Connect with us

Komentar

Ivan Hrstić: Pupovec nas opet sve u zdrav mozak

Objavljeno

on

Ivan Hrstić komentator Večernjek lista i novinar N1  komentirao je na svom Facebook profilu dopisivanje Milorada Pupovca i Kolinde Grabar-Kitarović.

[ad id=”68099″]

Da, PUPOVEC NAS OPET SVE U ZDRAV MOZAK.

Jest, u pravu je “The best Serb” da je u Hrvatskoj porasla nesnošljivost! No, koliko je i on sam tome pridonio, to kao da mu nije palo na pamet zapitati se. On koji novac hrvatskih poreznih obveznika troši za financiranje antihrvatske propagande i svjesno provociranje reakcija kako bi ponovno stvorio atmosferu ugroženosti, na kojoj bi ponovno mogao istrgovati najbolju pogodbu za sebe. Osjeća čovjek kako mu naglo pada cijena, pa pokušava podići ulog, makar i na blef.

No, nije u tome sam, medijske brigade organizirano za radikalizaciju optužuju vladu koja je dužnost preuzela prije 24 dana, a ministri se još nisu ni kako spada uselili u svoje kabinete. Ne, dragi moji, na radikalizaciji planski i potpuno svjesno intenzivno radite posljednje najmanje četiri godine, jer ste znali da bez izazivanja masovne histerije nemate šansu ući u ozbiljnu utrku za novi mandat.

Mislite da panični krici zbog navodne najezde fašizma te svakodnevno prokazivanje ustaša u današnjoj Hrvatskoj nisu govor mržnje? Taj intenzivni četverogodišnji mobing, pažljivo osmišljen kako bi se antagonizirala nacija, provođen je sa samog vrha vlasti, iz Banskih dvora, iz Sabora, s Iblerovog trga te iz pera medijskih poslušnika. I slučajno ili ne, sasvim se lijepo programatski naslanja na II Memorandum SANU. Retorika je posve ista kao i prije posljednjeg rata, po prepoznatljivom receptu naslijeđenom od UDBA-e i KOS-a.

Za ugrožavanje medijskih sloboda sigurno nije mogla biti odgovorna tadašnja opozicija, kao što uporno pokušavaju podvaliti iz Hrvatskog novinarskog društva, posve ignorirajući pritiske koji su proteklih godina dolazili iz vladajućih struktura SDP-a i HNS-a. Ignorirajući atmosferu posvemašnjeg straha i egzistencijalne i profesionalne nesigurnosti u javnim medijskim servisima. Zanemarujući kolaps medijskog tržišta u cjelini i sječu novinarskih pera koji su prisiljeni bježati iz profesije. Stvaranje klijentelističkih medija nisu ignorirali, naprotiv, u njemu su neki od njih izravno sudjelovali.

Nijednom rječju nisu ustali protiv konstantnog govora mržnje iz usta vodećih ljudi ove države. Ničim nisu reagirali na to što su oni koji su prvi trebali biti lustrirani provodili svoju vlastitu tihu lustraciju na HRT-u, počistivši s ekrana mnoštvo prepoznatljivih lica i kontinuirano slabeći nacionalnu televizijsku mrežu u srazu s komercijalnim televizijama. Ne, oni su se sad ustrčali servirajući svoju verziju istine međunarodnim novinarskim asocijacijama i raznim političkim aktivistima kako bi pojačali pritisak prema onima koje su oni sami označili kao ideološke neprijatelje, premda bi kao strukovna udruga trebali imati potpuno druge prioritete te ne pitajući za mišljenje o tome svoje članstvo, koje im svakako nije dalo mandat za vođenje političkih bitaka.

Dobro je odgovorila predsjednica. Radikalizaciju osjećaju svi, ali posve je jasno tko joj je postavio programatske osnove. Nju je to sasvim nedvosmisleno dočekalo još u noći izborne pobjede, kad je iz bezobrazne izjave sad već bivšeg premijera bilo jasno da ne vrijede nikakva postignuća demokratske kulture i civilizacijski uzusi te da kreće pravi bespoštedni rat u kojem se neće birati sredstva kako bi se stiglo do cilja. I stiglo se: moderna hrvatska nacija podijeljena je kao što nije bila u doba kad se nalazila suočena s najvećim prijetnjama za svoju egzistenciju. Nakon četiri godine vlasti Zorana Milanovića ne samo da se nije oporavila od posrnuća prethodne vlade, nego je potonula još dublje, moralno potpuno devastirana, a zadužena kao nikad u povijesti – u te četiri katastrofalne godine, kad su sve usporedive zemlje osim Hrvatske ostvarile kakav-takav gospodarski rast i oporavak od globalne krize, dug je porastao s 49 na 89 posto BDP-a. Čak i rast BDP-a u zadnjoj godini mandata ostvaren je – na dug.

To nam je ostavština čovjeka kojega treba pospremiti u povijest, za dobro svih nas. Izabere li ga SDP ponovno, kriza će se samo zaoštriti, s potpuno nepredvidivim posljedicama. Naprotiv, promjenom vodstva najveće opozicijske stranke, odabirom civiliziranih, neisključivih, tolerantnih i konstruktivnih ljudi kakvih tamo svakako ima, omogućit će da na drugoj strani također do izražaja dođu upravo takvi isti ljudi. Budu li u SDP-u birali ratne vođe, kao što to najavljuje Zoran Milanović ističući to kao svoju glavnu sposobnost, isti takvi će se tražiti i na drugoj strani. Sumnjam da u takvom okršaju, virtualnom ili stvarnom, oni imaju ikakve šanse, ali ono što bi nakon toga ostalo svakako nije zemlja kakvu bismo htjeli ostaviti našoj djeci.

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari