Connect with us

Kolumne

Ivan Hrstić: Na kakvu distopijsku 2021. se to trebamo pripremiti?

Objavljeno

on

Koji antiklimaks! Svečano razgrtanje crvenog zastora na Trgu svetog Petra umjesto Svete obitelji ukazalo je – obitelj Adams.

Sudeći prema reakcijama na društvenim mrežama, mlaki pljesak šačice VIP uzvanika koji su pripušteni na trg vjerojatno je praćen ustima i očima raširenih u nevjerici, gledatelja širom svijeta, vjernika i nevjernika. Kakvu poruku nam to šalje papa Frane, pitaju se mnogi?

Na kakvu distopijsku 2021. se to trebamo pripremiti? Može li biti gora čak i od 2020.? Da su H.R. Gigeru, ocu filmskog Aliena, dali da dizajnira babuške s likovima Svete obitelji, vjerojatno bi podsjećale na TO! Keramičke figure, zapravo bezruki oslikani stupovi koji podsjećaju na automobilske svjećice u nadnaravnoj veličini, s golemim okruglim glavama i sitnim očima, upalile su mnoštvo iskrica s bezbroj pitanja.

Je li ovo planet Zemlja, Dune ili Tatooine? Zašto mali Isus stoji uspravno, uvrećen kao Baby Yoda? Zašto je Marija razroka? Je li plavokosa raskriljena figura s istaknutim rebrima koja nadvisuje sve njih anđeo života ili anđeo smrti? Je li ova prazna tehno pozornica opustjela zračna luka ili svemirski brod Nostromo? Što tu radi zastrašujuća figura ratnika za koju nije jasno je li Moloh, Minotaur ili neka inkarnacija Dartha Vadera?

Gdje je onda tu Mandalorian? Što tu radi slijepi astronaut s planetom u rukama? Što uz janje radi purica? Oboje čekaju smaknuće za blagdansku večeru? Je li ovo Božić iz (ne)pogrešive božanske vizije pape Frane ili su to personifikacije umirućeg planeta iz noćne more Grete Thunberg?

Osobno, iako sam jednako začuđen, ne bih bio baš tako okrutan u definitivnoj procjeni. Da ih je od plastelina izradila moja mala kućna autistična umjetnica, ona sasvim sigurno ne bi poštivala uobičajena pravila likova za jaslice, već bi bila mnogo bliže upravo ovome.

Nju ne bi zanimala realističnost, već izraz unutarnjeg stanja duha, koje ona vidi na neki nama “zdravima” posve nedokučivi način. Možda bi nekom i njeni likovi bili ružni, no ipak kod nje oni ne bi bili ovako statični, mrtvi, nekomunikativni, poredani kao kobasice u izlogu seoske mesnice. U katoličkom imaginariju dobro ne može biti ružno, kao što ni zlo ne smije bit predstavljeno lijepim i zavodljivim.

Scenarij božićnih jaslica i prečesto je parada hiperrealističnog kiča, u kojem kič sasvim sigurno nerijetko ima i svoju umjetničku vrijednost, pa odmak od tog kanona ne bi morao automatski značiti nešto loše, ali ne nužno ni nešto dobro. Svaka od ovih figura sigurno ima visoku umjetničku i zanatsku vrijednost. Da su džepnih dimenzija, sigurno ne bi djelovale zastrašujuće, zapravo posve suprotno. Ali njihova postavka u potpunosti odudara od uobičajene predodžbe jaslica u katoličkoj tradiciji i umjetnosti, koja prije svega sugerira toplinu obitelji, ljubav, nadu i vjeru u budućnost.

Opipljivo prisustvo Božje milosti. No, na ovoj pozornici osim likova nema – baš ničega! Vatikan nam ove godine čak ni slamu ne nudi kao iluziju topline i sigurnog kutka usred hladne noći totalitarnog svijeta koji je stalna prijetnja i 22 stoljeća nakon rođenja Sina Božjeg.

Hladni gotički ugođaj potcrtan je omiljenim božićnim napjevima koje orkestar na otvaranju svira na rubu pogrebnog marša. No, prije no što ustvrdimo da su nakon posljednjeg skandala s postavljanjem figurica južnoameričke božice plodnosti Pachamame, sad opet neki novi paganski totemi postavljeni na Trgu svetog Petra, slijedi – obrat. Objašnjenje ipak postoji!

“Problemčić” je u tome što su figure u ovim jaslicama zapravo izrađene prije Star Warsa, Aliena, X-Filesa, pa tako i ovog posljednjeg koronavirusa. Oni nisu artefakti iz budućnosti već iz mrvicu dalje prošlosti.

Ako ove “jaslice” kojih zapravo uopće nema projiciraju distopijsku budućnost, ta projekcija – ili proročanska vizija – ne dolazi iz zlosretne 2020., već još s kraja 60-tih godina prošlog stoljeća! Naime, kao pokušaj štednje u vrijeme Benedikta XVI, odstupilo se od običaja koji je uveo Ivan Pavao II, pa tako još od 2012. Vatikan samo postavlja jaslice s figurama koje stižu kao donacija s raznih strana.

Ove pak figure uopće nisu nove, neke su starije od pola stoljeća, samo su dio veće kolekcije koju su učenici talijanske škole primijenjenih umjetnosti u Castelliju izradili između 1965. i 1975. Dakle, ono što se nama danas čini kao apokaliptična vizija, dolazi još iz vremena kad su ljudi krenuli osvajati Mjesec. Pa otuda i figura astronauta, koji u rukama ne drži umiruću Zemlju već njen prirodni satelit. Što s ostalim kreaturama?

Pa, možda ne bi trebalo zaboraviti ni da je to bilo vrijeme kad je psihodelija bila na vrhuncu. No, je li posvemašnja slučajnost da su iz podruma izvučene baš ove godine? Kao najjeftinije instant rješenje? Ili se možda se netko sjetio da mu baš ove otuđene figure savršeno ocrtavaju 2020. pa ih zato naručio?

Srećom ili nesrećom, u doba ograničenja kretanja neće ih mnogo ljudi omirisati. Franina poruka je jasna: Ove godine NE dolazite vatikanske jaslice vidjeti uživo. Život je na prvom mjestu! Svjetlost Božića potražite u vlastitom domu! Jedan dokaz da figure dolaze iz drugog vremena: ova Sveta obitelj je plavooka i plavokosa! Čekaj samo da tu činjenicu primijete dugini aktivisti.

U današnjem “woke” vremenu političke hiperkorektnosti, pravo je čudo da Isus nije crnac iz obitelji istospolnih ilegalnih migranata zapelih u kampu u Velikoj Kladuši ili nečijoj vikendici u Generalskom Stolu, na putu u bolji gastarbajterski život ili operaciju promjene spola u Niskozemskoj. No, dobro, nikad nije kasno, nakon 2020., nadajmo se, ipak slijedi 2021.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari