampireni Varaždin i ustaško urlanje nadjačava baroknu glazbu. U tom ovisničkom deliriju mijenjamo ime trga petog hrvatskog sveca, pardon narodnog heroja – Josipa Broza. Naš vrag u Detalju smatra ipak previše detaljnim zajebanciju s logikom: nije bitno što je Tito po općem mišljenju demokratskoga svijeta krvnik, nego je kvaka u tome da je to rekao Hasanbegović! Tako nam, vrag je u malom Detalju, umjesto krezubih Hrvata iz pripizdina nudi naš kolumnist Tita – bjelosvjetskoga hohštaplera s kubankom u gebisu. Što je na tom gebisu meso i krv hrvatske mladosti, to je sitnica prema ustaškom kreveljenju Hasanbegovića pa stoga Titu valja ostaviti trg. Kad sveci maršalaju…

Kad je, naposljetku, i spalio ustašku kobru, dolazi naš vrag je u Detalju i do naslovnoga zaključka: Čehok opravdava Thompsona.

Naprotiv, vrag je u Detalju, ovom: kolumnistu je promaklo, da se legitimacija Thompsonove pjesme Bojna Čavoglave zbila in statu nascendi, u samom ratnom vihoru, izvan bilo kakve ustaške relegitimacije ili ne daj Bože rehabilitacije. Tada su neke žene i muškarci iz različitih hrvatskih pripizdina, s dva ili tri zuba, s manje ili više škola, gluplji ili pametniji, pjevali Čavoglave jer su se ratovali (a antifašisti većinom sjedili u salonima), jer im se za kožu lijepio smrtni znoj, jer im je trebalo zajedništva u borbi, jer im je trebala snaga kojom samo glazba krijepi. I kad su jurišali, gotovo goloruki, i kad su se tukli sa silom što su je naši djedovi i očevi bildali 45 godina, kupovali joj omiljene igračke i opremu da bi na kraju te igračke okrenule svoje cijevi protiv nas, tada se, dragi Branko, tada se opravdao taj poklič koji danas škaklja tvoje ocrvenjelo uho toliko da se češeš i očešeš u svakoga tko se uopće usudi reći Hrvatska.

Čovjek u smrtnoj opasnosti, pred tenkovima zabodenim u utrobu svoje zemlje, ne kliče, ne viče i ne urla, dragi profesore, zato što ga škaklja nego zato što ga smrtno boli, što spašava živu glavu, i svoju i domovine. Čovjek pred ledenim dahom oružja ne kriči zato što priziva duhove prošlosti nego iz jednostavnoga razloga pukoga tjelesnoga opstanka. Čovjeku okruženom prijetećom silom bukne jednostavno nagon samoodržanja i kliče ono što ga može ojačati, održati i ujediniti s drugima.

U instinktu samoodržanja, refleksivnim obrambenim mehanizmom, dragi profesore, čovjek ima pravo na sve, ima pravo psovati i urlati jer čuva posljednje što ima, svoj život. Tako je i ta pjesma, Čavoglave, pjevana, ili, kako kaže imenjak (poznatiji Detelju): „Doći će nova mladost, donijeti nove dane i nastaviće naše pjesme nedopjevane, u živoj vatri iskovane.“

U pjesmi u živoj vatri iskovanoj nije nitko razuman tražio tada recidive, kao što nikom razumnom nije jasno koja to salonska napredna sila licemjernim prenemaganjem danas, četvrt stoljeća nakon te pjesme, ima pravo tražiti njezinu zabranu? Ako je tada svakom bilo jasno da poklič u toj pjesmi ne priziva ustaštvo nego se suprotstavlja četnicima, onda bi to istom imalo biti danas još jasnije (što nikako ne priječi svakom pravo da je ne sluša). No, vrag ti Detalja, logika da tada nije bilo ustaša nego samo četnika jest, doduše, ispravna ali promašuje. Kao da logika igra pikado… vjerojatno je meta (ili tema, kako presložite) omiljena Deteljova.

Za razliku, međutim, od našega Detelja, ja ne nazivam i ne smatram druge polupismenima, idiotima, krezubima, nazadnima, retardiranima itd., pa sam posve siguran da naš kolumnist sve ovo zna: svjestan je da se u opasnosti i pogibelji ima pravo kričati i klicati, svjestan je da tada nije bilo ustaša, svjestan je da, primjerice, ugledni New York Times prije nepuna tri mjeseca analitički bilježi desetak europskih država u kojima se budi fašizam, ali ne spominje Hrvatsku.

Možda ne razumije, ali ne bih htio docirati, da fašizam već odavna nije tipološki denotativni historiografski pojam (kao takav bi pokrivao jedino talijansku inačicu od 30-tih nadalje) nego generički krovni pojam kojim se krste sve istovrsne ili slične političke pojave do danas pa i danas. Ako je fašizam ideologija krvi i zla, ako nužno obuhvaća vojnu ekspanziju u susjedne i druge države, ako zatire prava drugih naroda, ako je rasistički i šovinistički, onda, dragi profesore, jedini fašizam nakon 45. jest bio jugočetnički fašizam kao što su jedini pravi antifašisti, umjesto lažne salonske ljevice i ideoloških rentijera hipokritski zabrinutih tobože za radnička prava (?!), upravo hrvatski branitelji. I, dragi profesore, sam Lucifer je u tome Detalju – jedini koji su se suprotstavili i uspješno razbili fašistički pokret nakon 45. bili su hrvatski vojnici.

Sve vaše zapomaganje, sve vaše njurganje o recidivima, sve vaše lamentiranje o prevlasti nazadnjaka, sve vaše podvaljivanje Tita kao najvećega sina hrvatskoga ali i drugih naroda i narodnosti, sve komorno salonsko ljevičarenje koje je jedini pogon u životu vidjelo u tvornici smijeha, sva himbena naprednjačka navučena i naručena poza zabrinutosti za ljudska prava u zemlji potpune radne, obrazovne, pravne i egzistencijalne nesigurnosti, sve to je pripizdinski dim prema antifašističkoj hrabrosti, smjelosti, razboritosti i ustrajnosti hrvatskih branitelja. Njima se živo sviralo za ustaše, oni su pjevali svoje pjesme da bi razbili fašiste. I nitko im i nikada, nikakva naknadna, zapravo nakaradna povijesna analiza, to neće zabraniti.

No, i to naš Detelj zna. U čemu je onda zadnji, najsitniji vražičak u Detaljčiću? U jednoj jedinoj sintagmi koja se provlači kao podvodljiva nit svim kolumnama, ali je napokon i obznanjena u drugom nastavku egzorcizma nad Čehokom. Vrijedi je navesti integralno: „Upravo način na koji se pristojna, racionalna i pametna većina odnosi prema njima čini razliku između ozbiljnih država poput Njemačke i neuspjelih eksperimenata poput Hrvatske.“

Dragi profesore, svakom je razumnom jasno koja je razlika njemačkoga fašizma i hrvatskog pravednoga antifašizma 91., pa zaključimo: dijete koje se igralo kanticom i lopaticom u pijesku 91. danas kao odrasla osoba smatra u svojim kolumnama da je Hrvatska slučajni eksperiment.

Ako je za Vas cijela država slučajni eksperiment, onda je pravedni domovinski rat kojim smo se oslobodili istom početak eksperimenta. Jer samo u suludom i uvrnutom eksperimentu moguće je da hrvatski branitelji zbog pjesme postanu fašisti, četnici nenaoružani prognanici a profesori koju svoju državu nazivaju „slučajnim eksperimentom“ i prebrojavaju zube braniteljima – naprednjaci. Jer napredno je ljude prosuđivati prema tome koliko imaju škole ili zubiju. Koji se služe takvim mjerilima ne zovu se rasisti. Nego dentisti. I to lijevi.

Ivan Čehok: U pjesmi Bojna Čavoglave njihov poklič nema apsolutno nikakve veze s ustaštvom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Takozvani povjesničar Ivo Goldstein je iznio veliku laž i prekršio hrvatski USTAV

Objavljeno

na

Objavio

Tražim od HRT-a da se ogradi od stavova iznesenih u emisiji NU2 17. lipnja 2018.godine, ovog mrzitelja Hrvatske nezavisne države i takozvanog povjesničara Ive Goldsteina koji je iznio veliku laž i prekršio hrvatski USTAV, a voditelj ga nije upozorio na iznesenu laž i obmanu javnosti te postao suučesnik u kršenju zakona.

Naime ovaj takozvani povjesničar Ivo izrekao je grozomornu laž kako je Hrvatska nastala isključivo na temeljima ZAVNOH-a.
Osim što bi mu trebalo provjeriti kompetencije, sposobnost čitanja s razumijevanjem, a nije na odmet pregledati i kvalifikacije, diplomu i slično neka mu neko predškolsko dijete pročita hrvatski Ustav, možda lakše shvati!

Ovaj takozvani povjesničar zaostao je u bespućima lažne povijesti Drugog svjetskog rata što je ispisaše nekompetentni “pobjednici” partizani i komunisti, ali kompetentni koljači koji su izvršili masovna ubojstva i pogubljenja stotine tisuća Hrvatica i Hrvata, a sada pokušavaju spriječiti svaki dokaz istine o tome.

No hrvatska povijest seže u daleku prošlost i sviđalo se to ovom tzv povjesničaru ili ne to je činjenica, stvarnost koju on i njemu slični nikada neće moći promijeniti niti krivotvoriti. Jalovi su ti neinteligentni pokušaji Ivo, ISTINA IZLAZI NA VIDJELO!!

“Ustav RH – Izvorišne osnove:

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;
– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;
– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.

– 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.
Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.”

Zorica Gregurić
Zagreb, 18,lipnja 2018.godine

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Kojim pravom se IDS postavlja kao jedini gospodar Istre?

Objavljeno

na

Objavio

KOJIM PRAVOM SE JEDNA STRANKA, A TO JE ISTARSKI DEMOKRATSKI SABOR, OD SVOG OSNIVANJA DO DANAS POSTAVLJA KAO JEDINI GOSPODAR SVEGA U ISTRI?

Sa kojim pravom i na osnovu čega se IDS, od svog osnivanje 14.veljače 1990 godine i uvođenja višestranačja postavio kao jedini gospodar Istre “poljoprivrednog i građevinskog zemljišta, šuma, rudnika, iskopa, pitke i termalne vode i pomorskog dobra”citirano iz Programske deklaracije IDSa?

Na osnovu kojeg dokumenta, darovnice  ili vlasničkog lista ili nekog drugog dokumenta je Istra dana IDS-u da se postavio kao vlasnik cjele Istre?

Ova pitanja su se nametnula na osnovu izjave čelnika IDSa Borisa Miletića ,nakon proglašenja rezultata Lokalnih izbora 21.svibnja 2017.godine:

” Ovo je pobjeda istarskog načina života i istarskih vrijednosti–tolerancije, suživota, multikulturalnosti i antifašizma .Pokazali smo kako se bori za Istru i naše vrijednosti”

O ČEMU BORIS MILETIĆ TO PRIČA ,O KOJIM VRIJEDNOSTIMA?

I druge su stranke diljem Hrvatske pobjedile u nizu županija, gradova i sela, ali niti jedna nije svojatala ta područja gdje su dobili najviše glasova. Niti jedna stranka nije se postavila kao da je to njihova zemlja. Niti jedna lokalna stranka ne kaže da je pobijedio njihov način života! Svaka regija i županija u Hrvatskoj ima svoje specifičnosti. Zašto bi  istarske bile nešto posebno? Zato što se IDS malo zaigrao ,umislio da je apsolutni gospodar Istre, jer  dobiva na izborima pravo da formira vlast. Vladati ne znači posjedovati, vladati znači upravljati, ,služiti građanima koji su im svojim glasovima dali povjerenje, da će se upravljati tim djelom zemlje, kao dobar gospodar, a ne za svoj račun i račun svojih podobnih poslušnika ili plaćenika.

ANALIZA REZULTATA LOKALNIH IZBORA 2017,GODINE

U Istri je registrirano prema podacima DIP-a 187 474 osobe sa pravom glasa, u daljem tekstu glasača. Na izbore je izašlo 84 618 glasača ,što je izlaznost u postocima 45,14% . Od glasača koji su izašli na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46 548 glasača što iznosi 56,78%. Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača taj postotak iznosi 24,83 %.. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri.

Po istoj metodologiji za Župana Istarske županije Valtera Flegu glasalo je 55 524 glasača ili 65,61%..Međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak iznosi 29,61 %. što je 1/3 od ukupnog biračkog tijela Županije.

Za pulskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50 360 birača ,izašlo je na izbore njih 18 791 ili 37,31% . Za Borisa Miletića glasalo je 9 740 birača ,što je u postotku 51,83%, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34%.

To je realna slika! Kako se onda može govoriti o pobjedi” istarskog načina života i istarskih vrijednosti”, kada u stvari samo 1/4 stanovništva podržava IDS. A što je sa one 3/4, koji se nisu izjasnili?

KOJE SU TO ISTARSKE VRIJEDNOSTI O KOJIMA STALNO ČELNICI IDS-a GOVORE?

Da stvarno koje su to specifične “istarske vrijednosti i poseban istarski način života”,koje vrijede samo u Istri,a u drugim krajevima Hrvatske i svijeta ne vrijede? Svaki kraj ,svaka pokrajina u Hrvatskoj i Svijetu ima neke svoje posebnosti, nije Istra nikakva posebna iznimka! Jesu li to zemlja, more, rijeke, brda i planine’? Svaki dio na kugli zemaljskoj ima nešto lijepo od toga! Jesu li to ljudi različitih nacionalnosti? Pa i u drugim krajevima žive ljudi, radišni i raznih nacionalnosti! Zbog čega onda IDS i njegovi čelnici stalno ističu nekakve posebne vrijednosti Istre? Odgovor je jednostavan, a nalazi se u ROVINJSKIM DEKLARACIJAMA IDS-a iz 1994 godine. Istra regija u Europi regija! Autonomija Istre! Republika Istra!  I dakako u objavi Putovnice Republike Istre koju je predsjednik IDS-a ,Boris Miletić objavio na svojoj FB stranici u 7.mjesecu 2016 godine, Nakon puštanja probnog balona i Putovnice, jasno je o čemu se radi. Priprema se teren za realizaciju Programske deklaracije o autonomije Republike Istre. I nakon tog incidenta Predsjednik IDS-a Boris Miletić izjavio je “Moja poruka je bila jasna, Istra je svijet za sebe. Istra je u mnogim stvarima drugačija od ostatka Hrvatske. i na to smo ponosni”, ali nije nabrojao u čemu je to drugačija? Vjerojatno u postojanju IDS-a !!! Druge regije ga na sreću nemaju!

U Istri sam rođena, u Istri živim i ne vidim da ljudi drugačije žive, nego u drugim djelovima Hrvatske. Jest, Istra nije pretrpjela ratna razaranja u Domovinskom ratu, pa je u malo boljoj situaciji glede gospodarstva. Turizam ja izvor prihoda za mnoge obitelji, pa je stoga malo viši standard stanovništva u Istri. Međutim i iz Istre se mladi iseljavaju usprkos malo boljem stanju gospodarstva, zbog nepotizma i politike uhljebništva IDS-a. Ako nisi član IDS-a,  ili netko iz obitelji, nema nikakve mogućnosti zaposliti se ili dobiti posao koji se financira iz Proračuna Općina i Gradova gdje je IDS na vlasti.

ANALIZA “ISTARSKOG NAČINA ŽIVOTA I ISTARSKIH VRIJEDNOSTI- TOLERANCIJI ,SUŽIVOTU, MULTIKULTURALNOSTI I ANTIFAŠIZMU”

O toleranciji na Istarskom poluotoku doista se može puno pisati, ali u negativnom kontekstu, odnosno o netoleranciji. Tolerancija je samo prema podobnima, IDSovim istomišljenicima ,a prema svima drugačijeg svjetonazora i razmišljanja tolerancije nema! Nikakvo drugo razmišljanje ili druga politička opcija se ne tolerira. IDS-ovo jednoumlje vlada Istrom. Iz komunističkog jednoumlja prešli smo u IDS-ovo jednoumlje. IDS je isključivi krivac za netoleranciju u Istri, oni su posijali sjeme istrijanstva, iz kojega proizlazi ta netrpeljivost prema Hrvatima i državi Hrvatskoj. Jedino mi istarski Hrvati smo  im zapreka za Republiku Istru, zapreka preko koje ne mogu prijeći.

PRIMJER 1. 13,lipnja 2016 godine na sjednici Skupštine istarske županije, nakon izlaganja Furia Radina na talijanskom jeziku, zastupnik Ivica Butorac zatražio je prijevod na hrvatski jezik i nije mu udovoljeno sa obrazloženjem Predsjedavajućeg da ionako u Istri svi razumiju talijanski. Hrvatski jezik je službeni jezik u RH i iz ovog primjera nameće se zaključak da se ne poštuju institucije RH, nema govora o suživotu i multikulturalnosti, a Hrvate se diskriminira !

PRIMJER 2. Pitanje nastupa hrvatskog pjevača i branitelja u pulskoj Areni, kojemu je zabranjeno nastupati Marka Perkovića Thompsona, izraziti je primjer netolerancije nikakvog suživota ,nikakve multikulturalnosti i protuhrvatske djelatnosti ,jer su u Areni nastupali pjevači iz svih zemalja pa čak i iz Srbije, a hrvatskom je pjevaču zabranjeno nastupati. Izgubio je i sudski spor, jer su IDS-ovci i Sudstvo upregnuli u svoju vlast. A ustvari u pitanju je veliki, iracionalni strah da bi MP Thompson napunio velebnu Arenu i time pokazao da u Puli i Istri ima Hrvata!

PRIMJER 3. U emisiji Oporbeni zarez HR Radio 1.program i reprizi na HRT 4 ,6.ožujka 2017 godine gost je bio tadašnji  Predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule Boris Miletić, koji je izjavio da mu se “desničari GADE, a naročito mu se GADI pozdrav ZA DOM SPREMNI” A na pitanje o komunističkim zločinima izjavio je da su bili “sporadični i pojedinačni” Ovim intervjuom pokazao je svoju ” toleranciju ” i totalno nepoznavanje i neprihvaćanje demokratskih standarda, višestranačja i pluralizma.A Predsjednik IDS-a u svojem poimanju demokracije, još bi i zabranio sve desne stranke???

PRIMJER 4. U svom se govoru osvrnuo na HOD ZA ŽIVOT ,rekavši da se u Istri neće tolerirati nikakvi hodovi. OPS a TOLERANCIJA ? Hod za život okupio je preko 25 000 ljudi koji su slavili život, a Borisu Miletiću više odgovara pravo na pobačaj i SMRT, nego ŽIVOT. Nije ništa čudno, ako se zna od kuda je potekla njegova ” tolerancija na život”, koju mu je usadio otac visoki oficir JNA , koji je po raspadu Jugoslavije i dalje bio u Pokretu za Jugoslaviju i zastupao ideju “Jugoslavija regija u Europi regija”, a sin u IDSu nastavio “Istra regija u Europi regija” A uz to Miletić senior htio je Pulu sravniti sa zemljom prije povlačenja JNA iz Pule. Na svu sreću nije mu uspjelo! Eto njegov je sin Gradonačelnik Pule od 2006 godine. i to je tolerancija!

PRIMJER 5. Vlada je 23.kolovoza 2017. darovala Porečko-Pulskoj biskupiji Vilu Idolu u Puli. Vrijednost poklonjenih nekretnina od 19,7 milijuna kuna procijenjena je po sudskom vještaku, a kako stoji u odluci uračunat će se u naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti pravnim osobama Katoličke crkve, sukladno Ugovoru zaključenom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

Danas je Vila Idola ogledni primjer barbarske nebrige državnih vlasti o baštini. Posve je derutna, prepuštena propadanju, jer je pulske vlasti nisu znale ili htjele pretvoriti u neki od sadržaja dostupnih svim građanima Pule, ili je gospodarski kapitalizirati. Vila je bila Dom za psihičke bolesnike, pa Dom za starije i nemoćne osobe, a HZMO je postao formalni vlasnik nekim kompenzacijama 2012.godine, no nije joj našao namjenu, već ju je prepustio devastaciji i vandalizmu.

Prigodom potpisivanja ugovora sa Porečko-Pulskim biskupom, na spomendan krvave žrtve Bl. Miroslava Bulešića,  premijer Plenković je izjavio;

“Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”

Na te se riječi premijera Plenkovića doslovno ljutito obrušio pulski gradonačelnik i tadašnji predsjednik IDS-a Boris Miletić izjavivši;

” Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji ,takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.

Točno je rekao premijer Plenković! Katolička crkva i istarsko svećenstvo uvijek su bili uz hrvatski narod u Istri. Poznati su istarski velikani poput Jurja Dobrile, Bože Milanovića , Miroslava Bulešića, Josipa Velikanje i mnogi drugi  kroz povijest koji su sačuvali hrvatski identitet istarskih Hrvata; vjeru  jezik i običaje  i kulturnu baštinu.

Međutim IDS-u i njegovim čelnicima sam spomen imena hrvatskoga, naroda hrvatskoga i istarskog svećenstva u Istri je automatski nacionalizam, klerikalizam ( da ne kažem njihovu omiljenu riječcu-klerofašizam) i napad na nacionalne manjine. To  znači da se u Istri ne smiju  spominjati  Hrvati , ni hrvatski identitet, ni istarsko svećenstvo i Katolička crkva, jer je to IDS-u  napad na njihove konstrukcije o toleranciji, multikulturalnosti i  otvorenosti , koje su u stvarnosti jedna velika obmana i laž .Hrvati  su u Istri građani drugog reda, naravno da jesu, jer su  IDS-u važnije nacionalne manjine , koje  ga održavaju na vlasti !

PRIMJER 6. IDS se izričito izjasnio protiv referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Protiv IK. Grad Pula nije dopustio sakupljanje potpisa za IK na javnoj gradskoj površini, a rovinjski gradonačelnik Marko Paliaga  je žestokom yugofilskom retorikom pozvao građane Proglasom  da ne potpisuju.

” Sa ovakvim prijedlozima nismo se susretali čak ni u 90-tima, kada su se za vrijeme i neposredno nakon rata -prebrojavala krvna zrnca-” izjavio je mlađahni pulski Gradonačelnik, koji je usprkos neprijateljskoj djelatnosti njegova oca protiv Hrvatske postao gradonačelnik Pule! Tko broji krvna zrnca???

“Ovakvi su  prijedlozi čak i za ono vrijeme bili preekstremni. A danas 2018. imamo inicijativu koja otvoreno traži da se pripadnike manjina proglasi građanima drugog reda” nastavio je naš vrli gradonačelnik sipati svoje “bisere” .

Po čemu su 90-te bile preekstremne za Borisa Miletića? Po tome što IDS-ovcima Domovinski rat nije bio njihov rat, što nisu htjeli primiti u prazne istarske hotele i vojarne izbjeglice i prognanike, jer bi se kao promjenio nacionalni sastav stanovništva (Ivan  Jakovčić)

PRIMJER  7. Ivan Jakovčić je u EU parlamentu izjavio ,”

Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Srbija ratificirale  su Konvenciju. A Česška, Slovačka i Mađarska, koje nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju, kao i neke druge članice koje svoju ratifikaciju žele povući, na neki su način zemlje- vještice Europske unije”

I doista izjava jednog liberalnog političara, koji se hvali”  da oni kao liberali, odnosno članovi Saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE), nikada nisu imali nikada nikakve dvojbe oko Istanbulske konvencije “ni u jednoj zemlji ni u bilo kojoj od političkih stranaka “ali  da bi na lomaču sa nizom Europskih država koje konvenciju nisu ratificirale, dokazuje njegov totalitaran način razmišljanja iz bivše YUGE, koju nije nikada prežalio, i njegovo poimanje demokracije. Ništa čudno! IDS-ov je ideolog!

PRIMJER 8. Boris Miletić neće da vojni avioni HV-a nadlijeću Istru???
Zar je i nebo nad Istrom IDS- ova svojina???
Koja arogancija, bahatost i grabež!
Stvarno vlast i moć koju ti daje,  pogubno djeluje na moć razumnog prosuđivanja.
Jedan lokalni dripac ,čiji je otac sa tog istog aerodroma htio razoriti Pulu, i bacao letke protiv hrvatske samostalnost, uvjetuje hoće li HV aktivirati vojni aerodrom ili ne, hoće li hrvatski avioni letjeti ili ne ,prelazi sve granice lokalne ovlasti!
A nisu mu smetali JNA avioni i Pula puna vojske JNA?
Ne nisu, jer to je bila njegova vojska !
Ali na sreću neće se Miletića pitati. Državna sigurnost iznad je IDS-a i svoh stranaka!

Nakon svih ovih primjera, a ima toga još, zaključujem da je IDSova priča o Istarskom načinu života čista obmana i licemjerstvo, kojom obmanjuje glasače ili jedan dio njih .A možda ni taj dio, jer je dugogodišnjim vladanjem uhljebio sebi podobne ljude u sve državne ,županijske i općinske službe i tako stvorio svoj glasački stroj ,koji redovno za njih glasa.

IDS kao jedna od preko 150 stranaka registriranih u RH sa realnom potporom od samo 1/4 birača sa pravom glasa u Istri, ne može sebe izjednačavati sa cjelom Istrom i predstavljati sebe kao mjerilo života svih ljudi u Istri!

IDS NIJE ISTRA! JEDNA STRANKA NE PREDSTAVLJA ISTRU! ISTRA JE VIŠE OD IDS-a

ISTRA JE ZAVIČAJ SVIH KOJI SU U NJOJ ROĐENI, DOM SVIH KOJI SU U NJU DOŠLI  IZ RAZNO-RAZNIH RAZLOGA I TU OSTALI , BEZ OBZIRA NA STRANAČKU I NACIONALNU PRIPADNOST , U DOMOVINI HRVATSKOJ! TO JE SUŽIVOT, TOLERANCIJA I DEMOKRACIJA! TAKVU ISTRU ŽELIMO, A NE IDS-ovu LAŽNIH I HIMBENIH TAKOZVANIH VRIJEDNOSTI, GRABEŽI, KORUPCIJE, NEMORALA, NARKO-MAFIJE I KRIMINALA!

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori