Pratite nas

Kolumne

Ivan Hrstić: Komšić vjesnik raspada BiH

Objavljeno

na

Komšićeva objava pobjede Hrvatima BiH zazvučala je kao objava sa sinajske gore: “Nemate razloga za strah! Ja sam vaš predsjednik i nemajte drugih predsjednika osim mene! Nema veze što ste glasali protiv mene!”

Dobro, ne baš tako doslovno, ali u slobodnom prijevodu, jer, kad vam “vaš” novoizabrani predsjednik poruči da nemate razloga za strah, “bez obzira jeste li glasali za mene ili protiv mene”, a vi znate da je velika većina vašeg naroda zapravo glasala protiv tog uzurpatora i štetočine, kojega su umjesto vas i protiv vas u velikoj većini izabrali glasači drugog naroda, onda strah ulazi na velika vrata čak i ako ga prije toga možda u tolikoj mjeri nije bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Paralelni izbor Komšića i Dodika u BiH vraća neizvjesna vremena, a u strahu ne bi trebali biti samo Hrvati.
 Nema dvojbe da je među onima koji se deklariraju kao Hrvati bilo i onih koji su glasali za Komšića, no rezultati govore sami za sebe: u Posušju 43, u Grudama 40 glasova. Ne postotaka, već glasova!

Istovremeno, u Sarajevu svaki treći glas za Komšića! A da Komšiću nisu dali glas zato što ga cijene, već kako bi svojim susjedima Hrvatima ukrali ustavom zagarantirano mjesto u predsjedništvu BiH, govori činjenica da svoj glas nisu dali i Komšićevoj stranci. DF je ukupno osvojio 9 postotaka, dok je sam Komšić za desetak tisuća glasova nadmašio čak i bošnjačkog kandidata iz SDA!

Posve je jasno da je Komšić trijumfirao nad Čovićem jer je mjesecima jahao na valu antihrvatske kampanje. Najskandaloznije je da je bošnjačka politika ulogu hrvatskog Sejde Bajramovića dodijelila Željku Komšiću, čovjeku koji zagovara ukidanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Poruka je kristalno jasna – glas Hrvata u BiH je nevažan, provest ćemo našu volju, sviđalo se to vama ili ne! Svaki otpor je uzaludan, bit ćete asimilirani – ili vas više ovdje neće biti.

No, poruku su dobro čuli i Srbi. Meni to duboko iskreno teško pada, no tko nakon ovakvog bošnjačkog odnosa prema Hrvatima može više Srbima reći da RS treba ukinuti? Tko zagovornicima trećeg entiteta među Hrvatima više može uvjerljivo zanijekati da je to gola nužnost?

Sve to deklarativno se radi u ime građanske BiH, no može biti samo slijep onaj koji ne vidi da je građanska država samo osiguranje dominacije najvećeg naroda u državi tri naroda. Stvarni efekt Komšićeva pokušaja stvaranja unitarističke treće mini-Juge bit će posve suprotan od priželjkivanog, zapravo se radi o autogolu, ubijanju svake šanse za opstojnost cjelovite BiH.

Strah od novog rata na ovim prostorima, bez europske perspektive koje u BiH sasvim sigurno neće biti bez uvažavanja prava sva tri naroda, sasvim je opravdan. O tome je prošli tjedan otvoreno govorio i prvi čovjek EU, Jean-Claude Juncker. 
Srećom, Komšić nema velike ovlasti, ali da ima, preko noći bi uvukao BiH u novi rat. No, ako možda i nećemo mi ratovati, još je gore ako će jednog dana to morati naša djeca. Rat je sasvim izgledan, a bojim se da u njemu Hrvati nemaju šanse stvarno pobijediti.

Ograničeno vojno – da, ali ne i politički. A do tada izloženi sustavnoj majorizaciji gube i demografski rat. Da ne bude zabune, izabrati “pravog” Hrvata nije nužno neka garancija za sreću. Dovoljno je vidjeti Hrvatsku.

Nema nikakvog jamstva da će Hrvat učiniti nešto dobro za Hrvata kako u BiH tako i u RH. No, ovakav ishod izbora nasilje je nad Hrvatima u BiH, koje treba svim političkim sredstvima zaustaviti!
 Komšiću je ovo već treći takav uzurpirani mandat, a politika RH realno nije napravila ništa da se to ne ponovi. Očito ni Plenković neće napraviti ništa.

Njegove blijede reakcije na Komšića na najnižoj su mogućoj razini diplomatskog negodovanja, pa je posve očito da i ovaj hrvatski premijer boluje od iste bolesti – paničnog straha od optužbi za miješanje u unutarnje stvari BiH. A zašto bi se premijer jedne članice EU trebao bojati svoje ustavne zadaće? Toga se može bojati jedino netko tko ganja karijeru u eurobirokraciji.

Ni Dragan Čović u svojem mandatu nije napravio ništa. Dapače, propustio je legitimnu priliku ucijeniti Izetbegovića, doći do novog izbornog zakona koji bi uvažio odluku ustavnog suda da je aktualni zakon protivan ustavu.

Umjesto toga spremno je zagrizao lukrativne funkcije. I sad mu se nudi slična zlatna duda varalica. Umjesto da zaprijeti da Hrvati neće poslušno plesati, on razmišlja hoće li ugrabiti utješno mjesto u predsjedništvu FBiH ili pak mjesto ministra vanjskih poslova BiH. Ako to doista prihvati prije no što čvrsto osigura promjenu izbornog zakona, dokazat će da je sudbinski zasluženo izgubio izbore, te da je bolje imati Komšića kao očitog lažnog Hrvata u predsjedništvu BiH, nego Čovića kao prikrivenog lažnjaka. Ovako će barem svima biti očito o čemu se radi, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRSTIĆ: Je li marakeški sporazum za RH obvezujući ili mu samo trebamo biti ‘predani’?

Objavljeno

na

Objavio

Migracije nisu ljudsko pravo, kaže ministar Davor Božinović u posljednjem intervjuu za Jutarnji list. No, to je samo jedna u nizu interpretativnih izjava otkako je ova Vlada odlučila prihvatiti marakeški sporazum. Božinovićev govor u Marakešu također je zapravo bio – interpretativna izjava.

“Kompakt ne stvara pravne obveze na bilo koji način, ne traži uspostavljanje međunarodnih zakona niti dodatno interpretira postojeće međunarodne sporazume ili obveze, niti uspostavlja ljudsko pravo na migracije”, dio je govora ministra Davora Božinovića na engleskom jeziku.

Ministar policije je, dakle, samim svojim prisustvom “potpisao” kompakt u Marakešu, ali se od njega odmah i ogradio. Zanimljivo je da u hrvatskoj verziji govora – te rečenice uopće nema. Kao interpretativna izjava može se shvatiti i novi prijevod kompakta.

Premijer Andrej Plenković je odlučio biti kreativan: “Rečenica u kojoj stoji da kompakt ‘nije pravno obvezujući’ prevedena je tako da je izbačena riječ ‘pravno’. U hrvatskoj verziji, dakle, sporazum uopće ‘nije obvezujući'”.

Na pitanje kako to Marakeški kompakt može biti posve neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’, Plenković je riješio tako da je u novom prijevodu 46 puta umjesto “obvezujemo se”, 46 puta napisao – “predani smo”.

“Čini mi se da je riječ o engleskoj riječi commitment, što ne znači obaveza nego predanost, a to je nešto sasvim drugo”, tumači Plenković.

To solomonsko rješenje sasvim sigurno ne pokriva puno značenje engleskog izvornika. No, za Plenkovića se nastavlja shizofrena situacija – ako želi u Schengen do svojeg predsjedanja EU – mora istovremeno olabaviti odnos prema migrantima i pojačati obranu najdulje vanjske granice Unije.

S jedne strane i dalje će ga optuživati da potpisuje otvaranje granica armiji migranata, a s druge strane da hrvatska policija čak i grubom silom vraća izbjeglice s granice.

No, s prvim snjegovima, na granici s BiH slijedi zatišje.

“Sad je hladno, imam obitelj, još jednu mlađu sestru, za nas je nemoguće da 10-11 dana pješačimo kroz Hrvatsku po snijegu. Tako da sad ne možemo ponovno pokrenuti našu igru, čekamo da vrijeme bude bolje, možda tri-četiri mjeseca, a kad se vrijeme popravi onda ćemo ponovno preko granice”, priča Rohllah Mohammadi iz Afganistana.

A njihova igra je – izbjegavanje zakona i ilegalni prolaz kroz Hrvatsku. Ovi momci ipak nisu zapeli u prijevodu, već u snijegu.

No, ni u BiH ne bi mogli dugo izdržati u ovim uvjetima.

“Dakle, plan je da sve šatore zamijenimo s kontejnerima za stanovanje koji dolaze svakog tjedna te da se svi izmjeste u smještaj koji je adekvatan, s grijanjem i svime ostalim”, kaže Dražen Roščić, koordinator međunarodne organizacije za izbjeglice IOM.

Nije pitanje treba li pomoći onima koji se smrzavaju na snijegu. Pitanje je jesu li svi ovi mladi migranti koji su zapeli na hrvatskoj granici – ujedno i izbjeglice.

“Potrebno je pojačati i pojednostavniti pristup proceduri azila svima koji žele zatražiti azil u BiH”, kaže Neven Crvenkovic, glasnogovornik UNHCR-a.

A to vrijedi i za Hrvatsku. Unatoč žučnim lokalnim otporima i odbijanju izdavanja građevinske dozvole, Hrvatska vlada odlučna je u Petrinji sagraditi centar za 500-tinjak azilanata.

No, malo tko traži nužno utočište, svi žele na bogati Zapad. Božinović tvrdi da se na grubosti hrvatske policije žale oni koji azil ni ne traže, već se policiji suprotstavljaju.

Kao što je Božinović naglasio i u govoru u Marakešu – migranti i izbjeglice moraju ostati dva jasno razgraničena problema. Pravo na azil ostaje, pravo na ilegalan prelazak preko Hrvatske – ne.

Ivan Hrstić/N1

Božinović: Zna se što je legitimni i zakonit ulazak u državu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari