Connect with us

Kolumne

Ivan Hrstić: Kako je moguće da je prof. Zlata Đurđević pristala ‘staviti glavu na panj’

Objavljeno

on

U sud donosi posve očekivanu odluku, opalivši (još jednu!) gromoglasnu pljusku diplomiranom pravniku s Pantovčaka, no tko bi se usudio prognozirati da priča time završava? Sasvim je jasno, Zoran Milanović neće tek tako odustati.

Njegov izazov i dalje odjekuje između dva zagrebačka brijega: Samo se usudite odbiti mojeg kandidata! Ovih dana i među hrvatskim školarcima širi se sablasni izazov s TikToka – leći posred ceste i izmaknuti se u zadnji trenutak prije dolaska auta. Ili pretrčati preko ceste u škaricama između dva nailazeća auta. Milanović je pak zvijezda političkog TikToka, on već mjesecima izaziva Plenkovića da stane pred jureći vlak zajedno s njim, očito ne mareći hoće li cijela kompozicija protutnjati iznad njega. Samo na kraju ustane i otrese prašinu s odijela. On zna da je vrijeme na njegovoj strani: Tik-tok, tik-tok.

Naravno, to što Milanović samovoljno tumači Ustav te ne poštuje ustavnu ulogu Ustavnog suda čak ni nakon meritorne odluke nije ništa nova, to se od njega moglo i očekivati. O njemu to ne govori ništa što nismo i prije znali. No, pravo pitanje je što to zapravo govori o – njegovoj kandidatkinji?

Čak i da nema tog zakona, duh Ustava nije takav da Predsjednik RH predlaže kandidata za predsjednika Vrhovnog suda kojeg bi isisao iz svojeg malog prsta. On nominira, on ne bira! Kandidat za takvu dužnost ne bi trebao biti nekakav predsjednikov Mini-Me klon, kojeg on nameće Saboru i naciji, a svi koji ne podignu ruku “za” na kraju na pritisak gumba zajedno s foteljom nestanu u rupi na podu i završe u bazenu s morskim psima.

Naprotiv, u normalnoj proceduri, čak i da nema tog zakona, prije javne objave imena kandidata u pozadini bi se obavljali razgovori suprotstavljenih političkih opcija, kako bi se prvo provjerilo ima li taj kandidat stvarne šanse za konsenzus ili nema, kako ga ne bi izlagali nepotrebnom reputacijskom riziku. Činjenica je da su upravo na takav način Milanović i njegova stranka iza svjetala pozornice s HDZ-om dogovarali kandidate za suce Ustavnog suda. Plenković u tome uopće nije sudjelovao.

Dakle, nevjerojatno je kako je Zlata Đurđević pristala staviti vlastitu glavu na panj! Gotovo toliko da se u napadu političke paranoje moramo zapitati je li uopće pravi cilj da ona na kraju bude izabrana. Tim potezom na kocku je stavila cijelu svoju karijeru i javni ugled – kao da nije bilo dovoljno što je ona bila jedna od rijetkih stručnjaka koji su držali vodu Milanoviću u pokušaju sprečavanja izručenja Perkovića i Mustača, koji su pak na kraju u Njemačkoj kao nalogodavci udbaškog ubojstva osuđeni na najstrože kazne! Ako Milanović nije svjestan da kontroverzni zakon zapravo samo formalizira suradnju između Pantovčaka i Griča, ali njemu i dalje ostavlja ustavnu ovlast u proceduri kandidiranja, pitanje je kako toga nije svjesna Zlata Đurđević?

Kako je moguće da ona pristaje biti nominirana u jednoj protuzakonitoj proceduri? Jednostavno, prema Ustavu RH ne može postojati scenarij u kojem neki predstavnik izvršne vlasti, pa ni predsjednik RH može jednostrano procijeniti da je neki zakon neustavan te na temelju toga odlučiti da ga ignorira ili krši. To ocijeniti može samo Ustavni sud ili zakonodavac može odlučiti zakon promijeniti ili ukinuti. Ali sve uz odgovarajuću većinu i kroz Ustavom RH detaljno propisani postupak!

Trebalo je, dakle, “samo” poštovati proceduru! Da je Milanović tako napravio, da nije propustio svoju kandidatkinju pogurati da se javi na prvi javni poziv, ne bi bio prisiljen na nepotrebne osnovnoškolske tiktokaške izazove i uzurpiranje ovlasti, Plenković mu se vjerojatno ne bi usudio ozbiljno suprotstaviti.

Ovako, Zlata Đurđević već je privukla munje i gromove ne samo iz HDZ-a, pa Plenkoviću neće biti lako biti popustljiv, sve ako je to u nekom trenutku i htio. Još uvijek ima nešto prostora da ove dvojbe budu pometene pod tepih, pod uvjetom da se Zlata Đurđević javi na ponovljeni poziv te da Milanović tako pogne glavu pred Ustavnim sudom. No, ako to ne naprave, bit će to definitivna potvrda da predsjednikova kandidatkinja nije materijal za tu zahtjevnu ulogu. P

redsjednica Vrhovnog suda koja poručuje da se zakona ne drži kao pijan plota? Mnogo efikasnija metla u Vrhovnom sudu trenutačno je Zdravko Mamić. Drškom metle mlati iz Hercegovine, no pogađa kirurški precizno. Todorić je sa svojom kampanjom za njega mala beba. Tik-tok, tik-tok, otkucava i s Maminjova fejsbuk profila. A suci kojima odbrojava kao da su već vezani za tračnice.

Osveta se servira vruća, tako izgleda piše u udžbeniku koji je Mamić sam napisao. Nećeš, razbojniče! U stvarnosti, Mamić ovom zub-za-zub kontraofenzivom zapravo samo dokazuje da mu je mjesto u zatvoru. Mnogi do sada nisu vjerovali da mu je stvarno dokazano izvlačenje milijuna iz Dinama, pa i u mojim očima ta presuda je i dalje na staklenim nogama, ali priznanje (istinito ili ne!) kako je on osobno sustavno korumpirao suce dovoljno je za opravdati i veću kaznu od one koju je već dobio.

Naravno, time ne nestaje njegov herojski aspekt u očima mnogih koje ne zanima meritum. Potvrda kazne dolazi u osvit Dinamova povijesnog uspjeha. Igrači kao da su time dobili dodatni motiv u mamuzanju moćnog Tottenhama. To je i dalje uspjeh Dinama braće Mamić, koliko god mi šutjeli o tome.

U Hajduku mnogi sigurno ne bi imali ništa protiv da ih netko tako opljačka i upropasti kao što su Mamići “upropastili” Dinamo! Svojom predstavom sasvim sigurno Mamić olakšava i Milanoviću ovaj otpor Usudu. Povjerenje Hrvatića prema pravosuđu, napose sudstvu, nikad nije bilo niže nego u ovom trenutku. Što ne znači da neće biti i još niže, jer se pravosuđe tek koprca u svojem muljevitom dnu.

Isušivanje močvare hrvatskog nogometa očito nije moguće bez isušivanja spojenih posuda – hrvatskog pravosuđa i politike. Tik-tok, tik-tok! Javnost ne zanimaju finese, pristojnost, poštivanje procedure i trodiobe vlasti, prosječni birač između predsjednika RH i sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda bez oklijevanja odabrat će prznicu predsjednika koji lupa šakom o stolu i ne zamara se diplomacijom ni protokolom.

Bez obzira na to što motivi mogu biti i posve sebični. Iako slutim da na pitanje u potencijalnoj anketi među Hrvatićima kome u ovom trenutku više vjeruju i tko je veći reformator pravosuđa – Milanović, Mamić ili DORH – čak ni drčni predsjednik ne bi imao šanse protiv osuđenika, u stvarnosti i dalje prvog čovjeka Dinama.

Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković: To je politički spin. Učinio je medvjeđu uslugu prof. Đurđević

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari