Pratite nas

Kolumne

Ivan Hrstić: Da, gđo Orešković, trebate se ispričati Karamarku

Objavljeno

na

Da je vrh države prilikom akcije spašavanja Agrokora povrijedio “načela obnašanja vlasti” i slijepcima je bilo jasno još prošlog ljeta.

Novinari su sami sebi već počinjali nalikovati na čopor bijesnih pasa dok ispred njih iz kadra poput ranjene srne preskačući prepreke bježi potpredsjednica vlade, ignorirajući ili izrijekom odbijajući odgovoriti na pitanje – “Gospođo Dalić, tko je pisao lex Agrokor?!?”.

Bilo je to mučno, no to pitanje se moralo ponavljati sve do granice boli baš zato što su premijer i njegova desna ruka na njega uporno odbijali odgovoriti. Da oboje nisu bili tako oholi i bahati, a da je Martina Dalić odmah stala pred kamere i izgovorila: “Da, ja sam pisala zakon!”, afera možda ne bi nikad poprimila takve razmjere.

Koji mjesec kasnije, kad se konačno okuražila s tim usklikom stati pred kamere, već je bilo prekasno – jer joj baš nitko više nitko nije vjerovao. Druga velika greška je možda bila što se nije dopustilo da propala Tesla banka preraste u prvu etičnu banku u Hrvatskoj, jer posve je očita korelacija između afere Hotmail i odbijenice Zadruzi za etično financiranje.

Mailovi nisu počeli curiti nakon što je premijer Plenković dao nogu Mostu, nego tek nakon neuspjeha u preuzimanju Tesla banke. Naime, provaljena elektronička pošta dolazi iz dvije odvojene mail grupe za koje zajednički izvor mogu biti ogorčeni zadrugari – ili pak sami članovi grupe Borg, kojima valjda nije bilo u interesu prokazati sami sebe, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Dakle, sasvim je moguće i da nikakve velike zavjere oko tih mailova nema. Ili ćete možda povjerovati Martini Dalić da je najvažnije tko je provalio njezinu “vruću poštu”?

Naravno da nije, ključno ostaje kako je ona mogla dopustiti da baš oni koji su pisali Lex Agrokor na koncu od svega toga imaju i financijsku korist. I još važnije, kako je to mogao dopustiti premijer, po profesiji vrlo dobro upućen u pravne nijanse.

To nije pitanje Agrokorovih milijuna izvučenih iz džepova prebogatih bankara, to je kršenje temeljnih “načela obnašanja vlasti”. To je jednako tako temeljno i samorazumljivo kao, naprimjer, trodioba vlasti.

Može biti samo jedan pravi racionalni razlog, uz već poslovičnu bahatost, zašto Martina Dalić i Andrej Plenković nisu odmah priznali tko je pisao zakon te da su njih dvoje baš iz redova onih koji su pisali zakon izabrali izvanrednog povjerenika za Agrokor, a ostalima pružili priliku svoj trud naplatiti kroz izdašne savjetničke ugovore.

Taj razlog je da su najkasnije u trenu kad su novinari počeli postavljati pitanja, a vjerojatno i od samog izbora povjerenika, bili duboko svjesni da su u zoni svojevrsnog sukoba interesa, odnosno da krše osnovna pravila transparentne uprave koja se svode na to da interesne skupine ne mogu pisati zakon same za sebe.

Dakle, nije tu toliki problem što su u diskreciji osnovali radnu skupinu za pisanje Lexa, to bi u hrvatskim uvjetima samo po sebi lako prošlo. “Sretna” okolnost je da je nagodba uspjela, da su radna mjesta spašena, a mali dobavljači u cijelosti dobili svoja novac. To je izvanredan uspjeh za koji bez okolišanja imamo zahvaliti Martini Dalić i Andreju Plenkoviću, kojima možemo vjerovati i da su djelovali u najboljoj namjeri te da se nisu materijalno okoristili. Zasluge idu i – grupi Borg!

“Nesretna” okolnost jest da su svi očito vrlo svjesno zažmirili na “temeljna načela obnašanja vlasti” te naciju mjesecima vukli za nos.

– Ako to nije razlog za ostavku vlade, onda se svi trebamo ispričati Karamarku, veli sad Dalija Orešković, bivša čelnica povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Da, gospođo Orešković, ne “svi mi”, već Vi osobno svakako se trebate ispričati Karamarku, jer ste suprotno dotadašnjoj praksi i prijedlogu kolege koji je prezentirao slučaj, inzistirali na sukobu interesa kojeg nije moglo biti te ste time tog političara u skladu s tadašnjim hajkačkim sentimentom javno pogubili u najosjetljivijem mogućem trenutku, što je na koncu dovelo i do novih izbora.

Što god netko mislio o Karamarku, jasno je da se njegova supruga na vrijeme javno povukla iz poslovnog odnosa koji bi ga mogao dovesti u sukob interesa, da on sam nije sudjelovao u donošenju odluka, te da se već dokazalo da je on, za razliku od neutemeljeno samouvjerenog Bože Petrova, bio posve u pravu da će Hrvatska izgubiti arbitražu.

Da se grupa Borg dogodila, naprimjer, u Nizozemskoj, gotovo je sigurno da bi ta vlada pala kao trula jabuka. No, hrvatska politika ne počiva na načelima već na licemjerstvu: Plenković nije Karamarko i njemu se to neće na isti način zamjeriti.

Svejedno, ovime je nedvojbeno aktualni premijer definitivno izgubio dojam političke nevinosti s kojim je zajahao na najmoćniju funkciju u državi, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Dalija Orešković se bori protiv korumpiranog sustava, a sama dolazi iz tog sustava

 

 

 

Predsjednica “nema toplo lice”, ali ga zato Dalija Orešković “ima”

 

 

 

Tomislav Karamarko: JA SAM KRIV ZA SVE!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari